SVETSKA EKONOMSKA KRIZA

Govoreći o krizi koja se danas desila, može se reći da je u pitanju sveukupna kriza savremene civilizacije Zapara koja se prelila na sve djelove svijeta. To pogotovo važi u slučaju SAD-a, gdje je tzv. Finansijska kriza počela i gdje je eskalirala u ekonomsku krizu koja se prelila u druge djelove svijeta pogotovo u one zemlje koje su imale isti ili sličan vrjednosni sistem, kao što je slučaj sa Velikom Britanijom. Ekonomisti često ističu da je nukleus svjetske ekonomske krize – kriza tzv. Hipotekarnih kredita. Međutim, oni prećutkuju ili ne znaju da su zaposleni u bankama koji su davali te kredite, kao i zaposeleni u raznim revizorskim i rejtinh kućama često obmanjivali potencijalne korisnike tih kredita, ubjeđivali ih da oni mogu njih otplaćivati, iako su znali da to neće biti moguće. Dakle, zbog nemorala zaposlenih u bankama i rejting kućama, došlo je do tzv. Hipotekarne krize.
Do nje je došlo i zbog sve veće nepravde u raspodjeli prihoda ostvarenim dinamičnim privrednim aktivnostima koja se ispoljava u simboličnom ili nikakvom rastu dohotka ogromnog procenta zaposlenih i istovremeno, enormnim rastom prihoda menadžera i vlasnika kapitala. U posljednjih dvadesetak godina, tj. Prije i poslije prihvatanja tzv „Reganomike“ u SAD-u i tzv. „Tačerizma“ u Velikoj Britaniji, ekonomska nauka je u tim zemljama svesrdno propagirala ekstremni neoliberalni kapitalizam, koji je , kako ističu ekonomisti, imao vrlo ozbiljnu sistemsku grešku koja je morala dovesti do kolapsa tog tipa kapitalizma. Vrlo je vjerovatno da bi do kolapsa već došlo da nisu upumpani ogromni iznosi sredstava kako u sferu uslužnog, tako i u sferu proizvodnog sektora. Na žalost, ekonomska nauka u tim, ali i drugim zemljama imala je ogroman doprinos u enormnom propagiranju tog modela čije su osnovne karakteristike deregulacija privrednoh tokova, isključenje države u sferi privrede, potpuna dominacija tržišta (tzv. „tržišni fundamentalizam“), maksimalna liberalizacija spoljnje trgovine (bolje reći uvoza), maksimalna liberalizacija stranih direktnih investicija, sveobuhvatna privatizacija i sl.
Umjesto kapitalizma u kome je dominirala Kejnzova makroekonomska politika, na scenu je stupila politika koju su propagirali tzv. „momci iz Čikaga“ na čijem je čelu bio čuveni nobelovac Fridman. Njihovo učenje su prihvatili Ronald Regan i Margaret Tačer, a dosljedno su ih u tome sljedili Klinton i Bler, a do skora je to primjenjivao i Gordon Braun. I jedna od najutjecajnijih njemačkih filozofa Jirgen Habarmas s pravom ističe da je „društvano-darvinistički potencijal slobodnog tržišta i to se sada odražava ne samo na politiku prema društvu nego i na spoljnu politiku“. On ističe da su svi oni „izgleda povjerovali jedino da neoliberalizam predstavlja vrhunac svjetske mudrosti i da se eto, došlo do vječne istine“
U 1990.godini usvojen je, od strane MMF-a, Svjetske bankei Ministarstva za finansije SAD-a, tzv. Vašingtonski sporazum koji propisuje 10 stavova koje bi zemlje Latinske Amerike trebalo da primjenjuju pri vođenju ekonomske politike ako pretenduju na dobijanje novih kredita. Nakon što je taj program praktično nametnut zamljama Latinske Amerike, ovih „deset božjih zapovjesti“ su nmetnute i zemljama u tranziciji i polovini postojećih zemalja. U njemu je bilo i dobrih preporuka, ali su dominirali privatizacija, liberalizacija spoljne trgovine i stranih direktnih investicija i deregulacija privrednih tokova. I kao što je rekao navedeni filozof Habermas „centralna poruka tzv. Vašingtonskog koncenzusa glasi: „trickl dawn“, tj. Pustite da bogati postanu još bogatiji, a neke mrvice će onda već da stignu do siromašnih“.

