OSTALI SEMINARSKI RADOVI - LJUDSKI RESURSI - |
||||||||||||||||||||||||||||||||
|
||||||||||||||||||||||||||||||||
LJUDSKI RESURSI
Poduzeća
imaju potrebu za ljudima i ljudi imaju potrebu za poduzećem i tek zajedničkim
djelovanjem ostvaruju ciljeve.
Ljudski potencijali su osnovica na kojoj se gradi strategija poduzeća,
a svi resursi kao strojevi, sirovine i kapital, ciljevi kao proizvodnost
i zadovoljavanje potrošaća dolaze od ljudi i na temelju njihova djelovanja.
«Ljudski kapital postaje ključni faktor za postizanje
poslovnih ciljeva i poslovne uspješnosti.
Tu uspješnost i vrijednost osiguravaju djelomično ( ili potpuno ) ljudi,
koji nisu samo najznačajniji potencijal, nego i najskuplji i «najproblematičniji»
resurs koji tvrtka ima.
Oni uključuju iskustvo, vještine, prosudbe, sposobnosti, znanje, kontakte,
preuzimanje rizika i mudrost pojedinaca pridruženih poduzeću».
Ovdje je za početak najbitnije razlikovati upravljanje, rukovođenje i menadžment:
« UPRAVLJANJE je organizacijska funkcija i proces.
Funkciju upravljanja u poduzeću vrše vlasnici ili njihovi predstavnici.
Upravljanje se realizira donošenjem upravljačkih odluka. »
« RUKOVOĐENJE označava aktivnost planiranja, organiziranja, vođenja
i kontrole.
Rukovođenjem se daju upute izvršiteljima za izvršenje radnih zadataka.
Rukovođenjem se ostvaruju predviđeni ciljevi-poslovni rezultati u određenom
vremenskom razdoblju. »
« MENADŽMENT se pojmovno određuje u trostrukom značenju. Menadžment
označava proces maksimalnog iskorištenja i upotrebe raspoloživih resursa.
Menadžmentom se naziva uprava i nadzorni odbor u poduzeću. Menadžmentom
se nazivaju i svi menadžeri-direktori u poduzeću koji su odgovorni za
izvršavanje određenih zadataka. »
2. TEORIJSKE KONCEPCIJE LJUDSKOG KAPITALA
Pod pojmom ljudski kapital podrazumijeva se kombinacija različitih ljudskih osobina: znanje, vještina, iskustvo, motivacija i sposobnost djelatnika te poslovna kultura, ljudski odnos i suradnja s poslovnim partnerima.
T. A. Stewart definirao je intelektualni kapital kao «sumu svega što svi ljudi u nekoj tvrtki znaju, da bi, pomoću tog znanja, ostvarivali konkurentsku prednost na tržištu».
P. H. Sullivan ljudski kapital definira kao znanja koja se pretvaraju u profit.
P. Drucker ističe d au društvu znanja prirodni resursi i rad nisu više temeljni ekonomski resurs, već je to intelektualni kapital koji definira kao «znanje koje teče kroz tehnologiju i nalazi se u ljudima».
K. E. Sveiby ljudski kapital definira kao «umijeće stvaranja vrijednosti pomoću tvrtkine neopipljive imovine». Pod tom imovinom podrazumijeva individualno znanje, patente, kulturu i imidž tvrtke.
Najveće zasluge pripadaju Garyju Beckeru koji je sa svojom knjigom «Human Capital» iz 1964. godine, utemeljio teoriju ljudskog kapitala. U ovoj knjizi Becker teoriju ljudskog kapitala definira kao aktivnosti koje povećavaju poslovne mogućnosti razvijajući najvredniji resurs: ljude.
2.1. Evolucija i strateška uloga kadrovskog menadžmenta
Kadrovski menadžment kao specijalizirana funkcija formalno
se pojavio krajem 19. stoljeća.Prije tog vremena zapošljavanje i plaćanje
radnika ovisilo je prvenstveno o osobnoj odluci posjednika. U organizacijskom
smislu kadrovsku funkciju osmišljava Frederik W. Taylor, 1885. godine,
identificirajući načine kako bi učinak radnika bio efikasniji, a sam rad
manje zamoran. Sve je to rađeno ne u cilju brige o zaposleniku već u cilju
povećanja proizvodnosti rada.
Kadrovski menadžment na početku 21. stoljeća postaje stožerna poslovna
funkcija koja ima ulogu podrške linijskim i funkcionalnim menadžerima
u ostvarivanju njihovih ciljeva i poslovne uspješnosti.
Menadžment ljudskih potencijala također osposobljava poduzeća da odgovore
i da se pripreme na sve brži inovativni razvoj proizvoda i tehnologije.
Kadrovski menadžment započeo je svoju aktivnost kao operativna funkcija,
no njegova strateška uloga svakodnevno raste.
Operativna uloga većinom se odnosi na administrativne postupke postavljanja
i odabira kadrova te rješavanje upita radnika.
Strateška uloga kadrovskog menadžmenta naglašava da su ljudi u organizaciji
najvrijedniji potencijal.
2.2. Osnovne aktivnosti i ciljevi menadžmenta funkcije ljudskih potencijala
U kadrovskom menadžmentu ističu se četiri cilja: društveni, poduzetnički,
funkcionalni i osobni cilj.
