Kofein - najčešći prirodni alkaloid
Od davnina ljude je zanimao utjecaj pojedinih sastojaka u namirnicama
na organizam, o njihovoj zasitnosti, hranjivosti, toksičnosti, osvježavajućim,
stimulativnim i mnogim drugim svojstvima.
Postoji nekoliko legenda o «voću za obnavljanje energije». Jedna od njih
kaže kako su pastira Kaldiu fascinirale njegove živahne i vesele koze
koje su počele «plesati» nakon što su pojele čudotvorne bobice. I sam
ih je pastir kušao i odnio ih najmudrijem čovjeku u selu, vjerskom vođi,
no on ih je smatrao bezvrijednim i bacio ih u vatru. Tada se desilo čudo.
Čitava prostorija se ispunila ugodnim, posebnim, a do tada nepoznatim
mirisom. Svi koji su te noći kušali bobice bili su cijelu noć budni, poletni
i jako dobro raspoloženi. Kasnije su se ta svojstva pripisala kofeinu,
najčešćem prirodnom alkaloidu.
2. Alkaloidi - amini u prirodi
U prirodi, posebno u biljnom svijetu, postoji veliki broj organskih spojeva
bazičnih svojstava koji sadrže dušikove atome. Tu skupinu spojeva zovemo
alkaloidi. To su organske, prirodne biljne baze. U prirodi većinom nastaju
iz aminokiselina. Dolaze u velikom broju biljnih porodica: Rutaceae, Ranunculaceae,
Liliaceae, Solanaceae, Papaveraceae... U biljkama najčešće dolaze u obliku
soli, najčešće vezani na jabučnu, vinsku ili limunsku kiselinu, a vrlo
rijetko dolaze slobodni.
Alkaloidi su netopivi u vodi, ali su topivi u organskim otapalima (eter,
kloroform, benzin...). Alkaloidi daju obojene reakcije s različitim reagensima
pa se na temelju toga i dokazuju. Većina alkaloida su otrovni spojevi,
gorkog okusa s izrazitim farmakološkim učinkom pa se mogu korisno upotrijebiti
u medicinske svrhe, ali se, nažalost, vrlo često zloupotrebljavaju.
Neki od alkaloida su nikotin, kofein, kokain, morfin,. Kofein - se nalazi
u kavi, čaju, i kao dodatak nekim bezalkoholnim pićima. Pobuđuje centralni
živčani sustav, povećava stanje budnosti i djeluje na rad srca. Umjereno
unošenje kofeina u organizam nema većih štetnih posljedica.
Nikotin - se nalazi u prirodi u lišću duhana, a unosi se u organizam pušenjem,
ili rjeđe žvakanjem i znatno je otrovniji od kofeina. Smrtonosna doza
nikotina za odraslu osobu je oko 50 mg (ako uđe u krvotok).
Opijum - je osušeni sok iz maka. Sadrži niz alkaloida, od kojih najviše
morfina. Morfin - je prvi alkaloid izdvojen iz prirodnog materijala (Friedrich
Sertuerner, njemački farmaceut, 1805.), a ime je dobio zbog svog uspavljujućeg
djelovanja po Morfeusu , rimskom bogu sna. Morfin se koristi u medicini
kao vrlo dobro sredstvo protiv bolova (analgetik), no koristi se u posebno
teškim slučajevima jer mu je loša osobina što uzrokuje ovisnost. To je
još više izraženo kod morfinskog derivata heroina (razlika u strukturi
je što su obje hidroksilne skupine morfina esterificirane u acetat). Mehanizam
djelovanja morfina nije u potpunosti razjašnjen, no smatra se da povećava
prag osjeta poli u CNS-u i na tom svojstvu se temelji izraziti analgetski
učinak.
Kokain - se nalazi u lišću južnoameričkog grmlja koke. Ranije se u medicini
upotrebljavao kao lokalni anestetik, posebno u terapiji liječenja očiju.
Izaziva euforična, a zatim depresivna stanja i ovisnost.
Od spomenutih alkaloida kofeinu se pripisuju i analeptička svojstva. Analeptici su sredstva koja, upotrijebljena u terapijskim dozama, stimuliraju centre u produženoj moždini, naročito centar za disanje i vazomotorni centar. To su lijekovi pomoću kojih se postiže stimuliranje CNS-a, oživljavanje krvotoka i disanja, a pri tome ne dolazi do utjecaja na druge organe.
