PROIZVODNJA HRANE I PROBLEM GLADI U SVIJETU

Kada je Missaye Hassan napisala ovu tužnu pjesmu, bila je stara 10 godina. Ona je etiopska djevojčica koja je u gladi 1984. godine izgubila čitavu obitelj. S tradicionalnim etiopskim štapom za hodanje u ruci otputila se od doma. Putem je prosila za hranu te je naposljetku u zadnji čas stigla do kampa Međunarodnog crvenog križa. Dok se ona borila s glađu, europski i američki političari su samo nekoliko tisuća kilometara dalje pokušavali riješiti gorući problem: kako zaustaviti pretjeranu proizvodnju hrane...
To je još uvijek slika današnjeg svijeta. Svake godine zbog pomanjkanja hrane, koja drugdje leži i kvari se u prenatrpanim silosima, umiru milijuni ljudi. Prema podacima FAO-a (Agencije Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu), kada bi hranu jednakomjerno razdijelili po svijetu, bilo bi je dovoljno za sve stanovnike planeta. Zapravo, nešto bi i preostalo. Trenutno u svijetu proizvodimo 10 posto više hrane nego što je potrebno da se nahrane svi ljudi.

2. GLAD U SVIJETU I GLOBALNA STABILNOST

Rast cijena hrane uzrokovao je proteste u pet afričkih zemalja, kao i u još niz zemalja širom svijeta. Dužnosnici Ujedinjenih naroda upozoravaju da će cijene hrane nastaviti rasti. Humanitarne organizacije izražavaju zabrinutost glede posljedica koje će taj porast imati na živote ljudi, dok neki stručnjaci za terorizam upozoravaju o mogućem porastu nasilja i stvaranju klime koja će pogodovati regrutiranju od strane terorističkih mreža.
Direktorica World Food Programa pri Ujedinjenim narodima Josette Sheeran kaže da je najmanje 850 miliona ljudi širom svijeta gladno. "Siromaštvo i oskudica u porastu su širom svijeta. Možemo to nazvati nijemim tsunamiem, koji ne priznaje državne granice, i većina ljudi koji su pogođeni nisu ni svjesni što ih je snašlo".
U Somaliji, na primjer, cijena osnovnog prehrambenog proizvoda udvostručila se od februara ove godine. Petar Smerdon iz World Food Programa predviđa da će rast cijena hrane dovesti do oskudice, pa čak i smrti. "Zbog porasta cijena hrane u Somaliji morati ćemo smanjiti ili količinu hrane koju dobiva svaka osoba, ili broj osoba koje moramo nahraniti."
Svjetska banka kaže da su se cijene brašna povećale za 120 posto u prošlih godinu dana. Ministar odbrane Perua kaže da se zbog porasta cijena brašna u ovoj zemlji sve više pravi kruh od krumpira. "Mi ne proizvodimo brašno, nego ga uvozimo, a ono svakodnevno košta sve više. Miješanjem krumpira s brašnom, pokušavamo kontrolirati cijenu kruha."
Predsjednik Svjetske banke Robert Zoellick dodaje: "Siromašno stanovništvo Jemena sada mora izdvojiti jednu četvrtinu svojih primanja samo na kruh, prije nego osigura ostale osnovne živežne namjernice za svoju djecu, a da ne spominjemo troškove stanovanja i zdravstvene skrbi."
U dijelovima Azije, vojska mora čuvati vreće riže. Cijena riže, osnovne živežne namjernice u Aziji, povećala se trostruko od januara, u Tajlandu cijena je dostigla rekordno visoku razinu. Glad je navela ljude na očajničke postupke.
Profesorica Vanda Felbab Brown sa Georgetown University, u Washingtonu kaže da glad predstavlja prijetnju globalnoj sigurnosti, te dodaje da upravo glad omogućuje terorističkim organizacijama poput Al-Quaide da mobiliziraju frustrirane i marginalizirane mase ljudi koje su najgore pogođene ovom krizom. Neki stručnjaci za pitanja terorizma ističu da će Al-Quaida okriviti zapadne zemlje za nedostatak hrane, i iskoristiti tehnologiju za regrutiranje novih pristaša.
Jan Lane, dužnosnik Ministarstva domovinske sigurnosti kaže da se Sjedinjene Države i njihovi saveznici moraju stvoriti dugoročna rješenja kao odgovor na radikalne ideje ovih grupa. "Rješenje nije američka promidžbena kampanja. Mi moramo ponuditi i podržati alternativne ideje i nadu za ove mlade ljude – pokazati im alternativnu viziju budućnosti, drugačiju od one prema kojoj ih vuku ekstremne grupe".
Jan Lane dodaje da takva protu-akcija mora početi odmah, prije nego se kriza produbi. Ujedinjeni narodi već predviđaju da bi dodatnih 100 miliona ljudi moglo biti zahvaćeno glađu i neuhranjenošću kao rezultat ove krize.