« Društveni cilj bi se mogao definirati kao ostvarivanje
potreba društva, odnosno zadovoljenje životnih potreba stanovništva, materijalne,
a u znatnoj mjeri i duhovne prirode, uz minimiziranje negativnih utjecaja
u njegovu okruženju. »
« Poduzetnički cilj nije cilj po sebi; njegovo ostvarenje istodobno je i sredstvo za ostvarivanje viših poslovnih i društvenih ciljeva. »
« Funkcionalni cilj menadžmenta ljudskih potencijala jest uspostaviti ali i njegovati skladne odnose. Potrebno je i osigurati što bolju strukturu zaposlenih i njihovu motiviranost za rad i uspješno obavljanje poslova. »
« Osobni cilj svakog zaposlenog dio je uloge menadžmenta ljudskih potencijala; on pomaže pri ostvarivanju pojedinačnih interesa zaposlenih ostvarenjem poslovne uspješnosti i ciljeva poduzeća. »
2.3. Politika i organizacija djelatnosti ljudskog kapitala
« Politika ljudskog kapitala jest skup svjesno i slobodno utvrđenih načela, pravila, sredstava i metoda koje se odnose na kadrove u nekom poslovnom sustavu. Kreiranje te politike predmet je strateškog odlučivanja. »
Organizacijska politika sadrži skup uputa menadžmentu kako
bi lakše birao strateške ciljeve poduzeća i nadgledao njihovo provođenje
i njegovu strukturu.
Moderni menadžment u svim dijelovima i na svim razinama poduzeća mora
voditi posebnu brigu o čovjeku kao nositelju znanja i vještina. Od najniže
do najviše menadžerske razine treba znati s kakvim se ljudskim potencijalom
raspolaže, a kakav bi trebao biti, kako ga usavršiti te kako ga motivirati
za rad.
2.4. Integracija zajednice zaposlenih
Najvažniji čimbenici koji utječu na integraciju zajednice zaposlenih su:
• Primjeren položaj zaposlenog u poduzeću
• Pravilna podjela rada
• Samoocijenjivanje osobnih postignuća i poslovne uspješnosti
• Zadovoljavanje osobnih motiva zaposlenika
• Dobra informiranost zaposlenih
• Zadovoljavajući radni uvjeti
• Unapređenje standarda zaposlenih
• Organiziranost rekreacije i preventive zdravstvene zaštite
3. LJUDSKI POTENCIJALI
Posljednjeg desetljeća razvija se potpuno nova filozofija
managementa koju označava povratak čovjeku kao kompleksnom i jedinstvenom,
emocionalnom i iracionalnom, a ne isključivo racionalnom biću.
Filozofija ovlašćivanja i njezina uspješna primjena zahtjeva od managera
poštivanje bitnih karakteristika: povjerenja, decentralizaciju i distribuciju
informacija i znanja, obrazovanje i obučavanje vještina, jasne uloge i
odgovornosti, slobodu djelovanja, povratne informacije, motiviranje i
potkrepljenje i resurse potrebne za djelovanje.
Okvir djelovanja čine poslovni prioriteti i ciljevi koje moraju znati
svi zaposleni.
« Ljudski potencijali su ukupna znanja, vještine, sposobnosti, kreativne mogućnosti, motivacija i odanost kojom raspolaže neka organizacija (ili društvo). To je ukupna intelektualna i psihička energija koju organizacija može angažirati na ostvarivanju ciljeva i razvoja poslovanja. »
Manageri moraju predstavljati sponu između ljudi i poduzeća
te obavljati svoje funkcije u sklopu odjela upravljanja ljudskim potencijalima
kako bi se ostvarila cjelovitost sustava i postiglo zadovoljstvo ljudi
i ciljevi poduzeća. (Shema 1.)
Izvor: www.poslovniforum
Djelovanje managementa ljudskih potencijala treba shvatiti kao proces
u kojem svaka pojedina aktivnost i funkcija imaju svoju važnu ulogu u
izgradnji uspješnog i zdravog poduzeća čiju osnovu čini zadovoljan i efikasan
zaposlenik.
3.1. FUNKCIJE UPRAVLJANJA LJUDSKIM POTENCIJALIMA
Glavni se podsustavi funkcije ljudskih potencijala mogu svesti na zapošljavanje, profesionalni razvoj, poticanje uspješnosti na radu, otkrivanje menedžerskih potencijala i informiranje u području ljudskih potencijala. Svaki od tih podsustava sadrži niz procesa koji su nužni za ostvarivanje funkcije ljudskih potencijala.
3.1.1. Zapošljavanje
Potrebe ljudskih potencijala ovisne su od vrste organizacija kojom se
one bave i tek na osnovi rezultata istraživanja potreba prognoziraju se
bruto-potrebe.
Temeljni procesi koji čine podsustav zapošljavanja funkcije ljudskih potencijala jesu:
1. analiza radnih mjesta,
2. planiranje ljudskog potencijala,
3. pridobivanje ljudi za zapošljavanje,
4. odabir (selekcija) ljudi, i
5. uvođenje u posao i zapošljavanje.
Stvarna, operativna aktivnost u području ljudskih potencijala
započinje tek analizom radnih mjesta i poslova te radnikove osobitosti
te primjena rezultata na formiranje plaća, obrazovanje uz rad i dr. Nakon
popisa i opisa radnih mjesta vrši se bodovanje ili rangiranje radnih mjesta
te procjena ličnosti zaposlenika koji čine važne elemente pri planiranju
ljudskih potencijala.
Procjena radnih mjesta i ocjena ličnosti jedan su od važnih elemenata
pri planiranju na području ljudskih potencijala.
Najvažniji zadaci planiranja razvoja ljudskih potencijala jesu:
1. analiza razvoja ljudskog potencijala i njihova izobrazba,
2. usporedba rasta ljudskog potencijala u poduzeću, granama, regiji,
3. spoznaja veza odnosa i čimbenika koji djeluju i utječu na razvoj ljudskih
potencijala,
4. izrada projekcije rasta i izobrazbe ljudskog potencijala,te
5. izrada"model-sustava", donošenja i realizacije integralnih
planova ljudskih potencijala.
