Finansijska kriza u SAD i njene implikacije na svjetsku ekonomiju

Svjedoci smo jedne od najvećih finansijskih kriza u ljudskoj historiji,na svu sreću ta kriza je danas iza nas.Danas imamo jasnu sliku,brojke, i najveće gubitnike.Gotovo da ne postoji privredna grana do koje ova finansijska kriza nije došla.Na svu sreću najcrnije prognoze se nisu obistinile,i mi,obični ljudi smo nastavili živjeti životom kojim smo živjeli i prije krize. Ipak, radi se o krizi čitavog jednog sistema i doktrine, kakav god da bude krajnji ishod, ostaviti će duboke posljedice na finansijski sistem.
Krenimo od početka, kriza (grčki krisis-poremećaj, preokret, teško stanje) predstavlja stanje lakših i težih poremećaja u privredi. Postoji nekoliko teoretskih definicija o finansijskoj krizi,a jedna od njih je Goldsmithova koja kaže da je finansijska kriza oštro, kratko i ultraciklično pogoršanje svih ili većine parametara: kamatne stope, cijene dionica i nekretnina, što vodi do komercijalne nesolventnosti i bankrota finansijskih institucija.Prema Schwartz-u prave finansijske krize dešavaju se samo onda kada je ugrožen bankarski sektor.Glavni uzroci finansijske krize su loša ekonomska politika,problemi u bankarskom i finansijskom sektoru,niska međunarodna konkurentnost.Praksa pokazuje da se finansijska kriza nikada ne pojavljuje kao izolovana kriza, nego se tipično pojavljuje kao sektorska kriza koja se naknadno širi i u druge sektore.Najčešće uzrokuju privredne troškove od 5-10 posto bruto domaćeg proizvoda u zemljama koje su pogođene krizom.Uglavnom traju u periodu od 2-3 godine. Krize se ponavljaju periodično i obično prolaze kroz četiri faze krize: kriza, depresija, oživljenje i prosperitet. Vremenski period od početka jedne do početka druge krize čini krizni ciklus koji obuhvata četiri faze krize koje imaju posebne karakteristike. Ispravno definisanje uzroka krize je ključno za rješavanje iste, pa tako imamo: krize povjerenja, krize kao posljedice unutarnjih slabosti i krize kao posljedice nesavršenosti funkcionisanja međunarodnih finansijskih tržišta. Razlikujemo nekoliko vrsta kriza a to su: valutne, bankarske i dvostruke (twin) krize. Pored Velike depresije (1929.-1933.)neke od značajnijih kriza bile su i ona u Rusiji (1998.-1999.),azijske krize(1997.-1998.),japanska bankarska kriza(1990.),štedna kriza u Sjedinjenim američkim državama(1980.),i ova posljednja,za našu temu najvažnija,finansijska kriza koja se pojavila početkom 2007.godine,također u Sjedinjenim američkim državama o kojoj će se u nastavku voditi glavna riječ. Finansijska kriza koja je počela 2007. godine je najgora kriza ove vrste još od Velike depresije. Mnogi analitičari su mjesecima ukazivali na izloženost američkih i evropskih finansijskih institucija krizi drugorazrednih hipotekarnih zajmova, ali ih niko nije slušao. Kriza je počela kolapsom velikih finansijskih institucija u SAD-u i brzo se proširila po cijelom svijetu. Stopa rasta svjetskog GDP-a ozbiljno se usporila, pale su cijene nekretnina, a industrijski sektori trpe velike gubitke. U pokušaju da spriječe širenje krize centralne banke glavnih zemalja su poduzele energične mjere. Neka veća bankarska imena u SAD-u i Velikoj Britaniji više ne postoje, američka Vlada praktično preuzima neke banke,a isto se dešava i u drugim zemljama u svijetu.

NASTANAK FINANSIJSKE KRIZE

Govoreći o krizi koja se desila, može se reći da je u pitanju sveukupna kriza savremene civilizacije Zapada koja se prelila na sve dijelove svijeta. To pogotovo važi u slučaju SAD-a, gdje je finansijska kriza počela i gdje je eskalirala u ekonomsku krizu koja se preselila u druge dijelove svijeta,pogotovo u one zemlje koje su imale isti ili sličan vrijednosni sistem.
Ekonomisti ističu da je nukleus svjetske finansijske krize kriza tzv. hipotekarnih kredita.Međutim,finansijska kriza je počela mnogo ranije sa ukidanjem zlatnog važenja dolara (1971.)godine,od kada emisija dolara nije ničim ograničena. Uz to dolar je postao svjetska valuta, a SAD stječu status hegemonističke sile koja je usvojila koncept potpunog slobodnog tržišta i neoliberalizma s tezom da će svaki financijski i ekonomski problem, ako se eventualno pojavi, riješiti apsolutno slobodno tržište. Držeći se ovog koncepta u SAD je ukinuta svaka kontrola i nadzor ponašanja na tržištu, što je direktno ili indirektno (preko Međunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke) protežirano u svim zemljama svijeta. Budući da se osjetno viši profit u financijskom nego u realnom sektoru kapital se seli iz realnog u financijski sektor.
Također,rijetko se govori o tome da su zaposleni u bankama koji su davali kredite,kao i zaposleni u raznim revizorskim kućama često obmanjivali potencijalne korisnike tih kredita,ubjeđivajući ih da oni mogu njih otplatiti bez većih problema.Iako su znali da to neće biti moguće. Primjer je iskorištavanje kredita koje se odnosi na određenu praksu među beskrupoloznim kreditorima da izdaju ˝nesigurne˝ odnosno ˝nesipravne˝ kredite u neprikladne svrhe. Širom SAD-a postojala je bait-and-switch metoda koja se koristila u propagandi. Oni su mamili potencijalne klijente tako što bi reklamirali niske kamatne stope za refinansiranje kuća. Takvi krediti su bili zapisani u jako detaljnim, opširnim ugovorima i zamjenjeni sa skupljim proizvodima koji su se kreditirali, i to na dan zaključenja ugovora. Ljudi iz propagande su izjavljivali da će 1% ili 1,5% kamatne stope biti promjenjeno. Klijenti su bili izloženi prilagodljivim kamatnim stopama (ARM), kod kojih bi kamata koja se naplaćuje bila veća nego kamata koja bi se plaćala. Ovo je stvorilo negativnu amortizaciju koju potrošači kredita nisu ni primjećivali još dugo nakon što su kreditne transakcije bile ostvarene. Pojava je širom zemlje dovela do velikih hipoteka. Kada opadnu cijene kuća i stanova, vlasnici koji su pod ARM imaju vrlo mali podsticaj da plaćaju svoje mjesečne rate. To je dovelo do opadanja finansijske moći u zemlji i rezultovalo odlukom da se blokiraju kreditori. Poznat je i slučaj o kome su govorili radnici Ameriquesta, nekada lidera u kreditiranju na veliko. Radnici su opisali sistem u kojem su se falsifikovali hipotekarni dokumenti. Poslije su se prodavale hipoteke Wall Street bankama, u odlučnosti da se ostvari brzi profit. Postoje uvjerljivi dokazi da su ovakve hipotekarne prevare uzrokovale krizu.U javnosti je vrlo rašireno ovo stajajalište da su finansijsku krizu izazvali pohlepa i nemoralnost zaposlenih u bankama i Sjedinjenim američkim državama.Na tržištu nekretnina u SAD-u formirao se veliki balon (bubble), koji se počeo ispumpavati i to je pokrenulo krizni scenarij,ali to nije primarni uzrok nastanka ove krize.

