ODRŽIVI RAZVOJ I ZAŠTITA OKOLIŠA

S obzirom da se radi o veoma sadržajnoj temi (dovoljno je napomenuti da je to najobuhvatnija i najkompleksnija tema u pregovorima Republike Hrvatske sa Europskom Unijom), u ovom seminarskom radu, koji je sadržajno ograničen, pokušati će se proći kroz najbitnije dijelove navedene tematike kako bi se dobila cjelokupna slika ove vrlo važne teme za današnje društvo budućnost cijelokupnog čovječanstva.

Težnja za maksimalnim profitom, neumjerena potrošnja gotovo svih resursa, nihilistički odnos čovjeka prema prirodnoj i društvenoj okolini, doveo je naš planet na rub izdisaja. Zato je prevladavanje navedenih negativnih modela ponašanja osnovni preduvjet opstanka Zemlje, te opstanka i razvoja čovječanstva.

“Nije čovjek tvorac tkaonice života, već samo vlakno u njoj. Što radi s tkanicom čini i sa sobom. Znamo da nas bijeli čovjek ne razumije. Prema majci-zemlji i prema bratu-nebu se odnosi kao prema stvarima što se mogu kupiti, opljačkati, prodavati poput stoke ili sjajnog nakita. Njegova će pohlepa uništiti zemlju i za sobom ostaviti pustoš.”

(Indijanski poglavica Seattle)

2. POVIJEST ODRŽIVOG RAZVOJA

Iako povijest održivog razvoja i brige oko zaštite okoliša seže daleko u povijest od pojave značajnije poljoprivrede i ratarsva kod starih civilizacija nastalih u Mezopotamiji, Egiptu, Sumeru, te u Južnoj i srednjoj Americi (Maje, Asteci), možda najupečatljivije i najsnažnije gledano upravo kroz povijesnu prizmu, pojam održivog razvoja i zaštite okoliša treba vezati za događanja i pojave koje je donijela industrijska revolucija.

Tehnološki napredak tijekom nekoliko tisućljeća omogućili su ljudima povećavanje kontrole nad okolišem. No tek je zapadna industrijska revolucija od 17. do 19. stoljeća iskoristila nepregledni rast potencijala energije fosilnih goriva. Ugljen je korišten za pogon sve učinkovitijih strojeva, a tek kasnije za generiranje električne struje. Moderni zdravstveni sustavi i napreci u medicini štitili su velike populacije od bolesti. Takvi uvjeti doveli su do eksplozije ljudskog stanovništva i dotad neviđenog industrijskog, tehnološkog i znanstvenog rasta koji se nastavio do danas, označavajući početak perioda globalnog ljudskog utjecaja poznatog kao antropocen. Od 1650. do 1850. globalno stanovništvo se udvostručilo od oko 500 milijuna na 1 milijardu ljudi.
Zabrinutost oko ekoloških i socijalnih učinaka industrije izrazili su tek neki prosvjetiteljski politički ekonomisti te neki pripadnici romantičarskog pokreta tijekom 1800-ih. O prenapučenosti je u jednom eseju pisao Thomas Malthus (vidi Malthusova katastrofa), dok je John Stuart Mill predvidio poželjnost ekonomije "stacionarne države", anticipirajući zabrinutosti moderne discipline ekološke ekonomije. U kasnom 19. stoljeću Eugenius Warming bio je prvi botaničar koji je proučavao fiziološke odnose između biljaka i njihova okoliša, navješćujući znanstvenu disciplinu ekologiju.

3. POJAM ZAŠTITE OKOLIŠA I EKOLOGIJA

Uz objašnjenje pojma zaštite okoliša uvodno treba spomenuti ekologiju kao pojam. Ekologija je prirodna znanost koja proučava odnose među živim organizmima kao i njihov utjecaj na okoliš i utjecaj okoliša na njih.
Riječ ekologija je složenica grčkih riječi oikos što znači dom, kućanstvo te logos što znači znanost. Prvi puta se počela upotrebljavati u biologiji kao pojam vezan uz proučavanje staništa biljnih i životinjskih vrsta, s vremenom se počela upotrebljavati u širem kontekstu da bi napokon riječ označavala racionalno gospodarenje prirodnim okolišem koji predstavlja dom, ne samo za čovjeka već i za sva ostala živa bića.
Ekologija je samostalna znanstvena disciplina koja pruža konkretne podatke na osnovu svojih istraživanja.

Ekologija je široko područje koje obuhvaća više pod disciplina kao što su;
Bihevioralna ekologija - proučava uloge ponašanja u prilagodbama životinje da se prilagodi na svoj okoliš
Populacijska ekologija - proučava dinamiku populacija određene vrste životne zajednice
Sinekologija - usredotočuje se na interakcije između vrsta unutar neke životne zajednice
Ekologija ekosustava - proučava tokove tvari i energije kroz komponente ekosustava

Ekologija se također može podijeliti prema području proučavanja, npr. ekologija životinja, ekologija bilja, kukaca i drugo. Spomenut ćemo još jednu podjelu a to je prema proučavanom biomu, npr. arktičku ekologiju, pustinjsku, tropsku itd.
Način djelovanja čovjeka i njegove životne filozofije da se koriste svi raspoloživi resursi preko stvarnih granica potrebe, doveo je do potrebe za očuvanjem okoliša i njegovom zaštitom.

