POCETNA STRANA

SEMINARSKI RAD IZ EKONOMIJE

OSTALI SEMINARSKI RADOVI IZ EKONOMIJE :
Novac-seminarski rad
Nobelovac i delo-seminarski rad
Platni bilans-seminarski rad
Revizija-seminarski rad
 

 

INTERNET EKONOMIJA U XXI VEKU


Najuspešniji potez je onaj koji se ne očekuje,
najbolji plan je onaj za koji se nezna

-Umece Ratovanja- Sun Cu


Razvoj Internet tehnologija je svuda u svetu, pa i u našoj zemlji doveo do mogućnosti da se poslovanje obavlja elektronskim putem. To je kompleksan zahvat koji zahteva angažovanje stručnjaka različitih oblasti i znatne novčane investicije.
Internet ekonomija je fenomen novijeg datuma, koji se odvija, bržim ili sporijim tempom, poslednjih tridesetak godina. Struktura ekonomije je nerazdvojiva od tehnološkog razvoja, istorije civilizacije, društvenog uređenja, geografije i ekologije (u smislu mogućnosti korišćenja prirodnih dobara).


UTICAJ INTERNETA NA ELEKTRONSKO POSLOVANJE


Nova ekonomija favorizuje nevidljivo – ideje, informacije i povezanosti
J.Palmer, I. Richards.

Internet kao globalni multimedijalni resurs doživeo je svoju revoluciju u dve poslednje decenije 20-tog veka, prekinuo dotadašnji kontinitet u razvoju, doveo do radikalnih promena, stvaranja nove tehnološko- ekonomske paradigme i postao osnov nove (informatičke) ekonomije.

Pojava Interneta je rešila mnoge probleme u povezivanju udaljenih odelenja kompanije, povezivanju računara različitih proizvođača sa različitim softverskim platformama, povezivanju kompanija koje poslovno sarađuju i čiji je istovremeni pristup informacijama od neprocenjivog značaja. Postulati klasične ekonomije – zemlje i kompanije iz regiona najviše sarađuju, proizvode izvoze sa najbližim susedima postaju nerelevantni.
Nova informatička ekonomija se suštinski razlikuje od tradicionalne ekonomije. Radikalne i brze promjene koje su nastale u posljednjoj deceniji ukazuju na novu etapu razvoja koji konceptualno i istorijski menja ekonomski i društveni okvir. Informatička revolucija i komunikaciona tehnologija utiču na razvoj nove ekonomije u globalnim razmerama, a ne na nacionalnim osnovama kao u tradicionalnoj ekonomiji.

Informatička ekonomija kao potpuno novi oblik poslovanja i razmišljanja stvorila je uslove i izborila put poslovanju elektronskim putem na globalnom nivou. Praktična primena Interneta kao multimedija menja u potpunosti način poslovanja i postaje infrastruktura elektronskog poslovanja.

Elektronsko poslovanje se pojavilo još 70-tih godina prošlog veka, ali svoju ekspanziju doživljava krajem XX.veka, kao posledica sve veće primene Interneta. Masovno korišćenje Interneta je motivisalo mnoge poslovne subjekte, bez obzira da li se radi o pojedincima ili preduzećima svih veličina i oblika, da uz minimalne investicije, sve više koriste mogućnosti koje pruža Intrenet, i da u sveopštoj integraciji ili modelu poslovanja koji predstavlja mrežu poslovnih procesa, tehnologije i potreba kupaca iskoristi sve prednosti elektronskog poslovanja. Ovakva mogućnost ima za posljedicu masovno usvajanje elektronskog načina poslovanja, naročito u razvijenim zemljama čije se stanovništvo već nalazi na višem stepenu informatičke pismenosti. Ona je nešto znatno šire od pukog tehničkog znanja, ona je analogno jezičkoj pismenosti, spoj znanja, određene veštine i određenih navika.

E-business (elektronsko poslovanje) je relativno nov pojam, među prvima ga je koristio IBM stvarajući 1997god. svoju marketinšku kampanju upravo oko tog slogana. Cilj kampanje je bio da se napravi konceptualna razlika između termina ”e-business”, sa do tada upotrebljavanim terminom ”e-commerce” (elektronska trgovina), koji je izjednačavao elektronsko poslovanje sa elektronskom trgovinom. Elektronsko poslovanje podrazumeva više od direktne prodaje i kupovine proizvoda (kako se često zamenjuju ili poistovećuju pojmovi elektronskog poslovanja i trgovine) online, obezbeđujući organizacijama u mreži značajne tržišne prednosti. Sistemi elektronskog poslovanja se oslanjaju na resurse Interneta, intraneta i ekstraneta, kao podrške za svaki od poslovnih procesa.
Elektronsko poslovanje je transformacija ključnih poslovnih procesa upotrebom Internet tehnologija” je jedna od prvih definicija koju je upravo dala kompanija IBM.
Elektronsko poslovanje se još može definisati i kao vođenje poslova na Internetu, brigu o klijentima i poslovnim partnerima, kao i organizaciju poslovanja u sopstvenoj firmi”on-line“ili kao”razmenu informacija elektronskim putem u okviru organizacije, kao i između organizacije i eksternih stejkholdera u cilju podržavanja kompletnog opsega poslovnih procesa”.

Elektronsko poslovanje postaje standardni deo poslovanja kompanije. U svom razvoju elektronsko poslovanje je prošlo kroz četiri faze:


Prisustvo na webu – svaka kompanija ima svoj web site iako često nisu ni sami sigurni koji je razlog takvog opredjeljenja (1994-1997),važno je biti online;
Elektronska trgovina – pored prisustva na Internetu kompanije razvijaju i elektronsku trgovinu, uočavajući sve prednosti ovog načina poslovanja (1997-2000);
Elektronsko poslovanje – obavljanje poslovnih transakcija elektronskim putem, razmena informacija i komunikacija između svih zainteresovanih strana za poslovanje kompanije (potrošači, zaposleni, menadžment, stejkholderi) (2000- 2006)
Inteligentni E-business – obavljanje svih poslovnih procesa elektronskim putem, odnosno proces transformacije poslovanja ka potpunoj digitalizaciji i vir- tualizaciji (2006 - ...).