3. BROJ GLADNIH U SVIJETU U PORASTU

BROJ gladnih u svijetu ponovno je u porastu nakon što je padao početkom 1990tih dosegnuvši brojku od 842 miliona ljudi, izvijestila je u utorak UN-ova Organizacija za hranu i poljoprivredu (FAO).
U godišnjem izvještaju o gladi FAO je rekao kako je nakon što je broj gladnih u zemljama u razvoju u prvoj polovini 1990-tih smanjen za 37 taj broj opet povećan za 18 miliona u drugoj polovini prošloga desetljeća.
FAO u izvještaju "Stanje prehrambene nesigurnosti u svijetu 2003." procjenjuje da je 842 milijuna ljudi u svijetu bilo pothranjeno 1999-2001., najbliže razdoblje za koje postoje podaci. U tu brojku uključeno je 10 miliona gladnih u industrijaliziranim zemljama, 34 miliona u zemljama u tranziciji i 798 miliona u zemljama u razvoju.
Ako se trend ne obrne i značajno svake godine smanji broj kronično gladnih, neće moći biti postignut međunarodno dogovoren cilj da se do 2015. značajno smanji glad u svijetu. Taj cilj prihvaćen je 2002. u Rimu na Svjetskom summitu o hrani.
"Taj se cilj može dosegnuti ako se nedavni trend povećanja broja obrne. Godišnje smanjenje mora se ubrzati na 26 miliona svake godine, više od 12 puta više nego što je bila stopa od 1,2 miliona tijekom 1990-tih", rekla je pomoćnica direktora FAO-a Hartwig de Haen.
Regionalno gledajući, samo su Latinska Amerika i Karibi zabilježili smanjenje broja gladnih nakon sredine 1990-tih. Samo 19 zemalja, uključujući Kinu, uspjelo je tokom 1990-tih smanjiti broj gladnih za ukupno 80 milijuna. Nasuprot tomu 26 drugih zemalja je povećalo broj gladnih za 60 miliona u istom razdoblju uključujući i zemlje u tranziciji gdje je broj gladnih skočio s 25 miliona sredinom 1990-tih na 34 milijuna početkom ovoga stoljeća.
Samo 22 zemlje, među kojima Bangladeš, Haiti i Mozambik, uspjele su smanjiti glad u drugoj polovici 1990-tih, nakon što je rasla u prvoj polovici dok se obrnuto dogodilo u 17 zemalja, uključujući Indiju, Indoneziju, Nigeriju, Pakistan i Sudan, izvijestio je FAO.
Izvještaj navodi kako se glad uporno održava u zemljama koje također pate od visokog broja zaraženih ili oboljelih od HIV/AIDS-a.
Ono kaže kako povećanje produktivnosti poljoprivrede u siromašnim zemljama može imati odlučujući utjecaj na smanjenje broja gladnih u svijetu.
FAO je predložio Program protiv gladi kao pomoć zemljama u njihovom nastojanju da reduciraju broj gladnih. Program bi udružio vlade, nevladine organizacije i privatni sektor kako bi se "mobilizirala politička volja, tehnička stručnost i financijski resursi za smanjenje broja gladnih u svijetu najmanje za pola do 2015”

4. GLAD I SIROMAŠTVO

Najviše građana svijeta (26%) izdvojilo je siromaštvo, odnosno razliku između bogatih i siromašnih kao glavni svjetski problem. Siromaštvo je izdvojeno kao najveći problem u 56 od 68 zemalja koje su sudjelovale u ovom istraživanju. I građani Hrvatske također su najčešće naveli siromaštvo kao najveći problem s kojim se svijet suočava. U pojedinim svjetskim regijama je problem siromaštva ipak više izražen, pa je siromaštvo kao najveći problem izdvojilo 39% ispitanika iz Latinske Amerike, a 37% iz Afrike. S druge strane u Sjevernoj Americi je taj problem kao najveći svjetski problem izdvojilo 20% ispitanika. U svijetu je drugi najčešći spominjani svjetski problem terorizam, dok je za građane Hrvatske to nezaposlenost.
16. listopad se u svijetu slavi kao Svjetski dan hrane. U proteklih godinu dana 18% ispitanika iz cijelog svijeta često ili ponekad nije imala dovoljno za jesti. Tako da glad,kao jedan od najstarijih neprijatelja čovječanstva, još uvijek nije poražena. Situacija je najkritičnija u Africi, gdje 43% ispitanika navelo da u proteklih godinu dana cesto ili ponekad nisu imali dovoljno za jesti. Najbolja situacija je u Zapadnoj Europi, gdje je svega 4% ispitanika navelo da u proteklih godinu dana nije često ili ponekad imala dovoljno za jesti. Pomalo je zabrinjavajuće da je sljedeća regija iza Afrike po udjelu gladnih Istočna i Središnja Europa. U Hrvatskoj je 17% ispitanika navelo da u proteklih godinu dana ponekad ili često nisu imali dovoljno za jesti, što je niže nego u našoj regiji.