1. OSVRT NA UZROKE SVJETSKE EKONOMSKE KRIZE

Sa povećanjem broja zemalja koji su milom ili „sugestijom MMF-a, Svjetske banke i SAD-a“ prihvatili pravila Vašingtonskog koncenzusa, odnosno neoliberalizam, pregovori o stvaranju trećeg stuba „svjetskog trojstva“ – Svjetske trgovinske organizacija dobijali su sve veće šanse za uspjeh i početkom 1995. stupila je u život ova organizacija koja svim članicama, ali i zemljama kandidatima za članstvo, nameće liberalizaciju spoljnje trgovine i stranih direktnih investicija. Broj članica se vrlo dinamično povećavao – sa 104 na 154 do kraja 2008. godine.
Sve važnije zamlje u razvoju, sem Kine i Indije, su milom ili po „sugestiji“ MMF-a, Svjetske banke i SAD-a prihvatile su koncept vođenja ekonomske politike koji preporučuje Vašingtonski koncenzus, odnosno model neoliberalizma.
Svim zemljama u tranziciji, sem Slovenije, bio je nametnut koncept reformi i pravila vođenja ekonomske politike koji predlaže Vašingtonski konsenzus, odnosno model neoliberalnog kapitalizma. To, naravno važi i za Srbiju koja je početkom 2001. Godine prihvatila model reformi i ekonomske politike koje su nametali MMF, Svjetska banka i Svjetska trgovinska organizacija (iako ona nije bila još uvijek članica ove Organizacije).
Pored liberalizma spoljne trgovine, koja se znatno više koristila u razvijenijim nego nerazvijenim zemljama, forsirana je i liberalizacija stranih direktnih investicija koja je najviše koristila sve moćnijim i sve brojnijim transnacionalnim kompanijama, prije svega iz razvijenih zemalja. U devedesetim godinama prošlog vijeka došlo je do liberalizacije protoka tzv. Špekulativnog kapitala.
Zahvaljujući činjenici da je dolar ostao jedina rezervna valuta kao i ogromnom prilivu stranog kapitala po bruto osnovama, SAD su dvije decenije trošile znatno više nego što je iznosio njihov bruto domći proizvod, što se ispoljava kroz ogroman deficit tekućeg računa platnog bilansa. Trošenje budućeg dohotka postala je praksa na svim nivoima u toj zemlji – od pojedinca, porodice, kompanije i države u cjelini. Sve veća razlika između ukupnog priliva stranog kapitala u zemlju od njegovog ukupnog odliva, omogućavao je višegodišnje trošenje od stvorenog BDP. Zbog toga se vrijednost akcija i nekretnina u SAD enormno povećavala. Zahvaljujući ogromnom prilivu stranog kapitala u banke na teritoriji SAD-a, stvoren je i ogroman kreditni potencijal, pa su banke preko svoje agresivne kampanje dokazivale da će cijene stanova i kuća dinamično rasti i da je racionalno uzeti kredit za njihovu kupovinu ili izgradnju. I kao posljedica svega toga, odnos iznosa privatnih dugova prema BDP od početka osamdesetih godina prošlog vijeka, zaključeno sa 2008. Godinom, povećavala se sa 183% na čak 290%. Dugovi domaćinstava prema BDP su se istovremeno povećali sa 48 na 100%. I baš zbog toga, vrlo kompetentni stručnjaci smatraju da napori federalnih rezervi da poboljšaju likvidnost imaju samo ograničeno dejstvo. Ogroman priliv stranog kapitala u SAD omogućavao je i rast jeftinog uvoza, što je gušilo domaću industriju i dovodilo do ogromnog spoljnotrgovinskog i platnog deficita, stimulisalo trošenje i destimulisalo štednju, što je sve skupa moralo da dovede do teške ekonomske krize. Zbog te krize, izgubljenog povjerenja u vezi sa tim, Amerikanci ponovo uče kako da ponovo štedljivi, ali ako se štedljivost zaista razvije, nastaće poznati Kejnsov paradoks – anemična tražnja i zbog toga nemogućnost oživljavanja privredne aktivnosti.
U SAD-u, državni sektor je maksimalno zamjenjivan privatnim sektorom. Sprovedena je privatizacija čak i penzijskog i zdravstvenog osiguranja, javnog saobraćaja, snabdjevanja energijom, školstva, univerzitetskog obrazovanja, kulture, pisanih i elektronskih medija, pa čak i zatvora i djelova armije. Krupan kapital, odnosno transnacionalna preduzeća postaju sve moćniji akteri u svim oblastima društvenog života. Oni bitno utiču na stvarnje javnog mnjenja. Kultura, obrazovanje i nauka sve više zavise od interesa ovih kompanija. Demokratija zapada u sve veći krizu. Kapital postaje sve dominatniji u odnosu na politiku. Politika je sve više orijentisana na realizaciji ostvarenja interesa domaćih TNK, posebno kada je u pitanju stvaranje nednacionalnog, odnosno slobodnijeg svjetskog tržišta. I kao posljedica svega toga, nejednakost u prihodima i bogatstvu između vrlo malog procenta bogatih i ogromnog procenta siromašnih ili relativno siomašnih biva sve veća, što ima niz negativnih ekonomskih i socijalnih posljedica. Zbog svega navedenog, kriza je morala da dobija dramatične razmjere.
Sve u svemu, statistički izražen impresivan rast BDP u SAD-u nije bio zasnovan na zdravim ekonomskim i društvenim temeljima, te je kao i posljedica toga. Morala doći društvena i ekonomska kriza. Za vrijeme procvata neoliberalizma u SAD-u, niz ekonomista, na čelu da čuvenim M. Fridmanom su dobijali Nobelove nagrade. Nakon smrti, u kampusu Čikaškog univerziteta, Fridmanu je podignut spomenik. Prije nekoliko mjeseci, velika grupa profesora i asistenata sa tog univerziteta je sadašnjem rukovodstvu predala peticiju sa zahtjevom da se taj spomenik skloni, jer je izraz „jednoumlja“. Mnogi intelektualci, prije svega u SAD-u, ali i u drugim zemljama, čak ističu da ekonomisti uopšte ne zaslužuju Nobelove nagrade, a mnogi zahtjevaju da neki od onih koji su dobili (zahvaljujući propagiranju neoliberalizma i tržišnog fundamentalizma) vrate ove ugledne nagrade.
Kao što smo napomenuli, pod ogromnim uticajem SAD, u većoj ili manjoj mjeri neoliberalizam je prihvaćen u vrlo velikom broju zemalja. Tako je Fridman zemljama u tranziciji, početkom devedesetih godina prošlog vijeka poručivao: „privatizujte, privatizujte i samo privatizujte“, ali početkom ovog vijeka, priznao je da je pogriješio konstatujući da sada shvata da je važnije stvoriti pravnu državu, jer su bez nje efekti privatizacije, najblaže rečeno, vrlo problematični. Sad su SAD agresivnim metodama „izvozile“ svoj neoliberalni model društvenog i ekonomskog načina života i sem ranije Jugoistočne Azije, a od početka ovog vijeka, nakon gorkog iskustva, posebno Argentine, taj model je napustio čitav niz zemalja Latinske Amerike.
Ekonomska i društvena kriza koja je u SAD dobila dramatične razmjere i kojoj se ne vidi kraj, kao što je napomenuto, prelila se u sve dijelove svijeta i praktično u sve zemlje, a posebno u Island, Letoniju i Mađarsku pa i Slovačku, a na području Balkana u Hrvatsku, Crnu Goru, Srboju, Bugarsku, Rumuniju, pa i Grčku. Tragikomično je da je čuveni ekgleski univerzitet Kembridž u kome je koncentrisana ogromna univerzitetska elita Engleske ostao bez 300 miliona funti koje je zbog visoke kamate, uložio u banke Islanda. Širom svijeta, kako među političarima tako i među naučnim radnicima iz više društvenih nauka, ističe se da je neoliberalizam bio težak promašaj i da je donio mnogo više štete nego koristi, te je zbog toga izgubljeno povjerenje naroda i da ga zbog toga treba što prije napustiti.

