UZGOJ GLJIVE BUKOVAČE
Bukovača, nađena u prirodi, u nas je poznata i cijenjena gljiva. Javlja se nakon obilnih kiša kad malo zatopli, i u hladnijim godišnjim razdobljima. Nalazimo je i zimi kad su druge gljive rijetke i zbog toga je među poznavaocima vrlo omiljena. Raste na panjevima, srušenim stablima i komadima drva koji ostaju iza sječe u šumi. Prvi pokušaji uzgoja su išli u tom pravcu da se bukovača uzgaja na drvu. Danas se uzgaja prvenstveno na slami i piljevini.
U posljednje vrijeme sve više uzgaja na različitim poljoprivrednim nusproizvodima, npr. slami različitih žitarica pomiješanoj s različitim omjerima, pljeve, piljevine itd. Pokazalo se da micelij mnogo brže prorasta takve hranjive podloge nego drvo, pa čitav ciklus uzgoja traje dva do, najviše tri mjeseca. Usto su i prinosi veći, pogotovo ako se uzgaja u zatvorenim klimatiziranim i adekvatno osvijetljenim prostorijama. Uzgoj bukovače sve se više širi, tako da bi mogla ugroziti primat najuzgajanijih gljiva, šampinjona i skii-take. Tome ima više razloga:
- jednostavno se uzgaja
- uzgaja se na različitim podlogama,
- velika tolerancija prema temperaturi, od 5 do 30°C,
- nema velikih rizika pri uzgoju, kao, npr., kod šampinjona,
- ima velike prinose
- prilično je otporna na bolest i štetočine,
- odličnog je ukusa
Gljiva Bukovača u prirodi
BUKOVAČA
Pleurotus ostreatus
Vjerojatno zbog sličnosti sa školjkom nazivaju je još i oštrigačama. Klobuk bukovače je oblo ispupčen promjera 5 do 15 cm. U mladosti je rub svinut prema dolje, kasnije ravan i na kraju se savije prema gore. Boje je raznolike: sive, sivosmeđe ili smeđežute. U mladosti je obično tamniji a kasnije bljeđi. Lamele su bijele ili sivkaste, guste i spuštaju se niz stručak. Stručak je kratak, 2 do 4 cm. Budući da nekad mnogo stručaka izlazi iz jedne osnove, gotovo se i ne može govoriti o odvojenom stručku. Bijele je boje i posut sitnim dlačicama. U većini slučajeva stručak nije u sredini klobuka. Prilično je tvrd pa se za jelo možda može koristiti samo dok je sasvim mlad.
PROSTOR ZA UZGAJANJE BUKOVAČE
U prostoru gdje se uzgaja mora biti optimalna temperatura i stalna visoka vlažnost zraka. Takvi se prostori moraju moći lako prozračavati, makar i pomoću ventilatora, a moraju biti i osvijetljeni potrebnom količinom svjetla, s tim da se ukoliko ne postoji dovoljno prozorskih otvora može postavljati i umjetna rasvjeta pomoću fluorescentnih cijevi ili takozvanih “štednih žarulja”.
Za tu svrhu moguće je iskoristiti razne prostorije, bez obzira na njihovu starost i ljepotu, bitno je jedino voditi računa, da će u prostorijama trebati održavati temperaturu od nekih prosječnih 18 stupnjeva tijekom cijele godine, što podrazumijeva da će se prostorija ljeti rashlađivati uz pomoć ventilacije i ovlaživanja, a u zimskom periodu dogrijavati.
Potrebno je da je u prostoru dostupna struja i voda.
Poželjna visina prostora za uzgajalište je barem oko 3 metra, da bi se vreće sa supstratom mogle slagati do 4 reda visine, ukoliko se maksimalno želi iskoristiti prostor.
Ukoliko uzgajivač planira sam puniti vreće sa supstratom, što mu je ekonomski isplativije nego kupovati gotove napunjene vreće, potreban je i dvorišni prostor ili još jedna prostorija gdje će privremeno skladištiti slamu, smjestiti posude za močenje slame, puniti vreče.Za početno pokretanje proizvodnje nije potreban veliki prostor. Razlog tome je da je razvijen posebi sistem slaganja vreća sa supstratom u redove između okomitih drvenih letvi, i do visine od četiri reda.
Primjerice; na 30 m2 moglo bi se kvalitetno smjestiti maksimalno do 400 vreća sa supstratom na kojima rastu gljive. Na 50 m2, oko 800 vreća, na 100 m2 do oko 1600 vreća.