5. RAZVOJNI PROGRAM UJEDINJENIH NARODA

Danas u svijetu više od 830 milijuna ljudi živi u konstantnoj gladi; najviše u Africi i Aziji. Naime, od gladi svakog dana umire 25 000 ljudi, a svakih 5 sekundi umre jedno dijete... a najtužnije je od svega da se kroz to isto vrijeme u svijetu baci oko 12 tona hrane.
«Razvojni program» Ujedinjenih Naroda tvrdi da bi osnovne potrebe najsiromašnijih za lijekovima i hranom bile pribavljene za oko $13 bilijuna. A apsurdna činjenica je da ljubitelji životinja u SAD-u i Europi potroše i više od tih $13 bilijuna na svoje kućne ljubimce. Provedeno je i zanimljivo istraživanje o europskim kravama kojim se pokazalo da su one zdravije od gotovo pola svjetske populacije. U prosjeku svaka evropska krava prima $2,20 kroz pomoći i subvencije dok 2,8 bilijuna ljudi živi s manje od $2 na dan, a od njih 1,2 bilijuna živi s manje od $1 na dan. «World Food Program Organization» je program Ujedinjenih Naroda i ujedno je i najveća humanitarna agencija. Istraživanja su pokazala da je ulaganje u edukaciju jedna od najboljih investicija za unapređenje ekonomskih prilika te stvaranje pismenog i zdravijeg društva. Naime, 170 miliona djece uopće nema dnevne obroke za vrijeme nastave, a 130 miliona uopće ne pohađa školu, a poznato je da tako gladna djeca ne mogu postizati zadovoljavajuće rezultate na ispitima te da imaju problema sa koncentracijom. Kroz gotovo 40 godina djelovanja WFO je postao najveći organizator programa za uvođenje dnevnih obroka u škole. Surađujući sa vladama država, lokalnim vlastima, donatorima i internacionalnim te lokalnim organizacijama za pomoć, WFP koristi hranu da privuče što više djece u škole te da ih tamo i zadrži. Jer za neishranjenu djecu odlazak u školu nije važan koliko i dovoljno hrane za obrok. Postavlja se pitanje – zašto je na milijune ljudi gladno u svijetu koji proizvodi i više nego dovoljno hrane. Problem očito nije u nedostatku hrane nego u nedostatku volje, koliko one političke toliko i naše vlastite, jer ponekad zaboravljamo da svatko od nas ima moć da ovaj, sve odvratniji svijet, pokuša učiniti ljepšim mjestom. Zato učinimo nešto, bilo što!