2. HIPOTEKARNA KRIZA U SAD-u KAO „OKIDAČ“ SVJETSKE KRIZE

Kriza koja je aktuelna najveća je od tridesetih godina XX vijeka. Počela je američkim kolapsom u hipotekarnim kreditima (US mortgage collapse) u avgustu 2007. Kao i posljedica neusklađenosti ponude i potražnje.
Kriza američkog tržišta nekretnina, koja nije odmah ozbiljno shvaćena, prijeti razornom krizom u cijelom svijetu. Uzrok je, po mišljenju ekoknomista, u besprizornoj primjeni neoliberalne ekonomske politike.
Kriza američkog tržišta nekretnina, koja nije odmah ozbiljno shvaćena, prijeti razornom krizom cijelom svijetu. Uzrok je, po mišljenju ekonomista, u besprizornoj primjeni neoliberalne ekonomske politike.
Kriza američkog tržišta nekretnina, koja je već hiljadama Amrikanaca donjela gubitak krova nad glavom, ali i izazvala razornu krizu na finansijskom tržištu širom svijeta, vjerovatno će ostati upamćena kao dosad najteža finansijska kriza u istoriji SAD-a. Odgovorni u SAD-u, ali i Njemačkoj i mnogim drugim državama, međutim, još podcjenjuju obim i značaj te krize, ali mnogi ugledni ekonomisti i analitičari upozoravaju da se s tim stvarima ne treba šaliti.
Da se kriza hipotekarnog tržišta u SAD-u zaoštrava i može izazvati dramatične posljedice za cijelu svjetsku privredu, pri čemu „njena druga faza može biti neuporedivo tvrđa od prve“ , smatraju mnogi ekonomisti. Osnovni problem u SAD-u jeste cjenovni „balon“ koji je doveo do toga da su cijene kuća vještački dvostruko ili, ćak, trostruko povećane u odnosu na realnu vrijednost. To vještačko povećanje izazvali su takozvani podprvoklasni, ili subprimarni hipotekarni krediti koji imaju veće i promjenjive stope koje su, recimo, sa početnih 3.75% za dvije do pet godina dospjele na 8,25 pa i više procenata. Ti krediti su odobravani korisnicima koji se nisu kvalifikovali za zajmove sa nižim i fiksnim kamatnim stopama, a pogodni su za one ljude koji prvi put kupuju kuću, zbog početnih povoljnijih uslova kredita.
Stručnjaci ukazuju da su neki korisnici tih kredita u SAD-u, možda bile i žrtve brokera. Zbog toga su mnogi korisnici pobjegli iz određenih područja, prije no što je vrijednost hipoteke, zbog stalnog rasta kamata, dostigla takav nivo da korisnici više nisu mogli da ih otplaćuju.
U Klivlendu, u saveznoj državi Ohajo, recimo, u pojedinim gradskim područjima, samo u jednoj ulici je čak 20 od 30 porodica izgubilo cijelu svoju imovinu, jer nisu mogli više da otplaćuju kredite, a širom tog okruga zapljenjeno je do aprila ove godine više od 70. 000 kuća. Nije samo problem što su ljudi prinuđeni da napuste svoje kuće, već poslije njihovog odlaska ostaje prava pustoš, jer čim neka porodica napusti zapljenjenu kuću , za nekoliko dana, pa čak i sati, takozvani sakupljači starog gvožđa provaljuju u napuštene domove, probijaju zidove i vade vodovodne cijevi, a sa tavanice skidaju bakarne električne instalacije i aluminijumsku izolaciju. Odnose čak i metalne lavaboe i kućne uređaje, koje kasnije prodaju pošto sve što je metalno ima dobru prođu na međunarodnom tržištu. Tako zapljenjena kuća u sumornim predgrađima mnogih američkih gradova postaje samo prazna, bezvrijedna ljuštura koja više ne može prodati.
Istinske žrtve krize su stanovnici predgrađa koji su poštovali pravila igre, plaćali porez i sačuvali svoju imovinu, a onda ostali da žive u takvom pustom kraju, posmatrajući kako odlaze prve komšije čija je imovina i cijela životna ušteđevina nepovratno izgubljena. Ukupan iznos hipotekarnih kredita u SAD-u dostigao je sumu od oko 12 biliona dolara, od kojih su za gotovo polovinu (5,3 biliona) garanti ili davaoci zajmova dvije najveće domaće hipotekarne agencije „Fredi Mek“ i „Fani mej“. „Fani“ je među desetak najvećih firmi na svijetu. Kreditna kriza se upravo prelomila i na ove dvije hipotekarne kuće, preteći da njihovim urušavanjem povuče za sobom i američku privredu.