Plan ljudskih potencijala obuhvaća:
1. koliko i koja struktura kadrova je potrebna, kada
i gdje,
2. kako pribaviti zaposlenike,
3. na koji se način osposobljavaju djelatnici,
4. koji troškovi nastaju i kako utjecati na njih.
Proces pridobivanja kandidata polazi od plana ljudskih potencijala i politike pridobivanja kandidata. Nakon toga dolazi do odabira zaposlenika i njegovog uvođenja u posao. Sam proces selekcije, uz provedbu različitih testiranja, poput intervjua i psihologijskih testova, mora biti izuzetno dobro osmišljen i organiziran kako bi doveo do cilja, izbora najkvalitetnijeg i najkompetetnijeg kandidata. Osobito je također važno i da odjel ljudskih potencijala prati i provjerava kvalitetu kandidatova posla i stupanja njegove integracije u skupinu i u poduzeće.
3.1.2. Profesionalni razvoj
Funkcija profesionalnog razvoja obuhvaća pet podfunkcija: razvoj karijere,
izobrazba u poduzeću, profesionalnu orijentaciju, sustav napredovanja
i prekid radnog odnosa.
Ključne točke u razvoju ljudskih potencijala su izbor za radno mjesto,
uvođenje u posao, sudjelovanje, školovanje uz rad i napredovanja. Dio
činitelja profesionalnog razvoja očito su i činitelji motivacije.
Ukoliko su glavni čimbenici profesionalnog razvoja prisutni
u poduzeću javlja se motivacija, zadovoljstvo, proizvodnost i ravnomjeran
razvoj. Razvoj karijere vrlo je bitan za čovjeka budući da kroz posao
postiže kvalitetu života, socijalnu jednakost, poštovanje samog sebe,
samokontrolu i naposljetku upravlja vlastitom karijerom te mu je stoga
nužno pružiti savjetovanje i podršku.
Danas stalno obrazovanje postaje jedan od najvažnijih oblika upravljanja
i razvoja ljudskih potencijala.
Različite su metode redovito vezane uz specifične ciljeve
i programe obučavanja i obrazovanja. Instrukcije, rotacija posla, stručna
praksa, mentorstvo te predavanja, audiovizualne tehnike, konferencije,
metoda slučajeva neke su od brojnih metoda koje se mogu primjenjivati
pri obučavanju.
Treba posvetiti veliku pažnju pri njihovom izboru, kao i izboru osobe
trenera te odgovornog za uspješnost njezine primjene.
Profesionalna se orijentacija odvija u sklopu podsustava evidentiranja zaposlenih, informiranja, izbora i raspoređivanja zaposlenih, uvođenja u posao, napredovanja u radu, tehnoloških promjena i praćenja ljudskih potencijala i predviđanja su da će doći do bitnog poboljšanja funkcije profesionalne orijentacije u svim njezinim aspektima, osobito u području obrazovanja i osposobljavanja.
Čovjek se ne zapošljava da bi ostao uvijek na istome radnome mjestu i istoj razini, već traži napredovanje i osobni uspjeh. Stručni izbor kandidata za napredovanje mora biti jednak kao i izbor i raspoređivanje novih ljudi i on uključuje predlaganje kandidata, ocjenjivanje njihovih osobina, donošenje odluka i praćenje razvoja karijere.
Prekid radnog odnosa je, kao posljedica osobne želje, premještaja, privremenog čekanja, otkaza ili odlaska u mirovinu, jedna neminovnost u poduzeću pri kojemu je veoma važna uloga službe ljudskih potencijala na ublažavanju tenzija, obavljanju razgovora s zaposlenikom i vršenju analize koliko je odluka prekida radnog odnosa utemeljena.
Profesionalni je razvoj permanentni proces koji teče od početka školovanja pojedinca i u svakoj prijelomnoj točci važno je da se donesu odluke koje uključuju značajke pojedinca, zahtjeve posla kao i kretanja ponude i potražnje na tržištu rada.
3.1.3. Poticanje uspješnosti na radu
Poticanje uspješnosti na radu uključuje aktivnosti motivacije,
kreativnosti i ocjenjivanja uspješnosti.
Motivacija za rad dominantni je problem u području upravljanja ljudskim
potencijalima. Jedan od ključnih strategijskih zadataka managera danas
postaje uspješno upravljanje ljudskim potencijalima i u kontekstu toga
izgradnja cjelovitog sustava motivacije.
Problem dugoročnog zadržavanja jezgre visokokvalitetnih kadrova i motivacije svih zaposlenih na maksimalni angažman i identifikaciju s poduzećem i stalan kreativni doprinos uključuju dva osnovna pitanja:
1. kako mjeriti radne rezultate i doprinos ljudi?, te
2. kako nagrađivati njihov rad i razviti takav sustav motivacije koji
će ih ne samo zadržati u organizaciji nego i stalno poticati na veće radne
doprinose?
Uz prvo pitanje vezani su problemi utvrđivanja kriterija i metoda mjerenja i procjenjivanja radnog doprinosa, odnosno uspješnosti na jednoj ili više dimenzija (kvaliteta, kvantiteta, inovacije, itd.), a uz drugo razrada valjane i sustavne politike nagrađivanja i niza instrumenata njezine realizacije. Ljudi imaju vrlo različite motivacijske strukture i različite poticaje i zahtjevaju veoma široku i raznoliku osnovicu motiviranja.
Za jedne su dominantni motivatcijski faktori materijalni
dobici i privilegije, za druge plaće ili pak uvjeti rada, poslovna i razvojna
politika poduzeća, klima u organizaciji. Potrebna je kombinacija motivacijskih
faktora, materijalnih i nematerijalnih kako bi se obuhvatile u potpunosti
potrebe pojedinca.