Koliko se vreća može smjestiti na određeni prostor, navedeno je stoga, da bi se mogli ravnati oko obima proizvodnje na koji ćete ići , jer od broja vreća ovise i troškovi, kao i mogućnost zarade, te što je veći broj vreća to je veća isplativost proizvodnje.
Prednosti korištenja posebne prostorije za prorastanjeBitno je uočiti da se proces uzgoja gljiva bukovača može uvjetno podijeliti na dvije faze;
-1 faza; od dana punjenja vreća sa supstratom i micelijem, te narednih 21 do 30 dana u kojem periodu vreće treba samo držati na propisanoj temperaturi, a bez osvjetljavanja, vlaženja i ventiliranja, te vreće mogu biti složene jedna do druge, jer na njima se ne buše rupe i iz njih još ne rastu gljive, već vreće samo bijele jer supstrat prožima zasijani micelij,
-2 faza; po završetku prve faze ( prorastenje ) vreće trebaju biti adekvatno složene da bi se mogle obavljati berbe, vreće se buše, kroz te otvore počinju rasti gljive, te je potrebno paziti na vlagu, temperaturu, svijetlo i ventilaciju.Dakle, prostorija za prorastanje može biti manja ( otprilike 1/3 prostorije za uzgoj ) jer između svake vreće nije razmak kao u prostoriji za uzgoj, te ju je jednostavnije urediti. Ono što je još bitnije , je to da se na takav način može postići stalni kontinuitet proizvodnje bez nepotrebnih prekida. Jer, kada se napuni vreća sa supstratom, i ako se odmah postavlja u uzgajalište, takvu vreću treba samo grijati da bi micelij prorastao, i za to vrijeme (od 21 do 30 dana), naravno još ne rastu gljive, nego se tek nakon toga buše rupe i tada počinje rast gljiva i berbe. Ukoliko bi radili samo sa jednom prostorijom, uvijek imamo dakle po mjesec dana “mrtvog hoda”, a ako radimo sa dvije prostorije, tada nam je jedna prostorija za prorastanje, a druga za uzgoj, te kad već imamo jednu turu vreća u prostoriji za uzgoj i kad bušimo na njima rupe i započinju rasti gljive, tada se već idu raditi nove vreće sa supstratom, koje će stajati u ovoj manjoj prostoriji za prorastanje, i kad se završe berbe sa vreća u prostoriji za uzgoj, koje se nakon toga bacaju, odmah se ima spremna nova tura vreća, koje su za to vrijeme bile u prostoriji za prorastanje, one se prenose u prostoriju za uzgoj, te se time postiže stalna proizvodnja bez prekida.
Ono što je još bitnije, je to da se na taj način može udvostručiti proizvodnja, jer ako radeći sa samo jednom prostorijom možete obaviti 5 ili 6 ciklusa godišnje, radeći sa jednom glavnom prostorijom za uzgoj, i jednom manjom prostorijom za prorastanje, možete obaviti 10 ili 12 ciklusa godišnje (duplo).
PRIPREMA UZGAJALIŠTA BUKOVAČE-razgledati neko od već postojećih uzgajališta radi uočavanja kako će se točno postaviti drvena ili metalna konstrukcija koja će služiti za slaganje vreća u prostoriji za uzgoj, kako bi se maksimalno iskoristila raspoloživa površina.
-uglavnom, za postavljanje noseće konstrukcije upotrijebit će se drvene letve, dužine, onoliko koliko je prostorija visoka, promjera 5 x 5 cm ili slične. Umjesto drvenih letvi mogu se upotrijebiti i razni metalni profili, investicija je u početku skuplja, ali je trajnija.
-kada se isplanira kako će se konkretno postaviti redovi sa vrećama , tada će se točno i znati koliko je vreća točno moguće smjestiti u prostoriju za uzgoj.
Inače, razmak između svakog pojedinog reda (noseće konstrukcije) je 90 do 100 cm, kako bi ostalo dovoljno mjesta za smještaj vreće, za rast same gljive i za prolazak između redova, a u jedan red, primjerice dugačak 10 metara slaže se oko 30 vreća u jedan red visine. Vreće se vežu u redove isključivo metalnom žicom.