Svjedoci smo sistematske, konstrukcijske krize svjetskoga financijskog sistema.Temelji sadašnjeg financijskog sistema postavljeni su u Bretton Woodsu, sredinom prošlog stoljeća. Sistem je utemeljen na američkom dolaru, na koji su fiksirane glavne valute, a on je vezan uz zlato. Tako konstruirano sidro funkcioniralo je sve do ukidanja konvertibilnosti dolara na početku sedamdesetih godina. Suspenzijom konvertibilnosti prekinuta je, makar i simbolična, veza između realne i finansijske ekonomije. Odatle ekonomija simbola, odnosno finansijski sektor počinje nekontrolirano bujati.Transformira se tradicionalno konzervativno bankarstvo, rađaju se nove institucije, kreiraju se novi finansijski proizvodi, tzv. finansijske inovacije, opcije, derivati, futures i drugi. Zahvaljujući svemu tome, finansijski sektor razvija se neovisno i neusporedivo brže od realne ekonomije. Poticaj bujanju finansija svakako je davala i prevladavajuća tržišna doktrina da je financijsko tržište samoregulirajući mehanizam i da ne može otići u ekstreme. Rast finansijskog sektora i njegovu globalizaciju omogućavala je dinamična deregulacija, razvoj „tvrdih“ tehnologija – informatike i telekomunikacija, kao i razvoj „mekih“tehnologija – sve brojnijih finansijskih inovacija. Finansijsko tržište postalo je globalno, razvili su se gigantski finansijski subjekti, banke i ostali koji su postali „preveliki da bi propali“ (to big to fail). Uporedo sa rastom finansijskog tržišta razvijali su se i sistemi nadzora i regulacije, ali oni su u većoj mjeri ostali nacionalnog karaktera. Mnogi inovativni finansijski proizvodi, posebno u sektoru investicijskog bankarstva, funkcionisali su izvan sistema nadzora. Dominantan novčani medij za razvoj finansijskog sektora bio je američki dolar. Zahvaljujući poziciji svjetske rezervne valute, dolar je omogućavao SAD-u da prima a ne daje, da kreditira a ne odriče se. Koristeći dominantnu poziciju dolara SAD su finansirale svoju ekspanziju, uključujući i ratove. Američki budžetski deficit je nakon Bushove administracije dosegnuo gigantske razmjere,u velikoj mjeri zahvaljujući ratovima i invazijama koje je vodila ta administracija.Pored toga, američki FED je vodio politiku niske kamatne stope. Manipuliranjem primarnom kamatom održavala se prividna ravnoteža i izbjegavale su su krize, koje su se razvijale devedesetih godina. Američka prime rata snižena je sa 6,5 na 3,5 posto u roku od svega nekoliko mjeseci nakon 2000. godine, a poslije napada na tornjeve u New Yorku na samo jedan posto godišnje. Naredna 33 mjeseca FED je održavao negativnu realnu kamatnu stopu. Na tim temeljima došlo je do ekspanzije kreditiranja.Novac je bio jeftin i dostupan.Federalne Rezerve su spustile stopu sredstava od 6,5% do 1,0% . To je učinjeno da se osiguraju od rizik deflacije.Dodatni pritisak na kamatne stope je nastao od strane SAD-a visokog tekućeg računa (trgovanja) deficita, koji je vrhunac u 2006 god. Ben Bernanke je objasnio kako je trgovinski deficit SAD-u potreban da posuditi novac iz inozemstva,kojim bi se smanjilie kamatne stope.Bernanke je objasnio kako je između 1996 i 2004, deficit SAD tekućeg računa porastao za 650 milijarde dolara, sa 1,5% na 5,8% GDP-a. Za financiranje ovih deficita je bilo potrebno SAD posuditi velike iznose iz inozemstva, mnogo toga iz zemalja sa trgovinskim suficitima, uglavnom ekonomije u nastajanju u Aziji. Balans Platnog identiteta zahtijeva da zemlje (poput SAD-a)imaju tekuće račune platnog bilansa i kapitalne račune (investicije). Tako velike i rastuće količine inozemnih sredstava (kapitala), idu u SAD-u za financiranje uvoza.To je stvorilo potražnju za raznim vrstama financijske imovine, podizanje cijene tih sredstava uz smanjenje kamatnih stopa. Strane vlade bi dobile sredstva za kupnju trezorskih obveznica SAD-a i time bi izbjegle većinu izravnih utjecaja krize. Fed je tada značajno podigao stopu Fed fondova između jula 2004 i jula 2006. To je pridonijelo povećanju 1-godišnje i 5-godišnje podesive stope hipoteka. Stambene i financijske imovine SAD-a dramatično su pale.

Grafik pokazuje omjer cijena kuća na tržištu dionica
(SAD,Velika Britanija,Japan)

Posljedice ekspanzije kumulirale su se na tržištu nekretnina. Na tom segmentu balon se najbrže razvijao, ali počeo je i pucati. Mehanizam nastanka financijskog balona bio je vrlo jednostavan: banke su masovno odobravale kredite bez solidne procjene rizika i bez odgovarajućih kolaterala. Najčešće je bila dovoljna procjena da će cijene nekretnina dalje rasti. Kredite za kuće dobivale su i osobe bez zaposlenja, kao i one koje stvarno nisu bile u mogućnosti otplaćivati rate. U ekspanziji kreditiranja i ljudska je pohlepa igrala veliku ulogu. Banke su zarađivale goleme profite, a njihove uprave visoke bonuse. Stanovništvo je jednostavno dolazilo do kredita, a poslovna javnost bila je zadovoljna rastom cijena bankarskih dionica i uloga u fondove. Finansijsko tržište njihalo se u zanosnom ritmu, slično lakom pijanstvu, za koje vrijedi ona stara izreka: „Čovjek se sve bolje osjeća,a organizam propada“
Sve je bilo podnošljivo do prvih vidljivijih znakova krize, 6. avgusta 2007. kada je bankrotirala je American Home Morgage kao prva žrtva američkog tržišta nekretnina, američki finansijski sistem počeo je da tone.U pitanje je došao cijeli jedan poredak.
Osnovni finansijski instrument pomoću kojega je finansijsko tržište nekontrolirano raslo bili su finansijski derivati. Korištenjem tih inovativnih proizvoda američke banke su „prepakirale“ loše hipotekarne kredite, osigurale prvoklasne kreditne rejtinge i preprodale ih investitorima u Europi. Tržište derivata glavni je segment globalnog financijskog balona. Prema procjenama BIS-a (Bank for international Settlements), vrijednost važećih ugovora iz te oblasti na kraju 2007. iznosi 600 biliona dolara, što je 11 puta više od vrijednosti svjetske proizvodnje. Prije desetak godina vrijednost toga finansijskog segmenta iznosila je „samo“75 biliona dolara. Najbrže rastući finansijski derivat, poznat kao CDS (Credit Default Swaps), koji je omogućio osiguravanje nekretninskih kreditnih proizvoda, narastao je na 55 biliona dolara, što je više od vrijednosti ukupnog američkoga stambenog fonda.

ANALIZA UZROKA FINANSIJSKE KRIZE

U današnjem svijetu i vremenu u kojem živimo,globalizacija je neizbježna pojava.
Kao svojevrsne oblike globalizacije kroz historiju nalazimo i u vidu osvajačkih pohoda Džingis-kana, Otomanske države, Austrougarske carevine, kolonijalnih imperija, Napoleonovih pohoda, Hitlerovog novog poretka, Socijalističke internacionale. U vremenu u kojem živimo,Amerika je najveća sila, koja nastoji da ostvari globalizaciju po sopstvenom modelu, što znači – prema sopstvenim interesima. U dugoj ljudskoj historiji, svi pokušaji da se cijelom svijetu nametne jedan model organizacije društva su propali. Zašto bi sadašnji pokušaji bili sa drugačijim ishodom?
Bogatstvo svijeta je u njegovoj raznovrsnosti. Zašto bi trebalo sve da se uklopi u iste kalupe – čak i kada bi to bilo moguće? To su pitanja koje mi obični ljudi često postavljamo sebi i drugima,međutim ne možemo pretjerano uticati.Mišljena o krizi su podijeljena,čak i neki od ekonomskih analitičara imaju različite stavove.
Mi ćemo u našem radu predstaviti tri uzroka nastanka krize 2007.godine

Miješanje države u stambeno tržište

Odobravanje kredita licima bez kreditne historije i visokog kreditnog rizika je podržano od strane američke vlade koja je 1992.godine pokrenula program Affordable housing, (“krediti koji se mogu priuštiti”).Vlada je obezbijedila državno pokriće za kredite koje su odobravale dve specijalizovane državne agencije:Fani Mej (Fannie Mae) i Fredi Mek (Freddie Mac). Kako bi emitenti hipotekarnih hartija od vrijednosti smanjili rizičnost emitovanih hartija od vrijednosti, emitenti su svoje emisije garantovali kod osiguravajućih kuća Fani Mej i Fredi Mek.
Podaci pokazuju da su Fredi Mek i Fani Mej kupovali i “affordable”hipoteke od banaka tek od 1992.godine. Posljedica državne regulative koja pritiska investitore da ulažu i u potencijalno rizične kredite (tj.klijentima čija je kreditna sposobnost sporna) bilo je to da je u SAD naglo povećan broj vlasnika kuća, sa 43% 1940, na 69.2% 2004.godine.Ovako procentualno povećanje je bilo uzrok pada cijena nekretnina,ovakav procentualni rast nije bio u realnim razmjerama,vlasnici kuća nisu mogli vraćati kredite. Nakon otpočinjanja hipotekarne krize Fani Mej i Fredi Mek našle su se na rubu propasti..Fundamentalni problem finansijskog sistema i njegovog kraha, bio je slaba kontrola kreditnih plasmana banaka i finansijskih posrednika od strane FED-a Upravo je nedostatak adekvatne kontrole, dao prostor depozitno-kreditnim institucijama da izdaju hipotekarne kredite koji nisu iziskivali veliku proceduru i kontrolu. Fannie Mae je pod sve većim pritiskom iz Clintonove administracije htio proširiti hipotekarni kredit između malih i umjerenih prihoda. Fannie Mae preuzima znatno više rizika.
Između 1997 i 2006, cijena tipične američke kuće porasla je za 124%. Tokom dva desetljeća završno sa 2001.godinom, nacionalna sredina cijena kuća u rasponu od 2,9 do 3,1 puta srednji dohodak.. Ovaj omjer porastao je na 4,0 u 2004, i 4,6 u 2006. Ovo je dovelo do nižih kamatnih stopa, ili financiranja lične potrošnje uzimanjem drugih hipoteka. Ekonomist Paul Krugman tvrdi da je u januaru 2010.godine istovremeni rast stambenih i komercijalnih nekretnina potkopava slučaj od strane onih koji tvrde da je grabežljivo pozajmljivanje primarni uzrok krize.

