IZVORI FINANCIJSKIH INFORMACIJA
I NJIHOVA UPOTREBA
1. DEFINICIJA
Financijske informacije predstavljaju rezultat poslovanja tvrtke izražen
u novcu. Kao izvore financijskih informacija koristimo:
• Financijska izvješća
• Publikacije analitičara i izvješća brokerskih kuća
• Interna izvješća
• Tržišne podatke
Ipak glavni izvor predstavljaju financijska izvješća. No treba imati na umu da informacije sadržane u tim izvješćima predstavljaju prošle aktivnosti. Dobar rezultat u prošlosti nije znak da će takav trend biti i u budućnosti nastavljen.
Temeljna financijska izvješća su određena zakonom o računovodstvu. Izvješća objavljena od strane velikih kompanija trebaju biti revidirana od neovisnog revizora što bi bila garancija da su informacije iz izvješća prezentirane objektivno i u skladu s postojećim računovodstvenim propisima.
Manageri imaju jednu prednost od ostalih sudionika. Oni mogu uspostaviti kompletni sustav internih izvješća, ali u pravilu te informacije nisu dostupne analitičarima, investitorima i vjerovnicima.
2. TEMELJNA FINANCIJSKA IZVJEŠĆA
Bilanca - to je sustavni pregled imovine, kapitala
i obveza gospodarskog subjekta na određeni datum, najčešće na datum završetka
fiskalne godine. Daje samo opću procjenu vrijednosti tvrtke. U bilanci
imovina tvrtke je prikazana prema ročnosti. Kratkotrajna imovina se sastoji
od gotovine, zaliha potraživanja iz poslovanja i financijskih plasmana.
Dugotrajna imovina je prikazana kao bruto imovina umanjena za obračunatu
kumulativnu amortizaciju. Također tu je prikazana i imovina koja je uzeta
na korištenje financijskim leasingom. Pasiva bilance prikazuje potraživanja
prema imovini tvrtke i to: obveze - novac koji se duguje vjerovnicima
te kao vlasnički kapital - dionička glavnica. Sadrži prioritetne dionice,
obične dionice, dodatnu uplatu za kapital, rezerve, zadržanu dobit te
dobitak/gubitak tekuće godine. Vlastiti kapital je tajan kapital - osigurali
su ga vlasnici i uvećan je za zadržane dobitke tokom vremena.
Račun dobiti i gubitka - prikaz prihoda, rashoda i financij
skog rezultata u određenom vremenskom razdoblju. Pokazuje profitabilnost
poslovanja tvrtke tokom nekog vremenskog razdoblja. Prihodi se djele na
: poslovne, prihode od financiranja i izvanredne. Rashodi se djele na:
poslovne, financijske i izvanredne. Prihodi - troškovi amortizacija i
lizing = bruto marža
Bruto marža - opći prodajni i administrativni troškovi =EBIT(zarada prije
poreza i kta EBIT - troškovi financiranja = EBT (dobitak prije oporezivanja)
EBT - korporacijski porez na dobitak = neto dobit Dodatni podatak je EPS
Izvješće o novčanom toku - zadatak menadžera nije samo profitabilno poslovanje, već brza pretvorba neto dobitaka u gotovinu. Izvješće o gotovinskom toku daje informaciju o izvorima i upotrebi gotovine tokom izvještajnog razdoblja, ali predstavlja i bazu za planiranje budućih gotovinskih tokova i potreba za financiranjem.
Tokovi se klasificiraju prema aktivnostima:
Poslovne aktivnosti - vezane su za tekuće poslovanje tvrtke i
račune bilance koji se odnose na kratkotrajnu imovinu, obveze i amortizaciju.
Investicijske aktivnosti - rezultat su investiranja i dezinvestiranja
u realnu imovinu, te dugoročnog investiranja i dezinvestiranja u financijsku
imovinu.
Financijske aktivnosti - rezultat su prikupljanja novca za tekuće
poslovanje i investiranje te za servisiranje pri tom preuzetih obaveza.
Novčane tokove možemo prikazati direktnom ili indirektnom metodom. U pogledu objektivnosti informacija prednost imaju izvješća prikazana direktnom metodom. Izvještaj prezentiran pomoću indirektne metode polazi od neto dobitka, a on je kategorija koja je rezultat primjene računovodstvenih politika.