-ukoliko u prostoriji nema dovoljno prirodne rasvjete, postaviti dodatnu rasvjetu i to sa fluorescentnim cijevima i to tako da se na svakih 2 metra postavlja jedna žarulja od 45 W. Mogu se koristiti i moderne “štedne žarulje” zbog niske potrošnje struje, a velikog efekta u svijetlu ( W ).
-ventilacija; mali prostori mogu se ventilirati i sa otvaranjem prozora, odnosno vrata, ali to nije uvijek dovoljno. Preporučljivo je, a za veće prostore i obvezno ugraditi ventilatore. Jedan ventilator postavlja se pri vrhu prostorije i on služi za ubacivanje svježeg zraka, drugi ventilator postavlja se na suprotnoj strani prostorije, i postavlja se što niže kod poda, kako bi isisavao iskorišteni zrak, i ugljični dioksid.
Ispred usisnog ventilatora postaviti filter ili gustu mrežu koja će sprečavati ulazak insekata.
Kod odabira ventilatora potrebno je voditi računa o kapacitetu uzgoja, odnosno broju vreća u uzgajalištu.
Prema literaturi i praksi navodi se da za 1 m3 supstrata potrebno je na sat dovoditi 10 m3 zraka.
Konkretnije, 20 vreća sa supstratom, sadržava oko 1m3 supstrata, te stoga zaključak je da na svakih 20 vreća supstrata potrebno je na sat vremena dovoditi 10 m3 zraka.
-grijanje, s obzirom da se mora održavati optimalna temeratura, za hladnija doba godine, potrebno je predvidjeti grijanje prostora, a eventualno i zraka koji se ubacuje sa ventilacijom. Održavanje temperature potrebno je riješiti automatskim termostatom.
Grijanje i rashlađivanje uzgajališta će riješiti svaki uzgajivač samostalno u zavisnosti od svog uzgajališta, jer danas postoji veliki broj raznih grijača i klima uređaja, s tim da se vodi računa, da je potrebna stalna tempertura u uzgajalištu, i po ljeti i po zimi, od približno 18 stupnjeva.
-voda; pripremiti izvor i dovod vode, radi vlaženja prostora sa plastičnim cijevima sa sapnicama ( što finija magla).U prostoriji za prorastanje nije potrebno postavljati rasvjetu, a pošto se radi o manjoj prostoriji, koja je ispunjena maksimalno sa svim vrećama koje kasnije odlaze u uzgajalište (veliku prostoriju), takav prostor će biti vrlo jednostavno dogrijavati zimi, već i npr. običnim električnim uljnim radijatorom, a vreće kod prorastanja i same oslobađaju toplotu, tako da je poželjno staviti ventilaciju, kako bi se ljeti mogao prostor rashlađivati.
Rashlađivanje se ljeti može vršiti uz pomoć klima uređaja, ili ventiliranjem u noćnim satima i prskanjem vodom. Važno je stoga i da je građevina otporna na direktno zagrijavanje od sunca, kako se u prostorijama ne bi stvarala nepotrebno visoka temperatura.
Također, potrebno je nabaviti precizni termometar ( toplomjer) i vlagomjer.
DEZINFEKCIJA UZGOJNIH PROSTORA BUKOVAČEU svim fazama ugoja potrebno je održavati stalnu higijenu. Prije svakog postavljanja vreća u uzgajalište potrebno je izvršiti dezinfekciju prostora.
Prostor se može dezificirati sa prskanjem sa običnim ili klornim vapnom, ili prskanje sa formalinom.
Prskanje formalinom; uzima se obično 250 ml 40% otopine formalina i ulije u 10 litara vode. Ako je prostorija 100 m3 treba 20 litara otopine formalina u vodi.
Za dezinfekciju se mogu upotrijebiti i druga sredstva koja se mogu naći u prodaji u poljoprivrednim apotekama, ( savjeti se mogu dobiti i kod “Chromos” Zg, 01/ 6040-382), a koja su za to namjenjena, npr. varikina, izosan…
Tijekom cijelog uzgoja treba voditi računa o čistoći i higjeni, tako da sav alat, posude i slično sa čime se radi potrebno je držati čisto, redovito prati, i po potrebi dezifincirati. Poželjno je paziti i na čistoću obuće sa kojom se ulazi u uzgajalište, jer se na taj način mogu prenijeti grinje. Podovi se mogu tretirati akaricidima (sredstvima protiv grinja i pauka), npr. “Kelthan”.