OD TRADICIONALNOG KA E-POSLOVANJU

Savremeno poslovanje je nezamislivo bez Interneta kao poslovnog integratora i multimedijalnog resursa koji eleminiše troškove, povećava efikasnost, skraćuje tok procesa komunikacije, jednom rečju - menja suštinu upravljanja i poslovanja kompanije. Usvajanje elektronskog poslovanja utiče na poboljšanje kompletnih performansi poslovanja kompanije u turbulentnim uslovima.
Povećanje konkurentnosti je jedan od prioriteta kompanije, a elektronsko poslovanje postaje ključna pretpostavka konkurentnosti, koja se postiže brzom i prevovremenom razmenom informacija i to ne samo unutar kompanije već i između same organizacije i poslovnih partnera i potrošača. Elektronsko poslovanje znači i primenu savremene tehnologije u cilju povećanja efikasnosti poslovnih procesa, ali sve to ne donosi adekvatne rezultate ukoliko se paralelno ne menja i način upravljanja, proširuje nivo znanja o poslovnim procesima i aktivnostima u svim segmentima poslovanja.Te aktivnosti podrazumijevaju optimizaciju poslovnih procesa (proizvodnja, marketing, veleprodaja, distribucija, prodaja, naplata, isporuka, dopuna zaliha,...), unapređenje odnosa sa ciljnim javnostima (klijentima, zaposlenima, dobavljačima, distributerima) i unapređenje ostalih poslovnih odnosa (računovodstvene agencije, zakonodavstvo i vladine agencije).

Osnovne pretpostavke razvoja koje sa sobom donosi elektronsko poslovanje su:
• povećanje brzina promene u poslovanju (dinamičnost),
• značaj udaljenosti kao parametra poslovanja gotovo nestaje,
• smanjuju se vremenske disproporcije,
• globalizuje se svjetsko tržište,
• uklanjaju se posrednici,
• transformiše se odnos proizvođač – potrošač, sistem postaje otvoren i fleksibilan,
• znanje i veština (multidisciplinarnost) postaju neophodni resursi.

Uvođenje elektronskog poslovanja kao dominantnog modela poslovanja zavisi od nekoliko činjenica:
• svesti top menadžmenta o potrebi prelaska na novi način poslovanja (da bi organizacije i zaposleni prihvatili novu filozofiju poslovanja, neophodno je da menadžment prvo shvati i predoči neophodnost uvođenja elektronskog poslovanja i prednosti koje kompanija tim dobija);
• moći da se proces implementacije uspešno obavi (uspešno sprovođenje velikih promjena i slamanje otpora prema promjenama) i
• kontinuitet u upravljanju celim projektom, odnosno novim načinom obavljanja posla.

Strategija prelaska na koncept elektronskog poslovanja zavisi od konkretne potrebe kompanije i stepena njene uključenosti u elektronsko poslovanje. Optimalni poslovni model koji može biti platforma poslovne strategije ne postoji u apsolutnom smislu, on se razlikuje od kompanije do kompanije, od oblasti do oblasti i uslovljen je samim performansama te organizacije. Iako danas ekonomija sve više dobija odlike tehnološke obojenosti, fokus je na ljudima i znanju, njihovim veštinama, kognitivnom procesu, a ne na tehnologiji.

Ono što nazivamo “informatičkom revolucijom je, u stvari revolucija znanja

Ona je integrator i baza, ali uspješnost definiše količina primenjenog ljudskog znanja i korištenje prednosti koji ovaj sistem pruža, u skladu sa potrebama pojedinačne organizacije.

Tehnologija je omogućila reorganizaciju tradicionalnog rada, primenom znanja a posebno sistematične, logične analize. To znači da će ključ za održavanje liderske pozicije na tržištu i tehnologiji koji će se uskoro pojaviti, vjerovatno biti društveni položaj stručnjaka znanja i društveno prihvatanje njihovih vrednosti.

Uspešnost jedne kompanije koja svoje poslovanje organizuje na konceptu elektronskog poslovanja sve je više uslovljena mogućnošću da eksploatiše znanje, a to je upravo prednost koju umreženi, otvoreni sistem pruža. Znanje je vrednije i moćnije od svih prirodnih resursa, ogromnih fabrika ili mnoštva bankovnih računa, a korporativno znanje prerasta u dinamički resurs koji će se neprestano koristiti u svrhu što kvalitetnijeg poslovanja.
Nauka postaje nova proizvodna snaga, koja preuređuje ekonomiju, menja strukturu zaposlenih u korist tehnološki “obojenih” delatnosti.
Ekonomiju roba zamjenjuje informatička ekonomija što dovodi do novog perioda razvoja ljudskog društva i novog načina razmišljanja i upravljanja. Mogu se očekivati paralelni procesi globalizacije i decentralizacije ekonomskih aktivnosti. Razvoj se ogleda u sve većem udaljavanju od veličine i birokratije i ubrzanom približavanju univerzalnosti i individualnosti.
U skoro svim poljima poslovanja uspeh postižu kompanije koje imaju najbolje informacije, ali koje istovremeno znaju najbolje i najefikasnije da ih iskoriste i upravljaju njima.

Wal-Mart, Microsoft i Toyota nisu postale velike kompanije zato što su bile mnogo bogatije od IBM-a ili General Motors-a. Naprotiv, imale su nešto daleko vrednije od fizičkih ili finansijskih sredstava, a to je razrađena i uhodana metodologija planiranja, organizovanja, rukovođenja i kontrole znanjima i informacijama. Sve ovo implicira da je krajnji faktor uspeha u procesu prihvatanja i prelaska na elektronsko poslovanje znanje i veština menadžmenta. Menadžeri su ključni faktori uspeha, na njima je da pronađu adekvatna rešanja, oni moraju biti lideri, agregatori, izvršioci, mentori i aktivni učesnici promjena. Menadžment mora dati smjernice i razviti snažne i kvalitetne sisteme u organizaciji za upravljanje znanjem, pripremiti zaposlene na promene, menjati organizacionu kulturu, stvarati klimu za učenje i inovacije, omogućiti korišćenje potencijala Interneta za procese organizacionog učenja i razmene ideja, podataka, informacija i znanja, uticati na organizaciju baze znanja i uspješno obučiti zaposlene na svim nivoima da koristi prednosti takvih sistema. Sve ovo determiniše sposobnosti i fleksibilnost kompanije na tržištu i njenu mogućnost transformacije u veoma kon- kurentnom i nestalnom okruženju

Tabela 1: Poređenje obeležja tradicionalnog i e poslovanja


DIGITALNA EKONOMIJA


Tehnologija menja ekonomiju, način obavljanja posla i potrošače.
To je veće od e-trgovine, e-pošte, e-poslovanja ili e-dodataka.
Radi se o „e“ u ekonomskom potencijalu.