3. Purinske droge
Droge s purinskim derivatima sadrže kofein, teobromin i teofilin kao
aktivne komponente. Ovi alkaloidi vezani su uglavnom za taninske spojeve
u obliku tanoida. Ukoliko ove droge imaju veći postotak taninskih spojeva,
utoliko ima je vrijednost veća. Svi djeluju nadražajno na CNS i na srce,
a djeluju i kao diuretici. U dozvoljenim količinama, purinski derivati
djeluju povoljno na uklanjanje psihičkog i fizičkog umora kao i na lakšu
podnošljivost radnih obaveza. Ako se droge koje sadrže purinske derivate
predoziraju, dolazi do potpuno suprotnog djelovanja, izazivaju kronično
trovanje, i to najčešće kofeinizam. Manifestira se drhtavicom, nesanicom,
vrtoglavicom i općom slabosti organizma. Osim tih učinaka, djeluju kao
i antidiarojična sredstva zbog velike količine tanina kojeg sadrže. Pridaje
im se poseban značaj kao antidotima kod različitih vrsta trovanja zahvaljujući
kofeinu i taninu. U tim slučajevima kofein stimulira CNS, a tanini talože
teške metale, alkaloide i druge otrove.
U ovu grupu droga ubrajaju se namirnice: kava, čaj, kola, mate i kakao.
Poseban značaj ovih droga je što ih milijuni ljudi svakodnevno konzumiraju
u obliku toplih i hladnih napitaka. To se prvenstveno odnosi na kavu i
čaj, dok se sjemenke kakaoa koriste u prehrambenoj industriji (za proizvodnju
čokolade). U te svrhe, droge se podvrgavaju različitim fizičkim i kemijskim
postupcima. Pritom se tanoidi razlažu, oslobađajući alkaloide koji se
dalje ekstrahiraju i tanin, koji se pod utjecajem oksidaza, dalje polimerizira
dajući obojene spojeve tzv. flobafene od kojih potječe boja droge.
4. Identifikacija kofeina
Coffein (1,3,7- Trimethylxanthin)
Osobine:
Bijeli, sitni, igličasti kristali ili bijel, kristalan prašak, bez mirisa,
gorka okusa; lako topiv u kipućoj vodi i kloroformu, dosta teško u vodi,
a teško u etanolu. Otapa se u diluiranim mineralnim kiselinama.
Identifikacija:
a) zagrijavanjem se tali i sublimira;
b) kad se otopini doda joda (r.o.), otopina je bistra, a kad se zatim
zakiseli diluiranom kloridnom kiselinom (r.o.) izluči se tamnosmeđi talog;c)
daje mureskit reakciju;
Konstante:
d) talište / temperatura topljenja: 235 - 237 °C;
Ispitivanje stupnja čistoće:
Otopina 0,5 : 50 upotrebljava se za ispitivanja e-j;
e) bistrina I: stupanj čistoće A;
f) boja: stupanj čistoće A;
g) pH: 5,0 - 7,0;
h) kloridi: stupanj čistoće B;
i) teški metali: stupanj čistoće A;
j) strani alkaloidi: kad se 5mL pomiješa sa 0,05mL joda (r.o.) ili 0,05mL
Mayerova
reagensa (r.o.), ne smije se promijeniti; k) sulfati: 0,3g otopi se u
1 mL vruće vode, ohladi, razrijedi vodom do 10mL i filtrira.
5mL filtrata, stupanj čistoće B; l) teobromin, teofilin: 0,8g otopi se
u 5mL kloroforma (r) i usporedi; bistrina I.: stupanj čistoće A;
m) organske primjese: 0,10g otopi se u 5mL koncentrirane sulfatne kiseline
(r.) i
usporedi; bistrina I.: stupanj čistoće A; boja: stupanj čistoće A n) gubitak
sušenjem: najviše 0,5% (bezv.); od 7,5 - 9,5% (monohidrat); o) sulfatni
ostatak: najviše 0,1%;
Određivanje:
p) 0,1g otopi se u 10mL anhidrida octene kiseline (r) zagrijavanjem; kad
se ohladi, doda
se 20mL benzena (r), 5 kapi kristalvioleta (I) i titrira sa 0,1 mol/L
HClO4 do žute boje;
istovremeno se radi slijepi pokus; Doze: Srednja pojedinačna doza 0,1g
Najveća pojedinačna doza 0,3g
Najveća dnevna doza 1g Djelovanje i upotreba: analeptik
Čuvanje: u dobro zatvorenoj posudi
Kratica: Coff.
5. Kofein (1,3,7 - trimetilksantin)
Kofein je alkaloid kojeg svakodnevno konzumiramo u vidu kave, čaja, kola
pića i čokolade. Kofein je pronađen (identificiran) u 60-tak biljnih vrsta,
a najviše je zastupljen upravo u kavi, čaju i kakao zrnu.