Postoji nekoliko teorija o zaštiti okoliša;

Antroplološka polazi od toga da je zaštita okoliša namijenjena isključivo zdravlju i životu ljudi i općem blagostanju čovjeka, a temelji se na filozofskom shvaćanju ekološke etike po kojem čovjek ima obvezu zaštititi pojedine elemente okoliša u skladu sa svojim interesima.

Ekocentrična teorija zaštite okoliša polazi od prirode kao vrijednosti za sebe, bez obzira na njene funkcije za čovjeka, dakle priroda ima vlastito pravo egzistencije.

Resurno - ekonomska teorija koncentrirana je na zaštitu prirodnih izvora, pogotovo neobnovljivih, uvažavajući tako interese budućih generacija.

4. POJAM ODRŽIVOG RAZVOJA

Definiciju "održivog razvoja" koja se najčešće upotrebljava dao je Lester Brown, osnivač Worldwatch Instituta. Ona kaže daje održivi razvoj je takav razvoj koji zadovoljava potrebe sadašnjice, te omogućuje budućim naraštajima da zadovolje svoje potrebe.

Ako održivi razvoj shvatimo ozbiljno, rezultat toga će biti drastični zahtjevi za promjenom u gotovo svim područjima života. Ne samo da se moraju promijeniti naše potrošačke navike, što je samo po sebi već dovoljno teško, već mora doći do promjene svijesti u područjima ekonomije, društva i politike.

Politika održivog razvoja zahtijeva od svakog pojedinca dovoljno odgovornosti da prepozna što bi se sve moglo izvesti i ostvariti kada taj pojedinac prepozna da su njegovi interesi neodvojivo povezani s interesima zajednice. Zbog toga ideja održivog razvoja ovisi o kvalitativnom skoka sudjelovanja građana i o modernizaciji demokracije.

Ne radi se više o sudjelovanju u politički ili administrativno iniciranim planiranjima, odlukama i mjerama, nego se radi o savjesnom i odgovornom sudjelovanju na "savjetovanju o zajedničkim pitanjima" (Aristotel), o sudjelovanju u određivanju zadataka politike.

To znači da građani kao akteri moraju preuzeti veliku odgovornost za provedbu politike održivog razvoja, što sa sobom povlači strukturalne, institucionalne i financijske posljedice.

5. CILJEVI ZAŠTITE OKOLIŠA

Neke od definicija koje određuju osnovne ciljeve ZOK-a

ZAKON O ZAŠTITI OKOLIŠA

Ovim se Zakonom uređuje zaštita okoliša, radi očuvanja okoliša, smanjivanja rizika za život i zdravlje ljudi, osiguravanja i poboljšavanja kakvoće življenja za dobrobit sadašnjih i budućih generacija.

Zaštitom okoliša osigurava se cjelovito očuvanje kakvoće okoliša, očuvanje prirodnih zajednica, racionalno korištenje prirodnih izvora i energije na najpovoljniji način za okoliš, kao osnovni uvjet zdravog i održivog razvoja.

Osnovni ciljevi zaštite okoliša, u ostvarivanju uvjeta za održivi razvoj jesu: trajno očuvanje izvornosti, biološke raznolikosti prirodnih zajednica i očuvanje ekološke stabilnosti, očuvanje kakvoće žive i nežive prirode i racionalno korištenje prirode i njenih dobara, očuvanje i obnavljanje kulturnih i estetskih vrijednosti krajolika, unapređenje stanja okoliša i osiguravanje boljih uvjeta života.

Osnovni ciljevi zaštite okoliša ovoga Zakona postižu se:
predviđanjem, praćenjem, sprečavanjem, ograničavanjem i uklanjanjem nepovoljnih utjecaja na okoliš,
zaštitom i uređenjem izuzetno vrijednih dijelova okoliša, sprečavanjem rizika i opasnosti po okoliš, poticanjem korištenja obnovljivih prirodnih izvora i energije, poticanjem upotrebe proizvoda i korištenja proizvodnih postupaka najpovoljnijih za okoliš, ujednačenim odnosom zaštite okoliša i gospodarskog razvoja, sprečavanjem zahvata koji ugrožavaju okoliš, sanacijom oštećenih dijelova okoliša,
razvijanjem svijesti o potrebi zaštite okoliša u odgojnom i obrazovnom procesu i promicanjem zaštite okoliša,
donošenjem pravnih propisa o zaštiti okoliša,
obavještavanjem javnosti o stanju okoliša i njenim sudjelovanjem u zaštiti okoliša, povezivanjem sustava i institucija zaštite okoliša Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: države) s međunarodnim institucijama.
Okoliš je dobro od interesa za državu, i ima njezinu osobitu zaštitu.

Zahvatima u okoliš ne smije se utjecati na kakvoću življenja, na zdravlje ljudi i održivi razvoj prirode.

Upravljanje okolišem provodi se pod uvjetima i na način propisan ovim i posebnim zakonom.

6. NAČELA ZAŠTITE OKOLIŠA I ODRŽIVOG RAZVITKA

Načela zaštite okoliša utemeljena su na: međunarodnom pravu zaštite okoliša,opće prihvaćenim načelima (spoznajama),uvažavanju znanstvenih otkrića,najboljoj svjetskoj praksi.