6. NE ŽELI SE RIJEŠITI PROBLEM GLADI U SVIJETU

Svijet zanemaruje krik gladnih, tako je poluslužbeni vatikanski dnevnik 'L'Osservatore Romano' komentirao izvještaj Organizacije Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu (FAO), prema kojemu najmanje 854 milijuna ljudi trpi zbog pothranjenosti. Taj podatak još više zabrinjava ako se ima na umu da se u posljednjih deset godina broj gladnih nije smanjio. Dokument Ujedinjenih naroda, objavljen prošlih dana, ističe koliko je daleko ostvarenje milenijskih ciljeva, medu kojima je prepolovljivanje broja gladnih do 2015. godine. U takvom je kontekstu Talijanski odbor za prehrambenu suverenost 3. studenoga održao u Rimu međunarodni seminar na temu „Treba pobijediti glad“. U razgovoru za našu radio postaju, Sergio Marelli, kazao je kako je bez daljnjega odgovornost na nacionalnim vladama. Cesto se krivnja svaljuje na međunarodne agencije i one Ujedinjenih naroda, ali ne treba zaboraviti da one ovise i o državama i sredstvima koja dobiju od nacionalnih vlada. Osim bogatih zemalja krivnja je i na takozvanim zemljama u razvoju – kazao je i dodao kako ne treba zaboraviti da sukobi, nestabilnost, terorizam i nasilje nalaze plodno tlo tamo gdje se osnovna prava, počevši od prava na pristup hrani, krše. To nas, poglavito što je bliža četrdeseta obljetnica enciklike „Populorum progressio“ podsjeća na geslo pape Pavla VI. „razvoj je novo ime mira“, ono je i danas veoma aktualno. Na primjedbu kako upozorenja Crkve i papa, poglavito nakon drugoga svjetskog rata, ističu kako osoba treba biti u središtu razvojne politike, kazao je kako je velika dosljednost i kontinuitet unutar poruke i smjernica crkvenog socijalnog nauka i danas veoma aktualna jer veliki odabiri i politika nacionalnih vlada, a i općenito na međunarodnoj razini, nažalost žrtvuju ljudsku osobu, nastavljaju pojedince žrtvovati logici profita, umjesto da polaze od čovjeka, ljudske osobe, koja je cilj i subjekt, koji uistinu može promijeniti sudbinu planeta. Staviti u središte ljudska prava, dostojanstvo života svakoga pojedinca i svih osoba ostaje ključ kako bi se postigli ciljevi i uspjesi u iskorjenjivanju bijede, siromaštva i nasilja u svijetu – zaključio je Marelli.
U poruci za Svjetski dan prehrane, 16. listopada, papa Benedikt XVI. istaknuo je da “treba postojati suradnja i solidarnost između država, svaka država bi trebala biti pozorna na potrebe svojih potrebitijih građana, koji najviše trpe zbog siromaštva“. Već je prije petnaest godina Ivan Pavao II. u enciklici 'Centesimus annus' upozorio kako se glad ne može pobijediti crpeći iz viška koji naš svijet proizvodi u izobilju, nego treba promijeniti nacine življenja. Komentirajući Papino upozorenje u razgovoru za naš Radio, otac Fabrizio Colombo, dugogodišnji misionar u Cadu, kazao je kako velika potrošnja nosi i veliko rasipanje. Istraživanje londonskoga i bolonjskog sveučilišta očituje kako u Italiji svaka obitelj godišnje baca hranu u vrijednosti od 600 eura. To bi se moglo podijeliti stanovništvu gdje nema hrane. Želio bih još upozoriti na nešto: ako promatramo stvarnost u kojoj sam brojne godine živio u Cadu, primijetit ćemo kako glad nije samo nedostatak hrane, nego je nemogućnost zemalja iskoristiti vlastite izvore, koje ponekad pokradu višenacionalne kompanije, gospodarski i trgovinski sustav, a to Afriku drži u nerazvijenosti. Osim toga, tu je i problem nesigurnosti mira i pravde, te kršenje prava. Nedjeljom sam slavio sv. Misu za veliku zajednicu oboljelih od side, svaki bolesnik treba deset eura za mjesečnu terapiju, koja mu održava život. Lijekovi bez dobre prehrane ne postižu svoju svrhu. Uz to treba upozoriti na jedan drugi skandal: zamijetili smo kako naftne kompanije dovode strance za crpljenje nafte. Dakle, ljudi u Cadu nemaju priliku zaraditi za život. Stoga ističem kako s promjenom mentaliteta i ponašanja bogatoga svijeta usporedo ide promjena u nerazvijenim zemljama, u korist veće pravde, mira i većeg razvoja nerazvijenih zemalja. Govoreći o promjeni mentaliteta, kazao je kako je riječ o promjeni srca, o obraćenju, a to je promjena našega mentaliteta, trebamo promijeniti svoj način potrošnje. Istina je da postoji pravična i solidarna trgovina, bojkoti protiv višenacionalnih kompanija koje iskorištavaju osobe, ali više od svega toga valja upoznati stvarno stanje i ono što se uistinu događa na jugu svijeta. Slijedom toga poduzeti akcije na svim područjima, od gospodarskoga do solidarnog. Sve to spada u obraćenje srca.

7. GLAD U SVIJETU

7.1. Kako riješiti glad u svijetu?

Novac, Ukidanje moći, Fair - Share, Pravilna raspodjela, Humanitarne akcije, Reorganizacija svjetske poljoprivrede, Socijalna politika, Prava na dostojan život, Bogate države više pomagati siromašnima, Veća pomoć u davanju hrane, posteri i leci koji će pobuditi svijest za glad u svijetu, Bolje obrazovanje gladnih ljudi, manje bacanja hrane, Amerikanci bi trebali na dijetu, obraditi više tla, neka multinacionalne tvrtke otvore više radnih mjesta u siromašnim krajevima...