Svjestan velike opasnosti zbog duboke finansijske krize u zemlji, u pomoć privredi priskočio je Predstavnićki dom američkog Kongresa, usvajajući program za podršku tržištu nekretnina u SAD koji bi poreske obveznike mogao da košta čak 25 milijardi dolara.
Američko tržište nekretnina je u dubokoj krizi od prošle godine, pri čemu je sada došlo do pada prodaje, izgradnje i cijene nekretnina. Ta kriza povlači nizbrdo cijelu ekonomiju te zemlje, a preliva se i na evropski kontinent i mnoge države i finansijske institucije u svijetu koje su, polakomljene mogućnošću dobrih zarada, ulagale novac u rizično američko hipotekarno tržište. Posljedice hipotekarne i finansijske krize ne osjećaju samo američke banke, već će se i evropske banke u naredne tri godine suočiti sa gubicima koji bi mogli da dostignu i 120 milijardi evra, proizilazi iz studije istraživačkih i konsultantskih firmi „Oliver Vajman“ i „Intrum Justicija“ .
Pri tome će najviše biti pogođene banke u Velikoj Britaniji, Španiji i Irskoj, zbog odobrenih hipotekarnih zajmov i potrošačkih kredita, a već tokom ove godine mnoge najveće evropske banke, među njima i Švajcarske, bile su prinuđene da otpišu milijardske novčane iznose, zbog nemogućnosti naplate odobrenih hipotekarnih kredita.
Procjenjuje se da će ovogodišnji gubici banaka na „starom kontinentu“ dostići ukupno 34,7 milijardi eura, a dogodine 42,5 milijardi, pri čemu bi samo u Britaniji gubici naredne godine mogli premašiti 21 milijardu evra – šest milijardi više nego prošle godine.
Analitičari upozoravaju da za razliku od tržišta akcija, tržište nekretnina reaguje sporije na poremećaje, pri čemu ne dolazi odmah do kraha, naduvani cjenovni „balon“ se neće probušiti naglo, već do njegovog splasnuća dolazi polagano, tokom nekoliko godina. Prva faza pada tržištna nekretnina je relativno mirna, ali je faza koja slijedi neuporedivo tvrđa, pošto je štednja gotovo iscrpljena, kreditne linije bez izvora, a banke ostaju bez „kiseonika“.
Ekonomisti smatraju da je došlo do „velikog oštećenja američke države i finansijskog sistema te zemlje“, a u toj situaciji je Centralna banka bila primorana da u potpunosti ignoriše inflaciju i orjentiše se samo na rast i finansijsku stabilnost. U problemima se našlo još mnogo banaka zbog toga što: kamate će ostati niske, inflacija će porasti, kurs dolara će i dalje slabiti – prije svega, prema evru. Takva situacija je pogodila, prije svega, izvozno orjentisane privrede, kao što je recimo Njemačka.
Nosilac Nobelove nagrade za ekonomiju i profesor na američkom Univerzitetu Kolumbija, poznati antiglobalista Džozef Štiglic, ističe da je sadašnja kriza posljedica besprizorne primjene neoliberalne ekonomske politike. Svijet, međutim, nije sazidan na postulatu da se tržište reguliše samo po sebi, kao što tvrde „visoki sveštenici“ neoliberalne politike. „Prirodno, nijedan od tih sektora nije primjer za slobodno tržište, a baš je to dio problema, jer se retorika o slobodnom tržištu koristi selektivno, pri čemu joj se daje značaj samo kad služi nečijim interesima“. On je istakao da neoliberalni, tržišni fundamentalizam služi kao teoretska osnova za propagiranje privatizacije, liberalizacije i nezavisnosti centralnih banaka, koje tobož treba da se staraju samo o najnižoj inflaciji i ni čemu više.
„To je uvijek bila politička doktrina koja je služila određenim interesima“, smatraju ekonomisti, pri čemu valja imati na umu činjenicu da neoliberalna teorija nikada nije imala istorijsko uporište u društvu, niti je ikada uživala široku podršku. „Ako bismo iz toga izveli pravilne zaključke, onda bi nam to moglo dati nadu da bismo jednoga dana, ipak mogli da nazremo svjetlost na kraju tunela, izlaz iz mraka koji se nadvija nad svjetskom privredom“, istakao je ekonomista Štiglić.