IZRADA VREĆA SA SUPSTRATOM (PUNJENJE)
Supstrat za uzgoj bukovača može pripremati sam uzgajivač, ukoliko raspolaže sa adekvatnim dovoljno velikim prostorom za smještaj bačvi i posuda u kojima se moći slama ( i piljevina), te ukoliko raspolaže sa dovoljno vremena i radnom snagom, a sve prema uputama naručitelja, koji će pokazati i naučiti uzgajivača kako se pune vreče sa supstratom i micelijem.
Ukoliko uzgajivač želi, može ugovoriti isporuku gotovih pripremljenih vreća sa supstratom i zasijanim micelijem, ukoliko nema potreban broj posuda za močenje slame ili dodatni prostor gdje će se to raditi.Bez obzira, punio vreće uzgajivač samostalno ili će preuzeti gotovo napunjene vreće, dužan je sam pravovremeno osigurati potrebnu količinu slame koja će biti utrošena prilikom punjenja vreća. Podrazumijeva se dakle, da uzgajivač, pravovremeno pronađe gdje ima za kupiti slame, te da ugovori što jeftiniji prijevoz slame i njezin istovar, te da i sam učestvuje u tome.
Najčešće se kao osnovni sastojak za pripremu supstrata upotrebljava pšenična slama. Ona mora biti potpuno zdrava, što se vidi po njezinoj zlatnožutoj boji te suhim i pucketavim vlatima. Supstrat pripremljen od vlažne, trule i pljesnive slame neće dati dobre rezultate.Također, uzgajivač mora pravovremeno osigurati potrebnu količinu i vrstu micelija.
Preporuka je svima koji imaju uvjeta i prostora da samostalno idu na varijantu punjenja vreća, jer taj način im je ekonomski isplativiji nego da plaćaju radnu snagu, prijevoz gotovih vreća, utovar, istovar…, a kada jednom uzgajivač nauči kako se priprema supstrat i pune vreče, bez problema će to obavljati sam.
Proces izrade supstrata i punjenja vreća je zasebna tema, i u ovom prikazu neće dalje biti objašnjavana, već o tome uzgajivač treba dobiti posebne konkretne upute.
PRORASTANJE BUKOVAČENapunjene vreće sa supstratom ( težina oko 20 kg, cilindričnog oblika, visine oko 80 cm, širine oko 30 cm) smještaju se u sobu za prorašatanje. Vreće moraju stajati okomito, dovoljan razmak između vreća je 3 do 5 cm radi omogučavanja cirkulacije zraka, da ne bi došlo do pregrijavanja mase. Potrebno je i ostaviti i po nekoliko širih prolaza da se može doći do udaljenijih vreća, ukoliko za to bude potreba. Kada se na taj način popuni jedan nivo u prostoriji, mogu se vreće slagati i na drugi i treći nivo na police.
Kada se vreće smjeste u prostoriju za prorašatanje, ukoliko ima na dnu vreće nataložene vode koja je zaostala od punjenja, uglove vreće probušiti sa iglom da se iscjedi višak vode. Otvore ne raditi prevelike, kako ne bi došlo do eventualne sekundarne zaraze iz okoline. Ukoliko ima poderanih vreća, polijepiti ih sa selotejpom.
Za vrijeme prorašatanja nije potrebno svijetlo, te se preporučuje prostoriju zamračiti.
Supstrat se nalazi u najlonskim vrečama, izoliran od okoliša, tako da prostoriju ne treba vlažiti, a dodatnu vlagu u prostoru stvarati tek ako vlažnost padne ispod 70 %.Temperatura supstrata je uvijek nešto viša od temperature u prostoriji, pa se smatra da je optimalna temperatura prostorije 20 do 23°C. Pri nižoj temperaturi micelij će sporije rasti, a pri 5°C sasvim prestaje rasti. Previsoka će temperatura (iznad 30°C) mnogo više škoditi nego niska, jer je poznato da temperatura viša od 33°C ubija micelij. Kapljice s unutrašnje strane vreće ne trebaju zabrinjavati. To je samo znak da je u vreći viša temperatura i vlaga, što izaziva kondenzaciju. Pri optimalnoj temperaturi prorastanja već nakon nekoliko dana primjećuje se da je supstrat na nekim mjestima počeo bjeljeti. Nakon 14 dana vreće su već prilično pobijeljele, a poslije 21 dan vreće bi trebale biti sasvim proraštene. Ne treba se zabrinjavati ako to ipak malo dulje potraje, jer sve ovisi o soju micelija i supstratu.
