KARTAGENSKI PROTOKOL

KONVENCIJA O BIOLOŠKOJ RAZNOLIKOSTI

Konvencija o biološkoj raznolikosti je otvorena za potpisivanje na Konferenciji Ujedinjenih naroda o okolišu i razvoju u Rio de Janeiru u junu 1992. godine. Stupila je na snagu 29. decembra 1993. godine i trenutno stranke Konvencije čini 188 država. Kao glavni međunarodni sporazum koji se bavi pitanjima biološke raznolikosti, Konvencija osigurava zemljama članicama opsežan i cjelovit pristup u očuvanju biološke raznolikosti, održivo korištenje prirodnih dobara, te omogućava pravednu i jednakomjernu podjelu dobiti proizašle iz korišćenja genetičkog bogatstva.
Biološka sigurnost je jedna od tema koju spomenuta Konvencija obrađuje. Pojam biološke sigurnosti odnosi se na potrebu zaštite zdravlja ljudi i okoliša od mogućih šetnih posljedica proizvoda moderne biotehnologije. Istovremeno priznat je velik utjecaj moderne biotehnologije u unapređenju poljoprivrede, zaštiti zdravlja ljudi, podmirenju potreba za hranom, te općenito u unapređenju ljudskog blagostanja. Konvencija o biološkoj raznolikosti jasno prepoznaje ovaj dvostruki aspekt moderne biotehnologije, te stoga s jedne strane omogućava pristup i prijenos tehnologija, uključujući i biotehnologiju, koje su važne za zaštitu i održivo korišćenje biološke raznolikosti, a s druge strane traži razvoj odgovarajućih procedura koje će pojačati sigurnost korišćenja biotehnologije. Sigurnost je i glavni cilj Konvencije koji se postiže smanjenjem svih mogućih prijetnji za biološku raznolikost, uzimajući pri tome u obzir i rizik za ljudsko zdravlje.

Načelni ciljevi Konvencije o biološkoj raznolikosti su :
• očuvanje biološke raznolikosti,
• održiva upotreba sastavnica biološke raznolikosti,
• poštena i ravnopravna raspodjela dobara dobivenih iskorištavanjem genetičkih resursa, uključujući odgovarajući pristup genetičkim resursima i prikladan prijenos relevantnih tehnologija kao i prikladno finansiranje.

Konvencija prepoznaje da je ključ za očuvanje biološke raznolikosti održiva upotreba njezinih sastavnica. Konvencija svoje vodeće ciljeve konzervacije, održivosti i ravnopravne raspodjele dobara prevodi u obavezujuće obaveze prema ključnim odredbama o: mjerama za očuvanje biološke raznolikosti, kako in situ tako i ex situ; podsticajima za očuvanje i održivo korišćenje biološke raznolikosti; istraživanju i obučavanju; osviješćivanju javnosti i edukaciji; procjeni uticaja projekata na biološku raznolikost; regulisanju pristupa genetičkim resursima; pristupu prijenosu i tehnologiji; dobivanju finansijskih sredstava.

PROTOKOL BIOLOŠKOJ SIGURNOSTI
(KARTAGENSKI PROTOKOL)