3. ANALIZA NEKIH UZROKA KRIZE NA MEĐUNARODNOM FINANSIJSKOM TRŽIŠTU

Najsnažniji uticaj na međunarodno finansijsko tržište imaju promjene na deviznim tržištima, jer se preko njih uspostavljaju veze između pojedinih nacionalnih finansijskih tržišta. Zato su najvjerovatniji razlozi izbijanja krize na međunarodnom finansijskom tržištu „deviznog porjekla“. Nameću se nove dileme: neodrživost dolara kao svjetskog novca, potreba uspostavljanja novog međunarodnog novca, potreba uspostavljanja novih valutnih blokova kao odraza snage nacionalnih ekonomija. Dolar kao svjetski novac rezultat je procesa globalizacije koji nameće Amerika.
Dominacija SAD nakon Drugog svjetskog rata, njihova želja i nastojanja da se dolar koristi kao svjetski novac u čitavom svijetu, uz enormno narastanje budžetskog i platnog deficita Amerike, glavni su uzroci svjetske finansijske i ekonomske krize, koja se javila tokom jeseni 2008. Godine na finansijskom tržištu u SAD-u. Kriza finansijskog tržišta najprije se manifestovala pucanjem „balona“ na finansijskom hipotekarnom tržištu u Americi.
Sadašnji međunarodni monetarni sistem počiva na bretonvudskom sistemu u kome je dolar glavni denominator vrijednosti drugih valuta i glavni izvor međunarodne likvidnosti. U dolaru se izražava vrijednost unce zlata, cijena barela nafte, u dolarima se obavljaju međunarodna plaćanja između velikog broja zemalja, velika količina dolara kruži po svijetu van Amerike, u dolarima se vode depoziti, devizne rezerve. Uloga dolara je postala prenaglašena u odnosu na snagu američke privrede i nesrazmjerna njenim proizvodnim mogućnostima, pa se sad postavlja pitanje realnog robnog pokrića.
„Kad je riječ o dolaru u poleratnom međunarodnom monetarnom sistemu, može se reći da je to „fabrička greška“ napravljena u Breton-Vudeu pri stvaranju MMF, ali greška je namjerno napravljena. Taj sistem je podrazumjevao da dolar igra ulogu svjetskog novca: da se u dolarima iskazuju devizni pariteti dugih valuta, vrši međunarodna plaćanja, prave kalkulacije i fakturišu cijene, da se dolari drže kao monetarna rezerva u drugim zemljama, da i stranci štede u dolarima.
Dolar je postao stub bretonvudskog monetarnog sistema, ali posle ukidanja zamjenjivosti dolara za zlaro 1971. Godine i dvije devalvacije dolara dolara 1971. I 1973. Godine došlo je do promjene međunarodnog monetarnog sistema (prešlo se na sistem promjenjivih deviznih kurseva). Međutim, dolar ipak nije izgubio ulogu svjetskog novca zahvaljujući činjenici da on i dalje odlaze iz Amerike, kroz deficit platnog bilansa SAD-a. Enormi rast deficita ipak ima granice i kad-tad morao da pukne prenaduvanog deficita i ispolji se u vidu krize, najprije na američkom, a poslije i na međunarodnom finansijskom tržištu.

4. POSLJEDICE KRIZE NA VELIKE SVJETSKE KOMPANIJE

Kriza koja se desila uticala je na funkcionisanje mnogih velikih kompanija, na smanjenje njihovog profita i dovela do situacije u kojima su vlasnici bili prinuđeni na otpuštanje svojih radnika. Neke od velikih kompanija u kojima su se dešavale takve i slične promjene:

SITIGRUP
Sitigrup, kompanija sa najvećom svjetskom mrežom za pružanje finansijskih usluga, saopštila je da planira da u narednim mjesecima otpusti dodatnih 50.000 zaposlenih, u pokušaju da smanji troškove za personal za oko 20%. Broj zaposlenih u kompaniji je pao sa 352. 000 krajem septembra 2008. Godinena oko 300. 000.
Sitigrup već je ukinula 23. 000 radnih mjesta od početka godine. U periodu jun-septembar uknjižila je neto gubitak od 2,8 milijardi dolara, zabilježivši negativan saldo četiri kvartala zaredom. Vrijednost akcija kompanije pala je za čak 70% od početka godine. Program smanjenja troškova uključuje i prodaju riskantnih akcija, uglavnom vezanih za krizu na hipotekarnom tržištu, i kresanje ukupnih troškova za petinu.

TOJOTA
Japanska Tojota (Toyota) je u tromjesečju zaključeno sa junom zabilježila gubitak od 77,8 milijardi jena (819 miliona dolara). U saopštenju se navodi prognoza da će u fiskalnoj godini zaključeno sa martom 2010. Gubitak iznositi 4,7 milijardi dolara, što je niže u odnosu na ranije procjenjeni gubitak od 5.8 milijarni dolara.
Tokom tri mjeseca zaključeno sa junom, 2009. Godine taj japanski proizvođač automobila zabilježio i pad prihoda, koji su smanjeni za 38,3% na 40,4 milijarde dolara, što je posljedica smanjenja prodaje u gotovo svim regionima svijeta.
Novi Tojotin hibridni automobil, koji vozi na benzin i električnu energiju, trenutno je najprodavaniji model u Japanu. Manji gubitak od očekivanog u prošlom kvartalu ukazuje na to da Tojotin agresivni program obuzdavanja troškova, koji uključuje smanjenje broja radnih mjesta i proizvodnje, manje plate za rukovodioce i smanjenje investicija, ipak daje neke rezultate.
Tojota je povećala prognozu prodaje svojih vozila u svijetu tokom tekuće fiskalne 2009.godine na 6,6 sa 6,5 miliona automobila, što upućuje na rast prodaje na domaćem tržištu, zahvaljujući mjerama vlade u Tokiju za podsticanje prodaje energetski štedljivijih vozila.
Novi „Tojotin“ hibridni automobil, koji vozi na benzin i električnu energiju, trenutno je najprodavaniji model u Japanu, što je prvi put da vodeće mjesto u plasmanu zauzme neko hibridno vozilo, vlada u Tokiju je nedavno ukinula porez na kupovinu takvih vozila i pokrenula program „keš za krntije“.