Američko tržište hipotekarnih zajmova, nagli skok 2004.-2006. godine

Do septembra 2008, prosječna cijena stanova u SAD je pala za više od 20% od sredine 2006. Kao što je cijena snižena, posuđivaći s podesivom stopom hipoteka, nisu se mogli refinancirati kako bi se izbjegle veće uplate vezane uz rast kamatnih stopa. Tokom 2007, kreditori su počeli postupak poništenja prava na oslobođenje od hipoteke na gotovo 1,3 miliona, 79% više nego 2006. To se povećalo na 2,3 milijuna u 2008, 81% povećanja u odnosu na 2007. Do augusta 2008, 9,2% od svih Američki hipoteka su ili dospjeli ili poništili prava na oslobađenje od hipoteka. Do septembra 2009, ovo se povećalo na 14,4%.

Politika FED-a

Drugi faktor krize bila je politika FED-a. Posle pada tržišta 2000.godine FED nije vodio restriktivnu nego blago ekspanzivnu monetarnu politiku, što je doprinelo rastu cijena nekretnina.Politika niskih kamatnih stopa koja je vođena u periodu od 2001. do polovine 2005.godine , dovela je do toga da se jeftin kapital plasira u dugoročne i kapitalno intenzivne projekte kakve su nekretnine.
Hipotekarne hartije od vrijednosti koje su u svojoj osnovi imale loše kredite dobijale su visoke rejtinge.
Kako se kriza produbljavala rejting hipotekarnih hartija od vrijednosti se postepeno smanjivao, dok se istovremeno smanjivala i vrijednost portfolija institucionalnih investitora, koji su u sebi sadržali pomenute hartije od vrijednosti. Visokim vrednovanjem rizičnih hartija od vrijednosti, stvoreni su uslovi za značajna ulaganja u loše hartije od vrijednosti od strane velikih finansijskih institucija, koje su bile obavezne da ulažu u visokolikvidne i kvalitetne hartije od vrijednosti.
Agencije nisu na početku dobro rejtingovale hipotekarne hartije od vrednosti niti su na vreme snizile rejtinge pomenutim hartijama od vrednosti, što je proizvelo gubitke koji se mere u milijardama dolara.

Ponašanje bankara

Kao treći izvor krize navodi se ponašanje bankara. Bankari na određenom tržištu imaju samo izvjestan broj klijenata koji mogu da izdrže provjeru boniteta, tj. ustanovljavanje sposobnosti za otplaćivanje kredita. To su klijenti kojima se daju standardni krediti.
Dalji rast hipotekarnog tržišta je moguć samo ako se kriteriji za dodjelu kredita ublaže i to je šansa za subprime kredite.To su bankari i činili pošto su ih na ulazak u ovaj posao podstakle dvije okolnosti:Prva okolnost je bila da je cijena kuća i stanova u SAD neprestano rasla.Druga okolnost je u regulaciji, prema kojoj je kupovina derivata izvedenih iz hipoteka, omogućavala bankama da snize kapitalne zahtjeve i da time povećaju zaradu kroz ulaganja u ovaj sektor.Tržište hipotekarnih kredita osjetilo je prve potrese sredinom 2007.godine, kada su investitori uvideli da poseduju rizičnije hartije nego što su u početku mislili, što je prouzrokovalo masovnu prodaju tih hartija od vriednosti. Otplata hipotekarnih kredita odvijala se uredno sve dok kamatne stope nisu počele da rastu, a cijene nekretnina da padaju.
Sa hipotekarnog tržišta kriza se već početkom 2008. godine prenijela na ostala tržišta.

Godinama prije krize, domaćinstva u SAD-u i finansijske institucije su postale jako zadužene. Ovo je povećalo njihovu ranjivost sve do kolapsa tog stambenog ˝ključanja˝ i usporavanja ekonomije.Ključne statistike pokazuju sljedeće:
• hipotekarni dug u SAD-u, u odnosu na GDP, povećao sa prosječnog 46% iz 1990-ih do 73% u 2008. godini dosežući $10.5 trilijuna
• hipotekarni dug u SAD-u, kao procenat raspoloživog dohotka, je bio 127% na kraju 2007, a 1990. godine on je iznosio 77%
• 1981 godine privatni dug u SAD-u činio je 123% GDP-a, do treće polovine 2008. godine kada je iznosio 290%
• Od 2004 do 2007 godine, top pet investicionih banaka u SAD-u je značajno povečalo svoj finansijski položaj što je dovelo do povećanja njihove osjetljivosti na finansijski šok. Ovih pet institucija je prijavilo $4.1 triliona duga za fiskalnu godinu 2007. (30% nominalnog GDP u SAD-u). Ove kompanije: Bear Stearn, Goldman Sach, braća Lehman, Morgan Staneley i Merrill Lynch su skoro sve imale podršku vlade sa izuzetkom braće Lehman.
Svaka od pet najvećih investicijskih banaka je imala veliki rizik koji može izazvati krizu. Ovo možemo vidjeti prema odnosu ukupnog duga i ukupnog kapitala. Veći omjer pokazuje više rizika. Od 2003 do 2007. godine, ove su firme značajno povećale odnos duga i kapitala. Omjer od 10 do 15 je tipičan za konzervativne banke, a ove firme su imale blizu 30 pa čak i više.

POREĐENJE IZMEĐU VELIKE DEPRESIJE (1929.-1933.) GODINE
I POSLJEDNJE FINANSIJSKE KRIZE U SAD

Prema predviđanjima nekih ekonomskih analitičara posljednja finansijska kriza u SAD je prijetila da postane najgora kriza u historiji.Zahvaljujući izdašnim pomoćima vlada najvećih kompanija nije se ponovio scenario iz 1929.godine i nije došlo do depresije.U ovom dijelu našeg izlaganja ćemo pokušati uporediti i povući paralelu glavnih sličnosti i razlike između Velike Depresije (1929.-1933.) godine i zadnje finansijske krize u Sjedinjenim američkim državama koja se pojavila 2007.godine.Trenutna svjetska kriza je najoštrija kriza od vremena Velike depresije, a MMF sada predviđa da će 2009. godina imati najveće globalno pogoršanje krize viđeno poslije Drugog svjetskog rata. Sličnosti sa Velikom depresijom dovode i do poređenja. Pri poređenju velike depresije i krize korisno je razlikovati položaj, inicijalne uvjete, transmisiju i odgovore politike.

Ukupni američki deficit kao procenat GDP-a,period od 1870.godine do danas
(Vidimo nagli rast deficita tokom krize 1930.tih godina i rasta deficita od 2007.godine pa nadalje)

Srž krize i kontrakcije: SAD kao epicentar

Ekonomija SAD-a je bila epicentar finansijskih kontrakcija i za vrijeme Velike depresije i sada, za vrijeme krize. Pomoću ove karakteristike razlikujemo ova dva događaja od mnogobrojnih ostalih finansijskih kriza koje su se desile u nekoliko posljednjih dekada, u malim ekonomijama koje su tek u procesu nastajanja. Globalni uticaj krize je bio siguran ako se uzme u obzir težinu ekonomije SAD-a i njihov finansijski sistem.