Načelo preventivnosti

radi izbjegavanja rizika ili opasnosti po okoliš, pri planiranju ili izvođenju zahvata treba primijeniti sve prethodne mjere zaštite okoliša,
zahvat u okoliš treba biti planiran i izveden tako da što manje onečišćava okoliš, a da se pritom vodi računa o racionalnom korištenju prirodnih izvora i energije, pri izvođenju zahvata treba nastojati koristiti isprobana dobra iskustva i upotrebljavati raspoložive proizvode, opremu, uređaje i primjenjivati proizvodne postupke, najpovoljnije po okoliš,
kad prijeti opasnost od stvarne i nepopravljive štete okolišu, ne smije se odlagati poduzimanje nužnih zaštitnih mjera, pa ni u slučaju kad ta opasnost nije u cijelosti znanstveno istražena.

Načelo predostrožnosti

Četiri elementa:
ljudi su dužni poduzimati mjere predostrožnosti da spriječe zlo. sažeto rečeno, načelo "predostrožnosti" glasi: "ako sumnjate s razlogom da se nešto loše može dogoditi, dužni ste to pokušati spriječiti.",
teret dokaza štetnosti uporabe nove tehnologije, procesa, aktivnosti ili kemikalijama leži na njihovim izumiteljima, a ne na javnosti.,
prije uporabe nove tehnologije, procesa, kemikalija i početka neke aktivnosti, ljudi su dužni razmotriti sve ostale alternative, uključujući i alternativu "ne poduzimaj ništa", odluke koje se primjenjuju na načelo "mjere predostrožnosti" moraju biti iskrene i demokratske i moraju uključiti strane na koje one štetno djeluju.

Načelo cjelovitosti

pri donošenju strategije, programa, planova intervencije i propisa o zaštiti okoliša, te izdavanju dozvola, suglasnosti, odobrenja i provođenju financijske politike, nadzora kao i drugih mjera zaštite okoliša, neophodno je zajedničko djelovanje i suradnja tijela državne uprave i jedinica lokalne samouprave i uprave,
za cjelovito i ravnomjerno postizanje ciljeva zaštite okoliša tijela iz stavka 1. ovog članka osiguravaju način i uvjete zajedničkog djelovanja građana i institucija.

Načelo poštivanja pravila

kod donošenja odluke o zahvatu u okoliš i za vrijeme izvođenja zahvata mora se postupati u skladu sa zakonom i drugim propisima, te poduzimati sve mjere koje osiguravaju prava čovjeka na zdrav i čisti okoliš.

Načelo očuvanja vrijednosti prirodnih izvora i biološke raznolikosti

ne smije se umanjivati vrijednost prirodnih izvora, vode, mora, zraka, tla, šuma i izvornih vrijednosti krša,
prirodne izvore treba nastojati očuvati na razini kakvoće koja nije štetna za čovjeka, biljni i životinjski svijet,
tlo treba koristiti razumno i očuvati njegovu produktivnost, a nepovoljne učinke na tlo izbjegavati u najvećoj mogućoj mjeri, treba izbjegavati svaki zahvat koji ima štetan učinak na biološku raznolikost i očuvati prirodni genetski sklad i sklad prirodnih zajednica, živih organizama i neživih tvari.

Načelo zamjene ili nadomještanja drugim zahvatom

zahvat koji bi mogao nepovoljno utjecati na okoliš treba nastojati zamijeniti zahvatom koji predstavlja bitno manji rizik ili opasnost, pa i u slučaju kad su troškovi takvog zahvata veći od vrijednosti koje treba zaštititi,
pri korištenju proizvoda, uređaja i opreme i primijenjenih proizvodnih postupaka, onečišćivanje okoliša treba ograničavati na izvoru nastanka, tvari koje se mogu ponovno upotrijebiti ili koje su biološki razgradive trebaju imati prednost pri upotrebi, pa i u slučaju većih troškova, ako su ti troškovi razmjerni vrijednostima koje treba zaštititi,
upotrebi kemikalija i ostalih tvari koje razgradnjom postaju neškodljive dati će se prednost pred drugim tvarima, ako pri tome nema rizika ili opasnosti po okoliš.

Načelo plaćanja troškova onečišćivanja

onečišćivač snosi troškove nastale onečišćavanjem okoliša, troškovi iz stavka 1. ovog članka obuhvaćaju troškove nastale u vezi s onečišćavanjem okoliša, troškove sanacije i pravične naknade štete.

Načelo javnosti i sudjelovanja

građani imaju pravo na pravodobno obavještavanje o onečišćivanju okoliša, o poduzetim mjerama i s tim u vezi na slobodan pristup podacima o stanju okoliša u skladu s ovim zakonom i drugim propisima,
pri institucionalnom rješavanju pitanja zaštite okoliša tijela državne uprave i tijela jedinice lokalne samouprave i uprave osigurati će sudjelovanje zainteresiranih strana.