Uvodna misao, preuzeta iz nadahnute knjige Vilijama Bila Gejtsa „Poslovanje brzinom misli“, odslikava samu suštinu promena koje je doneo Internet menjajući same kompanije (iznutra i spolja) i uvodeći nove vidove komuniciranja sa zaposlenima, dobavljačima, kupcima, prodavcima, upravom, svetskom zajednicom... Pojednostavljeno rečeno, mreža svih mreža iznedrila je digitalnu ekonomiju.

Digitalna ekonomija (digital economy ili e-economy) oličava savremen način privređivanja u kome se pretežno koriste informaciono-komunikaciono tehnologije, a naročito Internet kao svetska računarska mreža (u širem smislu je to skup: (a) svih povezanih računara i računarskih mreža širom planete, (b) pravila i postupaka po kojima se razmenjuju podaci, (c) dostupnih informacija i izvora i (d) korisnika i administratora umreženih računara.

U svetu digitalne ekonomije spojile su se (konvergencija) ekonomija, informatika, komunikacija, računarstvo i digitalna elektronika. Iz mnoštva istovrsnih ili srodnih naziva odabrali smo opis da je to, istovremeno, ekonomija znanja (knowledge based economy) zato što se, u svojoj biti, zasniva na razmeni (trgovina) znanja, stvaralaštva, izuma, proizvoda i usluga utemeljnih na znanju. Uobičajeno je da se izdvajaju tri ključna učesnika: država ili uprava (Government – G), privreda ili kompanije (Business – B) i kupac, potrošač ili građanin (Customer, Consumer ili Citizen – C).

Internet je ključna digitalna magistrala kojom protiču i matica i rukavci elektronskog poslovanja i, ujedno, jedan od najbitnijiih alata, sa uslugama elektronske pošte (e-mail) i predstavljanja u obliku sajtova (website). Biti u mreži svih mreža znači da ste neprekidno 24 sata, svih sedam dana i cele godine dostupni (online); vaše zamisli, poruke, oglasi, ponude, prikazi, predstavljanja, proizvodi...

U svekolikom okeanu digitalnih „nula“i „jedinica“ćаskaju, trguju, posluju, plaćaju, uče, zabavljaju se ljudi od krvi i mesa, a da ne moraju ikad uživo da se sretnu i rukuju.
I uspostavljaju veze koje stručnjaci, u najkraćem, zovu B2B (Business-To-Business), B2C (Business-To-Customer), G2C (Government-To-Citizen) i svakojake druge, prema potrebama i nahođenju, uz menjanje redosleda slova kao u kakvoj slagalici. Za naše proučavanje proisteklo iz naslova zadržaćemo se na dvema prvim skraćenicama i pratećim odrednicama.

Zašto se kompanije i pojedinci opredeljuju za poslovanje putem interneta?

Nove mogućnosti u prodaji – online prodavnica nikad ne zatvara svoja vrata (otvorene je 24 sata, cele sedmice, 365 dana u godini);
Niži troškovi prodaje – porast broja kupaca ne iziskuje u isti mah povećanje zaposlenih, a prodaja se obavlja preko umreženog računara (server) i dostupna je svakome u svetu;
Manja ulaganja u obradu narudžbina – online naručivanje se može automatizovati, smanjujući greške, pojačavajući bezbednosti i snižavajući troškove ispravki u nalozima;
Sveobuhvatni (globalni) pristup novim (budućim) tržištima;
Umanjenje marketinških izdataka – marketing preko Interneta je u biti (per definitionem) znatno jeftiniji i kudikamo razgranatiji (dopire do više poznatih i nepoznatih kupaca) od uobučajenih (klasičnih) načina;
Pojedinačno ciljanje (targetiranje kupca) – prateći sudbinu oglasa od prvog klika mišem do konačne kupovine dolazi se do korisnih obrazaca ponašanja (potreba, želja, zamerki itd.) kupaca;
Pružanje boljih usluga – obaveštavanje o proizvodima, odgovaranje na postavljena pitanja, otklanjanje nesporazuma i zamena neispravnih roba ili usluga, neprekidna (online) podrška;
Smanjenje izdvajanja za podršku korisnika.
Uspostavljanje većeg i čvršćeg poverenja kupca u kompaniju (prodavca), i obratno;
Podučavanje (edukacija) kupaca i neposredno prikazivanje proizvoda i usluga u čija preimućstva mogu brzo i lako da se osvedoče;


3.1 Mane i pretnje poslovanja preko interneta:

Najednostavnija podela pretnji jeste:
(1) namerno nanošenje štete pojedinačnom ili opštem dobru, svejedno iz kojih pobuda,
(2) neumerena upotreba koja usporava ili ometa ostale učesnike.


U prve ubrajaju: viruse, programe uhode (spyware), krađu korisničkih imena i lozinki (identity theft) itd. Najupečatljiviji predstavnik druge jeste neželjena elektronska pošta (spam). Procenjuje je se da blizu petine računara zaraženo, bar, jednim oblikom virusa, čiji se tvorci u minulih nekoliko godina pretežno usmeravaju na elektronske poruke. Upadljivo je da iz godine u godinu raste zarada na programima za zaštitu, istovremeno je smanjena ranjivost (ili poboljšana otpornost) računara i mreža.

Ni u digitalnoj ekonomiji nema besplatnog ručka (free lunch), sve se plaća (da li se i vraća?). U opticaju su svakovrsni načini plaćanja na Internetu (e-banking); koračajući krupnim koracima u svetu (osobito u najrazvijenijim zemljama), a puzeći kao odojče koje uči da hoda u našoj zemlji. Vrhovno načelo (otvorene je 24 sata, cele sedmice, 365 dana u godini) ovde podjednako važi, svejedno da li uplata prosleđuje telefonom (fiksni ili mobilni), faksom, sms-om, web-om, wap-om, e-mail-om ili pozivanjem call centra. Nijedna banka, ni novčana ustanova ne sme da zanemari oko milijardu i 200 miliona korisnika Interneta, imajući na umu četiri sveta cilja (any place, any time, any service i any device).