Finansijska i ekonomska osjetljivost

U obje epizode su prednjačile brze kreditne ekspanzije i finansijske inovacije, koje su imale veliki uticaj. Dok je brzi rast kredita krajem1920-tih. godina bio većinom samo u SAD-u, rast iz 2004 – 2007 godine bio svjetskih razmjera. Sa mnogo većim nivom realnih i finansijskih integracija, nego u periodu prije rata, finansijski šok u SAD-u sada ima veći uticaj na finansijski sistem bilo gdje u svijetu. Veće osjetljivosti finansija moraju biti usklađene sa slabijim svjetskim ekonomijama i njihovim uvjetima u 1929. (Njemačka je tada bila u recesiji). Potrošačke cijene u većim ekonomijama su već masovno stagnirale ili su počele opadati i prije recesije u SAD-u. Usporeno reagovanje je skoro odmah dovelo do deflacije. U poređenju, inflacija iznad ciljane sredinom 2008. godine je obezbjedila početno ublaženje trenutne krize.

Finansijski sektor,njegovo prilagođavanje promjenama

Problemi likvidnosti i finansiranja su igrali ključnu ulogu u obje epizode transmisija finansijskog sektora. I ako su se specifični mehanizmi razlikovali zbog evolucije finansijskog sistema, zabrinutost za neto vrijednost i kreditnu sposobnost finansijskog središta je bila u korijenu obje krize. Za vrijeme Velike depresije, problem je iskrsnuo zbog gubitka vrijednosti u bazi depozita banaka u SAD-u zbog nedostatka osiguranja depozita. U četiri vala koji su iscrpili banke, blizu jedne trećine svih banaka u SAD-u, od 1930 do 1933. godine, je bankrotiralo. Bankrot Austrijske banke Creditanstalt (1931) je početak bankrota banaka i u drugim evropskim zemljama. U tekućoj krizi, ponovno osiguranje depozitnog osiguranja je uglavnom spriječilo iscrpljenje banaka od strane ulagača iz maloprodaje. Umjesto toga ispriječili su se problemi finansiranja finansijskih posrednika koji su se oslanjali na veleprodajno finansiranje. Sa velikim prekograničnim vezama problemi su vrlo brzo postali internacionalno značajni. Kada uporedimo probleme finansiranja transmitovane kroz rastući dotok kapitala u SAD i ponudu novca, možemo zaključiti da je prelijevanje bilo više postepeno 1930-ih godina.

Mjere za borbu protiv kriza

Ako usporedimo ove dvije krize vidjećemo da za razliku od Velike depresije, kada su politički odzivi bili zaista odsutni (sa izuzetkom srebrnog penija umjesto zlata 1931), došlo je do snažne podrške makroekonomiji i finansijskom sektoru u tekućoj krizi. Centralne banke iz većih valutnih područja su masivno intervenisale kako bi finansijskom sistemu obezbjedili likvidnost i smanjili stope političkog interesa. Izniman diskrecioni fiskalni poticaj će podržavati agregatnu tražnju ove godine.
Uprkos sjajnim kontrakcijama industrijske proizvodnje i trgovine širom svijeta u drugoj polovini 2008. godine, svjetska ekonomija se još uvijek oporavlja od nesreća koje su je zadesile za vrijeme Velike depresije. Traumatične finansijske korekcije viđene ranih 1930. godina su uspješno izbjegnute. Slabljenje aktivnosti i inflacije u SAD-u je do sada bilo manje ozbiljno nego što je bilo od 1929 – 1931. Možda je najznačajnije to što se destruktivne snage dugovne deflacije nisu učvrstile. Ovo sugeriše da je jedinstvena politička potpora međunarodnog monetarnog sistema, koji obezbjeđuje reflatorno usaglašenje i pogodnije inicijalne makroekonomake uvjete, uravnotežila efekte veće podložnosti i prekogranične veze.Ipak, , rizik ne bi trebao biti podcjenjen.Pogoršanje finansijskih uvjeta viđeno iz bilanse kontrakcija i povećanje potražnje za likvidnim sredstvima je bilo mnogo brže nego za vrijeme Velike depresije i barem jednako jako, ako ne i jače. Ocjene djelovanja solventnosti finansijskih posrednika od pada ekonomske aktivnosti se pojavljuju. Kako sada znamo, pojava ponovnih, nepovoljnih karika između realnog i regulisanog finansijskog sektora u nedostatku usaglašenosti politike je postepeno dovela do toga da se velika recesija iz 1929. godine pretvori u Veliku depresiju. Očito je da političke mjere da se obnovi pouzdanost finansijskog sektora, zaustavi deflacija cijena, izbjegne deflacija duga i podupre svjetski oporavak, moraju biti podržane.

POSLJEDICE I UTICAJI FINANSIJSKE KRIZE

Uticaji na finansijske institucije

MMF je procijenio da će velike američke i europske banke izguliti više od $1.000mlrd ($1trillion) na toksične imovine i loše zajmove od januara 2007. do septembra 2009. Očekiva se da će ovi gubici $2.800mlrd ($2,8trillion) od 2007-10. Gubici SAD banaka bili su prognozirani na $1.000mlrd ($1trillion), a europskih banaka na $1.600mlrd ($1,6trillion). MMF je procijenio da je vrijednost američkih obveznica umanjena za 60%, a britanske i europske oko 40%
Jedna od prvih žrtava bila je Northern Rock, britanska banka srednje veličine. Veliki uticaji prirode poslova vodili su banku da traži vrijednosne papire od Bank of England. Ovo je dovelo do panike investitora polovinom septembra 2007.godine Problemi ove kompanije su se pokazali kao rani pokazatelj nevolja koje će uskoro da zahvate druge banke i finansijske institucije.
Na početku krize, kompanije koje su bile pogođene su one koje su bile izravno uključene u gradnju kuća i hipotekarne kredite kao što je Northem Rock koji nije više mogao da se finansira preko kreditnog tržišta. Preko 100 zajmodavaca hipoteka su bankrotirali tokom 2007. i 2008.godine. Zabrinutost da bi investiciona banka Bear Stearns mogla doživjeti kolaps u martu 2008. rezultirala je njenom prodajom JP Morgan Chase-u. Kriza finansijskih institucija je dosegla vrhunac u septembru i oktobru 2008. Nekoliko velikih institucija je ili propalo ili je bilo subjekt preuzimanja od strane vlade. To uključuje Lehman Brothers, Merill Lynch, Fannie Mae, Freddie Mac, Washington Mutual, Wachovia, i AIG. Tokom septembra 2008, kriza je bila u najkritičnijoj fazi. Povlačenja sa tržišta novca su iznosila $144,5mlrd tokom jedne sedmice, naspram $7,1mlrd sedmicu prije. Ovo je prekinulo sposobnost korporacija da zamijene svoje kratkoročne dugove.
U dramatičnom susretu, 18.septembra 2008. ministar finansija Henry Paulson i predsjednik Fed-a Ben Bernanke se sastaju sa zaključnim zakonodavcima da predlože hitnu pomoć u vrijednosti od $700mlrd . Bernanke im je rekao “Ako to ne uradimo, nećemo imati ekonomiju u ponedjeljak”. Hitni ekonomski stabilizacioni akt je potpisan 3.oktobra 2008.godine
Ekonomista, nobelovac Paul Krugman i ministar američkih finansija finansija Timothy Geithner su objasnili kreditnu krizu preko „shadow banking” sistema. Bez sposobnosti da dobiju investicijske fondove u zamjenu za hipotekarne vrijednosne papire, investicijske banke i ostale institucije u „shadow banking” sistemu ne mogu osigurati sredstva za hipoteku firmi i drugih korporacija.Ovo znači da je približno trećina SAD mehanizama za davanje zajmova bila zamrznuta i takva ostala do juna 2009. Prema Brookings instituciji, tradicionalni bankarski sistem nema dovoljno kapitala da zatvori rupe kao što su bile u junu 2009: “Trebalo bi mnogo godina jakih profita da se skupi doboljno kapitala koji bi mogao podržati dodatne plasmane”. Dok tradicionalne banke povećavaju svoje kreditiranje, kolaps „shadow banking” sistema bio je primarni uzrok smanjenja raspoloživih resursa za kreditiranje. SAD.