7. SUSTAV ZAŠTITE OKOLIŠA

Upravni i stručni sustav zaštite okoliša ponikao je u Hrvatskoj iz djelatnosti prostornog uređenja, jer je djelatnost prostornog planiranja i uređivanja prostora bila već sedamdesetih godina institucionalno, pravno i metodološki visoko razvijena. Institucionalni ustroj zaštite okoliša u Hrvatskoj započinje 1980. godine uspostavljanjem Zavoda za prostorno uređenje i zaštitu okoliša pri Ministarstvu graditeljstva. Od tada, pa sve do 1994. godine, kada se odvaja u zasebnu državnu upravnu organizaciju, zaštita okoliša je organizacijski bila vezana uz prostorno uređenje. Od 1994. godine pa do nedavno, odnosi prostornog uređenja i zaštite okoliša bili su više usmjereni na međusobno razgraničavanje djelokruga, nego na dogovaranje i održavanje suradnje. No, u traganju za najprimjerenijim modelima očuvanja okoliša i prostora, svijest o potrebi stručne i institucionalne suradnje tih dvaju djelokruga, kao bliskih, odnosno komplementarnih sektora, rezultirala je u 2000. godine uspostavljanjem Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja. Ono je nastalo spajanjem Državne uprave za zaštitu prirode i okoliša i Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i stanovanja, tako da su neki dijelovi ovog Ministarstva, koji su se bavili poslovima vezanim uz građenje i stambeno-komunalne poslove, izdvojeni i pripojeni nekim drugim tijelima državne uprave.

Zaštita prirode, kao posebna tema, bila je u proteklih dvadesetak godina predmet raznovrsnih organizacijskih shema: od samostalnoga republičkog zavoda, preko zavoda u okviru raznih ministarstava, da bi 1997. godine postala sastavni dio Državne uprave za zaštitu prirode i okoliša i kao takva ušla u sastav novog Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja.

Kao što je okoliš, prema definiciji, kompleksna kategorija sastavljena od više pojedinačnih tematskih područja, tako se i zaštita pojedinih sastavnih dijelova okoliša, kao što su: voda, more, šume, poljoprivredno zemljište, kulturna baština, ljudsko zdravlje, provodi putem određenih ovlaštenih sektora. U sadašnjoj institucionalnoj organizaciji, ovlast Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja ne pokriva cjelovitu problematiku zaštite okoliša pa bi, za cjelovitu sliku zaštite okoliša u Hrvatskoj, dio poslova u zaštiti okoliša, koji obavljaju druge institucije i organizacije, trebalo pridodati poslovima koji se obavljaju u okviru Ministarstva.

7.1. SUBJEKTI POLITIKE ZAŠTITE OKOLIŠA U RH

Zaštita okoliša nesumnjivo je jedna od najzahtjevnijih i najsloženijih aktivnosti, koja zadire u sve dijelove organizacije ljudskoga društva. To se posebice odnosi na međudjelovanje zaštite okoliša i primjerenog razvoja društva koje danas nazivamo održivi razvoj. Stoga je učinkovito institucionalno ustrojavanje sustava zaštite okoliša na razini državne uprave te lokalne samouprave i uprave od iznimne važnosti za Republiku Hrvatsku.

7.2. TIJELA I USTANOVE ZA POSLOVE ZAŠTITE OKOLIŠA

Sustav zakonodavne vlasti Sabor Republike Hrvatski sabor

A. Odbor za prostorno uređenje i zaštitu okoliša,
B. Odbor za poljodjelstvo, selo i seljaštvo,
C. Odbor za pomorstvo, promet i veze,
D. Odbor za turizam.

Sustav izvršne vlasti Vlada Republike Hrvatske Tijela državne uprave

Ministarstva
A. Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja,
B. Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva,
C. Ministarstvo pomorstva, prometa i veza,
D. Ministarstvo zdravstva,
E. Ministarstvo kulture
F. Ministarstvo unutarnjih poslova
G. Ministarstvo gospodarstva (energetika, industrija, nuklearna sigurnost...).

Državne upravne organizacije
A. Državna uprava za vode,
B. Državni hidrometeorološki zavod,
C. Državni hidrografski institut.

Županijski uredi
A. Uredi za prostorno uređenje, stambeno-komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša,
B. Gradske ispostave županijskih ureda.

Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja u svojoj ovlasti ima poslove provedbe zakona, donošenje propisa za njihovu provedbu te druge upravne i stručne poslove koji se odnose na opću politiku zaštite okoliša u ostvarivanju uvjeta za održivi razvoj, te pokriva općenita pitanja zaštite zraka, tla, voda, mora te biljnog i životinjskog svijeta u ukupnosti njihova uzajanmnog djelovanja.

Ministarstvo je ustrojeno u više upravnih organizacija od kojih su izravno za zaštitu okoliša odgovorne:

A. Uprava za opću politiku zaštite okoliša,
B. Uprava za zaštitu okoliša,
C. Uprava za zaštitu prirode.

I ostale jedinice ministarstva u službi su zaštite prostora i okoliša:

A. Uprava za prostorno uređenje,
B. Uprava za graditeljstvo,
C. Zavod za prostorno planiranje,
D. Uprava za inspekcijske poslove (zajednička).