Internetu je bilo potrebno 36 godina da uknjiži prvu milijardu korisnika, na drugu će se čekati najduže decenija, a treća se predviđa tek za 2040. Najnovija istraživanja ukazuju da je od 2000. godine on-line bankarstvo imalo najbržu stopu rasta.Samo kompanija (sistem) PayPal, koja je u SAD počela da radi krajem 1999. godine, trenutno ima 98 miliona aktivnih korisnika , opslužujući svakog deset posetioca Interneta.
I u elektronskom bankarstvu vrebaju sve pretnje koje smo već nabrojali, a i neke drugačije, ali da se ne upuštamo u pojedinosti.

3.2 Kuda ide digitalna ekonomija?

Glavni pokretač digitalne ekonomije jeste Interenet koji sve više postaje svetsko (globalno) tržište, jer je odavno prekoračio granice pojedinih država: 1995. dve trećine korisnika živelo je u SAD, 2010. više od 80% izvan SAD. Mreža svih mreža pustila je svoje pipke u državne ustanove, dobrotvorne zadužbine, kompanije, domaćinstva.

Broj priključenih (povezanih) računara (host computers) valjan je pokazatelj rasprostranjenosti Interneta. Prvi je prikopčan 1969. na Kalifornijskom univerzitetu u Los Anđelesu, a lane je, čak, 400 miliona, uz godišnji porast viši od 20% u proteklih nekoliko godina.

Istovremeno se uvećava broj korisnika: u svetu je 2005. iznosio oko milijardu, a već 2011. se broj korisnika udvostručio. Prema podacima iz 2010 godine (Internet World Stats), skoro dve milijarde ljudi koristi Internet. Koliko ih na pojedinim kontinentima, uverljivo potkrepljuje sledeći grafikon:

digitalna ekonomija


Krivulja prodaje ličnih računara (Personal Computer) u prvoj deceniji 21. veka penje se za oko deset odsto svake godine, a procenjuje se da će se do 2020. u svetu koristiti više od milijardu (a prema nekima, do dve milijarde).

Na svetskoj pijaci proizvoda i usluga informacionih tehnologija (IT) obrće se više do 2.000 milijardi (američkih) dolara (800 milijardi za hardver, a nešto više od 200 milijardi za softver). Čuvena istražičko-savetnička kompanija IDC (International Data Corporation) predviđa porast ulaganja u opremu, usluge i zaposlene gotovo pet odsto do 20012. godine. Dosadašnji rast, ulaganja i rezultati nagovešćuju ružičastu budućnost digitalne ekonomije.

Istraživačka kompanija Morgan Stanley najavljuje do kraja sledeće godine vrhunske tehnološke novine koje će pospešiti elektronsko poslovanje:

1. Računari velikih mogućnosti (performanse) – blade servers, storage aggretation.
2. Operativni sistem Microsoft Vista.
3. Telefonija treće generacije (3G).
4. VoIP (Voice over IP) veza s telefonijom.
5. Novi specijalizovani računari za igrice.
6. Digitalna TV i video zapisi visoke rezolucije.
7. Stakleni (optički) kablovi do pretplatnika (fiber to the home/node/premise).
8. NAND fleš (flash) memorije.

Iz toga proizilazi gotovo neverovatna pretpostavka da će izmaku decenije u koju smo uveliko zagazili u 70% razvijenog sveta elektronsko komuniciranje (sporazumevanje) među ljudima desetostruko nadmašiti uobičajene susrete uživo!

3.3 Digitalni pogled unapred

Iako će se težište do kraja druge decenije premestiti na upravljanje znanjem (knowledge management), sticanje budućih saznanja i veština i osmišljavanje budućih proizvoda i usluga (predstavljanje, oglašavanje, naručivanje, naplaćivanje itd.) počivaće u velikoj meri na sledećim generacijama digitalnih tehnologija. Tajanstvena bajalica i dalje će glasiti – on line (not in line). Na prvom, trećem i četvrtom mestu neizbežnih unapređenja našli su se: poboljšano objedinjenje (integracija) podataka/tehnologija (55% ispitanika), usavršeno komuniciranje (50%) i povećanje automatizacije procesa (50%).

Sve će se uveliko zasnivati na kompanijskoj i svetskoj nervnoj mreži čiju okosnicu čini Internet.
Najavljujući ostvarenje informacionog društva do 2010. godine (i2010 – European Information Society for growht and jobs), Evropska unija predviđa strateško napredovanje digitalno-informatičke ekonomije (e-economy), koju opisuje kao prožimanje upotrebe Interneta u društvu i poslovanju, digitalizacije sveukupnog ekonomskog tkiva i prodiranja informaciono-komunikacionih tehnologija (ICT) u sve pore svakodnevnog života. U tu svrhu uložiće, prema podacima EITO-a (European Information Technology Observatory 2007), više od devet milijardi evra u informaciono-komunikacione tehnologije, što je povećanje od 75% u poređenju s dosadašnjim izdvajanjima. Koji su glavni ciljevi?

Prošle godine je 64,5 odsto stanovništva imalo pristup Internetu, do 2012. trebalo bi da dostigne 82% (nordijske zemlje imaće 96%). Elektronska trgovina (e-commerce) iznosila je krajem prošče godine 1.450 milijardi evra, do isteka ove decenije trebalo bi maltene da se udvostruči – 2.600 milijardi evra. Ukupna vrednost ICT tržišta u Evropi, inače, domašila je 680 milijardi 2006. godine, što je 5,7% godišnjeg društvenog proizvoda (od toga telekomunikacije čine 310 milijardi, a 370 informatička oprema, programi i usluge).


CLOUD COMPUTING

Oblast računarstva u kojoj se veoma skalabilni informatički kapaciteti obezbeđuju u vidu usluge isporučene putem interneta brojnim eksternim potrošačima.“ Daryl Plummer, Gartner

Apstrahovana, visoko skalabilna i kontrolisana kompjuterska infrastruktura koja hostuje aplikacije namenjene krajnjim korisnicima i čije se usluge naplaćuju na bazi ostvarene potrošnje.“ Forrester

Cloud computing“ možemo posmatrati kao novi koncept zasnovan na ranijim modelima distribuiranih usluga koji su stvoreni tokom poslednje decenije, uključujući računarstvo u vidu usluge (utility computing), usluge na zahtev (on-demand services), mrežno računarstvo (grid computing) i softver u vidu usluge (software-as-a-service). Međutim, „cloud computing“ od tradicionalnih internet servisa razdvaja inherentna dinamična i fleksibilna arhitektura koja omogućava korisnicima informatičkih tehnologija da plaćaju samo one usluge koje su im zaista potrebne, kao i da u kratkom vremenskom roku višestruko povećaju njihov obim.