7.2. Vegetarijanstvo i glad u svijetu

Da vam netko kaže da ljudi na zapadu mogu jesti meso zato jer djeca u Africi i Aziji gladuju, biste li mu povjerovali?
Jedna šaljiva pitalica glasi: Koja je to hrana koju što više proizvodimo, to više ljudi umire od gladi? Odgovor je: meso! Razlog tome jest taj što je meso nevjerojatno rastrošan način proizvodnje hrane i prosječno se za 1 kg mesa upotrijebi 10 kg proteina iz povrća. Do izgladnjivanja dolazi zato što ljudi na bogatom Zapadu koriste većinu svjetskih usjeva žitarica kako bi nahranili svoje životinje na farmama. Štoviše, Zapad koristi svoju moć inzistirajući na tome da manje bogate zemlje uzgajaju hranu za životinje zapada umjesto da tu hranu uzgajaju za vlastiti narod.
"Oko skoro 6 milijardi ljudi dijeli ovoj planeti, približno 1/3 njih živi na bogatom Sjeveru a 2/3 na siromašnijem Jugu. Da bismo preživjeli, svi koristimo zemaljske usjeve i prirodne proizvode - ali ne koristimo ih svi u istom iznosu. Npr. dijete rođeno u SAD će tokom svoga života upotrijebiti 12 puta više dodatnih izvora od djeteta rođenog u Bangladešu-12 puta više drveta, bakra, željeza, vode, zemlje, itd."
"Prosječan dnevni unos kalorija za čovjeka u Bangladešu iznosi 1.930 kalorija, dok je kod Amerikanaca 3.650 kalorija. Procijenjeno je da minimalni iznos hrane koja je potrebna za normalno zdravlje iznosi 2.360 kalorija dnevno. Pa tako možete vidjeti da prosječno osoba u Bangladešu ima premalo hrane dok prosječni Amerikanac previše jede. A oko 1/3 hrane prosječnog Amerikanca je meso." "Naravno da nisu samo Amerikanci oni koji jedu velike količine mesa, nego je tako sa svim populacijama u bogatom Sjeveru. U Britaniji je prosječan iznos mesa kojeg jedan čovjek pojede tokom godine 71 kg. S druge strane, u Indiji čovjek pojede oko 2 kg mesa godišnje. Prosječni Amerikanac pojede 112 kg mesa svake godine, a većina od toga je govedina. U SAD-u djeca starosti između 7 i 13 godina pojedu skoro 6 i pol hamburgera svaki tjedan: a samo fast food restorani svake godine prodaju 6,7 milijardi hamburgera."* U nerazvijenim zemljama, jedna osoba konzumira u prosjeku 200 kilograma žitarica godišnje, uglavnom se hraneći direktno njima. Za usporedbu, Lester Brown, svjetski autoritet za pitanje hrane, tvrdi da prosječan europljanin ili amerikanac potroši 1000 kilograma godišnje, tako da prvo potroši skoro 90% žitarica za prehranu životinja koje kasnije pojede. Prosječan europski ili američki mesojed, tvrdi Brown, koristi 5 puta više hranidbenih resursa nego prosječan Kolumbijac, Indijac ili Nigerijac. "Vjerovali ili ne, u svijetu ima 3 puta više životinjskih farmi nego što ima ljudi. 16,8 milijardi farmi. Životinje imaju velike apetite i mogu prožvakati brdo hrane. Ali većina onoga što uđe na jednom kraju izađe na drugom te je izgubljeno. Sve životinje koje se uzgajaju za meso jedu više proteina nego što ih proizvode - čak i one najproduktivnije svinje pojedu 9 kg proteina iz povrća da bi proizvele 1 kg mesa, tok pilići pojedu oko 5 kg za jedan kg mesa. Preostali kilogrami se uglavnom izgube kao gnojivo (u gnojivu)."
"Samo životinje u SAD-u pojedu onoliko pšenice i soje koliko bi moglo nahraniti 2 milijarde ljudi, što iznosi 1/3 svih ljudi na svijetu ili pak čitavu populaciju Kine i Indije (kad se zbroje). Ali ima toliko krava da čak ni ova količina nije dovoljna pa da bi ove mašine za preživanje mogle i dalje 'raditi', potrebno je uvesti još više stočne hrane izvana. SAD čak kupuje govedinu od siromašnih zemalja Centralne i Južne Afrike, a sva ta stoka treba biti hranjena na sličan način." "Možda je najgori primjer gubitka na Haitiju, službeno jednoj od najsiromašnijih zemalja na svijetu, gdje većina ljudi za opstanak ima na raspolaganju 1.900 kalorija dnevno. Većina najboljeg poljoprivrednog zemljišta upotrebljava se za uzgoj jedne vrste trave koja se zove alfa-alfa a velike internacionalne kompanije dovode avionom svoju stoku na Haiti iz SAD, kako bi pasle alfa-alfu i dobile na težini. Nakon toga životinje ubijaju a lešine voze natrag u SAD da bi pripremili još više mesa za hamburgere." "Da bi napravili prostor za američku stoku, obični ljudi s Haitija su potisnuti u planine gdje moraju gospodariti na manje plodnoj zemlji. Da bi ovdje uzgojili dovoljno hrane za opstanak oni koriste istu zemlju ponovo i ponovo, sve dok ona ne postane siromašna hranjivima i beskorisna te ju konačno ne odnese vjetar. To je začarani krug koji pokazuje kako ljudi na Haitiju postaju sve siromašniji."* Na istom komadu zemljišta potrebnom za proizvodnju 1 kg mesa može se proizvesti npr. 200 kg krumpira ili 160 kg rajčica i to uzimajući u obzir isti vremenski period. Isto tako, umjesto 50 kg govedine možemo dobiti 1000 kg trešanja ili 6000 kg mrkve ili 4000 kg jabuka. No, nije samo američka stoka ona koja konzumira svu svjetsku hranu. Isto je slučaj i sa stokom iz Europske zajednice za čiju hranu 60% tog najvećeg pojedinačnog uvoznika životinjske hrane na svijetu dolazi iz zemalja na jugu. Prema izvještaju Svjetske Zdravstvene Organizacije (WHO) iz 1995., stotine milijuna ljudi na Jugu provode cijeli život u ekstremnom siromaštvu i 11 milijuna djece umire svake godine od bolesti uzrokovanih izgladnjivanjem. Koliko bi samo zemljišta bilo sačuvano i koliko bi se ljudi moglo nahraniti kada bi sve proteine iz povrća potrošenih na ishranu životinja dali ljudima!