Bilješke uz financijska izvješća - detaljnija dopuna i razrada podataka iz bilance, računa dobiti i gubitka te izvješća o novčanom toku. Postoje dvije osnovne vrste bilješki. One koje objašnjavaju primjenjene računovodstvene politike; te ostale podatke koji su bitni za razumjevanje izvješća. O podatcima koji će biti prezentirani, njihovoj točnošću i razumljivosti odlučuje direktor. Često znaju biti nepotpune i nejasne radi toga da se ne otkrije prevelika količina informacija konkurenciji.
3. KORISNICI I SVRHA ANALIZE FINANCIJSKIH IZVJEŠĆA
Korisnici financijskih informacija koje se dobivaju analizom izvješća
su dioničari, vjerovnici, investitori, analitičari, brokeri... različiti
subjekti imaju interes za različite aspekte tvrtke.
I management koristi analizu ali u interne svrhe. One se u pravilu češće
sastavljaju da bi omogućile donošenje objektivnijih poslovnih odluka.
U interne svrhe analiza se koristi kao: baza za prognozu budućih uvjeta,
baza za pregovore, instrument interne revizije i kontrole.
Management mora pratiti performance poslovanja. Da bi tvrtka ispunila
svoj cilj - povećanje vrijednosti za dioničare tvrtka mora biti sposobna
da podmiruje preuzete obveze i da minimizira troškove poslovanja.
Vanjski subjekti pak analiziraju financijska izvješća da bi procjenili
perspektivu razvitka uz financijsku održivost tvrtke i praćenje performansi
managementa.
Svrha same analize je procjena trenda, veličine, dinamike i rizičnosti
budućih gotovinskih tokova tvrtke. Da bi stekli što objektivniju sliku
dobivene rezultate potrebno je procjeniti u svjetlu vremenske dinamike,
konkurentskih rezultata i korporacijske strategije.
4. PRAVILAN IZBOR FINANCIJSKIH POKAZATELJA
Financijski pokazatelji - nastaju stavljenjem u odnos
podataka iz jednog ili više izvješća. Prvi su korak financijske analize,
ali pravu vrijednost dobivaju u komparativnoj analizi, ili u kombinaciji
s analizom trenda.
Komparativna analiza - provodimo je poredbom izabranih
financijskih pokazatelja tvrtke s:
- Povijesnim pokazateljima - jedna od metoda analize trenda,
a provodi se usporedbom pokazatelja u dva ili više uzastopnih izvještajnih
razdoblja.
- Pokazateljima konkurencije - uspoređujemo s konkurencijom da
bi procjenili izglede tvrtke u budućnosti. No ove rezultate pažljivo tumačimo
jer ako je npr razdoblje recesije viši pokazatelj nije razlog slavlju.
- Planiranim veličinama - da bi procjenili performance tvrtke
i menadžmenta uspoređujemo pokazatelje iz izvješća s veličinama izračunatim
na bazi planskih izvješća.
Analiza trenda - daje uvid u kretanje financijskog stanja tvrtke kroz vrijeme. Također ovu analizu možemo provesti pomoću indeksiranih izvješća.
5. ANALIZA PUTEM POKAZATELJA
Najčešća metoda za analizu financijskih izvješća. Povezivanjem stavki
iz jednog ili više izvješća ona pokazuje povezanost između računa u financijskim
izvješćima te omogućava vrednovanje stanja i poslovanja tvrtke.
Kako su moguća preklapanja informacija koje nam pružaju pokazatelji treba
ih selektirati te primjenjivati one koji imaju naveću opisnu moć.
KLASIFIKACIJA FINANCIJSKIH POKAZATELJA
—POKAZATELJI LIKVIDNOSTI
Koriste se za procjenu tvrtke da udovolji kratkotrajnim obvezama kratkotrajnom imovinom. Dobavljači proizvoda i usluga kao i vjerovnici koji odobravaju poduzeću kratkotrajne kredite zainteresirani su za procjenu sposobnosti tvrtke da udovolji kratkotrajnim obvezama.
Mogu biti:
POKAZATELJ TEKUĆE LIKVIDNOSTI
Najbolji pojedinačni indikator likvidnosti. Dobijemo ga da kratkoročnu
imovinu podjelimo kratkoročnim obvezama. Ukoliko je indikator u silaznom
trendu implicira da kratkoročne obveze rastu brže od kratkoročne imovine.
I prenizak i previsok pokazatelj može upućivati na problem koji traži
detaljnu analizu.
POKAZATELJ UBRZANE LIKVIDNOSTI
Koristi se za procjenu da li poduzeće može udovoljavati svojim kratkoročnim
obvezama uporabom svoje najlikvidnije imovine. Dobijemo ga djeljenjem
kratkotrajne imovine umanjene za zalihe s kratkoročnim obavezama. Pokazatelj
bi trebao iznositi 1 i više.