Poduzeće mora krenuti od ciljeva organizacije i tek nakon toga mora odgovoriti
na pitanja kako operacionalizirati te ciljeve u grupne i individualne
i kako mjeriti njihovo izvršenje. Poslovna organizacija, tj. management
dizajnira radne zadatke te poslove u skladu s organizacijskim ciljevima,
zapošljava ljude s potrebnim znanjima i umijećima te ih trenira, motivira
i nagrađuje. To su neki od temeljnih aspekata angažmana ljudskih resursa
koji omogućuju uspješno djelovanje, a vrednovanje rada služi prvenstveno
praćenju realizacije organizacijskih ciljeva kako bi se pravodobno razvijala
korporativna strategija, te se prilagodilo okruženju.
Jedna od najpopularnijih i najraširenijih metoda upravljanja uspješnošću menedžera i zaposlenika je upravljanje pomoću ciljeva, a prednost je što su menedžeri i zaposlenici upoznati s ciljevima koje treba izvršiti.
Kreativnost koju nosi u sebi pojedinac dolazi do izražaja u određenoj klimi poduzeća i društevnom okruženju iz kojega dolaze poticaji. Stoga je zadatak managementa da prepozna kreativnog pojedinca u poduzeću i osigura uvjete rada u kojima će doći njegove sposobnosti do izražaja i u kojima će on moći kreativnost dalje razvijati. Brojne su tehnike razvoja kreativnih sposobnosti, poput analitičkih u koje se ubrajaju tehnika listinga, input-output tehnika, tehnika "za" i "protiv", tehnike slobodnog toka asocijacija, brain storming te Gordonova tehnika.
Uspješnost u radu je trajna briga subjekata organizacije i upravljanja ljudskim potencijalima te je stoga nužno poticanje svega što ima za posljedicu uspješnost u radu. U tome imaju važnu ulogu motivacija, kreativnost i ocjenjivanje uspješnosti
3.1.4. Otkrivanje menedžerskih potencijala
Manageri su najvažniji kapital i resurs svake organizacije, no istodobno
zbog činjenice da su za izgradnju dobrog managerskog tima potrebna velika
ulaganja kao i mnogo vremena, uvrštavaju se i među najoskudnije resurse.
Pri otkrivanju menedžerskih potencijala i njihovom razvoju treba imati
na umu njihove osobne, profesionalne i poslovne osobine kao što su poduzetnost,
komunikativnost, kreativnost, učinkovitost, poznavanje metoda rukovođenja,
pouzdanost, predanost poslu i poduzeću, i dr.
Za ocjenu ličnosti važna je sposobnost vođenja ljudi i razvijanje pozitivnih osobina, delegiranje zadataka, komunikativnost, poznavanje posla, prosuđivanje sposobnosti planiranja, organizacije, ocjena osobnih karakteristika suradnika i slično. Pri otkrivanju menedžerskih potencijala upotrebljavaju se brojne tehnike, poput psihologijskih testova, upitnika, životopisa, ocjene kolega, intervjui, preporuke i druge tehnike.
Bitna pretpostavka za utvrđivanje managerskih potencijala i selekcije
managera je određenje dimenzija managerske motivacije i razrada instrumenata
za njezino mjerenje i identificiranje.
Pokazalo se da određeni stavovi pridonose izboru managerske karijere,
a to su :
1. pozitivni stavovi prema autoritetu i ljudima na pozicijama
autoriteta,
2. potreba za natjecanjem,
3. potreba za dokazivanjem i potvrđivanjem,
4. potreba pokazivanjem moći,
5. potreba za istaknutom pozicijom i ponašanjem, i
6. potreba za odgovornošću i osjećaj odgovornosti.
U prvoj fazi otkrivanja rukovodnih potencijala utvrđuju
se managerove poželjne osobine nakon čega slijede određivanje standardnih
poslova managera, analiza poslovne strategije i stupnja razvoja poduzeća
i tek tada izbor managerskih talenata za školovanje ili postavljanje.
Sam postupak otkrivanja rukovodnih potencijala složen je i težak, no znatno
se može olakšati ukoliko su i izbornici kandidata sposobni i spremni za
to i ako su prezizno definirani poslovi koje bi kandidat trebao obavljati.
3.1.5. Informiranje u području ljudskih potencijala
Uspješno upravljanje razvojem i uporabom ljudskih potencijala nije moguće bez informacijskog sustava i informiranja u području djelovanja vezanima za taj potencijal. Osnovni cilj informacijskog sustava ljudskih potencijala u poduzeću je pravodobna informiranost svih zaposlenih o tome što je bitno za njihovu aktivnost i međusobne odnose u sklopu djelokruga njihova djelovanja u procesu rada, upravljanja i odnosa u poduzeću.
S obzirom na činjenicu da sustav informacija vezan za razvoj
i uporabu ljudskog potencijala ovisi o predmetu izvođačke i upravljačke
aktivnosti mogući su modeli za razne namjene: model informacija za utvrđivanje
strategije i politike razvoja i uporabe ljudskog potencijala, model za
potrebe planiranja u području ljudskih potencijala, model za potreba zapošljavanja,
i dr. Postojanje informacijskog sustava znatno olakšava obavljanje poslova
evidencije o razvoju ljudskog potencijala, plaćama, troškovima vezanim
za razvoj i uporabu ljudskog potencijala, školovanju i usavršavanju.
« Dobro informirani zaposlenici najbolji su djelatnici koje poduzeće
može imati.»