Prije samog otkrića kofeina , nekim biljkama (primjerice kavi), ljudi
su pripisivali čudotvorna svojstva poput: sprečavanja pospanosti, vračanja
živosti, liječenja tuberkuloze i nesvjestice, razrjeđenje krvi te poboljsanje
probave.
Sve do 17. stoljeća kava je smatrana isključivo lijekom, a ne pićem za
uživanje.
Dok su jedni ukazivali na pozitivna svojstva kave i kofeina, drugi su
pak kavu smatrali izrazito štetnom, tvrdeći da muškarca čini impotentnim
ili čak sterilnim. «Kava» je bila problem u Engleskoj. Engleske žene,
bjesne što se muškarci zadržavaju u kavanama, umjesto da se posvete njima,
objavile su u Londonu godine 1674. protest protiv kave pod nazivom «Peticija
žena protiv kave» koja je prema općem mišljenju ugrožavala spolnu moć
muškaraca».
Kasnije su se sva ta svojstva pripisala kofeinu i spoznaje o učincima
kofeina ovisile su o tvrdnjama tadašnjih lječnika.
5.1. Otkriće kofeina
Početkom 19. stoljeća koje je obilježeno povećanim interesom za organskom
kemijom, izoliran je i imenovan kofein. Otkrio ga je tada mladi liječnik
Friedlieb Ferdinand Runge 1819. godine u suradnji sa 70 godina starijem
književnikom, mislilacem i znanstvenikom Johannom Wolfrangom von Goetheom.
Točan kemijski sastav kofeina odredio je njemački kemičar L. Medicus 1875.
godine.
Pravi bum u području istraživanja događa se u drugoj polovici 20 stoljeća.
Neki navode kako je kofein najviše proučavana supstanca sa stimulativnim
djelovanjem, no unatoč tome, mnoga pitanja o kofeinu nisu potkrijepljena
relevantnim odgovorima. Kofein je u skupini purinskih kemijskih spojeva
nazvanih metilksantinima.
5.2. Svojstva kofeina, mehanizam djelovanja i utjecaj na zdravlje
Još uvijek postoje podijeljena mišljenja o pozitivnim i negativnim učincima
kofeina. Dokazano je da kofein djeluje kao: stimulans, diuretik, blagi
laksativ te a ulazi u sastav nekih lijekova protiv migrene. Kofein utječe
na pojačano lučenje hormona gušterače i želučane kiseline, sprječava stvaranje
bubrežnih kamenaca, stimulira rad srca, pojačava brzinu i intenzitet disanja
i smanjuje osjećaj umora.
Mnogi znanstvenici pripisuju kofeinu psihoaktivna svojstva (poticanje
misaonih procesa i pamćenja, poboljšavanje koncentracije i refleksa, poboljšavanje
koncentracije tijekom izvođenja složenijih zadataka). Neka istraživanje
su pokazala da starije osobe koje popiju šalicu kave prije testa pamćenja
imaju bolje rezultate od onih koji nisu ljubitelji kofeina. I ne samo
da su imali bolje rezultate na testu koji je provođen dva puta dnevno,
ujutro i popodne, nego njihova sposobnost pamćenja nije opadala tijekom
cijelog dana. Rezultati testova su bili značajno slabiji popodne nego
ujutro kod osoba koje inače redovito piju kavu, a za svrhu testiranja
im je dana kava bez kofeina.
Istraživanje iz 1984. pokazalo je da kofein pomaže bolesnicima s kroničnom
anginom jer produljuje vrijeme hodanja bez osjećaja boli. Znanstvenici
tvrde da zbog sužavanja krvnih žilica u tijelu ljudi s visokim
krvnim tlakom trebaju izbjegavati kofein prije i tijekom fizičkog
napora jer pretjerano ispijanje kave povećava broj otkucaja srca što može
rezultirati aritmijom.
1995. Bruce Hardy, kardiolog tvrdi da osobama s normalnim krvnim tlakom
doza kofeina pomaže u svladavanju tjelesnih napora.
Znanstvenici londonskog sveučilišnog kolegija objavili su 2002. rezultate
svojih istraživanja prema kojima bi kava, čokolada i cola zbog sadržaja
kofeina i teofilina mogli biti baza novih antikancerogenih lijekova. Pokazalo
je se da kofein i teofilin imaju antitumorska svojstva-djeluju na enzim
p10 delta, te inhibiraju biokemijski postupak odgovoran na njihovo djelovanje.