—POKAZATELJI MENADŽMENTA IMOVINE
Koristi se za ocjenu poslovne efikasnosti tvrtke. Neefikasna upotreba nameće dodatne financijske troškove, vodi nižoj profitabilnosti i može prouzrokovati preuzimanje tvrtke.
Mogu biti:
PROSJEČNO RAZDOBLJE NAPLATE POTRAŽIVANJA
Koristi se za procjenu broja dana koji tvrtka mora čekati prije nego dobije
gotovinu od prodaje na kredit. Reflektira efikasnost naplate potraživanja,
kreditne politike i aktivnosti managementa. Korisno ga je porediti sa
kreditnom politikom, a što je duže u odnosu na industriju znači da tvrtka
ima više uloženih sredstava u zalihe po jedinici što ima svoju cijenu
- propuštenu kamatu na ulog ovih sredstava.
POKAZATELJ OBRTA ZALIHA
Koliko puta godišnje tvrtka obrne prosječne zalihe. I dok niski pokazatelj
upućuje na neproduktivno trošenje sredstava i nekvalitetne zalihe, previsoki
pokazatelj ukazuje na iscrpljivanje zaliha tako da tvrtka gubi kupce.
POKAZATELJ OBRTA DUGOTRAJNE IMOVINE
Prikazuje efikasnost tvrtke u korištenju opreme i postrojenja povezujući
prodaju i imovinu tvrtke. Poželjno je da ovaj pokazatelj bude što viši,
a nizak pokazatelj pokazuje neuposlene kapacitete što bi trebalo rješiti
kroz nabavku adekvatne imovine uz kontrolu kapitalnih ulaganja.
POKAZATELJ OBRTA UKUPNE IMOVINE
Pokazuje relativnu efikasnost tvrtke u korištenju imovine za stvaranje
rezultata. Odražava upravljanje potraživanjima, zalihama, dugotrajnom
imovinom. Računamo ga kao prodaja kroz ukupna imovina.
—POKAZATELJ MENADŽMENTA DUGA (ZADUŽENOSTI)
Pod dugom se podrazumjevaju izvori financiranja koji se moraju otplatiti na kratak ili dugi rok. Iako postoje dileme smatra se da u razmatranje treba uključiti kratkoročni dug jer se i na te kredite plaća kamata. Uporaba duga u financiranju (financijska poluga) ima prednosti jer uz manja ulaganja vlasnici zadržavaju kontrolu nad tvrtkom, kreditori su svjesni da su i oni sigurniji što je veći iznos osiguran od vlasnika, moguće je ustvariti dobit ako pametno uložimo posuđena sredstva. Bitna su dva pokazatelja: koja se imovina financirala posudbom te koliko su fiksne naknade pokrivene dobitkom.
Mogu biti:
POKAZATELJ UKUPNOG DUGA PREMA UKUPNOJ IMOVINI
Koliki dio je osiguran kreditom. Informacija da li društvo kontrolira
svoje dugove. Dobijemo ga djeljenjem ukupnih obveza s trajnim kapitalom.
Veći pokazatelj rizičnija tvrtka.
POKAZATELJ POKRIĆA KAMATA
Razmjer u kojem poslovni dobitak može pasti a da ne dovede u pitanje plaćanje
kamata. Računamo ga djeljenjem dobitka iz poslovanja s kamatama. Kao izvor
pokrića uzimamo dobit prije oporezivanja zato što su kamate neoporeziv
trošak. Bolji pokazatelj u odnosu na industriju pokazuje veću sigurnost,
ali visoki pokazatelj može ukazati na nedovoljno iskorištenu financijsku
polugu.
—POKAZATELJ PROFITABILNOSTI
Izražavaju snagu zarade tvrtke. Profitabilnost je moguće mjeriti u odnosu
na ulaganja te u odnosu na obujam prodaje. Niska profitabilnost ukazuje
na propast tvrtke u budućnosti.
Mogu biti:
BRUTO PROFITNA MARŽA
Dobijemo ju djeljenjem prihoda od prodaje umanjenim za trošak prodaje
s prihodom od prodaje. Odražava politiku cijena koju tvrtka provodi pa
će tako nizak pokazatelj potvrditi da se povećanje profitabilnosti događa
povećanjem obujma (imati će visok obrt movine i zaliha).