7.3. AGENCIJA ZAŠTITE OKOLIŠA

Vlada RH osnovala je uredbom Agenciju za zaštitu okoliša u lipnju 2002. godine kao centralnu ustanovu za prikupljanje i objedinjavanje podataka o okolišu na razini države, obrađivanje podataka, vođenje baza podataka o okolišu, praćenja stanja okoliša i izvješćivanje o okolišu

Odluka o osnivanju temelji se na:
• Strategiji zaštite okoliša kao ključnom dokumentu zaštite okoliša u Republici Hrvatskoj, usvojenoj na sjednici Hrvatskog sabora 25. siječnja 2002. godine; Strategija zaštite okoliša posvećuje posebnu glavu potrebi osnivanja nezavisne stručne Agencije - AZO i njenim ciljevima, pozicionirajući je kao središnje stručno tijelo i mogućeg promotora održivog razvoja;
• obvezi iz Plana provedbe Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju između Republike Hrvatske i Europske zajednice i njihovih država članica, navedenu u članku 81. o osnivanju Agencije za zaštitu okoliša do kraja 2002. godine i članku 103. koji se odnosi na Informacijski sustav zaštite okoliša, potpisanog 29. listopada 2001. godine;
• nizu zakonskih i podzakonskih akata Republike Hrvatske koji predviđaju osnivanje Agencije za zaštitu okoliša kao nositelja Informacijskog sustava zaštite okoliša, ali i obvezama prema međunarodnim ugovorima temeljem kojih Republika Hrvatska treba prikupljati, obrađivati, razmjenjivati i/ili distribuirati različite informacije i podatke;
• potrebi da se na razini države na jednom mjestu ustroji sustav podataka o okolišu kao cjelini, koji će sadržavati podatke o trenutnom stanju okoliša, provedenom i planiranom monitoringu, onečišćenjima, trendovima onečišćenja i opterećenja, projektima zaštite okoliša koji se provode u RH ili su u planu, efikasnosti planiranih i provedenih mjera zaštite te efikasnosti pojedinih mjera politike zaštite okoliša.

Agencija zaštite okoliša obavlja poslove prikupljanja i objedinjavanja prikupljenih podataka i informacija o okolišu, radi osiguravanja i praćenja provedbe politike zaštite okoliša i održivog razvitka.

Djelatnost Agencije obuhvaća osobito:
- uspostavu, razvoj, vođenje i koordinaciju jedinstvenog informacijskog sustava zaštite okoliša u Republici Hrvatskoj,
- prikupljanje i objedinjavanje podataka i /ili informacija o okolišu,
- vođenje odgovarajućih baza podataka o okolišu,
- praćenje i izvješćivanje o stanju okoliša,
- praćenje i izvještavanje o utjecaju okoliša na zdravlje,

- obavljanje stručno-savjetodavnih poslova pri određivanju sadržaja, metodologije i načina praćenja stanja okoliša i vođenja jedinstvenog informacijskog sustava zaštite okoliša,
- pripremu podataka za izradu dokumenata i izvješća u vezi sa zaštitom okoliša i održivim razvitkom,
- izradu stručnih podloga za izradu odnosno suradnju na izradi, dokumenata održivog razvitka i zaštite okoliša te izvješća koja se daju u vezi s provedbom tih dokumenata,
- izradu Izvješća o stanju okoliša iz članka 51. stavka 2. Zakona o zaštiti okoliša,
- izradu Nacionalne liste pokazatelja,
- suradnju s tijelima državne uprave, upravnim odjelima županije, upravnim odjelima Grada Zagreba, upravnim odjelima velikog grada, grada i općine, pravnim osobama s javnim ovlastima i drugim osobama, međunarodnim tijelima, institucijama i udrugama na izradi i realizaciji projekata i programa zaštite okoliša,
- provođenje odnosno sudjelovanje u provedbi međunarodnih ugovora i sporazuma iz područja zaštite okoliša kojih je Republika Hrvatska stranka, u dijelu koji se odnosi na izvješćivanje prema preuzetima obvezama,
- sudjelovanje u projektima i programima iz područja zaštite okoliša koji se provode na temelju međunarodnih ugovora, po ovlasti Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva,
- osiguravanje uvjeta za pristup informacijama o okolišu, kojima raspolaže i koje nadzire.

Agencija je središnje informacijsko tijelo Republike Hrvatske za koordinaciju izvješćivanja i izvješćivanje Europske komisije o provedbi pojedinih propisa zaštite okoliša te provodi tu koordinaciju izvješćivanja i izvješćivanje.

7.4. FOND ZAŠTITE OKOLIŠA

Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost osnovan je na temelju odredbi članka 60. stavka 5. Zakona o zaštiti okoliša ("Narodne novine", br. 82/94. i 128/99.) i članka 11. Zakona o energiji ("Narodne novine", br. 68/01.). Zakon o Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost objavljen je u "Narodnim novinama" br. 107/03), a primjenjuje se od 01. siječnja 2004. godine.

Prema odredbama Zakona o zaštiti okoliša Fond se osniva radi osiguranja dodatnih sredstava za financiranje projekata, programa i sličnih aktivnosti u području očuvanja, održivog korištenja, zaštite i unapređivanja okoliša.

Prema odredbama Zakona o energiji Fond se osniva s ciljem sudjelovanja svojim sredstvima u financiranju nacionalnih energetskih programa imajući u vidu postizanje energetske učinkovitosti, odnosno korištenja obnovljivih izvora energije.