Temeratura i vlažnost se kontrolira sondažnim toplomjerom i vlagomjerom, najmanje jednom dnevno i to zapisati u tabelu, koju je potrebno voditi za tu priliku.Ukoliko bi u toplim danima temperatura zraka u prostoriji za prorastanje rasla više od dozvoljene, potrebno je intervenirati rashlađivanjem sa ventiliranjem, te izuzetno, vlaženjem poda i finim prskalicama, ukoliko ne postoji klima uređaj.
Ukoliko se stalno vlaži pod, paziti na čistoću poda, naročito da nema po podu stvari koje bi trulile i slično.U vrijeme prorastanja za toplih dana moguća je pojava insekata kao što su mušice, što može biti potencijalno opasno, jer se insekti mogu provući kroz eventualne rupe u supstrat i onda ih je teško uništiti.
U svrhu prevencije može se upotrebljavati insekticid Neopitroid (Pliva), koji se može otopiti u vodi da se dobije rastvor sa kojim se tada prskaju vreče. Vreća se nakon prskanja sama posuši, na njoj ostaje insekticid, koji može pružiti značajnu zaštitu u fazi proraštanja.
Ako se prskanje protiv insekata obavlja kasnije, zbog berbi gljiva potrebno je voditi računa o karenci insekticida. Karenca je minimalno dozvoljeno razdoblje od zadnje primijene insekticida (pesticida) do berbe.Da je proraštanje završeno, vidi se po tome što je cijeli supstrat bijele boje i vrlo čvrsto drži cijelu masu zajedno, a miris je ugodan i svojstven za bukovaču.
Ako je tijekom proraštanja došlo do pojave pljesni u supstratu, može se intervenirati na taj način da se zaraženi dio izreže iz vreče (žiletom razrezati vreću, odmaknuti foliju), izvaditi zaraženi dio slame nožem i to mjesto tretirati otopinom 1 %-tnog formalina (vatom). Nakon toga ponovo vreću zalijepiti selotejpom.
Ako je zaraza slučajno veća od 30 %, potrebno je onda cijelu vreću izbaciti iz prostorije.
PLODONOŠENJENakon prorastanja vreće sa supstratom, potrebno ju je premjestiti u pripremljeni prostor za uzgoj. Vreće se pažljivo prenose u naručju, bez ikakvog bacanja niti se ne prenose samo vučenjem za vrh gdje su vezane.
U prostoriji za uzgoj vežu se žicom za pripremljenu konstrukciju.
Nakon postavljanja svih vreća u prostoriju za uzgoj, potrebno je probušiti rupe na vrećama kroz koje će rasti mlade gljive. Rupe se buše sa oštrim predmetom i to tako da se po površini cijele vreće ravnomjerno napravi nekih 30 do 40 otvora promjera oko 8 mm. Kroz te otvore pojavit će se primordiji (začeci mladih gljiva).
Predmet kojim se buše rupe, što češće dezifincirati npr. u otopini formalina.Od bušenja rupa potrebno je posebnu pažnju posvetiti temperaturi, vlagi, svijetlu i zraku, jer od toga izravno ovisi koliki će se prinos postići.
TEMPERATURA
Treba stalno imati na umu da je temperatura u supstratu uvijek nešto viša od temperature prostorije, pa treba paziti da se ne pregrije prostorija, jer se tako vrlo lako uništi micelij. Također je vrlo važno da se jednom postignuta (potrebna) temeratura ne mnijenja puno, jer će u protivnom (ako su promjene temperature češće), prorašatanje, a onda i berba kasniti i neće biti ujednačena. Ukoliko se gljiva bukovača želi uzgajati cijele godine, potrebno je osigurati grijanje u onim mjesecima, kada temperatura padne ispod dozvoljene za uzgoj. To ovisi o soju ali se većinom preporuča temperatura za prorastanje oko 20 stupnjeva (u prostoriji za prorastanje, ili za vrijeme prorastanja, ukoliko se sve radi u istoj sobi), i od 8 do 24 stupnjeva u prostoriji za plodonošenje. Sojevi sa kojima ćemo raditi trebaju temperaturu za plodonošenje od 16 do 18 stupnjeva.
Peći na lož ulje, naftu, ugljen ne smiju biti u istoj prostoriji gdje se uzgaja gljiva, jer gljive lako upijaju mirise, a moguće su i deformacije plodnih tijela (naročito tako djeluje nafta).