Zašto je cloud computing upravo sada stupio na scenu?

„Cloud computing“, kako smatra Gartner, predstavljaju 'fenomen u nastajanju' – drugim rečima, fenomen koji nastupa u trenutku kada su uslovi za to povoljni i kada brojni faktori to dozvoljavaju – u ovom slučaju, orijentacija ka servisima, virtualizacija i standardizacija računarstva putem interneta. U kombinaciji sa globalnom ekonomskom krizom, cloud computing omogućavaju smanjenje određenih troškova vezanih za informatičke tehnologije.

Na koji način se „cloud computing“ koristi danas?

Najveći deo arhitekture cloud computinga koji se danas koriste obuhvata javne cloud computing mreže namenjene pružanju usluga putem interneta, kao što su Google Search, Microsoft Hotmail ili Google Adsense. Veliki provajderi usluga, zajedno sa tipičnim pionirima u prihvatanju novih tehnologija kao što su finansijske usluge, superkompjuteri i farmaceutske kompanije, takođe primenjuju arhitekturu „cloud computinga“ prilikom implementacije privatnih „cloud“ mreža zaštićenih firewall-om. Ovaj način korišćenja još uvek je u početnoj fazi i očekuje se da će ostvariti dalji rast na bazi korporativnih tehnologija virtualizacije koje se već sada uvode.

Javne usluge „cloud computinga“ uglavnom su usmerene ka potrošačkim uslugama kao što su pretraživanje na internetu, lični email servisi (Yahoo mail, Gmail, Hotmail), društveno povezivanje (social networking) i druge primene Interneta 2.0 (Web 2.0). Male i početničke kompanije takođe privlači koncept usluga pruženih putem cloud
computinga, obzirom na to da on omogućava smanjenje inicijalnih investicija u informatičku opremu. Očekuje se da će neke od većih kompanija uvesti usluge „cloud computinga“ u oblasti aplikacija za koje se smatra da nemaju kritičnu važnost za poslovanje – kao što je internet softver za upravljanje rasporedom putovanja zaposlenih ili za podršku u sferi menadžmenta ljudskih resursa.
Međutim, za mnoge kompanije, informatička infrastruktura blisko je povezana sa centralnom oblašću njihovog poslovanja i eksternalizacija računarskih kapaciteta predstavljala bi veliki poslovni rizik. Bezbednost, pouzdanost, performanse i usaglašenost sa standardima predstavljaju najvažnija pitanja za rukovodioce informatičkih odeljenja, prilikom procenjivanja novih tehnologija. Na primer, biotehnološka kompanija možda neće želeti da vrši modeliranje novih lekova izvan sopstvenih zidova, već će za naprednu simulaciju novih jedinjenja iskoristiti sopstvene servere. Kako bi iskoristila svu fleksibilnost i efikasnost arhitekture „cloud computinga“, ta kompanija može razviti internu, privatnu „cloud computing“ mrežu nad kojom će imati veću kontrolu i ostvariti veću bezbednost računarskih resursa.


4.1 Ko pruža usluge cloud computinga?


Postoje tri kategorije visokog nivoa usluga cloud computinga: softver u vidu servisa (software-as-a-service, SaaS) – softver koji je implementiran u obliku hostovanog servisa kome se pristupa putem interneta; platforma u vidu servisa (platform-as-a-service, PaaS) – platforme koje mogu biti korišćene za realizaciju aplikacija obezbeđenih od strane klijenata ili partnera provajdera platforme; i infrastruktura u vidu servisa (infrastructure-as-a-service, IaaS) – računarska infrastruktura, kao što su serveri, skladištenje podataka i umrežavanje, ostvarena u vidu cloud computinga, obično korišćenjem virtualizacije.
Infrastruktura u vidu servisa može obezbediti pristup serveru, delu servera ili skladišnom prostoru, kao što je, na primer, sistem Rackspace Cloud Servers. Amazon-ov Elastic Compute Cloud (EC2) predstavlja primer platforme u vidu servisa. Amazon omogućava dizajnerima da koriste njegove virtualizovane i udaljene servere za razvoj aplikacija i njihovo hostovanje uz upotrebu modela plaćanja na bazi ostvarene potrošnje. Google-ov App Engine predstavlja još jedan primer platforme u vidu servisa.
Salesforce.com je primer softvera u vidu servisa. Salesforce.com već skoro deset godina implementira rešenja za menadžment odnosa sa klijentima (Customer Relationship Management, CRM) uz upotrebu modela softvera u vidu servisa, i smatra se da predstavlja jednog od pionira upotrebe modela isporuke u vidu servisa u oblasti računarske tehnologije. Giganti kao što su IBM i Microsoft načinili su sopstvene investicije u oblasti usluga cloud computinga. Uz to, SAP i Oracle tvrde da će sledeća generacija njihovih poslovnih aplikacija moći da koristi „cloud computing“ i da će biti dostupna u formi softvera u vidu servisa (SaaS).
Kompanija 3Tera razvila je grid operativni sistem AppLogic koji omogućava svakom hosting provajderu da ponudi i raznorazne cloud computing usluge i da ih povežu u jednu cloud computing platformu.
Iako Google i Amazon raspolažu ogromnim on-line resursima koji su dostupni iz svake tačke sveta na kojoj postoji pristup Internetu, pitanje je da li će ove kompanije moći da budu dovoljno fleksibilne za zahteve raznorodnih korisnika. Zato se procenjuje da će AppLogic rešenje imati na duži rok veći uspeh jer omogućava instalaciju i korišćenje na raznorodnom hardverskom sistemu, bez obzira na specifične zahteve hosting aplikacije. Iza ovog rešenja stoji logično razmišljanje da cloud computing tehnologija treba da se širi poput Interneta koji je dozvolio svakom pojedincu i firmi da sistemu doda svoje jedinstvene mogućnosti. AppLogic upravo to omogućava - kreiranje cloud computing sistema nevezanog za neku konkretnu infrastrukturu, što dozvoljava programerima da svoje aplikacije i usluge pripremaju za one arhitekture koju sami odaberu.