Prema odredbama Zakona o Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost Fond je osnovan radi financiranja pripreme, provedbe i razvoja programa, projekata i sličnih aktivnosti u području očuvanja, održivog korištenja, zaštite i unapređivanja okoliša te u području energetske učinkovitosti i korištenja obnovljivih izvora energije.

Fond je osnovan kao izvanproračunski Fond u svojstvu pravne osobe i s javnim ovlastima utvrđenim Zakonom. Javne ovlasti odnose se na donošenje upravnih akata u svezi plaćanja naknada i posebne naknade, vođenje očevidnika obveznika plaćanja, propisivanje uvjeta koje moraju ispunjavati korisnici sredstava Fonda i uvjeta za dodjeljivanje sredstava.

7.5. OSOBE OVLAŠTENE ZA STRUČNE POSLOVE ZAŠTITE OKOLIŠA

Osobe ovlaštene za stručne poslove zaštite okoliša iz Zakona o zaštiti okoliša

Članak 39.
(1) Pravna osoba ovlaštena za stručne poslove zaštite okoliša (u daljnjem tekstu: ovlaštenik),
pod uvjetima određenim ovim Zakonom i pravilnikom iz stavka 7. ovoga članka može obavljati
poslove koji se odnose na:
• izradu studija o značajnom utjecaju plana ili programa na okoliš (u daljnjem tekstu: strateška studija);
• izradu studija o utjecaju zahvata na okoliš uključujući i studiju prihvatljivosti planiranog zahvata za prirodu,
• izradu tehničko-tehnološkog rješenja za postrojenje vezano za objedinjene uvjete zaštite okoliša,
• izradu programa zaštite okoliša,
• izradu izviješća o stanju okoliša,
• izradu izvješća o sigurnosti,
• izradu elaborata o zaštiti okoliša koji se odnose na zahvate za koje nije propisana obveza procjene utjecaja na okoliš,
• izradu odnosno provjeru (reviziju) posebnih elaborata, proračuna, i projekcija za potrebe sastavnica okoliša,
• procjenu šteta nastalih u okolišu i
• praćenje stanja iz područja zaštite okoliša,
• obavljanje stručnih poslova za potrebe Registra onečišćavanja okoliša.

(2) Ovlaštenik za obavljanje poslova iz stavka 1. ovoga članka mora ispunjavati uvjete sukladno ovom Zakonu i propisu donesenom na temelju ovoga Zakona.
(3) Ovlaštenik može započeti obavljati neki od poslova iz stavka 1. ovoga članka nakon što ishodi suglasnost Ministarstva za obavljanje tih poslova.
(4) Ovlaštenik koji je izradio ili sudjelovao u izradi studije o utjecaju zahvata na okoliš ne može obavljati poslove praćenja stanja okoliša koje praćenje je određeno tom studijom.
(5) O izdanim suglasnostima iz stavka 3. ovoga članka Ministarstvo vodi očevidnik.
(6) Ministarstvo jednom godišnje, u prvom tromjesečju tekuće godine, za proteklo jednogodišnje razdoblje, u »Narodnim novinama«, objavljuje popis izdanih suglasnosti iz stavka 3. ovoga članka.
(7) Uvjete koje mora ispunjavati ovlaštenik za obavljanje pojedinih poslova iz stavka 1. ovoga članka, sadržaj zahtjeva za izdavanje suglasnosti, način izdavanja, rok na koji se izdaje, te uvjete za oduzimanje i način oduzimanja suglasnosti iz stavka 3. ovoga članka, sadržaj i način vođenja očevidnika iz stavka 5. ovoga članka, te druga pitanja s tim u vezi, uz suglasnost ministra nadležnog za poslove zaštite prirode, pobliže propisuje ministar pravilnikom.

8. DOKUMENTI I INSTRUMENTI ZA ODRŽIVI RAZVOJ I ZAŠTITU OKOLIŠA

Spomenut ćemo najvažnije dokumente održivog razvitka i zaštite okoliša;
• Strategija održivog razvitka i zaštite okoliša
• Plan zaštite okoliša Republike Hrvatske
• Program zaštite okoliša
• Izvješće o stanju okoliša

8.1. STRATEGIJA ODRŽIVOG RAZVITKA REPUBLIKE HRVATSKE

Nacionalna strategija zaštite okoliša usvojena u Saboru 2002. godine, zasniva se na načelima održivog razvitka i bavi se stanjem okoliša, međunarodnim obvezama, glavnim ciljevima koje treba poduzeti u svakom od prioritetnih područja.

Strategija sadrži osobito;
- Analizu postojećeg gospodarskog, socijalnog i okolišnog stanja
- Načela i mjerila za određivanje ciljeva i prioriteta održivog razvitka Države
- Osnovne ciljeve i mjere održivog razvitka gospodarstva, održivog socijalnog razvitka, te zaštite okoliša po pojedinim područjima
- Institucije koje će biti uključene u provedbu Strategije
- Način provedbe i odgovornosti za provedbu Strategije
- Praćenje provedbe Strategije skupom pokazatelja
Strategiju izrađuje Ministarstvo u suradnji sa središnjim upravnim tijelima nadležnim za poslove; gospodarstva, zdravstva i socijalne skrbi, poljoprivrede, šumarstva, vodnog gospodarstva, prirode, obrazovanja, znanosti, mora i turizma prometa i razvitka. Strategiju na prijedlog Vlade donosi Hrvatski sabor.