8. FINANCIJSKA KRIZA, GMO I GLAD U SVIJETU

Prema podacima svjetske organizacije world food program, milijardu ljudi u svijetu je kronično pothranjeno. 18 000 ljudi umre od gladi svakog dana. Svakih 6 sekundi od gladi umre jedno dijete, velika većina od tog u Africi i Aziji.
U isto vrijeme preko 30% Amerikanaca je pretilo, kao i sličan broj europljana (po nekim studijama).
Trenutna financijska kriza digla je troškove hrane/srezala financiranje u toj mjeri da se procjenjuje kako će te brojke samo rasti, a sve je šira pojava gladi i u razvijenim državama poput SAD-a.
Rješavanje globalne financijske krize na način na koji se rješava, a to je pumpanje novih bilijardi eura i dolara sadašnjih i budućih poreznih obveznika u svjetsku financijsku Ponzi shemu će vrlo vjerojatno rezultirati produbljivanjem recesije, pa i po nekim procjenama, depresijom.
Došla ona u obliku deflacije ili hiperinflacije, a što ovisi samo o odlukama centralnih i ne centralnih bankara, te pridruženih financijskih ministara, ja i većina vas koji ovo čitate ćemo dodatno osiromašiti, no vjerojatno ćemo nekako preživjeti.
Za milione ne tako sretnih, to će značiti smrt od gladi.
Proizvodnja hrane u svijetu u zadnjih par godina ne prati porast stanovništva iz nekoliko razloga.
Do prije godinu dana, proizvođači hrane bili su pritisnuti rastućim cijenama energenata s jedne, te sve težim tržišnim uvjetima s druge strane (iskrivljenim sustavima poticaja, sve većim regulacijama i administrativnim preprekama) te je poljoprivreda bila prilično neprivlačan posao za prosječnog poduzetnika. S dolaskom financijske krize cijene poljoprivrednih proizvoda srozale su se, a uvjeti financiranja pogoršali, tako da poljoprivrednici sve teže financiraju svoju poljoprivrednu proizvodnju od sjetve do sjetve.
U isto vrijeme sve je veća upotreba poljoprivrednih površina za proizvodnju bio goriva, novog debelo subvencioniranog ekološkog hita. Zalihe žitarica i riže u svijetu su na niskim razinama, i raznorazni stručnjaci i investitori već se klade na visoke cijene hrane u budućnosti i kupuju velike količine tzv. agricultural commodities, tj. svjetskih robnih zaliha pšenice, ječma, šećera isl... kao što su prije par godina ulagali u naftu po cijeni od 50 dolara po barelu i prodavali je po 140 dolara, sada ulažu u hranu.
Kako sada vidimo, visoke cijene nafte bile su uzrokovane primarno financijskim špekulacijama na svjetskim tržištima nafte, a tek sekundarno omjerom ponude i potražnje u realnoj ekonomiji.
Isto tako, nadolazeći nedostatak hrane neće biti uzrokovan fizičkom nemogućnošću proizvodnje, nego kao rezultat prelijevanja krize iz financijskog sektora u realnu ekonomiju.
Usko grlo u proizvodnji dovesti će do rasta realnih cijena hrane, koji će biti multipliciran ulaganjem u hranu kao financijsku investiciju.
Autor knjige: The end of oil (koja je izašla početkom 2007. godine, dok je cijena nafte bila oko 50 dolara) prošle godine je objavio i novi uradak: The end of food (zanimljiv redoslijed).
Zanimljiva je činjenica kako su visoke cijene nafte bile katalizator (uz tzv. globalno zatopljenje) za politički motivirano ulaganje u obnovljive izvore energije (među njima i bio goriva), značajan faktor u preorijentaciji mnogih poljoprivrednih proizvođača sa uzgoja hrane na uzgoj goriva kao profitabilnije djelatnosti.
Na sličan način možemo očekivati kako će rezultirajuće usko grlo u proizvodnji hrane biti savršen izgovor za pokušaj nasilnog uvođenja genetski modificiranih organizama (GMO) putem novih zakonskih normi i poticaja, a sve u plemenitu svrhu hranjenja gladnih u zemljama (zaustavljenim) u razvoju.
O opasnostima široke uporabe GMO-a i njihovog puštanja u okoliš da i ne govorimo. Monopol kao posljedica intelektualnih prava na hranu i apsolutna ovisnost seljaka o proizvođaču takvog sjemena (i popratnih proizvoda) ne nudi nikakve prednosti niti za seljake.
Detaljno su opisana negativna iskustva sa GMO proizvodima farmera u Argentini, Kanadi i Indiji.
Sve što nudi je mogućnost copyright-a na hranu, te obećava ogromne buduće zarade na naplati intelektualnih prava na tako modificirane biljke i životinje, pa čak i na tradicionalne sorte (oko toga se trenutno vodi velika borba)!
A budući svi moramo jesti, tržište je osigurano. Osigurano ne tržišnim mehanizmima, nego regulatornom protekcijom.
Tako npr. prema važećim EU zakonima nigdje nije obavezno naznačiti da li određeni proizvod sadrži GMO, niti izgleda da će to biti slučaj u bližoj budućnosti, iako ogromna većina potrošača želi i ima pravo na tu informaciju.
Kao vrhunac farse ide se i toliko daleko da se EU parlamentu predlaže zakonska regulativa po kojoj bi se hrana koja sadrži do 5% GMO mogla certificirati kao organska, bio hrana.
Zdravi razum govori da GMO nisu rješenje za glad u svijetu, plauzibilniji je scenarij u kojem će nekoliko centara moći u budućnosti kontrolirati svjetske tokove hrane, a kako će to izgledati sa stanovišta stanovništva slikovito se moglo vidjeti pred godinu dana na cijenama nafte, i trenutno na svjetskoj financijskoj krizi.