V. Vujić
4. MOTIVACIJSKE TEHNIKE
« Ukoliko menadžer svoje ljude ne čini zadovoljnim,
neće ni oni svoje klijente. »
Philip Crosby
Upravljanje i razvoj ljudskih potencijala postaje sve značajnije
zbog novog mjesta i uloge čovjeka u svim društvenim procesima kao i u
njihovom upravljanju.
Motivacija i zadovoljstvo zaposlenika postaju temeljem zanimanja suvremenog
managementa ljudskih potencijala jer jedino se izgradnjom kvalitetnog
motivacijskog sustava može pomoći organizaciji da poveća svoju konkurentsku
sposobnost i vrijednost.
Najbitnije od svega je razvijati i uvoditi nove motivacijske tehnike koje će svojom razrađenošću dovesti do visoke motiviranosti i zadovoljstva zaposlenika, a time istodobno i ostvariti dobre poslovne rezultate.
Motivacija zaposlenika nije samo pihološki i sociološki problem rada i radnog ponašanja, već je ponašanje usmjereno prema nekom cilju koji pobuđuje potrebe izazvane u čovjeku, a cilj tog ponašanja je zadovoljenje potreba.
Motivacija je interna varijabla koju menadžer ne može izvana vidjeti, već može samo pretpostaviti da je zaposlenik motiviran ako dobro obavlja svoj posao.
4.1. Teorije motivacije
Danas postoje brojne teorije motivacije, no tri su osnovne skupine:
1. « TEORIJE POTREBE ( Maslow,
1954., Alderfer, 1969.) koje polaze od specifičnih potreba i njihova zadovoljavanja
kao osnove za ravnotežu i opstanak ljudskih organizama.
Ove teorije objašnjavaju zašto ljudi reagiraju, ali ne tumače način i
vrste neke akcije koje ljudi moraju primjeniti da bi zadovoljili potrebe.
»
2. « TEORIJE VRIJEDNOSTI ( Mc Clelland,
1973.) uzimaju u obzir ne ono što je potrebno za opstanak već ono što
pojedinac želi. Tri su tipa motivirajućih potreba; potreba za moći, potreba
za povezanošću i potreba za postignućem.
Tako će pojedinac s visokom potrebom za moći pridavati veliku pažnju svom
utjecaju i kontroli, dok će pojedinci s velikom potrebom za povezivanjem
biti sretni samo onda kada su voljeni. Treća potreba za postignućem pripada
pojedincima s velikom željom za uspjehom, te se u isto vrijeme boje neuspjeha.
»
3. « TEORIJE VANJSKIH POTICAJA I OČEKIVANJA naglašavaju važnost i utjecaj okruženja na ponašanje pojedinaca i njihovo reagiranje. »
Bez obzira na teorije, motivirani ljudi ulagat će više napora
u svome radu od onih koji nisu adekvatno motivirani.
Upravo je sposobnost menadžera u prepoznavanju pojedinačnih razlika i
potreba ljudi, u povezivanju ljudi s poslovima primjerenim njihovim potrebama.
Izvor: www.poslovniforum
Stimulacija potiče kadrove na stvaralaštvo, veće rezultate,
veću odgovornost i obveze.
Kombinacijom materijalnih i nematerijalnih oblika stimulacije postiže
se puna angažiranost zaposlenih na radu, što se odražava na racionalnost,
ekonomičnost, proizvodnost i efikasnost rada.
« Menadžer ne bi trebao raditi ništa drugo osim motivirati.»
Lee Iacocca
4.2. Vrste motivacijskih tehnika
Izvor: www.poslovniforum
Osim podjele motivacionih kompenzacija na financijske i nefinancijske izravne i neizravne, motive za rad možemo podijeliti i na vanjske kao npr., sustav plaća, uvjeti rada, rukovođenje te unutrašnje poput obrazovanja i napredovanja.
4.2.1. Materijalne kompenzacije
Materijalna odnosno financijska kompenzacija je sastavljena od različitih oblika motiviranja koja su usmjerena na osiguranje i poboljšanje materijalnog položaja zaposlenih i financijskih kompenzacija za rad.
S obzirom na stupanj izravnosti materijalnih odnosno financijskih
primanja dvije su temeljne vrste financijskih kompenzacija :
1. izravni financijski dobici koje pojedinac dobiva u "novcu",
i
2. neizravni materijalni dobici koji doprinose podizanju materijalnog
standarda zaposlenika i koje ne dobivaju u plaći ili uopće u obliku novca.
(Tablica 1.)
U prvoj grupi obuhvaćene su izravne nagrade za rad, dok se neizravne materijalne
kompenzacije stječu samim zapošljavanjem u poduzeću i ne ovise o radnom
učinku i uspješnosti.
4.2.1.1. Plaća kao faktor motivacije za rad
Novac je očito najstariji i "najočigledniji",
a istovremeno i najuniverzalniji način motiviranja za rad. Nužno je slijediti
sljedeće postavke djelovanja materijalnog faktora i sistema plaćanja na
efikasnost individualnog rada i radni učinak:
1. materijalne nagrade moraju biti povezane uz one pokazatelje radnog
izvršenja
na koje pojedinac može utjecati, a radni standardi moraju biti ostvarivi,
2. mora postojati jasna veza između rezultata rada i nagrada,
3. sistem nagrađivanja mora zasnivati više na pozitivnim nego na negativnim
posljedicama radnog ponašanja,
4. povećanje materijalne naknade mora biti dovoljno veliko da opravda
dodatni napor koji se ulaže,
5. povećanje plaće mora direktno i neposredno slijediti povećanje radnog
učinka i poboljšanje radne uspješnosti,
6. materijalne naknade moraju biti adekvatne uloženom radu i pravedne
u usporedbi s drugima, i
7. razlike u plaći između dobrih i loših radnika moraju biti značajne
da bi stimulirale dobar rad.