8.2. PLAN ZAŠTITE OKOLIŠA REPUBLIKE HRVATSKE

Plan određuje prioritetne ciljeve zaštite okoliša u Državi. Plan mora biti usuglašen sa Strategijom.

Plan osobito sadrži; mjere i aktivnosti u području zaštite okoliša, način provedbe mjera, redoslijed ostvarivanja mjera, rok izvršavanja, nositelje provedbe, projekte, procjenu sredstava za provedbu plana te analizu troškova.
Plan se donosi za razdoblje od osam godina. Plan izrađuje Ministarstvo a donosi ga Vlada.

8.3. PROGRAM ZAŠTITE OKOLIŠA

Program zaštite okoliša se u skladu s područnim (regionalnim) odnosno lokalnim posebnostima i obilježjima područja za koje se Program donosi, pobliže razrađuju mjere iz Plana za to područje.
Program sadrži uvjete i mjere zaštite okoliša, subjekte kjoi su dužni provoditi mjere utvrđene programom, praćenja stanja okoliša, način provedbe interventnih mjera, rokove za poduzimanje pojedinih mjera, izvore financiranja.

8.4. IZVJEŠĆE O STANJU OKOLIŠA

Za potrebe praćenja ostvarivanja ciljeva iz dokumenata održivog razvoja i zaštite okoliša, Hrvatski sabor za razdoblje od četiri godine razmatra izvješće o stanju okoliša na državnoj razini.

9. SASTAVNICE OKOLIŠA I NJIHOVA ZAŠTITA

Sastavnice okoliša su ; zrak, voda, more, tlo, biljni i životinjski svijet, krajobraz te zemljina kora. Sastavnice okoliša i utjecaji opterećenja
Sastavnice okoliša moraju biti zaštićene od onečišćenja pojedinačno i u okviru ostalih sastavnica okoliša, uzimajući u obzir njihove međusobne odnose i među utjecaje. Zaštita od onečišćenja i očuvanje pojedine sastavnice okoliša uređuju se Zakonom, posebnim zakonima, i propisima donesenim na temelju tih zakona a uključuju: zaštitu tla i zemljine kamene kore, zaštitu šumskog područja, zaštitu zraka, voda, mora i obalnog područja, zaštitu prirode, zaštitu od štetnog utjecaja genetski modificiranih organizama, zaštitu od buke, zaštitu od ionizirajućih zračenja i nuklearna sigurnost, zaštitu od štetnog utjecaja kemikalija, od svjetlosnog onečišćenja te gospodarenje otpadom.

Zaštita tla obuhvaća očuvanje zdravlja i funkcija tla, sprječavanje oštećenja tla, praćenje stanja i promjena kakvoća tla te saniranje i obnavljanje oštećenih tala i lokacija. Onečišćenje odnosno oštećenje tla smatra se štetnim utjecajem na okoliš, a utvrđivanje prihvatljivih graničnih vrijednosti kakvoće tla provodi se na temelju posebnih propisa.

Zaštita zemljine kamene kore obuhvaća održivo iskorištavanje mineralnih sirovina, održivo korištenje krajobrazne raznolikosti i zaštitu geološki vrijednih pojava, objekata i struktura. Da bi se osiguralo održivo korištenje zemljine kamene kore, utvrđuju se mjere zaštite i sanacije. Zaštita šumskih područja obuhvaća zaštitu prirodnih i polu prirodnih sastojina, šumskih kompleksa, kao i zaštitu šumskog tla, vodotoka i izvora, biljnog i životinjskog svijeta koji je u šumskom području, te genetskih sjemenskih sastojina autohtonih vrsta drveća.

Zaštita zraka obuhvaća mjere zaštite zraka, poboljšanje kakvoće zraka u svrhu izbjegavanja ili smanjivanja štetnih posljedica po ljudsko zdravlje, kakvoću življenja i okoliš u cjelini, očuvanje kakvoće zraka te sprječavanje i smanjivanje onečišćivanja koja utječu na oštećivanje ozonskog sloja i promjenu klime. Zaštita voda obuhvaća mjere zaštite voda te poboljšanje kakvoće voda u svrhu izbjegavanja ili smanjivanja štetnih posljedica za ljudsko zdravlje, slatkovodne eko sustave, kakvoću življenja i okoliš u cjelini.

Zaštita voda od onečišćavanja provodi se radi očuvanja života i zdravlja ljudi te zaštite okoliša, te omogućavanja održivog, neškodljivog i neometanog korištenja voda za različite namjene. Zaštita mora obuhvaća mjere zaštite mora uključujući morski ekosustav i obalno područje kao nedjeljive cjeline, sprječavanje štetnih zahvata na morski ekosustav, sprječavanja onečišćenja mora iz zraka, s kopna, s plovila i drugih onečišćivača uslijed pomorskog prometa uključujući i onečišćenje prouzročeno odbacivanjem s brodova ili iz zrakoplova sa svrhom potapanja ili spaljivanjem na moru, te prekograničnog onečišćenja, kao i sprječavanje onečišćenja uslijed velikih nesreća i uklanjanje njihovih posljedica.