GENERAL MOTORS - GM
GM je jedan od vodećih proizvođača automobila u svijetu i ubjedljivo najveća autokompanija u SAD-u. Ima 235 hiljada zaposlenih, a lani je iz proizvodnog pogona GM izašlo 8,35 miliona putničkih i teretnih vozila. Vrijednost prometa posrnulog američkog automobilnskog džina pala je tokom prvog kvartala za 47% na 22,4 milijarde dolara.
Kvartalni gubitak GM-a po akciji, od 9,66 dolara bio je međutim za 1,31 dolar niži nego što je predviđala grupa analitičara u anketi agencije Blumberg.
Poslije informacije da je kvartalni gubitak GM bio niži od očekivanog, akcije kompanije su poskupele na američkom tržištu osam centi ili 4,8% na 1,74 dolara.

 

5. POSLJEDICE KRIZE 21-og VIJEKA

Bitno je naglasiti da je ekonomska kriza do sada proizvela niz teških ekonomskih i socijalnih posljedica koje će se vremenom samo povećavati. Među najtežim posljedicama su:
- Smanjenje svjetskog bruto domaćeg proizvoda
- Povećanje nezaposlenosti;
- Smanjenje volumena, a pogotovo vrijednosti svjetske trgovine proizvoda i usluga;
- Bitno smanjenje stranih direktnih investicija
- Sve teže dobijanje kredita u inostranstvu i zapadanje u dužničku krizu čitavog niza zemalja;
- Smanjenje priliva deviza po osnovu doznaka radnika zaposlenih u inostranstvu;
- Protekcionizam koji praktikuje sve veći broj zemalja;
- Sve veće gubljenje povjerenja, naročito poslije samita G-20 održanog početkom aprila tekuće godine;
- Kriza Svjetske trgovinske organizacije, pogotovo nakon nagovještaja najvećeg pobornika slobodne svjetske trgovine SAD-a – da se mogu povući iz te organizacije.

S obzirom na temu kojom se bavimo, istaći ćemo da će, po procjeni Svjetske trgovinske organizacije, u 200. Godini fizički obim svjetske trgovine biti za preko 9% manji nego prethodne godine. Imajući to u vidu, kao i da će, po projekcijama Svjetske banke, cijene niza proizvoda – od nafte, obojenih metala, proizvoda crne metalurgije, pa sve do automobila i niza usluga u 2009. Godini biti znatno niže nego u 2008. Godini, jasno je da će vrijednost svjetske robne trgovine i trgovine uslugama biti znatno manja nego što je bila prethodne godine. To je već i sada teško pogodilo, a još teže pogoditi zemlje koje imaju vrlo visoke tzv. Izvozne koeficijente, kao što su Hong-Kong, Sigapur, Irska, Belgija, Holandija, Slovačka, Mađarska, Slovenija, Malezija i dr. To će teško pogoditi zemlje u čijoj strukturi izvoza vrlo visoko učešće imaju nafta, obojeni metali, proizvofi crne metalurgije, priprodnog kaučuka i sl, pogotovo ako su njihovi izvozni koeficijenti vrlo visoki. Naravno da će to teško pogoditi i zemlje u čijoj strukturi deviznog priliva vrlo visoko učešće imaju i prihodi od izvoza usluga, kao što je slučaj sa Egiptom, Grčkom, Panamom, Hrvatskom. Kiprom, Kubom i sl.
U ogromnim teškoćama će se naći desetak ekstremno visoko zaduženih zemalja, a biće i u još većoj nemogućnosti da obezbjede nove kredite da bi njima pokrili bar izdatke za servisiranje postojećih spoljnjih dugova. Još veći broj zemalja, zbog vrlo vjerovatnog smanjenja izvoznih prihoda i relativno visokog spoljnog duga i visokog iznosa dospjelih obaveza po osnovu servisiranja tih dugova – naći će se u statusu visoko zaduženih.
Na kraju, sedestak zemalja od Indije, Vijetnama, Kine, pa do BiH biće pogođene vrlo vjerovatnim osjetnim smanjenjem doznaka njihovih građana koji rade u inostranstvu, jer će veliki broj ljudi ostati bez posla.
MMF je iznio sumornu procjenu negativnih efekata globalne ekonomske krize u ovoj godini. Stručnjaci ove institucije procjenjuju da će se svjetski BDP smanjiti za 1,3%, što je najveći pad od završetka Drugog svjetskog rata. Oni procjenjuju da će BDP u Japanu biti smanjen za 6,2% u Njemačkoj za 5,6%, Italiji 4,4%, V. Britaniji 4,1%, u Francuskoj 3%, u evrozoni 4,2%, u SAD-u za 2,8%. Konstatuju da je globalna ekonomija u teškoj recesiji izazvanoj finansijskom krizom i akutnim gubitkom poslovnog povjerenja. Predviđaju da će posljedica teške ekonomske krize biti i masovno bježanje investitora iz zemalja u razvoju, da će doći do dramatičnog skoka nezaposlenosti i da će se svjetska trgovina smanjiti za 11%. Izvršni direktor te institucije konstatuje da će „2009. Godina biti užasna za tekući globalni finansijsko-ekonomski poredak, sa blago domaćeg proizvoda trebalo da iznosi 1,9%“. Ako se ima u vidu da je MMF samo prije nekoliko mjeseci (za svijet u cjelini) za 2009. Godinu prognozirao privredni rast od 3,9%, postavlja se pitanje da li se može vjerovati njegovoj procjeni da će u idućoj godini doći do blagog oporavka svjetske privrede.
Zbog svega navedenog ogroman broj ozbiljnih zemalja preduzima dugoročne i kratkoročne mjere u cilju minimiziranja negativnih efekata svjetske ekonomske krize, smanjenja svjetske trgovine, smanjenja stranih direktnih investicija i vrlo vjerovatno smanjenja dotoka ostalih oblika stranog kapitala.
Pored niza ranije iznjetih problema koji prate i koje će pratiti napore razvijenih zemalja da izađu iz ekonomske krize i u vezi sa tim ulaganja ogromnih finansijskih sredstava, pored ranije navedenih , postavlja se niz drugih vrlo važnih pitanja kao što su:
1. Da li je realno očekivati da će se brzo povratiti teško poljuljano povjerenje kako privredde, tako i stanovništva;
2. Da li ulaganje tih ogromnih sredstava de facto znači spasavanje i nastavak dosadašnjeg neoliberalnog koncepta kapitalizma;
3. Koliko će vremena proći dok se dođe do prihvatljivog koncepta tržišnog kapitalizma uz optimalnu regulaciju, prije svega sektora bankarstva;
4. Neće li ulaganje pgrpmnih sredstava u cilju spasavanja posrnulih banaka i kompanija stimulisati banke i kompanije, osiguravajuća društva u sl. Da olako ulaze u kazardne aktivnosti računajući da će ih, u slučaju neuspjeha, država spasavati (tzv.moral-hazard);
5. Kako obezbjediti da se sredstva koja su do sada države uložile i koje će ubuduće ulagati u cilju izlaska iz ekonomske krize, zaista u predviđeno vrijeme i vrate.
6. Da li je realno očekivati da će ulaganje finansijskih sredstava dati očekivane rezultate ako je u pitanju društvena kriza prije svega u SAD-u i ako se ništa ozbiljnijie ne preduzme da se ta kriza prevaziđe.