Sve se naknade javljaju u tri vida, i to kao:
1. plaće,
2. nagrade, i
3. beneficije.
Plaća kao " svota novca koju je poslodavac dužan isplatiti
osobi u radnom odnosu za rad što ga je ona za određeno vrijeme obavila
za njega" sastoji se od pet osnovnih komponenti:
osnovna plaća, stimulativni dio plaće, dodaci, naknade i udio u dobiti,
što je prikazano u shemi 2.
Izvor: www.poslovniforum
Najznačajniji elementi kompenzacija su oni na koje zaposlenik
ima pravo kada efektivno radi, a čine ih osnovna plaća, stimulativni dio
plaće te dodaci na plaću.
Stimulativni dio plaće ima za cilj poticanje i osiguravanje kontinuiranog
ostvarivanja optimalnih parametara radnog učinka kako sa aspekta poslovnih
rezultata poduzeća tako i zaposlenika. No, treba imati pri tome u vidu
da ono ne može biti orijentirano na isključivo i stalno povećanje rezultata
ulaganjem radne snage jer bi to vodilo iscrpljivanju radne snage, pa i
opadanju kvalitete proizvoda te neproporcionalnom povećanju troškova.
Ovaj se dio plaće uvijek utvrđuje u zavisnosti o stupnju izvršenja nekog zadanog posla, pa tako postoji:
1. Stimulativni dio plaće po osnovi učinka- u osnovi postoji plaćanje po komadnoj i vremenskoj normi, te
2. Stimulativni dio plaće po osnovi premija- zaposleni se stimuliraju na racionalno trošenje raspoloživih materijalnih i ljudskih resursa.
Dodaci na plaću isplaćuju se zaposlenima za rad pod određenim uvjetima koji mogu imati štetne posljedice za pojedinca, a koji obuhvaćaju skupine:
1. dodatak za rad u smjenama,
2. dodatak za rad noću,
3. dodatak za prekovremeni rad,
4. dodatak za povremeno teže uvjete rada,
5. dodatak za rad na dane praznika u kojima se ne radi,
6. dodatak za rad na dane tjednog odmora.
Kompenzacije iz udjela u dobiti prvenstveno se koriste kako bi se povećao interes zaposlenih za uspješnost poslovanja poduzeća, smanjila fluktuacija zaposlenih, poboljšali socijalni odnosi u poduzeću, tj. radi boljeg i uspješnijeg poslovanja.
« Zaposlenik očekuje puno više od plaće koju redovito
prima.»
V. Vujić
4.2.1.2. Procjena radne uspješnosti kao osnova za postavljanje strukture plaća
« Procjena radne uspješnosti je proces kojim se mjeri doprinos zaposlenika
ostvarivanju ciljeva u nekom vremenu. Ako se takva procjena ne obavlja
na korektan način može narušiti međuljudske odnose, a nasuprot tome, precizna
ocjena može potaći zaposlenika na bolju realizaciju postavljenih ciljeva.
»
U metode ocjenjivanja radnog učinka ubrajaju se: opisne ocjene rukovoditelja, rangiranje unutar grupe, uspoređivanje u parovima, metode prisilne distribucije, metoda kritičnih incidenata i ocjenjivačke skale. Treba postojati međusobni odnos ocjenjivanja radnog učinka i stimulativnog nagrađivanja, odnosno ocjenjivanje radnog učinka treba biti u funkciji stimulativnog nagrađivanja.
4.2.2. Nematerijalne kompenzacije
Razvijene su brojne nematerijalne strategije poput dizajniranja posla,
stil managementa, participacija, upravljanje pomoću ciljeva, fleksibilno
radno vrijeme, prizanje i feedback, organizacijska kultura, usavršavanje
i razvoj karijere i dr. koje zajedno sa materijalnim strategijama čine
cjelovit motivacijski sustav. (Shema 3.)
Izvor: www.poslovniforum
5. SLUŽBA ZA UPRAVLJANJE LJUDSKIM POTENCIJALIMA UNUTAR
PODUZEĆA ERICSSON NIKOLA TESLA
Današnji Ericsson Nikola Tesla ( ETK ) svoje korijene vuče
iz poduzeća «Nikola Tesla» osnovanog 1949. godine
Međutim, kompanija se tijekom godina uspješno razvijala i uspješno prilagođavala
novim tehnologijama i načinima poslovanja na telekomunikacijskim tržištima
pa je tijekom svih ovih godina bila najveći specijalizirani isporučitelj
telekomunikacijske opreme u Srednjoj i Istočnoj Europi.
Dugogodišnji poslovni uspjesi kompanije, rezultat su zajedničkog rada,
zalaganja, znanja, stručnosti i iskustva svih dosadašnjih i bivših zaposlenika.
Kompanija se tijekom godina, od kada je u sastavu korporacije Ericsson,
potpuno transformirala i postala moderna tvrtka koja u prvome redu «proizvodi»
znanje; razvija softver i usluge te isporučuje cjelovita komunikacijska
rješenja za globalne operatore fiksne i mobilne telefonije te velike poslovne
korisnike diljem svijeta.
5.1. JEDINICA ZA UPRAVLJANJE LJUDSKIM POTENCIJALIMA
Služba za upravljanje ljudskim potencijalima organizirana je kao zasebna
organizacijska jedinica unutar Erisson Nikole Tesle.
Jedinica za upravljanje ljudskim potencijalima može se promatrati kroz
četiri cjeline:
Prvi dio koji se bavi HR poslovima; to su poslovi vezani za zapošljavanje,
rukovođenje, izobrazbu, nagrađivanje, motiviranje i osobnu administraciju
zaposlenika.
Drugi dio koji se brine za radne uvjete i zaštitu zdravlja zaposlenika.