Robni kolaps

Kada cijena nafte poraste,poraste i sve ostalo.Poznato nam je da se nafta pored procesa proizvodnje koristi i transport,jer sve što se proizvodi i sve što je potrebno za proizvodnju potrebno je transportovati.
Brzi porast robnih cijena pratio je kolaps stambenog mjehurića. Cijena nafte se približno utrostručila sa $50 na $147 od rane 2007. do 2008.godine .Neka dugoročna predviđanja govore da bi se cijena nafte mogla popeti na čak $200.
Stručnjaci raspravljaju uzroke , neki ih pripisuju špekulativnom protoku novca od stambenih i drugih ulaganja do roba, a neki porastu oskudice sirovih materijala kao posljedice brzo- rastuće svjetske ekonomije.. Rast u cijenama nafte nastoji preusmjeriti veći dio potrošnje benzina, koji stvara silazni pritisak u ekonomskom rastu zemalja uvoznica nafte, dok bogatstvo raste u zemljama koje proizvode naftu.
Cijene bakra su rasle u isto vrijeme kada i cijene nafte. Bakar se razmjenjivao po cijeni od oko $2.500 po toni od 1990. do 1999.godine, kada je opao na oko $1.600. Cijena je bila nepromjenjena do 2004.godine. Kada počinje da raste sve do 2008. i dostiže cijenu od $7.040 po toni.Cijene nikla su eksplodirale u kasnim 1990-im, kada se cijena nikla urušila sa $51.000/£36.700 po metričkom tonu u maju 2007. na oko $11,550/£8,300 po metričkom tonu u januaru 2009. Cijene su počele da se oporavljaju u januaru 2010, ali najveći broj australijskih izvora nikla su doživjeli bankrot do tada. Kako se cijena za visoko-vrijedni nikl oporavila 2010., tako se oporavila i australijska nikl industrija.

Posrnuli divovi

U najnovijoj svjetskoj krizi, najveći udar, očekivano, pretrpilo je američko tržište na kojem je prodaja opala za četvrtinu. Najteže je prošla automobilska industrija koja prema nekim podacima u 2008.godini bilježi pad proizvodnje od čak 60 posto.
Iako je finansijska kriza u žižu javnosti nije dospjela tako brzo, njeni negativni uticaji su velike automobilske kompanije pogodili znatno ranije. Ekonomska kriza i kreditni deficit koji je zahvatio kupce automobila natjerali su i ostale proizvođače da smanje produkciju tako da je većina fabrika u Velikoj Britaniji prešla na režim rada od 2-3 dana.
Jednom riječju, proizvođači i prodavači automobila prinuđeni su upotrijebiti ekstremne mjere koje bi smanjile troškove. Uz to, zbog sve manje prodaje, novi automobili popunjavaju sve prostore koji se na bilo koji način mogu upotrijebiti za prikladno skladištenje: od brodskih dokova u Europi, do vojnih baza u Kanadi. S obzirom na sve veći broj uskladištenih novih automobila, Nijemci kupcima nude dvije i po hiljade eura za uništenje staroga automobila i kupovinu novoga.Možemo zaključiti da su najgore prošle tri vodeće autoindustrije,američka,japanska i njemačka.U nastavku ćemo napraviti kratak osvrt na najveće gubitnike unutar ovih autoindustrija.

Toyota

Japanska Tojota (Toyota) je u tromjesečju zaključeno sa junom 2009. zabilježila gubitak od 77,8 milijardi jena (819 miliona dolara). U saopštenju se navodi prognoza da će u fiskalnoj godini zaključeno sa martom 2010.gubitak iznositi 4,7 milijardi dolara, što je niže u odnosu na ranije procjenjeni gubitak od 5.8 milijarni dolara.
Tokom tri mjeseca zaključeno sa junom, 2009. godine ovaj japanski proizvođač automobila zabilježio i pad prihoda, koji su smanjeni za 38,3% na 40,4 milijarde dolara, što je posljedica smanjenja prodaje u gotovo svim regionima svijeta. Ipak, novi Tojotin hibridni automobil, koji vozi na benzin i električnu energiju, trenutno je najprodavaniji model u Japanu. Manji gubitak od očekivanog u prošlom kvartalu ukazuje na to da Tojotin agresivni program obuzdavanja troškova, koji uključuje smanjenjebroja radnih mjestai proizvodnje, manje plate za rukovodioce i smanjenje investicija, ipak daje neke rezultate.

General Motors

GM je jedan od vodećih proizvođača automobila u svijetu i ubjedljivo najveća autokompanija uSAD-u. Ima 235 hiljada zaposlenih, a lani je iz proizvodnog pogona GM izašlo 8,35 miliona putničkih i teretnih vozila. Vrijednost prometa posrnulog američkog automobilnskog džina pala za 47%.Stogodišnja kompanija General Motors koja je bila simbol američke automobilske industrije te simbol ekonomije uopšte u toku prošle i ove godine je pretrpjela ogromne finansijske gubitke.Finansijski gubitak General Motorsa iznosio je 10 milijardi dolara samo u prvom tromjesečju ove godine, a ukupni manjak dostigao je svotu od 88 milijardi u posljednje tri i pol godine od kada je počela opadati prodaja automobila na američkom tržištu.
Finansijska kriza General Motorsa produbila se nakon svjetske ekonomske krize, a u procesu restruktuiranja General Motors dolazi u većinsko vlasništvo vlade SAD-a koja će nacionalizacijom pokušati spasiti kompaniju od potpune propasti.
Kako bi se GM spasio donesene su određene mjere.Naime,radi se o velikim restrikcijama u poslovanju, jer je zbog pada prodaje vozila na američkom tržištu prisiljen srezati troškove i povećati kapital.
Tako će GM, da bi povećao likvidnost kompanije u narednoj godini za 15 milijardi dolara, otpustiti čak 20 posto visokokvalificiranih radnika, prodati i dio imovine u vrijednosti od četiri milijarde dolara, pa i posuditi minimalno dvije milijarde dolara.
Osim toga, ukinut će se isplata dividendi za obične dionice, srezat će se izdaci za zdravstvenu skrb zaposlenika koji zadrže svoja radna mjesta, bonus članovima izvršnih odbora više se neće isplaćivati, a bit će smanjena i kapitalna potrošnja za 1,5 milijardi dolara.
Oko 100 hiljada radnika moglo bi ostati bez posla, a zatvorit će se četiri tvornička pogona. U tom smislu je najavljena i prodaja branda Hummer.
Visoke cijene goriva umanjio je interes kupaca za terenska i sportska vozila, pa GM 2008. bilježi najslabiju prodaju u posljednjih deset godina. Nakon provedenih mjera uprava GM očekuje uštede od 10 milijardi dolara, ali s takvim prognozama se ne slažu analitičari automobilskog sektora, koji drže da 2009. godina nije ona u kojoj će se polučiti uspjeh u prodaji automobila.

Opel

U Njemačkoj je najugroženiji Opel, koji je upao u vrtlog bankrotstva matične kuće Dženeral Motors (GM) koji gubi dve milijarde dolara mjesečno, a bez masivne finansijske pomoći američke vlade teško da će moći da preživi i do kraja godine.U Opelu je zaposleno oko 25.000 radnika kojima prijeti otkaz.Kolikom je jačinom kriza pogodila Opel najbolje opisuju odluku vodećeg rukovodstva da privremeno zatvore pogone u Antwerpenu,Bohumu i Ajzenahu. Prema njemačkom sedmičnom listu "Špigl", američki koncern svojoj njemačkoj sestri duguje više milijardi dolara. Ako bi GM proglasio bankrotstvo, po paragrafu 11 stečajnog poslovanja dugovanja koncerna bi bila odložena na neodređeno vreme. A njemački Opel bi se mogao naći u velikim problemima, prema ocjenama eksperata, mogao da se spasi samo ako se odvoji od GM-a i uz pomoć države. Do tada će se Opel u Evropi prilagoditi uslovima smanjene potražnje, što znači de će proizvodnja bivati obustavljena po potrebi. Pošto su krediti postali skupi, a i banke ih u nedostatku novca daju samo nasigurno, rukovodstvo Opela se za pomoć obratilo nemačkoj vladi. Zlu ne trebalo – a kako većina misli, trebaće – Opel je od kancelarke Angele Merkel zatražio državne garancije do 1,8 milijardi eura. Pregovori su u toku, a preduslov za bilo kakvu državnu pomoć je da se ni jedan jedini cent ne prelije u GM. Opel u svakom slučaju do kraja godine ne planira otpuštanje radnika.Državna pomoć za Opel za mnoge je problematična, jer je suprotna suštini slobodnog tržišta: sposobni rastu, nesposobni propadaju.Ako dobiju jedni, zašto ne bi dobili drugi, i to ne samo u okviru automobilske industrije,često se pitaju predstavnici ostalih velikih proizvođača,što bi moglo dovesti do konflikta.