Cloud computing

4.2 Prednosti i nedostaci cloud computinga

Prednosti:
- Usluge se plaćaju na „pay-as-you-go“ osnovi
- Fiksni mesečni troškovi su niski jer cloud computing mreže koriste prednost koju donose velike brojke – milioni korisnika, i niski troškovi funkcionisanja kao kod „zamračenih“informatičkih centara kojima se upravlja iz druge prostorije (lights out data centres)
- Nije potrebna početna investicija u IT, što je posebno privlačno malim i srednjim preduzećima i tek osnovanim firmama
- Nema potrebe da se instaliraju i održavaju serveri, upravlja nadgradnjom ili da se brine o tome da li je softver kompatibilan sa hardverom
- Nema potrebe za upravljanjem licencama aplikacija
- Lako se može prilagoditi potrebama više korisnika ili dodatnih usluga – ili se smanjiti aktivnosti kad potražnja za uslugama sezonski opadne
- Mogućnost pristupa dokumentima i karakteristikama sa bilo koje mašine umesto vezanosti za određeni uređaj
- Može se proširiti, a ne mora da se nabavlja, što je korisno nekim kompanijama

Nedostaci cloud computing:
- Fiksni mesečni troškovi se moraju plaćati neprestano, a kod softvera u vašim prostorijama su troškovi na početku visoki, ali kasnije opadaju
- Nedostatak jasnoće u pogledu licenci za softver i oporezivanja
- Upravljanje može biti problem – cloud computing je najmanje transparentan metod pružanja usluge iz spoljnih izvora, a podaci se skladište i obrađuju spolja na više nenaznačenih lokacija, koje obezbeđuju drugi neimenovani pružaoci usluga, i sadrže podatke od više klijenata
- Dostupnost nije zagarantovana – malo pružalaca usluga serverskog oblaka nude bilo kakve garancije u pogledu kontinuiranosti usluge, roka za popravke ili povraćaj podataka, što znači da su ove usluge nepouzdane sa stanovišta aplikacija kod kojih je pitanje misije od kritične važnosti
- Privatnost je ozbiljan problem – nakon što podaci napuste prostoriju i pređu u cloud computing, kriminalcima, špijunima i rivalima je lakše da dođu do njih. Danas pružaoci usluga cloud computinga ne nude temeljne garancije ili rešenja u slučaju ugrožavanja poverljivosti podataka
- Povinovanje propisima postoje složenije. Na primer, pružaoci ovih usluga bi mogli da prebace podatke u drugu zemlju gde su energetski troškovi niži, ali su propisi labaviji. Ko će snositi zakonsku odgovornost za upravljanje podacima, zadržavanje podataka, transparentnost zapisa i tačnost u vođenju računovodstva kako to traže mnoge regulatorne agencije? Do danas, nijedna kompanija koja nudi usluge cloud computinga nije spremna (ili finansijski sposobna) da pruži onu vrstu garancija i osiguranja koje bi tražile velike kompanije radi preuzimanja rizika korišćenja ovih usluga.


NOVA FILOZOFIJA POSLOVANJA I PROMENA SISTEMA VREDNOSTI


Praksa (mnoge internacionalne kompanije poput Cisca, Della, is lično) je pokazala da su samo oni koji brzo prepoznaju trendove, nove šanse i na poslovanje gledaju kao na mapu mogućnosti mogu da se nazovu uspešnim.

Za ovakav pristup poslu i način obavljanja tog posla prvenstveno utiče informaciona tehnologija. Zamasi koje je je ona pružila kao podršku savremenom poslovanju menja i sistem vrednosti i način rada i percepciju stvarnosti. Poslovanje se sve više pomjera ka saradnji, umjesto ka konkurenciji, kompanije se sve više fokusiraju na potrošača, umesto na konkurente; novi koncept proizvoda i usluga postaje imperativ, a stvaranje vrednosti savremena doktrina kompanije u elektronskom poslovanju.
U pitanju je potpuno, nova (u tradicionalnom poimanju posla gotovo i nezamisliva) filozofija poslovanja. Ova filozofija poslovanja u fokusu ima potrošača (kupca ili korisnika u zavisnosti šta kompanija pruža konzumentu), njegove želje i zahteve. Prema njima se upravlja i tek sa ispunjenjem njegovih potreba kreira i svoju vriednost.
Saradnja sa poslovnim partnerima, konkurentima, potrošačima, interesnim grupama, otvorenost i spremnost na promene pod uticajem te saradnje današnju kompaniju čini fleksibilnom i omogućuje joj poslovanje u turbulentnim uslovima. Novi sistem vrednosti koji usvaja svaki zaposleni menja mentalnu mapu, a samim tim povlači i mnogostruke promene u samoj kompaniji. Postaje potpuno logično da je novi način poslovanja zahtijevao jednu novu organizaciju, drugačije procese, nove načine vođenja poslova i upravljanja njima, organizaciju koja koristi i kombinuje postojeće resurse i nove resurse – znanje, informacije i ugrađuje ih u lanac vrednosti.
Sve to zahteva i novu organizaciju, novu organizacionu strukturu koja opet zahteva moderniji i savršeniji pristup znanju, organizacionoj kulturi, poverenju, tehnici i tehnologiji kao ključnim faktorima uspeha nove organizacije.

Ovakav oblik i pristup obavljanja posla ostavlja otvorena vrata za svakodnevne i brze reakcije kompanija na zahteve tržišta, donosi sa sobom nova partnerstva i udruživanja, formiranja virtualnih alijansi, ali i sposobnost adaptacije, nove mogućnosti za sticanje znanja. Novi oblici saradnje omogućavaju reagovanje organizacije, u mnogim slučajevima, u realnom vremenu i fokusiranje na svakog kupca pojedinačno, a da se pri tome u svakom trenutku uključuje lično angažovanje potrošača u kreiranju proizvoda, kao i interakcije poslovnih partnera i kreiranje proizvoda u momentu kada se za njim javi potreba. Otuda je ovo područje savremenog poslovanja veoma dinamično, napredno i promenjljivo.