Treći dio je vezan za organizaciju, procese, kvalitetu i okoliš.
Četvrti dio pokriva područje pravnih propisa, zaštite zaposlenika, etike
i koda u poslovanju.
Vrlo velika pažnja se poklanja stvaranju dobrih međuljudskih
odnosa. Unutar Ericsson Nikola Tesle smatraju da su dobri profesionalni
i međuljudski odnosi jedan od ključnih čimbenika koji doprinose zadovoljstvu
zaposlenika što se sve dalje odražava na uspjeh kompanije.
Zadovoljstvu zaposlenika sve Ericssonove kompanije poklanjaju veliku pažnju
i u tu svrhu se svake godine i u ETK provodi anonimna Ericssonova anketa
DIALOG koja kroz set pitanja vezanih za područje organizacije, pitanja
vezana za osobno mišljenje i rukovođenje daje odgovor o stupnju zadovoljstva
zaposlenika.
5.2. ORGANIZACIJA RADNIH UVJETA
U skladu s Ericssonovim standardima, koji su vrlo visoki,
organizirani su i radni uvjeti. U ETK postoji jedinica pod nazivom « Zaštita
na radu i zaštita zdravlja zaposlenika» koja vodi kontinuiranu brigu o
uvjetima rada; klima, osvjetljenje, buka, izbor namještaja koji udovoljava
ergonomskim uvjetima...
Ova jedinica provodi i niz aktivnosti s ciljem brige o zaštiti zdravlja
zaposlenika; kroz organiziranje sistematskih pregleda, edukaciju organiziranjem
različitih predavanja liječnika, psihologa, provođenjem istraživanja i
organiziranjem radionica s ciljem utvrđivanja i smanjenja stresa na radnom
mjestu, u cilju prevencije organiziranje čitavog niza sportsko rekreativnih
programa u krugu kompanije ( tečaj joge, Body & Mind, Body Workout,
korektivna gimnastika, Tae kwon-do, stolni tenis...)
5.3. USAVRŠAVANJE I OSPOSOBLJAVANJE ZAPOSLENIH
Područje kojim se bave u ETK ( telekomunikacije ) zahtjeva
stalno usavršavanje kako bi mogli udovoljiti zahtijevima tržišta i biti
u toku s novim trendovima.
Za svakog zaposlenika izrađuje se individualni plan izobrazbe usklađen
sa planovima kompanije i zahtjevima njegovog radnog mjesta.
Izobrazba se provodi kroz niz tečajeva workshop-ova organiziranih u zemlji,
inozemstvu ili dovođenjem stranih predavača i organiziranjem u prostorijama
kompanije ali i putem weba (web learning).
5.4. MOTIVACIJA ZAPOSLENIKA
Cijela kompanijska klima kreće se u smjeru motivacije zaposlenika- od
izazovnih radnih zadataka koji se nude zaposlenicima, mogućnostma za kontinuiranu
izobrazbu, napredovanjem u poslu, uključivanjem u zajedničke projekte
bilo u kompaniji, na regionalnom nivou i/ili u Ericssonu, motivirajućeg
načina nagrađivanja- osnovna plaća i varijabilni dio plaće prema postigntim
rezultatima rad, razne vrste nagrada ( individualne, timske, po natječaju,
za sve zaposlenike ), beneficije (financijske, materijalne i nematerijalne).
Na ove načine potiču participaciju zaposlenika, te stvaraju radni moral unutar kompanije; i naravno uz dobre radne uvjete i u motivirajućem okruženju.
5.5. ODABIR NOVIH KADROVA
Kod odabira novih kadrova prva faza je prikupljanje i obrada svih pristiglih
ponuda ( koju vrši osoba iz HR-a ), nakon toga se kandidatima upućuje
poziv na razgovor.
Razgovoru uvijek prisustvuju HR predstavnik i 1-2 predstavnika jedinice
u kojoj bi novi zaposlenik trebao raditi.
Ta donošenje konačne odluke- ključne su informacije dobivene kroz razgovor,
jer glavni cilj je dobiti što potpuniju sliku o kandidatu, njegovim sklonostima
i odmah na licu mjesta eventualno razjasniti neke dileme, a smatraju da
se to može kvalitetnije kroz razgovor.
Odabir kandidata odvija se u nekoliko krugova, a eliminiranje
se provodi primjenom stručnih metoda, postupaka i unaprijed definiranih
uvjeta i kriterija. Prilikom odabira novih kadrova koriste se različitim
testovima; to su testovi inteligencije, testovi znanja i testovi osobnosti.
• Testovi inteligencije mjere mentalni kapacitet i brizinu mišljenja
te sposobnost logičkog zaključivanja.
• Testovi znanja otkrivaju poznavanje materije i mogući potencijal z astjecanje
novih znanja.
• Testovi osobnosti su osmišljeni kako bi otkrili osobine nekog kandidata.
Što se tiče testa sposobnosti, u ETK smatraju da je to jedna od korisnih
metoda, ali je za sada ne koriste jer smatraju da su gore navedeni testovi
dovoljni , uz priloženu diplomu te prosjek ocjena dovoljna garancija da
posjeduju odgovarajuće sposobnosti i znanja.
Kod traženja novih kadrova u direktnom su kontaktu s Fakultetom elektrotehnike
i računarstva; ali se oglašavaju i preko portala MojPosao.
5.6. INFORMIRANOST I KOMUNIKACIJA UNUTAR ORGANIZACIJE
U ETK se koriste razne mogućnosti u cilju kvalitetnog i pravovremenog
informiranja; redovito razmjenjivanje informacija na kratkim informativnim
sastancima, prezentacijama, putem web- stranica Interneta (dostupnog svima)
i Intraneta (interne web stranice dostupne samo ETK zaposlenicima), objavom
u kompanijskim novinama, stavljanjem informacija od zajedničkog interesa
na serwere- dostupne svima, e- mailom...