GLOBALNI EFEKTI

Procjene trajanja krize

Nekolicina analitičara su sugerisali da ukoliko se kriza likvidnosti nastavi, može doći do produžene recesije ili nečega još goreg. Neprekidan razvoj krize potaknuO je u nekim dijelovima svijeta strah od globalnog ekonomskog kolapsa, iako sada ima mnogo više optimističnih prognostičara. Financijska kriza vjerojatno će doprinijeti najvećoj eliminaciji marginalnih učesnika u polju bankarstva, još od kolapsa štednje i kredita. Investicijska banka UBS izjavila je 6. oktobra da će se u 2008. godini jasno vidjeti znakovi globalne recesije, sa oporavkom ne manjim od dvije godine. Tri dana kasnije UBS ekonomisti najavili su da je "početak kraja" krize počeo, zajedno sa potrebnim radnjama kako bi se riješila kriza: dokapitalizacije od strane vlade, sistematsko ubrizgavanje; kamatne stope padaju u cilju pompći zajmoprimaocima. Ujedinjeno Kraljevstvo je započelo sistematsko ubrizgavanje, a svjetske centralne banke su sada rezale kamatne stope. UBS je naglasio da Sjedinjene Države imaju potrebu za provedbu sustavnih injekcije. UBS je dalje naglasio da je ovo samo popravlja financijsku krizu, ali da u ekonomskom smislu , "najgore tek dolazi". UBS je kvantificirao očekivana trajanja recesije 16. oktobra: u evropskoj zona će trajati dva kvartala, u Sjedinjenim državama će trajati tri kvartala, a u Ujedinjenom Kraljevstvu će trajati četiri kvartala. U ekonomska krizu na Islandu uključene sve tri glavne banke. U odnosu na veličinu svoje ekonomije, islandski bankarski kolaps je najveći kolaps u ekonomskoj povijesti. Krajem oktobra UBS revidira naniže svoje prognoze: predstojeća recesija će biti najgora od recesije ranih 1980-ih, s negativnim rastom 2009. u SAD-u, eurozoni, Velikoj Britaniji; vrlo ograničenim oporavakom u 2010, ali ne toliko loše kao u doba Velike depresije.Brookings Institucija izvijestila je u junu 2009. godine da potrošnja SAD-a čini više od trećine rasta u svjetskoj potrošnji između 2000 i 2007. "Američka ekonomija trošila je previše i zaduživala se previše godinama, a ostatak svijeta ovisi o SAD-potrošačima kao izvorom globalne potražnje." Sa recesijom u SAD-u i povećanom stopom štednje američkih potrošača, zalaz u rastu u drugim zemljama je bio dramatičan. Za prvi kvartal 2009, na godišnjoj razini pad u BDP-u iznosio je 14,4% u Njemačkoj, 15,2% u Japanu, 7,4% u Velikoj Britaniji, 18% u Latviji, 9,8% u Eurozoni i 21,5% u Meksiku.
Neke zemlje u razvoju koje su imale snažan ekonomski rast, doživjele su značajno usporavanje. Na primjer, rast prognoze u Kambodži pokazuju pad od više od 10% u 2007 do blizu nule u 2009, a Kenija može postići samo 3-4% rasta u 2009, manje nego 7% u 2007. Prema istraživanju Overseas razvojnog instituta, smanjenje rasta može se pripisati padom u trgovini, cijenama robe, ulaganjima poslanim iz migrantskih radnica i radnika (koji je dosegao rekordnih 251 milijarde dolara u 2007, ali su pali u mnogim zemljama od tada). Ovo ima tupe implikacije i dovelo je do dramatičnog porasta broja kućanstava koje živi ispod granice siromaštva, bilo da je 300.000 u Bangladešu ili 230.000 u Gani.
Do marta 2009. godine , arapski svijet je izgubio tri trilijuna dolara zbog krize. U aprilu 2009, nezaposlenost u arapskom svijetu postala je "tempirana bomba". U maju 2009, Ujedinjeni narodi prijavili su pad stranih ulaganja u ekonomijama Bliskog istoka zbog sporijeg rasta potražnje za naftom. U junu 2009, Svjetska banka je predvidjela tešku godina za arapske države. U septembru 2009, arapske banke prijavile su gubitak od gotovo 4 milijarde dolara od početka globalne financijske krize.

Ekonomski efekti u SAD

Realni bruto dohodak domaćih proizvoda – proizvodnja robe i usluga napravljene od rada i imovine koja se nalazi u SAD-u, pala je po godišnjoj stopi oko 6% u četvrtom kvartalu 2008. i prvi kvartalu 2009. , u odnosu na aktivnosti u prošloj godini. Stopa američke nezaposlenosti porasla na 10,1% do oktobra 2009., što je najviša stopa od 1983, i otprilike dva puta veća stopa od stanja prije krize. Prosječni rad u sedmici smanjio se na 33, na najnižu razinu od kako je vlada počela prikupljati podatke u 1964.godine.

Službene ekonomske projekcije

Na treći novembar 2008, europska komisija u Briselu predvdjela je za 2009.godinu izuzetno slab rast BDP-a, za 0,1%, za zemlje eurozone (Francuska, Njemačka, Italija, itd.), pa čak i negativan broj u Velikoj Britaniji (- 1,0%), Irskoj i Španjolskoj. Na 6. novembar, MMF u Vašingtonu, dao je brojeve predviđajući svjetsku recesiju od -0,3% za 2009, u prosjeku zajedno sa razvijenim ekonomijama. Na isti dan, banka iz Engleske i Europska središnja banka, primjereno smanjile su svoje kamatne stope od 4,5% na 3%, i od 3,75% na 3,25%. Kao posljedica toga, počevši od novembra 2008, nekoliko zemalja je pokrenulo veliku "paketnu pomoć" za njihove ekonomije.

UTICAJ KRIZE NA BiH i ZEMLJE U REGIJI

Uticaj krize na BiH

Financijska kriza koja se iz SAD -a prenijela u druge krajeve svijeta, izazvala je i u BiH pitanja o tome šta slijedi. Posljedice globalne finansijske krize direktno neće imati uticaja u Bosni i Hercegovini, ali se indirektno mogu odraziti na povećanje kamatnih stopa prema riječima guvernera Centralne banke BiH Kemala Kozarića. Guverner Centralne banke BiH Kemal Kozarić je 2008. godine izjavio da je štednja u bankama osigurana zahvaljujući djelovanju Agencije za osiguranje depozita. U Centralnoj banci očekuju i blagi pad inflacije u Bosni i Hercegovini s obzirom na pad cijena nafte na svjetskom tržištu. Početkom 2008. godine kamatne stope u BiH su počeli rasti, a posljedice smanjene mogućnosti kreditiranja osjetila je i bh. ekonomija. Na berzama su akcije počele da gube na vrijednosti, a osnovni razlog takvog trenda je bila globalna financijska kriza. U tom peroidu su zbog nepovoljnog psihološkog uticaja smanjena ulaganja a to je imalo direktnog uticaja na rast kamatnih stopa po kojima se bh. preduzeća zaduživala, što je negativno uticalo na bh. ekonomiju.
Većina ekonomista je godinama upozoravala da je jedna od nužnih mjera zaštiti domaću proizvodnju i smanjiti trgovinski deficit.Bosna i Hercegovina nije imala nikakve mjere kojima bi zaštitila svoju ekonomiju od posljedica globalne krize.Pod znakom pitanja je održivost ekonomskog rasta u BiH i obilježja sadašnjeg rasta zbog poticaja od domaće tražnje, rastućeg deficita tekućeg računa u platnom bilansu, kreditne ekspanzije i vrlo nepovoljne strukture te ekspanzije u ličnu potrošnju, a ne u investicije, ugrožavanja rasta plata te zbog sve lošije fiskalne pozicije.
Bez obzira što se globalna kriza indirektno održava na BiH, ipak su potrebne određene mjere opreza.
Svjetska finansijska kriza se posebno odrazila na cijenu sirovina u BiH, poslije sumornih najava svih proizvođača aluminijuma u okruženju zbog ogromnog pada vrijednosti aluminijuma na Londonskoj berzi, jasno je da će se svjetska ekonomska kriza drastično odraziti i na mostarski ’’Aluminij’’. Cijena aluminijuma na Londonskoj berzi je za tri mjeseca sa 3.300 dolara sredinom oktobra pala na 2.250 dolara za tonu, a cjena sirovina je za to vrijeme ostala ista ili se povećala. ’’Aluminij’’ godišnje izvozi 120.000 tona primarnog aluminijuma i aluminijumskih legura i ostvaruje prihod od 300 miliona dolara. Imajući u vidu tadašnju cijenu aluminijuma prihod je mogao biti prepolovljen i ne bi mogao pokriti narastajuće troškove proizvodnje. Sličan pad cijena,kao aluminijum na berzama bilježi i gvožđe, glavni izvozni proizvod željezare u Zenici koju sada drži internacionalna kompanija ’’Mital’’. Aluminijum i gvožđe čine 21% izvoza BIH i oko 30% izvoza Federacije BIH, pa je Federalna vlada donijela odluku o subvencionisanju osnovnih sirovina za ta dva izvoznika, čime su se donekle umanjile posljedice prelivanja globalne recesije a hiljade radnika u Zenici i Mostaru je zadržalo posao. Međutim, vlada je kasno donijela mjere koje su olakšale poslovanje tako da se znatno osjetila kriza u tom dijelu privrede.