Pijenje 2-3 šalice kave na dan smanjuju mogućeg razvoja žućnog kamenca
za 40% sto je pokazalo istraživanje u klinici Mayo u SAD-u.
Djelovanje kofeina počinje 15 -30 minuta nakon unošenja u organizam,
djeluje 5 -6 sati te se izlučuje iz organizma najviše putem mokraće (75%).
Brzo i u potpunosti se uklanja iz mozga., za razliku od drugih stimulansa
centralnog živčanog sustava ili alkohola te je njegovo djelovanje puno
kraće.
Kofein iz kave sprječava pohranjivanje masti povećavajući energiju potrošnje,
sprječava kristalizaciju kolesterola. Prema brojnim studijama, kofein
pomaže u metabolizmu masti pretvaranjem masnih zaliha u slobodne masne
kiseline, uz istovremeno smanjenje potrošnje glikogena koji je najveći
izvor energije za vrijeme napornih i dugih treninga ili maratona. To svakako
predstavlja pozitivno (stimulativno) djelovanje kofeina.
Kada se pogodi optimalno vrijeme korištenja, kofein može produžiti vrijeme
koje je potrebno da se dođe do granice zamora. Nedavna, pažljivo vođena
istraživanja pokazala su da kofein u dozi od 3-6 mg po kilogramu tjelesne
težine (kada se konzumira 1 sat prije povećanog napora) povećava izdržljivost.
U jednoj studiji provedenoj na biciklistima istraživači su otišli i korak
dalje, pa je korištena doza od 9 mg po kilogramu tjelesne mase uz povećanje
izdržljivosti za najmanje 44%. Međutim, istovremeno kofein povećava lučenje
mokraće (diurezu) što naravno potiče gubitak tjelesne tekućine. Posljedica
toga je dehidracija na koju su sportaši osobito osjetljivi i koja ostaje
otvoreni problem u korištenju kofeina za povećanje fizičke izdržljivosti.Zbog
toga, kada se kaže da napici s kofeinom izazivaju žeđ umjesto da je gase,
to je zapravo i točno.
Kofein ubrzava bazalni metabolizam, tj. potrošnju kalorija, ubrzava disanje,
te pojačava proizvodnju mokraće i želučane kiseline. No, takvo djelovanje
relativno kratko traje (30-60 minuta), a onda nastupa druga (depresivna)
faza. Kofein učvršćuje i štiti kožu od pretjeranog isušivanja i starenja.
Pretjerane količine kofeina mogu izazvati nesanicu, depresiju, nervozu,
probavne smetnje, drhtavicu, suženje kapilara. Liječnici preporučuju da
se dnevno ne bi smjelo unositi više od 400 - 450 mg kofeina. Smrtonosna
količina kofeina u krvi iznosi 10 g (75 -100 šalica kave).
100 mg/kg tjelesne mase za djecu predstavlja opasnost od trovanja. Previše
kofeina uzrokuje poteškoće u rastu i može imati štetne posljedice za mozak
i krv.
Konstantna konzumacija kofeina može dovesti do tolerancije na kofein
i u tome slučaju tijelo postaje preosjetljivo na adenozin i dolazi do
dramatičnog pada krvnog tlaka koji rezultira glavoboljom i nekim drugim
simptomima.
Sam mehanizam djelovanja kofeina u organizmu nije u potpunosti objašnjen,
te postoji više teorija. Najprihvatljivijaobjasnjava da kofein nije izravan
stimulans, vec u tijelu inhibira djelovanje adenozina. Adenozin je sličan
molekuli kofeina, tijelo ga proizvodi vlastitom metaboličkom energijom,
smanjuje i usporava aktivnost stanica u organizmu, posebice u mozgu i
to osobito tijekom spavanja. Vjeruje se, da zbog sličnosti oblika molekula,
kofein se veže na receptore adenozina i tako inhibira njegovo djelovanje.
Tako se povećava aktivnost živaca koja rezultira oslobađajem hormona epinefrina
koji djeluje stimulativno na više načina kao što su povećanje otkucaja
srca u minuti, povećanje krvnog tlaka, povećan dotok krvi u mišiće, kožu
i unutarnje organe i otpuštanje glukoze iz jetre. Također. Kofein, sličan
po djelovanju amfetaminu, povećava razinu neurotransmitera dopamina u
mozgu.. Konzumiranje kofeina u normalnim koncentracijama nema negativnih
utjecaja na koncentraciju i visoke mentalne funkcije, a pića obogaćena
kofeinom se često konzumiraju da bi poboljašala fizičko stanje.