7. PROGNOZA DUŽINE TRAJANJA SVJETSKE EKONOMSKE KRIZE

U različitim tumačenjima uzroka nastanka ekonomske krize treba tražiti i odgovoro kada će biti ublažena i preći u benigno stanje. Zagovornici neoliberalnog koncepta ekonomije smatraju da je kriza nastala zbog pohlepe grupe ljudi i nedovoljne državne kontrole u oblasti bankarstva i osiguranja. Državna regulativa tijela ispustila su iz vida brojne mahinacije bankarskog i sektora osiguranja u Americi. Povećano učešće države u regulaciji novčanih tokova i ubacivanje ogromnih količina novca u finansijske sektore i kompanije predstavlja izlaz iz krize za neko vrijeme.
Istina je da je sadašnja kriza posljedica višedecenijske realgeopolike SAD-a stvorene nakon Drugog svjetskog rata u Breton Vudsu i Niksonovim napuštanjem zlata kao podloge za dolar 1971. Godine. Kriza na Volstritu ukazuje na jasan kraj takve politike i najvidljiviji je dokaz promjena u realnom svijetu.
Šta je sve potrebno da svjetska ekonomska kriza pređe iz malignog u benigno stanje? Stavke koje utiču na cijenu proizvoda i stvaranje nove vrijednosti u realnoj ekonomiji su cijna radne snage, sirovina, energenata i drugih troškova proizvodnje. Kada američki radnici shvate da njihove plate neće više biti najviše na svijetu jer ih više ne subvencira dolar i američka vojska, ispuniće prvi uslov. Propagandna mašinerija u SAD-u i dalje uvjerava stanovništvo Amerike i ostalog dijela planete da su vojno ekonomska sila koja dominira svjetskom ekonomijom i uspješno predvodi svijet. Međutim, SAD kao zemlja koja 83% svekoliko ekonomske aktivnosti obavlja unutar svojih granica i sa najboljim informacionim sistemom, SAD će najbrže u dijelu evroatlantske grupe početi oporavak prilagođen novoj geopolitičkoj situaciji i za tri – četiri godine američki radnici će biti više zaposleni, ali sa dosta nižim platama.
Kada radnici u Kini budu plaćeni dva puta više nego sada i kad se njihov broj znatno poveća, počeće da se uspostavlja ravnoteža u cijeni radne snage, što važi i za ostala područja u svijetu. Međutim, naslućuje se da ova država – civilizacija ovo vrijeme koristi da se obezbjedi energentima po povoljnijim cijenam (Iran, Venecuela, Rusija, Brazil,) i novim thnologijama (kupuje kompanije sa visokim tehnologijama) s namjerom da prva krene u novi razvoj uz svu pomoć nauke i svog unutrašnjeg regulativnog kounističkog sistema.
Kada cijene energenata budu formirane u skladu sa novom geoploitikom, uspostaviće se ravnoteža u tom sektoru. Kako je još uvijek prisutna glad za energentima (a i u slijedećih 30-40 godina situacija će biti nepromjenjena), realna geopolitika bitno će uticati na cijene energenata. Rusija će uz obnovljenu vojnu moć obezbjeđivati ne samo svoje interese u toj oblasti, već će u neku ruku biti zaštitnik tog tržišta kojim više ne dominiraju SAD i Evropa. Arapske zemlje, Brazil, Venecuela i Rusija obezbjediće stabilnost tržišta energenata u svom interesu kao proizvođača, a i u interesu novih velikih potrošača, kao što su Kina i Indija, pa i energentni neće biti predmet manipulacije svjetskih multinacionalnih kompanija i država.

ZAKLJUČAK

Velika depresija tridesetih odredila je sudbinu civilizacije u dvadesetom vijeku. Nesumnjivo je da će velika ekonomska kriza s početka 21-og vijeka odrediti našu sudbinu i vjerovatno suštinski promjeniti privredni sistem i geopolitičke odnose na planeti.
Kako se najznačajniji svjetski ekonomisti ne slažu o uzrocima i posljedicama kao i načinu izlaska iz krize tu ću biti slobodna da kao neko ko tek ulazi u oblasti ekonomskih problematika iznesem i svoj stav.
Poredeći krizu s početka XXI vijeka i Veliku depresiju evidentno je:
- Obe krize su nastale u SAD-u i odatle se prelile u ostatak svijeta;
- Kriza s početka XXI vijeka se smatra dramatičnijom od krize 1930-tih godina;
- Krizu Velike depresije karakterisao je brz slom (krah) berze, dok je pad berze koji se vezuje za krizu savremenog svijeta bio nešto sporiji.