Uticaj krize na Srbiju

Uticaj globalne finansijske krize se osjetio kroz povećanje indirektnih rizika, vezanih za nedostatak likvidnog kapitala, kako na međunarodnom tako i na tržištu Srbije , što se odrazilo na povećanje cijene kapitala. Vlade Republike Srbije i sve relevantne institucije su nastojali da održe povjerenje u financijski sektor Srbije. Na ublažavanju negativnih efekata doprinijela je i restriktivna monetarna politika . Srbija je reagovala sa stvaranjem usaglašene i odgovorne ekonomske politike u cilju da stvori ambijent za privlačenje stranog kapitala i poboljšanje rejtinga Srbije. U početku su bankari u Srbiji tvrdili da neće biti većeg uticaja međunarodne financijske krize, ipak će posljedice biti višestruke, počevši od otežanog pokrivanja velikog vanjsko-trgovinskog i platnog deficita do smanjenja stranih direktnih investicija. Zbog rasta kamata na bankarskom tržištu Srbije , a zbog povećane opreznosti stranih investitora, Srbija bi mogla da ostane bez očekivanog dotoka stranog kapitala.Došlo je i do problema sa pokrićem platno-bilansnog deficita, koji je mogao da ima kao krajnju posljedicu slabljenje kursa dinara prema euru.
Ipak,predviđanja srpskih ekonomista su optimistična. Sigurno je da će skočiti kamatne stope i za privred i za građane.Novac će biti skuplji nego što je bio ranije. Srbija ima „sreću“ što u zemlje Evropske unije (EU) i druge, ne izvozi finalne proizvode, već proizvode u nižoj fazi prerade, koji su obično otporni na takve udare. Evropa od nas Srbije uglavnom kupuje sirovine, a sirovine će im trebati i dalje i to je dobro. Tako da ne bi trebalo očekivati značajniji pad izvoza na strano tržište.

Uticaj krize na Hrvatsku

Prve analize u Hrvatskoj su prognozirale da će se posljedice svjetske ekonomske krize najviše odraziti na sektore turizma, građevinarstva i izvozno orijentisana preduzeća. Prihodi će u 2009. opadati ili stagnirati . Dodatno će se produbiti i problem otplate starih dugova već prezaduženih hrvatskih građana . Hrvatski financijski sektor je stabilan, tvrde u vladi, s čim se slagali i nezavisni analitičari. No, indirektno, ali i direktno, svjetska financijska kriza pogodila je i Hrvatsku, prije svega u turizmu. Neovisni ekonomski analitičar Damir Novotny izjavio je da nema većih potresa u hrvatskim. bankama :“Ne vidimo znakove pogoršanja njihove aktive, dakle nema kontaminacije njihove aktive. U tom smislu ne vidim bitan uticaj globalne financijske krize na hrvatske banke.Za sada je hrvatski bankarski sistem još uvijek stabilan.“ No, i Hrvatska je dio međunarodne ekonomije, bez obzira u kojoj mjeri, i ne može proći bez posljedica, ističe izvrsni direktor za istraživanje i statistiku u hrvatskoj Narodnoj banci Ljubinko Jankov: „Direktnog udara vjerojatno neće biti. Međutim, posljedice financijske krize već osjećamo i osjećat ćemo ih još više. I u Hrvatskoj je za očekivati je određeno usporavanje privrednog rasta, koje se dešava u svijetu. S tim da vjerujem da će taj privredni rast u Hrvatskoj ostati viši od onog u Evropi, kako je to bilo do sada. Znači, ako će u Evropi rasti za jedan posto, u Hrvatskoj će rasti, recimo, tri posto. Međutim, ne treba zaboraviti da Hrvatska ima veliki deficit tekućeg računa, koji treba na neki način financirati. Do sada je to bilo lako, jer su kreditori vjerovali da je isplativo ulagati u Hrvatsku i bili su spremni odobravati kredite poduzećima i institucijama iz Hrvatske. Vjerujem da će se to nastaviti i u budućnosti. Međutim, raspoloživog novca će biti puno manje i kreditori će ponovo sagledavati isplativost i sigurnost tih ulaganja. U tom kontekstu će zaduživanje u budućnosti biti puno teže nego do sada. To ne znači
da će se taj dotok kapitala zaustaviti,ali će cijena tog kapitala biti veća.“
Hrvatski turizam općenito, sasvim sigurno će osjetiti svjetsku krizu kaže Novotny :“Kriza na američkom tržištu utječe i na raspoloženje turista koji dolaze sa evropskog kontinenta na hrvatsku obalu. Već vidimo izostanak Nijemaca u ovoj godini. Dakle, u narednih nekoliko godina, ako se kriza produži, može se očekivati nedostatak dolazaka inozemnih turista, a utoliko i utjecaj na ukupnu bilans hrvatskog izvoza. Robni izvoz vjerojatno neće biti bitno pogoršan, jer je uglavnom oslonjen na susjedne zemlje jugoistočne Evrope. Vrlo malo je bilo izvoza koji bi mogao biti ugrožen općom depresijom koja prijeti Americi i Evropi“

Uticaj krize na Crnu Goru

Crna Gora nije trpjela značajnije posljedice globalne financijske krize. Komercijalne banke su stabilne, ugovorene investicije se odvijaju planiranom dinamikom, kao i krediti Svjetske banke. Crna Gora nije trpjela veće posljedice globalne krize nego je ostvaren visok rast, budžetski suficit i visok priliv stranih direktnih investicija. Crna Gora ne koristi kredite Međunarodnog monetarnog fonda, tako da kreditna politika MMF-a ne može imati nikakvog utjecaja na domaću ekonomiju. Vjerovatno neće biti nikakvih promjena ni kada je u pitanju Svjetska banka. Krediti koji su Crnoj Gori bili potrebni su bili prije ugovoreni i odvijali su se planiranom dinamikom. U vezi komercijalnih banaka, očigledno je da su bili u porastu i štednja i depoziti, a da je jedini negativni efekat porast referentnih kamatnih stopa na svjetskimtržištima.
Nikola Fabris , guverner Centralne Banke Crne Gore je dodao:„Naravno da postoji potencijalna opasnost od pojave globalne inflacije i njenog prelijevanja na Crnu Goru, što je nužno kad imate malu i vrlo otvorenu ekonomiju. Onda postoji opasnost od porasta kamatnih stopa, kao i opasnost od pojave svjetske recesije, koja će s jedne strane usporiti potražnju za proizvodima crnogorskih proizvođača, a s druge strane može utjecati na životni standard, a možda i na smanjenje broja turista sa Zapada.“