Na sportskim natjecanjima kofein je zabranjen kao stimulativno sredstvo (dopuštena granica je 15 mg kofeina/L mokraće).
6. Droge s kofeinom
6.1. Coffea arabica (Coffeae semen), Rubiaceae
Droga se dobiva iz raznih vrsta Coffeaea, a najcjenjenije su Coffea arabica,
Coffea liberica, Coffea robusta. 
To
je grm, odnosno sivozeleno drvo oko pet metara visoko (u kulturi do dva
metra radi lakšeg sakupljanja plodova), s nasuprotnim, raširenim i punim
granama uvijek zelenog, jajastog, odozgo tamnozelenog, a odozdo blijedog,
nasuprotnog postavljenog lišća. Po tri do sedam bijelih mirisavih cvjetova
(mirisa na jasmin) stoji u pazušcu listova. Iz njih se razvija okrugla
boba najprije zelene, zatim crvene, a na kraju tamnomodre koštunice, sastavljene
od dva endokarpa koji u sebi nose obično po jednu sjemenku. Sirova kava
obično je žućkaste, zelene ili mrke boje, bez mirisa, gorka okusa. Zrno
kave je veoma tvrdo i rožnato. Na leđnoj strani je zaokruženo, a s trbušne
plosnato i ima uzdužnu brazdu. Brazda je nastala savijanjem rubova sjemenke
unutra. Zrno je obično 7-10 milimetara dugo, po površini glatko. Ako se
u plodu nađe samo jedno zrno najčešće je zaobljeno i valjkasto, takva
su zrna više cijenjena i dolaze u promet pod nazivom perl ili biser kava.
Kvaliteta kave varira ovisno o vrsti biljke i podneblju. Biljka koja uspijeva
na visini od 600-2000 metara nadmorske visine, kvalitetnija je i bolja
nego ona koja raste u nizinama. Na plantažama kave sadi se i drugo drveće
da bi pravilo sjenu, čime se održava vlažnost zemljišta. Biljka donosi
prve plodove tek nakon 3-5 godina, a zatim rađa do 20 godina. Ukoliko
je drvo starije, donosi više plodova (u desetoj godini jedno drvo može
dati 1-2 kilograma godišnje). Kvaliteta kave ovisi i o starosti tj. vremenu
odležavanja kave. Uvijek je bolja kava koja odleži najmanje 2-3 godine.
Kava se, zatim, cijeni po mirisu, okusu, jednolikosti te čistoći. Nepržena
kava ima 0,7%-1,8% kofeina, 10%-11% masti, 8%-12% vode, 5%-7% šećera,
te 40% celuloze. Prženjem kava dobiva aromatičan miris koji potječe od
aromatičnog eteričnog ulja koje sadrži piridin, aceton, furan, furfurilni
alkohol, octenu kiseline koji nastaju razgradnjom jednog manjeg dijela
slobodnog kofeina i karameliziranjem šećera, a daju specifičan miris.
Najveće količine kave troše se kao sredstva za uživanje, znatno manje
za ekstrakciju alkaloida, a najmanje kao lijek. Smljevena pržena kava
upotrebljava se kao napitak i daje se u slučaju slabosti srca, kod opadanja
tjelesne snage (npr. kod upale pluća), kod iscrpljenosti tokom i nakon
teških bolesti. Ona liječi i migrenu, osobito kad se u nju ucijedi svježi
limunov sok. Ona je osvježavajuće piće, srčani analeptik, a djeluje i
kao protuotrov kod trovanja bunikom i opijumom. Pomaže i u slučaju opeklina.
Koristi se protiv proljeva. Zeleno zrnje kave pomaže, i liječi razna oboljenja.
Samljevena u prah snizuje temperaturu i ublažava kašalj. Nepreporuča se
nervoznim osobama ili oboljelima od želučanog čira. Koristi se u prehrambenoj
industriji za izradu sirupa, likera, sladoleda i kao dodatak raznim kremama
i kolačima. Domovina kave je južna Etiopija, kasnije je prenesena u Arabiju,
a iz nje dalje po cijelom svijetu (od tuda potječe naziv «arapska kava»).
Najbolja vrsta se uzgaja plantažno u Brazilu. Godišnja potrošnja kave
u svijetu iznosi više od milijun tona. Pretpostavlja se da se dnevno ispije
14 bilijuna šalica kave.