Najbolji načini grijanja su grijanje na električnu energiju, centralno grijanje, klima uređaji, grijanje uz pomoć termogena, to jest uređaja koji grije topli zrak, te se takav zrak uvodi ravnomjerno u uzgajalište uz pomoć PE perforirane cijevi promjera 30-40 cm, tako da je na taj način moguće i zagrijavanje ali i provjetravanje, mješanjem zraka iz vanjskog prostora.
Ukoliko uzgajivač ne može sam riješiti grijanje (ventiliranje) potrebno je kontaktirati odgovarajuću stručnu osobu koja se bavi klimatizacijom, koja će predložiti konkretna rješenja za konkretni prostor.VLAGA
Vlaga u prostoriji se može izravno vezati na moment zagrijavanja. Čim se jače zagrijava, mora se regulirati i vlaga, jer je poznato da se podizanjem temperature isušuje zrak.
Inače, optimalna vlažnost u prostoriji za plodonošenje je od 85 do 95 %. Za vrijeme rasta gljive vlaga bi trebala biti između 90-95 %, dok dva dana prije same berbe treba vlagu smanjiti na 75-85 %.
Time se sprečava deformacija gljiva i klobuci neće biti sluzavi od previše vode.
Takve gljive (bez pretjerane vlažnosti) se mnogo bolje čuvaju. Vlažnost se postiže zalijevanjem betonskog poda ili orošavanjem leđnim, ručnim, ili ugrađenim automatskim ovlaživačima. Sa bilo čime da se održava vlaga, voda se mora raspršivati u što finiju maglicu, a isključivo je zabranjeno direktno polijevanje vreća ili gljiva koje rastu. Radi održavanja vlage, mogu se na zidove ili između redova vješati jutene vreće natopljene vodom. Kako će održavati vlagu uzgajivač treba riješiti prema konkretnim prilikama u svome prostoru, te tu postoje i jeftina rješenja koja zahtjevaju više angažmana, a postoje i skuplji potpuno automatski ovlaživači sa samonapajanjem vodom.
Kolika je vlažnost prostorije, kontrolira se vlagomjerom (higrometar).SVJETLO
Da bi se razvilo kvalitetno plodno tijelo gljive bukovače potrebno je adekvatno osvjetljenje. Kod slabog osvjetljenja se formiraju slabi zakržljali klobuci i dugački stručci. Svijetlo je potrebno već od faze primordija (početak formiranja gljive), pa do berbe. Osvjetljenje može biti prirodno, ili sa žaruljama.
Inače, kada je temeratura viša potrebno je i više svjetla, a kad je niža i manje svijetla. U proizvodnji gljive bukovače dovoljno je 10 sati svjetla (bez obzira da li je prirodno ili umjetno), ali uvijek u isto vrijeme dana (treba imitirati prirodu).VENTILACIJA
Kod fruktifikacije, gljive intenzivnije dišu i oslobađaju više ugljik dioksida. Već vrlo male koncentracije ugljik dioksida može u toj fazi uzgoja prouzročiti deformaciju izgleda gljive. To se manifestira izgledom gljive, jer klobuk dobije izgled lijevka, i jako izdužen stručak. Obično ako je stručak veći od 30 % ukupne mase gljive to je znak da prozračivanje nije u redu. Intenzitet stvaranja ugljik dioksida zavisi od brzine rasta micelija i gljiva, kao i od temperature prostorije. Čim je viša temperatura, tim se stvara više ugljik dioksida.
Isto tako, ako su klobuci mali, savinuti prema gore i slični žlici, a temperaturaje u redu, riječ je o prevelikoj koncentraciji ugljik dioksida.
Ugljik dioksid se zapravo zadržava oko stupova supstrata i mora se zračnom strujom izbaciti van iz prostorije.
Učestalost prozračivanja, kao i intenzitet će ovisiti o;
a) količini supstrata u prostoriji ( vidjeti naprijed navedene podatke o potrebnim kapacitetima ventilatora)
b) temperaturi; ako je temperatura niža potrebno je manje provjetravanja, a ako je viša treba jače provjetravati
c) fazi razvoja gljive; u fazi intenzivnog plodonošenja u prostoriji punoj supstrata potrebno je i najviše prozračivati.Kod uključivanja ventilatora treba voditi računa o vanjskoj temperaturi, da se ne uvede u prostoriju za plodonošenje prehladan ili pretopli zrak. Ako su dnevne temperature previše visoke, treba glavno prozračivanje provoditi noću, kada se temperatura zraka spusti.