MJERE KOJE ĆE SE PODUZETI

Kriza koja je počela u SAD odrazila se na cijeli svijet. Zemlje koje su pogođene krizom poduzele su razne mjere kako bi na najmanjem nivou zadržale štetu i gubitke koje je izazvala kriza. Američki FED i centralne banke širom svijeta su preuzeli mjere kako bi povećali ponudu novca i spriječili naglu deflaciju.Uradili su to kako smanjenje plata i povećanje nezaposlenosti ne bi dovelo do globalnog pada u potrošnji.U vezi s tim,vlade su odobrile velike fiskalne „pakete“ poticaja, putem štednje i troška za redukciju u privatnom sektoru koji je uzrokovan krizom.Američka vlada je odobrila dva poticajna paketa u vrijednosti od jednog triliona dolara,tokom 2008. i 2009. godine.Kriza je dovela finansijski sistem na rub kolapsa.Reakcija FED-a,evropske Centralne banke i drugih centralnih banaka je bila neposredan i dramatična.
Tokom posljedneg kvartala u 2008.godini centralne banke su pokrile državni dug u vrijednosti od 2.5 triliona dolara.Ovo je bila najveća finansijska „inekcija“,i najveća monetarna akcija centralnih banaka na finansijsko tržište u historiji.Vlade evropskih zemalja,kao i američka su povećale kapital nacionalnih banaka za 1.5 triliona dolara,kupnjom tek izdatih povlaštenih dionica.Do današnjeg dana,američke vladine organizacije su potrošile trilione dolara za kredite,,kupovinu imovine,garancije i direktnu potrošnju.Vlade su izbavile mnoge kompanije,što uključuje velike finansijske obaveze.
SAD su preuzele rukovodstvo nad nekim bankama ,dok je Irska sve ušteđevine stavila pod državnu garanciju.Neke zemlje su objavile pakete podrške i plasirale velike količine novca na tržište kako bi spasile i podržale kapitale banaka. U periodu kada se finansijski sistem na rubu kolapsa, osobe koje posjeduju ušteđevine mogu iz zabrinutosti da će banke bankrotirati povući svoj novac iz banaka. Ukoliko novac pretvore u zlato i druge vrijednosti koje mogu čuvati kod sebe, onda se može povećati problem i kriza oko likvidnosti novca u bankama i izazvati i bankrotiranje nekih banaka koje danas normalno posluju.
Zbog toga su neke zemlje donijele odluku da uzmu pod garanciju ušteđevine u bankama i da povećaju visinu vrijednosti ušteđevina koje su uzete pod garanciju. Na drugoj strani banke koje su zbog finansijske krize zapale u tešku poziciju i koje se mogu spasiti sa dokapitalizacijom ukoliko bankrotiraju mogu izazvati atmosferu nepovjerenja u ekonomiji i uticati na još veće povećanje krize. Na drugoj strani radnici banaka ,ukoliko bi ostali bez posla koristeći se osiguranjem o nezaposlenosti mogu naglo uticati na biroe za nezaposlene i socijalnu sigurnost i izazvati smanjenje prihoda a povećanje ishoda. Ovo stanje može uticati na povećanje ekonomske stagnacije. U ovom slučaju je lakše i jeftinije preuzeti kontrolu i rukovodstvo nad nekim bankama ili ostvariti povećanje kapitala ovih banaka. Pošto su finansijske institucije direktno ili indirektno povezane i pošto postoji ustaljeno mišljenje da je uspostavljanje bezbjednosti na tržištu najefikasnija politika od velike je važnosti spriječavanje bankrotiranja banki. Ali pošto se novac koji se prebacuje u finansijski sektor finansira sa porezima treba se pažljivo djelovati. Jer napori za spašavanje banki sa prebacivanjem kapitala koje u normalnim uslovima ne mogu opstati pošto će uticati na povećanje poreza mogu izazvati smanjenje potražnje što može još više povećati krizu. Zbog toga možda neće biti pogrešno da se dopusti bankrotiranje banki koje su u veoma teškoj poziciji i pred bankrotiranjem. Da bi se zaustavila, ili barem smanjila bankarska kriza koja će se odraziti i na realni sektor (proizvodnju i potrošnju), i uzrokovati recesiju sa svim lošim poslje¬dicama,država mora intervenirati. Ona intervenira na različite načine, ali uvijek novcem poreznih obveznika. Na taj način se gubici špekulanata socijaliziraju (profiti su ostali privatni). Troškovi tih intervencija su viso¬ki.
Statutarni instrumenti tržišta rada koji podupiru skraćeno radno vrijeme u preduzećima pogođenim krizom, a koji su često u meduđjelovanju s kolektivnim ugovorima, pokazali su se kao ucinkoviti instrumenti u ublažavanju gospodarskih utjecaja krize u brojnim europskim državama. Taj uspjeh, medutim, ističe ranjivost radnika u drugim državama, posebice novim državama članicama ,u kojima ne postoje takva rješenja. Sindikati imaju jake argumente kada zahtijevaju donošenje ili proširenje takvih instrumenata. Pa ipak programi skraćenog radnog vremena mogu pružiti samo privremeno olakšanje i treba ih poboljšati na dva glavna načina. Kao prvo, radnici s atipičnim ugovorima o radu moraju biti ukljuceni; kao drugo, instrument, kroz uključivanje odredabi o osposobljavanju, mora biti orijentiran prema budućnosti.

ZAKLJUČAK

Velika depresija tridesetih godina odredila je sudbinu civilizacije u dvadesetom vijeku.Nesumljivo je da će velika finansijska kriza s početka 21.stoljeća u velikoj mjeri odrediti naše sudbine.Velika je vjerovatnoća da će ova kriza suštinski promjeniti dosadašnje tokove u finansijskim sistemima.
Najnovije analize globalne finansijske i ekonomske krize uključuju i mogućnost da je kriza dodirnula samo dno i da je najgore iza nas. Ovakvo mišljenje dijele i neki od zvaničnika vodećih finansijskih institucija.To najbolje dokazuju dvije najveće evropske ekonomije(Francuska i Njemačka),koje su u periodu od aprila do juna 2009.godine zabilježile ekonomski rast od 0,3 posto. Japanska ekonomija se oslobodila recesije u drugom kvartalu, rastom od 3,7 odsto na godišnjem nivou zasnovanim na snažnim izvozu.Time se Japan pridružio Njemačkoj i Francuskoj koje su izašle nešto ranije iz recesije.
Ipak,na kraju najveće svjetske finansijske institucije su se složile i vodile ka oporavku ekonomija.

LITERATURA

1. Mate Babić; Ekonomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
2. Stojanov, D. Ekonomska kriza i ekonomska politika : (neoklasičari, Keynes, Friedman, Marx). Zagreb : Informator, 1985.
3. Soros, G. Kriza globalnoga kapitalizma : otvoreno društvo u opasnosti. Split : Feral Tribune, 2000.
4. Stutely, R. Ekonomski pokazatelji : smisao ekonomije i ekonomskih indikatora. Zagreb : Poslovni dnevnik : Masmedia , [2007?].
5. Jakovčević, D. Moguća je nova ekonomska kriza. // Poslovni magazin. - 5 (2007), 11 ; str. 10-11.
6. Zdunić, S. Kako iz ekonomike depresije? // Ekonomski pregled. - 50 (1999), 11 ; str. 1406-1430.
7. Vojnić, D. Ekonomska znanost i ekonomska politika : kako iz duboke privredne i moralne krize. // Ekonomija. - 7 (2000), 1 ; str. 317-337.
8. Malešič, M. Upravljanje u krizi. // Međunarodne studije. -3(2003), 1 ; str. 51-67.

PROČITAJ / PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:

ASTRONOMIJA | BANKARSTVO I MONETARNA EKONOMIJA | BIOLOGIJA | EKONOMIJA | ELEKTRONIKA | ELEKTRONSKO POSLOVANJE | EKOLOGIJA - EKOLOŠKI MENADŽMENT | FILOZOFIJA | FINANSIJE |  FINANSIJSKA TRŽIŠTA I BERZANSKI    MENADŽMENT | FINANSIJSKI MENADŽMENT | FISKALNA EKONOMIJA | FIZIKA | GEOGRAFIJA | INFORMACIONI SISTEMI | INFORMATIKA | INTERNET - WEB | ISTORIJA | JAVNE FINANSIJE | KOMUNIKOLOGIJA - KOMUNIKACIJE | KRIMINOLOGIJA | KNJIŽEVNOST I JEZIK | LOGISTIKA | LOGOPEDIJA | LJUDSKI RESURSI | MAKROEKONOMIJA | MARKETING | MATEMATIKA | MEDICINA | MEDJUNARODNA EKONOMIJA | MENADŽMENT | MIKROEKONOMIJA | MULTIMEDIJA | ODNOSI SA JAVNOŠĆU |  OPERATIVNI I STRATEGIJSKI    MENADŽMENT | OSNOVI MENADŽMENTA | OSNOVI EKONOMIJE | OSIGURANJE | PARAPSIHOLOGIJA | PEDAGOGIJA | POLITIČKE NAUKE | POLJOPRIVREDA | POSLOVNA EKONOMIJA | POSLOVNA ETIKA | PRAVO | PRAVO EVROPSKE UNIJE | PREDUZETNIŠTVO | PRIVREDNI SISTEMI | PROIZVODNI I USLUŽNI MENADŽMENT | PROGRAMIRANJE | PSIHOLOGIJA | PSIHIJATRIJA / PSIHOPATOLOGIJA | RAČUNOVODSTVO | RELIGIJA | SOCIOLOGIJA |  SPOLJNOTRGOVINSKO I DEVIZNO POSLOVANJE | SPORT - MENADŽMENT U SPORTU | STATISTIKA | TEHNOLOŠKI SISTEMI | TURIZMOLOGIJA | UPRAVLJANJE KVALITETOM | UPRAVLJANJE PROMENAMA | VETERINA | ŽURNALISTIKA - NOVINARSTVO

  preuzmi seminarski rad u wordu » » »

Besplatni Seminarski Radovi