6.2. Thea sinensis (Theae folium), Theaceae
Čaj je zimzeleno drvo ili grm, 3-4 metara visine, nerijetko i do deset
metara. Stalnim obrezivanjem 
proizvođači
na plantažama održavaju visinu oko 1 metar, da bi se, s jedne strane lišće
lakše bralo, i s druge strane, da bi se u određeno vrijeme dobilo što
više mladog lišća. Cvjetovi su vrlo lijepi, veliki, slični cvjetovima
jabuke. Drogu čini lišće prerađeno na poseban način. Ukoliko je ono mlađe,
utoliko se čaj više cijeni. Listovi su zimzeleni, dugoljasto-jajasti,
ovalni, dužine do 12 centimetara, dok je sasvim mlado lišće dužine 6-11
milimetara, a širine oko 5 milimetara. Listovi su suženi u kratku peteljku,
a rubovi su im prema naličju savijeni i sitno nazubljeni. Svježe lišće
je debelo, kožasto, sjajno, meko, dlakavo, tamnozelene boje. Mlado lišće
ima dosta sivkastih dlaka, i to naročito na naličju, a postotak kofeina
u odnosu na starije lišće je veći. Za dobivanje kvalitetnog čaja vrlo
je važna vrsta čaja i način prerade. Lišće se bere 7-8 tjedana nakon orezivanja,
a orezivanje se vrši na kraju sušne sezone. Svježe lišće je bez mirisa,
dok droga ima vrlo prijatan, aromatičan miris. Kineski čaj se prerađuje
tako što se svježe ubrano lišće ostavi na suncu venuti te se zatim ostavi
na hrpama, gnječi se, savija i podvrgava postupnoj fermentaciji, postupno
se mijenja boja od zelene, do crne. Tokom fermentacije razvija se aromatično
eterično ulje u obliku ljepljive smolaste žute guste mase od kojeg potječe
miris čaja. Fermentacija se vrši uzastopnim grijanjem na vatri sve dok
se ne otkloni klorofil. Nakon toga lišće se prži, ponovno savija, pa se
suši i još toplo pakira u kutije. Čaj koji odleži godinu dana je bolji
od svježe priređenog. Zeleni čaj se dobiva na isti način kao i crni, samo
što se prije grijanja ne vrši fermentacija. Boja mu je olovna, sivozelena
ili plavozelena.
Čaj sadrži 1.5%-5% kofeina. Daje se kao antidot prilikom trovanja alkaloidima
i teškim metalima. Jertanini koje sadrži čaj talože alkaloide i teške
metale. Djeluje i kao diuretik, stimulans i tonik, jača tijelo i duh,
stvara ugodno raspoloženje. Preveliko uzimanje čaja izaziva niz neželjenih
pojava: nesanicu, gubljenje apetita, slabljenje i opstipaciju. Pored kofeina,
čaj sadrži i manji postotak teobromina, teofilina, adenina, tanina i eteričnog
ulja od kojeg potječe aroma, a ono se razvija sekundarno, tj. pri fermentaciji.
Domovina čaja je istočna Azija. Čaj je najrašireniji i najomiljeniji kofeinski
napitak. Pije ga polovina čovječanstva. Danas skoro 2/3 svjetske proizvodnje
pripada Cejlonu. Kvaliteta čaja je bolja s planina nego s visina. U Kini
i Japanu se bere tri puta godišnje (travnju, svibnju, srpnju). Najbolja
kvaliteta čaja je iz prve berbe. U trgovinama je poznato više vrsta čaja:
kineski, indijski, cejlonski, japanski, ruski, zeleni i crni...
6.3. Illexparaguariensis (Mate folium), Aquifoliaceae
Biljka raste kao drvo visine 6-8 metara. Lišće je 8-10 centimetara dugo,
široko 5-6 centimetara, jajasto, 
blago
nazubljeno, kožasto, lako lomljivo, tamnozelene boje. Lišće se skuplja
tako da se sijeku čitave grane u vrijeme kada počinju sjemenke dozrijevati.
Lišće se skida s grana, suši, prži do crne boje i pakira. Često se prerada
vrši tako što se mlađe lišće skida i dva dana suši nad slabom vatrom.
Droga je aromatičnog mirisa i gorkog okusa.
Sadrži 0,5%-1% kofeina, male količine teobromina te 12% klorogenske kiseline.
Biljka uspijeva u južnoj Americi, naročito u sjevernom i južnom Brazilu,
te Paragvaju. Smatra se nacionalnim pićem srednje i Južne Amerike. Pije
se iz tikvica oblika čaše pomoću «slamčice» s rešetkastim dnom. Droga
se upotrebljava kao tonik, amara i diuretik.