Kompanija mora biti spremna da kontinuelno istražuje, unapređuje, inovira i to primenjuje u svakodnevnom poslovanju. Integracija svojih sposobnosti sa novim mogućnostima pruža mogućnost opstanka na tržištu. Internet je promenio strukturu i odnos izvora moći na tržištu, ojačala je pozicija potrošača jer su potrošači sve više svesni svog položaja, oni očekuju da brzu reakciju kompanije na njihov zahtjev, visok nivo usluga i dosta pažnje. Tržište se u elektronskom svetu može lako može istražiti, dovoljan je “klik mišem” i potrošač veoma brzo i bez velikog napora i troškova može odabrati proizvod, kompaniju, tako da se greške ili kašnjenja u plasmanu ne tolerišu, ili još bolje rečeno skupo koštaju kompaniju. Pojavljuju se sasvim nova polja istraživanja i interesovanja pojedinih kompanija – znanje o kupcima, posebno preferencijama pojedinačnog kupca, mogućnost korišćenja tehnologije u pronalasku i sortiranju podataka u relativno kratkom vremenu, potreba da se na te potrebe kupca odmah odgovori, zahteva i novi pristup procesu obavljanja posla na svim nivoima kompanije. Sve više se ulaže u oblasti razvoja proizvoda, razvoja servisa i poboljšanju dizajna i kvaliteta, mnogo se energije i pažnje posvećuje korišćenju svih informacija u formalnim i neformalnim kontaktima sa kupcima i korisnicima (forumi, diskusione grupe, društvene mreže), a znanje o potrošaču, proces prodaje i plasman (status poružbine, praćenje isporuka, prodajni i partnerski kontakti) su svakodnevna obaveza zaposlenih. Celi sistem poslovanja postaje kompleksniji, ali se ujedno na njega gleda kao na mapu resursa i mogućnosti jer se upotrebom Interneta i novih aplikacija omogućava brži pristup znanju, brže deljenje znanja, smanjenje troškova poslovanja zahvaljujući razmeni iskustava, uve- ćanju baze znanja i povećavanju produktivnosti. Razvijanjem kulture organizacije, koja je usmerena ka učenju i stvaranju znanja menja se pristup i započinje mentalna revolucija svih zaposlenih. Prihvatanje zajedničke vizije i posvećenost zajedničkoj ideji u svakodnevnom poslovanju je neophodno za uspešnu podelu znanja i informacija i sprovođenju aktivnosti i strategija koje vode ka zajedničkim ciljevima.Celi proces zahteva sklad i usaglašenost između verovanja i vrednosti zaposlenih.

Promene koje se dešavaju su sveobuhvatne sa bilo kog aspekta kompanije, svih nivoa menadžmenta, zaposlenih, njihovih aktivnosti ka trećim licima, jednom rečju, svim interesnim grupama. Interaktivnost nove kompanije, njeno svakodnevno prilagođavanje promenama na tržištu kroz sve bolje proizvode i usluge, bolju per- cepciju tržišta i potrošača, menja suštinski način poimanja poslovanja. Kroz taj proces se u uzajamnom delovanju unapređuje kompetencija kompanije ili organizacije. Elementi interaktivnog okruženja, “umreženi kupac i umrežena organizacija” počinju delovati u harmoniji i međusobnom podsticaju koji u kontinuitetu unapređuje sve performanse uspešnosti poslovanja.


EBAY


Jedan pokvareni laser i osam milijardi dolara


Najpoznatiji aukcijski sajt na svetu, Ibej, nastao je, kao i ostale velike ideje, pukom slučajnošću. Kada se Pjeru Moradu Omidijaru, američkom kompjuterašu iranskog porekla, 1995. godine pokvario laserski pokazivač,on je došao na ideju da proba da se „ljudski" rastane od naprave koja mu je stalno zadavala muke. Da bi to uradio, seo je za kompjuter, napisao kod i napravio sajt koji je nazvao Auction web.
Na njemu je pisalo samo jedno: „Prodajem pokvareni laserski pokazivač, dajte ponudu, ali da nije manja od jednog dolara." Ni sam nije verovao da će se iko „zakačiti" na ovaj pomalo čudni oglas, ali se to ipak dogodilo: njegova naprava dostigla je cenu od „čak" 14,83 dolara.
Zapanjeni Omidijar kontaktirao je sa pobednikom aukcije.”Da li 'znaš da si upravo kupio pokvareni pokazivač? Ubrzo je stigao i drugi mejl:- Znam. Ja ih skupljam. Mnogo ti hvala.
Omidijar je shvatio da postoji tržište za gomilu različitih stvari, pa bile one i nepotrebne, ali i da, više od svega, ljudi vole da se nadmeću, pa za šta god. Kontaktirao je sa prijateljima, Krisom Agarpom i Džefrijem Skolom, i od novembra 1996. pa do januara 1997. na sajtu je sprovedeno neverovatnih dva miliona aukcija! Uglavnom su se prodavale sitnice poput privezaka, starih ploča i knjiga, ali je biznis počeo da se širi.
I-bej je postao sinonim za kupovinu na mreži, još više posle 2002, kada su kupili sistem za plaćanje „paypal".

Tri načina prodaje :

Većina prodaje na I-beju je aukcijski u okviru tri tipa.
Prvi, tzv. Auction style, dopušta prodavcu da ponudi jednu ili više stvari za prodaju na određen broj dana. „Fixed price" (fiksna cena) podrazumeva da se na prodaju ponudi jedna ili više stvari pomoću oglasa u rubrici „buy it now" (kupi odmah).
Ako se opredeli za „Dutch auction", prodavac može da ponudi dve ili više identičnih proizvoda u istoj aukciji. Kupovina ili prodaja zahteva registraciju koja je besplatna, a daju se opšti podaci - ime, prezime, adresa - nakon čega na kućnu adresu stiže potvrda o registraciji i šifra za korišćenje usluga na I-beju.
Pre tri godine, Omidijarova kompanija proširila se na čitav svet. Danas ima više od 15.000 zaposlenih, a godišnji promet je više od osam milijardi dolara! I to iako sajt samo „posreduje" između prodavca i kupca. Doduše, ne malo: američka podružnica naplaćuje između deset centi i četiri dolara po transakciji, u zavisnosti od početne cene. Deset po deset, i eto milijardi...
Preko Ibeja može se svašta kupiti - mobilni telefoni, fotoaparati, kućni bioskopi, GPS uređaji, antikviteti, knjige, odeća, nakit, video-igre... Zabranjeno je prodavati cigarete i duvan, alkohol, droga, nacistička obeležja, ljudske organe, lutrijske listiće,
Ibej je najpopularnji u Americi, Velikoj Britaniji i Nemačkoj. Kad je reč o popularnosti proizvoda, najviše se prodaju tehnološki proizvodi i vansezonska garderoba - Enemi Res, direktor sektora za ljudske resurse u kompaniji, koja je nedavno bila gost Beograda, na skupu o korporativnim komunikacijama. - Kupci iz Srbije mogu da pristupe bilo kom našem evropskom sajtu. Trenutno tragamo za novim tržištima u Evropi i nastavićemo da uslužujemo posetioce našeg sajta.
Ali, daleko od toga da je na Ibeju baš sve ružičasto. Prevare se dešavaju retko, jer portal stalno razvija nove programe za zaštitu kupaca, no nije da ih nema. Uglavnom budu prevareni novi korisnici, koji ne mogu da se snađu, pa ne biraju od koga kupuju. Ali, sajt je razvio i poseban softver koji odmah prepoznaje „lovce u mutnom".
Nije mali spisak stvari koje su ljudi pokušali da prodaju na I-beju, a neke od njih su zaista pomalo neuobičajene.
Možda je najbolji primer za to covek koji je odlučio da proda - smisao života. Pomislili biste da će se oko ovoga napraviti prava jagma, ali biste pogrešili. Posle osam pokušaja, smisao života je otišao za celih 10,5 dolara. Nekome je to, možda, mnogo za nešto što nije opipljivo.