Zaštita mora od onečišćenja podrazumijeva: upravljanje obalnim područjem, morskim dnom i morskim podzemljem te morskim okolišem, gospodarenje ribama i drugim morskim organizmima tako da se ne uzrokuje šteta morskom okolišu; osiguravanje održive marikulture trajnim praćenjem stanja i posebnom zaštitom odgovarajućih područja mora, podmorja i obale; te ispunjavanjem obveza iz međunarodnih ugovora. Zaštita obalnog područja obuhvaća mjere zaštite obalnih ekosustava i održivo upravljanje obalnim resursima.
Zaštita prirode odnosi se na očuvanje biološke i krajobrazne raznolikosti te zaštitu prirodnih vrijednosti a obuhvaća praćenje stanja prirode, uspostavu sustava zaštite prirodnih vrijednosti radi njihova trajnoga očuvanja, osiguranje održivog korištenja prirodnih dobara.

Zaštita od štetnog utjecaja genetski modificiranih organizama (u daljnjem tekstu: GMO) obuhvaća mjere kojima se uređuje prekogranični prijenos, provoz i ograničena uporaba GMO-a i mjere kojima se sprječava uvođenje u okoliš i stavljanje na tržište GMO-a i proizvoda koji sadrže i/ili se sastoje i/ili potječu od GMO-a protivno odredbama posebnog propisa. Zaštita od buke provodi se radi zaštite od buke štetne po zdravlje ljudi a koja predstavlja svaki zvuk koji prekoračuje najviše dopuštene razine utvrđene posebnim propisima s obzirom na vrijeme i mjesto nastanka u sredini u kojoj ljudi rade i borave. Zaštita od buke obuhvaća mjere zaštite od buke na kopnu, u obalnom području mora, vodi i u zraku, radi sprječavanja, smanjivanja i otklanjanja opasnosti za zdravlje ljudi.

Zaštita od ionizirajućih zračenja obuhvaća načela i mjere zaštite od ionizirajućih zračenja, postupanje u izvanrednim događanjima, način postupanja s radioaktivnim otpadom radi osiguranja i smanjivanja rizika za život i zdravlje ljudi te okoliš. Nuklearna sigurnost obuhvaća mjere sigurnosti i zaštite pri uporabi nuklearnih materijala i u obavljanju nuklearnih djelatnosti u svrhu sprječavanja izvanrednih događaja čija posljedica može biti radioaktivno onečišćenje okoliša. Zaštita od štetnog utjecaja kemikalija, njihovih spojeva i pripravaka obuhvaća mjere i postupke kojima se od njihovoga štetnog djelovanja štiti zdravlje ljudi, materijalna dobra i okoliš. Svjetlosno onečišćenje je promjena razine prirodne svjetlosti u noćnim uvjetima uzrokovana unošenjem svjetlosti proizvedene ljudskim djelovanjem.

Zaštita od svjetlosnog onečišćenja obuhvaća mjere zaštite od nepotrebnih, nekorisnih ili štetnih emisija svjetlosti u prostor u zoni i izvan zone koju je potrebno osvijetliti te mjere zaštite noćnog neba od prekomjernog osvjetljenja. Zaštita od svjetlosnog onečišćenja određuje se na temelju zdravstvenih, bioloških, ekonomskih, kulturoloških, pravnih, sigurnosnih, astronomskih i drugih standarda. Gospodarenje otpadom obuhvaća mjere za sprječavanje nastanka i smanjivanje količina otpada, bez uporabe postupaka i/ili načina koji predstavljaju rizik po okoliš, te mjere za sprječavanje štetnog djelovanja otpada na ljudsko zdravlje i okoliš.

10. KAKO DJELOVATI U SMJERU ODRŽIVOG RAZVOJA

Umjesto zaključka prikazat će se kako je moguće da svaki pojedinac konkretnim akcijama djeluje u smjeru održivog razvoja.

Fer trgovina: Postoji robna oznaka za proizvode koji su proizvedeni u fer procesu razmjene dobara i novca. Tko kupuje ovakve proizvode, ne samo da će dobiti kvalitetnu robu, nego može biti siguran da je to proizvod tijekom čijeg stvaranja nije dolazilo do iskorištavanja radne snage.

Informirati, surađivati, podržavati inicijative: Diljem svijeta postoje organizacije i inicijative koje se zauzimaju za održivi razvoj.
Potrošnja u smjeru održivog razvoja: Promjena potrošačkog ponašanja jedan je od najvažnijih zahtjeva koji se moraju ispuniti na putu prema promjeni načina života u smjeru održivog razvoja. No, pri tome se radi o veoma teškom izazovu koji podrazumijeva više vrsta promjena.

Održivi razvoj poljoprivrede: Diljem svijeta sve više poljoprivrednika prelazi na biodinamičku proizvodnju, a upravo od proizvodnje hrane ovisi mnogo toga na putu stvaranja društva budućnosti.

Vizija o solarnoj energiji: Upotrebljavati energiju koja se može nanovo proizvesti - također je jedan od najvažnijih zahtjeva koji se moraju ispuniti na putu prema promjeni načina života u smjeru održivog razvoja. Vizija o solarnoj energiji nudi prelazak na upotrebu solarne energije i novi model blagostanja.

 preuzmi seminarski rad u wordu » » »

Besplatni Seminarski Radovi

SEMINARSKI RAD