6.4. Cola acuminata (Colae semen), Sterculiaceae
Drogu čini osušena sjemena jezgra (kotiledoni) raznih vrsta Colaea. Rastu
kao drveće visine do 20 metara. 
U
tropskim vlažnim šumama Afrike, Južne Amerike i tropske Azije. Najbolje
uspijeva tamo gdje nadmorska visina ne prelazi 300 metara. Drvo rađa tek
nakon desete godine, a daje plod sve do svoje 75. godine. Mlado drveće
obično donosi oko 7 kilograma svježih sjemenki godišnje. Cvjetovi izbijaju
direktno iz stabla. Plod je petopregradna čahura u kojoj su smještene
dosta velike crvenkaste ili bijele sjemenke. Plod se bere prije nego što
sazri, izvade se sjemenke i suše. Jezgra oljuštene i osušene sjemenke
obično je veličine kestena. Najčešće se sastoji od dva dijela - kortiledona,
tada pripada vrsti Cola vera; a ako se sastoji od tri ili četiri kortiledona,
onda pripada vrsti Cola acuminata. Droga je vrlo tvrda, nejednake veličine
i oblika, po površini malo hrapava. Najčešće je ovalnog, okruglastog i
izduženo-četvrtastog oblika. Kortiledoni su dugi 20-40 milimetara, širokki
15-20, na unutrašnjoj strani ravni ili udubljeni. U donjem djelu nalaze
se šupljine sa pupoljčićem i korjenčićem. Svježe ili stabilizirano sjeme
je bijelo do ružičasto, a osušeno tamnosmeđe boje. Osušena droga ima brže,
ali kratkotrajnije djelovanje od svježe.
Sadrži 1%-3% kofeina, 0,8% teobromina, svježe sjemenke sadrže i glikozide
koji se prilikom sušenja razlažu na kofein, glukozu i kola crvenilo, od
čega potječe i boja droge. Droga sadrži i manje važne komponente (škrob,
masti, bjelančevine, saharozu, celulozu).
Urođenici žvaču svježe sjemenke i cijene ih kao sredstvo za jačanje, kao
hranu i lijek. Žvakanje svježih sjemenki tj. uživanje droge, čini čovjeka
izdržljivijim u radu. Uzrokuje laganu euforiju. U farmaceutskoj praksi
upotrebljava se kao tonik - sredstvo za jačanje, stimulans, diuretik i
adstrigens.
6.5. Theobroma cacao (Cacao semen), Sterculiaceae
Biljka raste kao tropsko zimzeleno drvo visine 10-15 metara (u kulturi
4-6). Kakaovac potječe iz vlažnih šuma srednje i Južne Amerike. Drvo počinje
rađati nakon pete godine, a najbolji prinos daje oko 12. godine. Inače,
drvo rađa oko 50 godina. Plodina kakaoa je krupna slična debelom krastavcu.
Najčešće je dužine 5-25 centimetara, a širine 5-7 centimetara. U njezinom
mesnatom usplođu smješteno je 50-60 sjemenki raspoređenih u pet redova.
Biljka cvjeta donoseći do 12 000 cvijetova, a donosi samo 20-50 plodava.
Cvijetovi su raspoređeni po čitavom drvetu, granama i stablu, dok plodovi
vise samo na starijim granama. Potpuno zreli plodovi beru se u jesen.
Iz njih se vade sjemenke i na različite načine prerađuju. Svježe sjeme
je bez mirisa i gorkog okusa. Tek se fermentacijom sjemena dobiva ugodan
aromatičan miris. Fermentacija se obavlja na temperaturi ~50 °C. Tako
se dobiva ugodan miris smanjuje gorčina ,a boja prelazi u tamno crvenu.
Fermentacija se odvija uz niz biokemijskih procesa. Sjemenke se zatim
peru i suše na suncu ili u sušarama. Prženjem na temperaturi od 130-140
°C sjeme se oslobađa ostatka vode. S takvog sjemena lako se skida ljuska.
Postoje i drugi načini obrade. Sjemenke su jajaste, duge 2-3 centimetara,
debele 1,5 centimetara zatvorene u koštici. Boja koštice ovisi o količini
kakaovog crvenila.
U
sjemenu ima teobromina 1%-3%, a u ljusci 0,3%, vrlo mali postotak kofeina,
kakaovog masla 50%-53%. Sadrži još kakaovog crvenila, timina, šećera,
bjelančevina i raznih soli. U nefermentiranom sjemenju teobromin se uglavnom
nalazi u jezgri, ali fermentacijom prelazi u ljusku. Sjemenke kakaoa upotrebljavaju
se za proizvodnju praška kakaa, čokolade, kao i za dobivanje kakaovog
masla.