9. PROIZVODNJA HRANE I PROBLEM GLADI U SVIJETU

Smanjivanje proizvodnje hrane po stanovniku rezultat je, kako opadanja porasta ukupne proizvodnje hrane, tako i sve bržeg povećanja svjetske populacije. Osim toga, sve su veće razlike u proizvodnji, potrošnji i u raspodjeli poljodjelskih proizvoda u razvijenim i u nerazvijenim zemljama, pa je i jaz između njih sve veći. Proizvodnja hrane po stanovniku u svijetu veoma je neravnomjerno raspoređena. Porast proizvodnje hrane po stanovniku u razvijenim je zemljama znatno veći od istoga u nerazvijenim zemljama. Isto je tako porast ukupne proizvodnje hrane u nerazvijenim zemljama nedovoljan po kvantiteti i po kvaliteti i ne može pratiti brz porast nacionalnih populacija. Velike su razlike u opskrbljenosti prehrambenim proizvodima, odnosno u kvantiteti i kvaliteti ishrane među pojedinim područjima u svijetu. Zanimljivo je kako se podjela zemalja po opskrbljenosti hranom podudara s podjelom na ekonomski nerazvijene i razvijene zemlje. Prema količinama kalorija koje dnevno troši populacija pojedinog područja (regije) ili pojedinih zemalja u svijetu i prema kvaliteti ishrane, izdvajaju se tri skupine zemalja:
- Prvu skupinu čine visokorazvijene zemlje sjeverne Amerike, sjeverne,srednje, dijelom istočne i posebno zapadne Europe, Japan, Australija i Novi Zeland i Argentina, i sve zemlje svijeta u kojima se dnevno troši 3.000 i više kalorija p.c.i čija struktura ishrane daje mogućnost optimalnog korištenja umnih i fizičkih sposobnosti čovjeka (oko 38% svjetske populacije). Te zemlje imaju veoma nizak prirodni priraštaj populacije, ali i veoma razvijenu, visokomehaniziranu poljodjelsku proizvodnju i veoma visoke prinose po jedinici obradive površine. Ne samo da nemaju problem gladi, nego su i najznačajniji izvoznici poljodjelskih proizvoda na svjetsko tržište.
- Druga skupina zemalja (oko 12% svjetske populacije) one su zemlje u kojima je potrošnja od 2.500 do 3.000 kalorija p.c. dnevno, odnosno zemlje u kojima je veći problem poboljšanja strukture ishrane, nego količina upotrjebljenih kalorija. To su, npr., Rusija, većina zemalja srednje i južne Europe, Brazil, Urugvaj i dr. U većini tih zemalja prirodni su faktori relativno povoljni za agro-stočarske djelatnosti,ali je stupanj razvijenosti proizvodnih snaga još uvijek nedovoljan. Osim toga je u većini tih zemalja prirodni priraštaj znatno veći u odnosu na kategoriju visoko razvijenih zemalja, manji je nacionalni dohodak, znatno je niži opći i individualni standard, a značajniji su i problemi u organizaciji agrarne proizvodnje (velika usitnjenost zemljišta, mala upotreba mehanizacije i umjetnih gnojiva...).
- Treću skupinu zemalja (oko 60% svjetske populacije) predstavljaju ona područja i zemlje, gdje je pojava gladi osnovni problem i svakodnevna prijetnja. To su zemlje koje karakterizira najveća stopa prirodnog priraštaja, to su prostori s najnižim stupnjem razvitka proizvodnih snaga. To su zemlje u kojima je poljodjelska proizvodnja na najnižem stupnju obrade, uglavnom samoopskrba proizvodnja pa čak i skupljačka privreda, pa se može zaključiti da razvijene zemlje svijeta, koje nastanjuje nešto više od jedne četvrtine svjetske populacije i kojima pripada više od tri četvrtine svjetskog dohotka, raspolažu s više od polovine od ukupne količine životnih namirnica u svijetu, a nerazvijenim zemljama koje broje oko tri četvrtine svjetske populacije pripada manje od jedne četvrtine dohotka, tj. nepuna jedna polovina raspoloživih namirnica u svijetu.