Brzina kretanja zraka oko površine supstrata trebala bi biti oko 5 do 10 cm/sek.
BERBATrenutak berbe ne ovisi samo o veličini plodnog tijela gljive, već i o njenom izgledu .
U mladih gljiva rub klobuka je zavrnut prema, a zatim se postepeno izravna. Bere se kada rub klobuka dođe u ravninu, boja gljive malo posvjetli, a na mjestu gdje je klobuk vezan sa stručkom, raširi se bijela navlaka od hifa. Kako gljiva dostiže navedenu fazu rasta, uskoro će započeti i izbacivati spore u obliku bijelog praha.
Berba gljive Bukovače
Berbu treba započeti prije izbacivanja spora. Prerasle gljive počinju mijenjati oblik i postaju lijevkastog oblika, ili rub postane valovit.
Zrele gljive se pažljivo odlome sa vreće tako da se cijeli stručak uhvati rukom i lagano zakrene lijevo-desno. Gljive netreba rezati nožem, jer se na ostacima stručaka može vrlo brzo pojaviti zelena plijesan.
Skupine gljiva (buketi) se beru cijele, nikad pojedinačno gljiva po gljiva iz buketa, makar i sve gljive iz buketa nisu sasvim dozrele za berbu. Ukoliko ima zbog toga pokoja gljiva koja nije za prodaju u svježem stanju, takva se gljiva može iskoristiti za sušenje, kao i ukoliko uzgajivač ima prezrele gljive.
Bukovača se bere kada veličina klobuka naraste promjera do 10 cm. Kao što je rečeno bere se cijeli grm iz korjena, ništa se ne ostavlja na tome mjestu.
Ne smije se ostavljati da gljiva prezri (prezrele gljive) jer iako joj raste veličina, gubi i do 20-30 % svoje težine, a o izgledu da se i ne govori, te se takova gljiva ne otkupljuje. Takove gljive može uzgajivač osušiti i predati u sušenom stanju. Gljiva se za sušenje nareže u rezance, te se suši na suncu, ili u improviziranim ili posebnim sušarama za gljivu. Da li će se preuzimati sušena gljiva, potrebno je posebno dogovoriti.Za prodaju dolaze u obzir samo klobuci, jer su stručci nešto žilaviji, te se kod berbe stručci režu 1 do 2 cm ispod lamele klobuka. Rezanje klobuka se može obaviti već prilikom berbe, ili se to naknadno obavi prilikom sortiranja gljive i spremanja za isporuku na otkupno mjesto.
Gljiva se mora isporučiti na otkupno mjesto odgovarajući složena, u odgovarajučoj amalaži isti dan kada se vrši i berba jer stajanjem gljiva gubi na kvaliteti. Po ambalažu dolazi uzgajivač do otkupljivača koji obezbjeđuje potrebnu količinu amalaže, a gljiva se slaže u ambalažu, uredno klobuk do klobuka, tako da se ne dogodi pritiskanje donjih klobuka od gornjih, i da se vidi kvaliteta svih gljiva, a ne samo onih koje su na vrhu.Nakon branja gljiva potrebno je pažljivo povećati otvore na najlonskoj vreći, jer je prvobitni zatvoren ostatkom stručka, ili otvarati najlon na onim mjestima gdje se vidi da se formiraju plodna tijela mladih gljiva. Cijeli najlon se ne smije nikada skinuti, jer bi se supstrat prekomjerno posušio.
Gljive uglavnom rode u valovima, te je trajanje jednog vala oko tjedan dana, te se vreće iskorištavaju do 4 vala berbi, a poslije toga, prinos gljiva je preslab za industrijsku proizvodnju, te se te vreće iznose iz uzgajališta i postavlja nova tura vreća.
Prinos gljiva se računa na bazi težine vlažnog supstrata, a kreće se od 15 do 30 %, ovisno o uvjetima uzgoja i stručnosti uzgajivača.
Iskorišten supstrat se može iskoristiti kao odlično organsko gnojivo.
LITERATURA:
Ovaj pregled sastavljen je prema literaturi dr. Brune Novaka, dr. Božac Romana, dr. Koso Šandora, dipl. ing. Lisjak Zlatka te prema iskustvu stečenom u samom uzgoju gljiva.
preuzmi
seminarski rad u wordu » » »