Cacao oleum dobiva se hladnim tještenjem sjemenka kakaoa u hidrauličkim
prešama. Na sobnoj temperaturi je u čvrstom stanju, a tali se na tjelesnoj
temperaturi pa je pogodan za izradu galenskih preparata, i to najčešće
supozitorija., ulazi u sastav nekih masti i krema. Sadrži palmitinsku,
stearinsku i oleinsku kiselinu. Pod pritiskom se lomi i drobi.
Massa Cacaotina (kakaoa pasta) je jednoličan fini prašak okusa i mirisa
na kakao. Dobiva se mljevenjem prženog i oljuštenog sjemena, a upotrebljava
se za izradu čokolade. Mliječna čokolada sadrži 40%-60% šećera, 12% mlijeka
u prahu i najmanje 25% kakaa. Prehrambene industrije tokom proizvodnje
odbacuju ljusku, koja se dalje upotrebljava za ekstrakciju alkaloida teobromina.
Sjemenke kakaoa djeluju kao tonik stimulans i diuretik. Teobromin u terapijskim
dozama ne djeluje na CNS i srce, već samo kao diuretik.
Uzgoju kakaoa pridavala se je posebna pažnja budući da sam naziv «Theobroma»
na grčkom znači hrana bogu.
7. Zastupljenost kofeina u pojedinim namirnicama
Zaključak
Kofein je alkaloid kojeg nalazimo u mnogim biljnim porodicama, a može
se proizvesti i sintetski. Kofein je bijeli prašak ili je u obliku bijelih,
sitnih, igličastih kristala. Sirovi kofein (Coffeinum crudum) sadrži različita
onečišćenja koja se najčešće uklanjaju pogodnim otapalima.
Kofein pojačava rad strca, stimulira probavne sokove te je dobar diuretik,
pomaže kod glavobolja i migrena. Često se kombinira s analgeticima gdje
potpomaže njihovo djelovanje na principu sinergizma. U dozvoljenim količinama
djeluje povoljno na otklanjanje sna, fizičkog i psihičkog umora, ali kao
i većima alkaloida, kofein je otrovan i može izazvati mnoge neželjene
posljedice (drhravicu, nesanicu, vrtoglavicu i opću slabost organizma).
Budući da je psihoaktivna tvar i često prekomjerno konzumiranje može izazvati
blagu psihičku ovisnost, osobito kod psiholabilnih osoba sa znakovima
duševne neusklađenosti.
U novije vrijeme, osim u prehrambenoj industriji, sve se veća važnost
kofeinu pridodaje u farmaceutskoj i kozmetičkoj industriji zbog antikancerogenih
i antioksidirajućih svojstava i upravo će se na tim spoznajama proizvoditi
nova generacija antikancerogenih lijekova. Također je često i sastojak
krema za mršavljenje i anticelulitnih krema u kombinaciji sa sredstvima
koja poboljšavaju mikrocirkulaciju.
Najveća se važnost kofeinu pridodaje jer ga većina ljudi svakodnevno uživa
najčešće u obliku kave, čaja, kola pića i čokolade, i to bez obzira na
duševni status, vjersku, rasnu i spolnu pripadnost.
No i danas se o kofeinu u potpunosti ne zna sve, neka se svojstva samo
nagađaju, neka su i znanstveno dokazana i potkrijepljena, a neka ćemo
još saznati budući da se istraživanja na kofeinu provode praktički svakodnevno,
a do tada će kofein i dalje biti najčešće uživani prirodni stimulans.
LITERATURA
1. Katarina Danijela Dubravec, Botanika, Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 1996.
2. Jovan Petričević, Vježbe iz farmakognozije
3. Farmakopeja, Farmakopeja SFRJ: Izdanje Saveznog zavoda za zdravstvenu zaštitu, Beogard, 1984.
4. Dubravka Stričević i Blanka Sever, Organska kemija, Profil, Zagreb, 1998.
5. Milan Silirica i Branka Korpar-Čolig, Organska kemija, školska knjiga, Zagreb, 1996.
6. Zlatko Gursky, Zlatna knjiga ljekovitog bilja, Nakladni zavod matice Hrvatske,
Zagreb, 1985.
7. Dragan Šimunac, Knjiga o kavi, Grafem, Zagreb, 2004.
8. Roko Živković, Kava.. .droga ili lijek, Medicinska naklada-Zagreb, Zagreb, 1998.
9. Bariša Manenica, Ovisnosti, II izdanje Zagreb, 1995.
preuzmi
seminarski rad u wordu » » »