6. UOBIČAJENA PITANJA PRI VOĐENJU INTERVJU-a ZA ZAPOŠLJAVANJE
6.1. PITANJA ZA KANDIDATE PRISPJELE IZ OBRAZOVNOG SUSTAVA
• Zašto ste išli u tu školu?
• Koliko je ta škola odgovarala vašim očekivanjima?
• Koji su vam se predmeti činili najvažnijima?
• Koje kvalitete ste opazili kod svojih najboljih profesora?
• Koje predmete niste voljeli kad ste pohađali školu? Zašto?
• Što ste u životu morali raditi, a nije vam se sviđalo?
• Tko su vam najbolji prijatelji i zašto?
• Zašto ste izabrali baš taj fakultet?
• Koji su vam se kolegiji činili najvažnijima?
• Jeste li mogli birati neke kolegije?
• Kad razmišljate, čini li vam se kako bi bilo bolje da ste nešto drugo
studirali?
• Jeste li kao student radili neke honorarne poslove; što ste naučili
iz njih?
• Što vas je zanimalo izvan fakulteta?
• Jeste li za vrijeme studija bili u kakvim udrugama ili povjerenstvima?
• Kada ste počeli ozbiljno razmišljati o svojoj radnoj i životnoj karijeri?
• Je li vam u razvoju vaše karijere netko pomagao savjetima?
• Što ste najbolje naučili tijekom studija?
• Gdje ste živjeli ( živite ) ?
• Koliko članova broji vaša uža obitelj?
• Što su po zanimanju vaši roditelji?
• Čime se bave vaša braća i sestre?
• Kako se slažete s roditeljima, braćom, sestrom, rodbinom?
6.2. PITANJA ZA KANDIDATE S RADNIM ISKUSTVOM
• Što ste naučili od poslova ( stalnih i honorarnih) koje ste do sada
radili?
• Jesu li kolege na poslu imali važnu ulogu u vašim iskustvima?
• Ako ste radili više poslova, koliko su oni pridonosili vašem iskustvu?
• Koji je vaš « posao snova »?
• Opišite ukratko tvrtku u kojoj radite ili ste radili?
• Koja je bila glavna zadaća i obveza u vašem poslu?
• S kojim ste novčanim iznosom ili vrijednošću raspolagali?
• Koliko ste imali « podređenih osoba »?
• Na koje ste aktivnosti trošili pretežiti dio radnog vremena?
• Koji su vam poslovi pružali najmanje, a koji najveće zadovoljstvo?
• Na koje ste probleme nailazili pri obavljanju poslova i kako ste ih
se rješavali?
• Što biste danas promijenili u načinu obavljanja poslova?
• Što najviše cijenite kod svojih suradnika?
• Smatrate li da ste posao dobro obavljali?
• S kojim profilom kolega ste se dobro slagali a s kojim loše?
• Zašto želite napustiti ili promijeniti sadašnji posao?
ZAKLJUČAK
Izraz ljudski kapital danas je već uvriježen u poslovnom
rječniku, a predstavlja ukupnost znanja, vještina i iskustva radne snage
te kritičan izvor vrijednosti svake tvrtke ako se njime ispravno upravlja.
Upravljanje ljudskim kapitalom danas je strateška odgovornost najviših
upravljačkih razina s obzirom na to da je on bitna stavka u bilanci stanja
svake tvrke. Poduzeća ulažu prosječno od tri do pet posto svog prihoda
u obrazovanje.
U Hrvatskoj se još uvijek premalo ulaže u ljudski kapital, s iznimkom
nekoliko tvrtki koje su prepoznale vrijednost i mogućnosti povratka investicija
u ljudski kapital. Potencijali ljudskoga kapitala golemi su s obzirom
na to da on je pokretač uspjeha, te da je svaki pojedinac važan dio uspješnosti
i konkurentnosti svakog poslovnog subjekta, bez obzira na to je li on
proizvodni, uslužni ili institucionalni.
« Pravila na poslu se mijenjaju. Ocijenjivanje se obavlja
prema novim mjerilima; nije bitna samo iteligencija, ni naobrazba i stručnost,
već i umješnost kojom se nosimo s vlastitom osobom, kao i s drugima.
Ta se nova mjerila sve više primjenjuju prilikom odlučivanja tko će biti
zaposlen a tko ne, tko će biti otpušten a tko zadržan, tko zaobiđen a
tko unaprijeđen. »
« Uspjeh organizacije u 21. stoljeću ovisit će o tome
kako će vaši ljudi raditi. Spoznate li ono što ih stvarno motivira d adaju
sve od sebe i postanete li snažnim izvorom potpore razvoju njihovih vještina
i sposobnosti, napravit ćete odlučan pomak naprijed.
Odustajanjem od menadžmenta « nadzorom i zapovijedanjem », omogućit ćete
drugima maksimalno iskorištavanje njihovih potencijala te spoznati moć
istinskog vođe. »
POPIS LITERATURE:
Fikreta Bahtijarević Šiber, Management ljudskih potencijala, 1999., Zagreb
Sveto Marušić, Upravljanje i razvoj ljudskih potencijala, 2006, Zagreb
Vidoje Vujić, Menadžment ljudskog kapitala, 2001., Zagreb
Daniel Goleman, Emocionalna inteligencija u poslu, 2000., Zagreb
Di Kamp, Menadžer 21. stoljeća, 2000., Zagreb
http://www.poslovniforum.hr/
preuzmi
seminarski rad u wordu » » »
Besplatni Seminarski Radovi