NETO PROFITNA MARŽA
Ukazuje kako management kontrolira troškove, prihode i rashode pa se koristi
kao pokazatelj efikasnosti managementa. Dobijemo ga djeljenjem neto dobitka
umanjenog za dividende sa prihodima od prodaje. Niska neto profitna marža
može biti odraz niskih cijena ili visokih troškova u odnosu na cijene.
TEMELJNA SNAGA ZARADE TVRTKE
Dobar pokazatelj za usporednu analizu kad postoje razlike u stupnju financijske
poluge. Računa se dijeljenjem EBIT-a s ukupnom imovinom.
POVRAT NA UKUPNU IMOVINU (ROA)
Predstavlja sposobnost tvrtke da korištenjem raspoložive imovine ostvari
dobit. Dobijemo ga djeljenjem neto dobitka umanjenog za dividende s ukupnom
imovinom. Pokazuje koliko je feninga zaradila tvrtka na svaku KM imovine.
Uporedimo li je s kamatnom stopom mmožemo donjeti zaključak o isplativosti
zaduživanja. Razlika između ROA-e i kamatne stope je financijska korist
od zaduživanja koja pripada dioničarima.
POVRAT NA VLASTITI KAPITAL (ROE)
Pokazuje snagu zarade u odnosu na ulaganja dioničara. Kako je cilj tvrtke
povećanje vrijednosti za dioničare, ovaj je pokazatelj najbolja pojedinačna
mjera uspješnosti tvrtke u ispunjenju tog cilja.
—TRŽIŠNI POKAZATELJI
Za razliku od dosadašnjih pokazatelja koji su pod kontrolom menadžmenta,
tržišni pokazatelji odraz su stavova investitora o performancama i perspektivi
tvrtke. Ove pokazatelje računamo usporedbompodataka iz financijskih izvješća
i vrijednosti dionica koje su dodjeljene od strane tržišta. Ako su ostali
pokazatelji na zadovoljavajućoj razini i cijena dionica će biti visoka.
Mogu biti:
POKAZATELJ CIJENA/ZARADA (P/E)
Pokazuje koliko su investitori voljni platiti za 1 KM zarade tvrtke. Računa
se djeljenjem tržišne cijene dionice sa EPS. Iako su P/E pokazatelj za
BiH dionice još je nizak. Objašnjenje je moguće protumačiti u visokoj
percepciji rizika investitora što možemo objasniti rizičnošću zemlje.
POKAZATELJ TRIŠNA/KNJIGOVODSTVENA VRIJEDNOST
Govori nam kako investitori procjenjuju tvrtku odnosno njene dionice.
Dobijemo ga djeljenjem tžišne cjene s knjigovodstvenom vrijednošću dionice.
Knjigovostvena vrijednost je vrijednost vlastitog kapitala koje se dobije
nakon odbitka dugova od ukupne imovine tvrtke. Ukoliko su računovodstvene
procedure u industriji slične, viši pokazatelj će imati tvrtke s višom
stopom ROE.
DU PONT SUSTAV POKAZATELJA
Omogućuje managerima ocjenu performanci tvrtke u terminima povrata na
ulaganja. Možemo vršiti analizu u terminima ROA i ROE. Osnovna Du Pont
jednadžba izražava povrat na imovinu kao rezultat profitne marže i obrta
ukupne imovine. Daje managerima ideju koja su kritična područja za povećanje
povrata na imovinu.
6. INTERPRETACIJA ANALIZE PUTEM POKAZATELJA
Svrha je procjeniti trenutno stanje i perspektivu tvrtke. Radi toga događaje
gledamo s aspekta njihovog mogućeg negativnog uticaja na buduće stanje
tvrtke. Dakle u analizi je potrebno tražiti moguće probleme.
Problemi koji se javljaju kod usporedbe pokazatelja tvrtke s pokazateljima industrije proizlaze iz:
Kvalitete baze koju uzimamo kao standard - mogu biiti dobar pokazatelj ukoliko uvjeti i ciljevi tvrtke odgovaraju onima industrije.
Veličine tvrtke - bilo bi poželjno tvrtke unutar grane svrstati u podgrupe prema njihovoj veličini.
Stupnja diversifikacije poslovanja - ukoliko je velika tvrtka za usporedbu bi bilo dobro koristiti poslovanje nekog odjeljka.
Strategije koju tvrtka sljedi.
7. LITERATURA
Leko, V., Financijske institucije i tržišta, Ekonomski fakultet, Zagreb, 2004.
preuzmi
seminarski rad u wordu » » »
Besplatni Seminarski Radovi