ZAKLJUČAK

Svijet i civilizacija našli su se pred egzistencijalnim pitanjima opstanka. Dnevno u svijetu od gladi umire 16 000 djece. Uviđa se potreba za hranom i to ne samo običnom, već zdravom hranom i vodom. Hrvatska obiluje prostorom gdje se može pronaći i proizvoditi čista i nezagađena hrana te koristiti pitka odnosno čista voda. Na današnjem stupnju civilizacijskog napretka vještina preživljavanja u prirodi nalik je avanturizmu namijenjenom čudacima, neprilagođenima ili pak bolesnicima koji zadnju utjehu nalaze u prirodi ili prirodnom načinu liječenja. Da je takvo gledište pogrešno, govore najnovija istraživanja na svim područjima povezanim s ovim temama. Suočene sa sve većim egzistencijalnim problemima globalnih razmjera kao što su glad u svijetu unatoč velikoj proizvodnji hrane, kriza identiteta mladih ljudi, moralna degradacija, ekološki problemi poput globalnog zatopljenja ili povećano nasilje i terorizam, brojne su zemlje svijeta pokrenule razne edukativne programe s ciljem povratka ljudi prirodnijem načinu života. Hrvatska je jedna od najčišćih i najočuvanijih dijelova Evrope. Njena mora, planine, rijeke i jezera te bogata flora i fauna predstavljaju idealan teren za obuku i edukaciju svih ljudi, posebice mladih, koji pokazuju sve više interesa za teme opstanka ili sportova u prirodi. Nepostojanje istinskog suživota ljudi i prirode u mnogim dijelovima svijeta te reakcije na takvo djelovanje stvaraju nužnu potrebu za pokretanje ovakvih edukativnih programa. Nedostatak i nedostupnost informacija širokom broju ljudi čini ovu problematiku tabu temom rezerviranom samo za neke znanstvenike, biologe ili alternativce.

LITERATURA

1. DZS - Ljetopis Priopćenj, mjesešni statistički izvještaj
2. FAO World food survey i The state of the food and agriculture
3. IFPRI - International Food Policy Research Institute – Publications
4. Poljoprivreda i privredni razvoj Stipetić, Vladimir (Zagreb 1987) - odabrana poglavlja Knjižnica
5. Problematika proizvodnje hrane i glad u svijetu (Branko Kovaćević (2003) Ekonomski pregled)
6. Internet:
http://www.worldhunger.org/articles/Learn/world%20hunger%20facts%202002.html
http://www.poverty.com/

PROCITAJ / PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:

ASTRONOMIJA | BANKARSTVO I MONETARNA EKONOMIJA | BIOLOGIJA | EKONOMIJA | ELEKTRONIKA | ELEKTRONSKO POSLOVANJE | EKOLOGIJA - EKOLOŠKI MENADŽMENT | FILOZOFIJA | FINANSIJE |  FINANSIJSKA TRŽIŠTA I BERZANSKI    MENADŽMENT | FINANSIJSKI MENADŽMENT | FISKALNA EKONOMIJA | FIZIKA | GEOGRAFIJA | INFORMACIONI SISTEMI | INFORMATIKA | INTERNET - WEB | ISTORIJA | JAVNE FINANSIJE | KOMUNIKOLOGIJA - KOMUNIKACIJE | KRIMINOLOGIJA | KNJIŽEVNOST I JEZIK | LOGISTIKA | LOGOPEDIJA | LJUDSKI RESURSI | MAKROEKONOMIJA | MARKETING | MATEMATIKA | MEDICINA | MEDJUNARODNA EKONOMIJA | MENADŽMENT | MIKROEKONOMIJA | MULTIMEDIJA | ODNOSI SA JAVNOŠCU |  OPERATIVNI I STRATEGIJSKI    MENADŽMENT | OSNOVI MENADŽMENTA | OSNOVI EKONOMIJE | OSIGURANJE | PARAPSIHOLOGIJA | PEDAGOGIJA | POLITICKE NAUKE | POLJOPRIVREDA | POSLOVNA EKONOMIJA | POSLOVNA ETIKA | PRAVO | PRAVO EVROPSKE UNIJE | PREDUZETNIŠTVO | PRIVREDNI SISTEMI | PROIZVODNI I USLUŽNI MENADŽMENT | PROGRAMIRANJE | PSIHOLOGIJA | PSIHIJATRIJA / PSIHOPATOLOGIJA | RACUNOVODSTVO | RELIGIJA | SOCIOLOGIJA |  SPOLJNOTRGOVINSKO I DEVIZNO POSLOVANJE | SPORT - MENADŽMENT U SPORTU | STATISTIKA | TEHNOLOŠKI SISTEMI | TURIZMOLOGIJA | UPRAVLJANJE KVALITETOM | UPRAVLJANJE PROMENAMA | VETERINA | ŽURNALISTIKA - NOVINARSTVO

  preuzmi seminarski rad u wordu » » »

Besplatni Seminarski Radovi