Da se kupovina može obiti o glavu, pokazuje i slučaj Dejvida Simpsona, Engleza koji je na sajt postavio oglas - 750 granata, minobacač sovjetske proizvodnje i pištolj sa prigušivačem, vlasništvo bivšeg „sasovca". Kada je policija dobila dojavu i upala u njegov dom, pronašli su i nemački pištolj iz Prvog svetskog rata „luger", pumparicu za koju nije imao dozvolu i jedan prastari pištolj iz Belgije.

 


ZAKLJUCAK


"Sve ovo ukazuje da su najveće promene sasvim sigurno tek pred nama. Takodje, možemo biti sigurni da će društvo 2030. godine biti veoma različito od današnjeg, i da će veoma malo podsećati na predvidjanja današnjih futurističkih bestselera. Društvom neće dominirati niti ga oblikovati informaciona tehnologija.
Informaciona tehnologija će, naravno, biti značajna, ali ona će biti jedna od nekoliko važnih novih tehnologija. Centralna osobina Novog društva, kao i njegovih prethodnika, biće nove institucije i nove teorije, ideologije i novi problemi
."

Piter Draker


LITERATURA

1. Castells M. (2001), The Internet Galaxy, Reflections on the Internet, Business and Society, New York: Oxford University Press.

2. Castells M. (2000), Uspon umreženog društva, Zagreb.

3. Chuck, M. (1999), Net future, New York: IrwinMc Graw Hill.

4. Chaffey, Dave (2002), Е-Business and E-Commerce Management, Pearson Education Limited, Essex , UK,

5. Collins E. G. C., Devanna M. A. (2002), Izazovienadžmenta u XXI. stoljeću, Zagreb: Mate.

6. Drucker, Peter (2002), Managing in the next society,New York.

7. Gates, Bill (1999), Business@the speed of thought,Warner books.

8. Kelly K.(1998), New Rules for the New Economy, Penguin Books.

9. Kalakota R., Robinson M (2002), E-Poslovanje2.0, Vodič ka uspjehu, Zagreb: Mate.

10. O’Brien James (2002), Management Information systems: managing IT in the Business Enterprises, NewYork: Irwin/McGraw-Hill.

11. Panian Ž.(2003), Odnosi s klijentima u E-poslovanju, Zagreb: Sinergija.

12. Shapiro C., Varian H. (1999), Information Rules: A Strategic Guide to the network Economy, Boston: Harvardian- Business School Press.

13. Turban E., McLean E., Wetherbe J. (2003),Informaciona tehnologija za menadžment, Beograd: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva

14. http://www.morganstanley.com
15. http://www.internetworldstats.com
16. http://www.gartner.com
17. http://www.epractice.eu/en/library/281014

PROČITAJ / PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:
ASTRONOMIJA | BANKARSTVO I MONETARNA EKONOMIJA | BIOLOGIJA | EKONOMIJA | ELEKTRONIKA | ELEKTRONSKO POSLOVANJE | EKOLOGIJA - EKOLOŠKI MENADŽMENT | FILOZOFIJA | FINANSIJE |  FINANSIJSKA TRŽIŠTA I BERZANSKI    MENADŽMENT | FINANSIJSKI MENADŽMENT | FISKALNA EKONOMIJA | FIZIKA | GEOGRAFIJA | INFORMACIONI SISTEMI | INFORMATIKA | INTERNET - WEB | ISTORIJA | JAVNE FINANSIJE | KOMUNIKOLOGIJA - KOMUNIKACIJE | KRIMINOLOGIJA | KNJIŽEVNOST I JEZIK | LOGISTIKA | LOGOPEDIJA | LJUDSKI RESURSI | MAKROEKONOMIJA | MARKETING | MATEMATIKA | MEDICINA | MEDJUNARODNA EKONOMIJA | MENADŽMENT | MIKROEKONOMIJA | MULTIMEDIJA | ODNOSI SA JAVNOŠĆU |  OPERATIVNI I STRATEGIJSKI    MENADŽMENT | OSNOVI MENADŽMENTA | OSNOVI EKONOMIJE | OSIGURANJE | PARAPSIHOLOGIJA | PEDAGOGIJA | POLITIČKE NAUKE | POLJOPRIVREDA | POSLOVNA EKONOMIJA | POSLOVNA ETIKA | PRAVO | PRAVO EVROPSKE UNIJE | PREDUZETNIŠTVO | PRIVREDNI SISTEMI | PROIZVODNI I USLUŽNI MENADŽMENT | PROGRAMIRANJE | PSIHOLOGIJA | PSIHIJATRIJA / PSIHOPATOLOGIJA | RAČUNOVODSTVO | RELIGIJA | SOCIOLOGIJA |  SPOLJNOTRGOVINSKO I DEVIZNO POSLOVANJE | SPORT - MENADŽMENT U SPORTU | STATISTIKA | TEHNOLOŠKI SISTEMI | TURIZMOLOGIJA | UPRAVLJANJE KVALITETOM | UPRAVLJANJE PROMENAMA | VETERINA | ŽURNALISTIKA - NOVINARSTVO

  preuzmi seminarski rad u wordu » » »

Besplatni Seminarski Radovi