Uzroci krize su:
- Pad cijena tržišta nekretnina (hipotekarna kriza)
- Nepravda u raspodjeli prihoda ostvarena dinamičnim privrednim aktivnostima;
- Isključenje države iz sfere privrede;
- Maksimalna liberalizacija spoljne trgovina;
- Maksimalna liberalizacija stranih i direktnih investicija;
- Primjena neoliberalne politike i dr.

Posljedice krize su:
- Smanjenje svjetskog bruto domaćeg proizvoda;
- Smanjenje obima prizvodnje što uzrokuje povećanje nezaposlenosti;
- Pojava radničkih štrajkova u sve većem broju zemalja;
- Duboko nepovjerenje građana i dr

Svi elementi ukazuju da bi posljedicce krize XXI vijeka mogle biti dramatičnije od posljedica Velike depresije, a putevi izlaska iz krize znatno komplikovaniji.
Što se tiče pravaca izlaska iz krize, moguće su slijedeće opcije:
- Ukoliko je kriza cikličnog karaktera, onda je moguće uz različite finansijsko – ekonomske terapije (prje svega upumpavanja svježeg novca u privredne tokove) očekivati oporavak za nekoliko godina;
- Ako je kriza suštinskog karaktera, onda će proces trajati dosta dugo, jer će se morati pronaći novi društveno-ekonomski sistem koji će se bazirati na jasnim moralnim principima u privredi, na pravičnoj preraspodjeli dobiti i na ujednačenoj preraspodjeli plata.

I na kraju posltavlja se pitanje, zašto su obe krize generisane u SAD-u, ali je tp kod njih sistemska greška ili je ta „greška“ želja za bezgraničnim vladanjem svijetom?
Na to pitanje je nemoguće odgovoriti.
No, jedno je izvan sumnje: „Svako carstvo je za svog vjeka“.

LITERATURA

1. Kosta Josifidis, Makroekonomija: principi i teorije politike, Novi Sad, 2008.
2. Mankiv Gregori, „Makroekonomija“, Cekom Books, Novi Sad
3. Predrag Jovanović Gavrilović „Karakteristike savremenog međunarodnog finansijskog tržišta“, Vrućica 2007
4. Globalna ekonomska kriza i njene posljedice na ekonomiju Vojvodine: Nečemo upravljati krizom, ona će upravljati nama, objavljeno na internet adresi: www.vojvodina-cess.org/document.php
5. www.diplomacy.bg.ac.yu/pdf/20090429_MKovacevic.pdf
6. www.srpskadijaspora.info/vest.asp?id=11710)
7. http:/www.salonautomobila.rs/jedna_vest.php
8. http:/www.capital.ba/category/vijesti-iz-svijeta/

PROČITAJ / PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:

ASTRONOMIJA | BANKARSTVO I MONETARNA EKONOMIJA | BIOLOGIJA | EKONOMIJA | ELEKTRONIKA | ELEKTRONSKO POSLOVANJE | EKOLOGIJA - EKOLOŠKI MENADŽMENT | FILOZOFIJA | FINANSIJE |  FINANSIJSKA TRŽIŠTA I BERZANSKI    MENADŽMENT | FINANSIJSKI MENADŽMENT | FISKALNA EKONOMIJA | FIZIKA | GEOGRAFIJA | INFORMACIONI SISTEMI | INFORMATIKA | INTERNET - WEB | ISTORIJA | JAVNE FINANSIJE | KOMUNIKOLOGIJA - KOMUNIKACIJE | KRIMINOLOGIJA | KNJIŽEVNOST I JEZIK | LOGISTIKA | LOGOPEDIJA | LJUDSKI RESURSI | MAKROEKONOMIJA | MARKETING | MATEMATIKA | MEDICINA | MEDJUNARODNA EKONOMIJA | MENADŽMENT | MIKROEKONOMIJA | MULTIMEDIJA | ODNOSI SA JAVNOŠĆU |  OPERATIVNI I STRATEGIJSKI    MENADŽMENT | OSNOVI MENADŽMENTA | OSNOVI EKONOMIJE | OSIGURANJE | PARAPSIHOLOGIJA | PEDAGOGIJA | POLITIČKE NAUKE | POLJOPRIVREDA | POSLOVNA EKONOMIJA | POSLOVNA ETIKA | PRAVO | PRAVO EVROPSKE UNIJE | PREDUZETNIŠTVO | PRIVREDNI SISTEMI | PROIZVODNI I USLUŽNI MENADŽMENT | PROGRAMIRANJE | PSIHOLOGIJA | PSIHIJATRIJA / PSIHOPATOLOGIJA | RAČUNOVODSTVO | RELIGIJA | SOCIOLOGIJA |  SPOLJNOTRGOVINSKO I DEVIZNO POSLOVANJE | SPORT - MENADŽMENT U SPORTU | STATISTIKA | TEHNOLOŠKI SISTEMI | TURIZMOLOGIJA | UPRAVLJANJE KVALITETOM | UPRAVLJANJE PROMENAMA | VETERINA | ŽURNALISTIKA - NOVINARSTVO

  preuzmi seminarski rad u wordu » » »

Besplatni Seminarski Radovi