U januaru 2000. godine COP je usvojio Protokol o biološkoj sigurnosti (Kartagenski protokol) koji je u skladu sa Članom 28. Konvencije stupio na snagu u 08. septembra 2003. godine za sve zemlje potpisnice. Protokol nastoji zaštititi biološku raznolikost od potencijalnih rizika koje predstavljaju živi modificirani organizmi kao rezultat moderne biotehnologije. Protokol uspostavlja proceduru sporazumnog informisanja unaprijed (advance informed agreement procedure, AIA) kako bi se osiguralo da zemlje imaju sve potrebne informacije za donošenje osviještenih odluka prije saglasnosti o uvozu takvih organizama na svoju teritoriju. Protokol upućuje na pristup predstrožnosti i potvrđuje jezik predstrožnosti u 15. Načelu Deklaracije iz Rio de Janeira o okolišu i razvoju. Protokol takođe ustanovljuje distribuciju podataka o biološkoj sigurnosti (Biosafety Clearing-House) kako bi se olakšala razmjena informacija o živim modificiranim organizmima i pomoglo zemljama u provođenju Protokola.
Taj se Protokol posebno usredotočio na reguliranje prekograničnog prijenosa i prevoza svakog živog modificiranog organizma (LMO), koji je proizvod moderne biotehnologije, a može imati štetne posljedice na očuvanje i održivo korišćenje biološke raznolikosti.
Protokol promoviše biološku sigurnost određujući pravila i procedure za siguran prijenos, provoz, rukovanje i korištenje živih modificiranih organizama, s posebnim naglaskom na međugranični prijenos i provoz LMO-a, te određuje vremenske rokove u kojima se odluke moraju donijeti. Protokol određuje niz procedura ovisno o namjeni LMO-a, pa tako postoje posebne procedure za LMO-e koje će se namjerno uvoditi u okoliš, posebne za one LMO-e koje se namjeravaju koristiti direktno za hranu, stočnu hranu ili u proizvodnji, a posebne za one LMO-e koji se koriste u zatvorenim sistemima. Zemlje potpisnice protokola dužne su osigurati sigurno rukovanje, pakovanje i transportovanje LMO-a. Uz to pošiljka LMO-a preko granice mora biti popraćena s odgovarajućom dokumentacijom u kojoj se specificira, osim drugih podataka, i vrsta LMO-a i kontakt osoba od koje se mogu dobiti dodatne potrebne informacije. Ove procedure i zahtjevi su stvoreni kako bi omogućili zemljama uvoznicama dobivanje neophodnih informacija na osnovi kojih mogu donijeti konačnu odluku o dozvoli ili zabrani uvoza određenog LMO-a temeljenu na činjenicama te sigurno rukovanje s tim organizmom.
Zemlja uvoznica svoju odluku treba donijeti na osnovi procjene rizika koja se temelji na znanstvenim podacima. U Protokolu se određuju principi i metodologija za izradu procjene rizika. U slučaju kada ne postoji dovoljno relevantnih znanstvenih podataka i znanja, zemlja uvoznica može koristiti princip predostrožnosti kod donošenja odluke o uvozu određenog LMO-a. Zemlja uvoznica može tada takođe uzeti u obzir, u skladu s svojim međunarodnim obvezama, i socio-ekonomske interese svoje zemlje. Princip predostrožnosti temelji se na detaljnoj analizi procjene rizika za svaki LMO pojedinačno, ali sam princip predostrožnosti ne odgađa donošenje odluke.
Zemlje potpisnice Protokola moraju također izgraditi sistem koji će omogućiti mjere uklanjanja štetnih posljedica od utvrđenog mogućeg rizika kao i mjere koje treba poduzeti u slučaju nekontrolisanog širenja određenog LMO-a u okoliš. Kako bi se omogućilo lakše provođenje Protokola osnovan je Međunarodni mehanizam za razmjenu informacija o biološkoj sigurnosti (engl. Biosafety Clearing House - BCH) za zemlje potpisnice Protokola, preko kojeg se izmjenjuju informacije.

Protokol donosi slijedeće pogodnosti zemljama potpisnicama:
• mogućnost sudjelovanja u usklađivanju pravila, procedura i provođenja međugraničnog prijenosa živih modificiranih organizama
• uspostavljanje sistema kojima Vlada zemlje potpisnice surađuje sa vladama drugih zemalja, privatnim sektorom i civilnim društvima na jačanju biološke sigurnosti
• poboljšan pristup relevantnim tehnologijama i podacima, te korist od izmjene informacija i znanja
• dokazivanje predanosti u očuvanju i održivom korištenju biološke raznolikosti putem provođenja mjera biološke sigurnosti.

U Kartagenskom protokolu o biološkoj sigurnosti uz Konvenciju o biodiverzitetu osnovnom međunarodnom dokumentu koji reguliše ovu materiju i koji je usvojen u Montrealu 2001. godine, genetički modifikovani organizmi su definisani kao organizmi čija je genetička osnova promijenjena primjenom metoda savremene biotehnologije. Definicija savremene biotehnologije u ovom dokumentu je mnogo uža od one koja se koristi u naučnoj javnosti. Kartagenski protokol kao savremenu biotehnologiju definiše metode rekombinantne DNK i direktnu inserciju DNK u ćelije i organele, kao i fuziju ćelija iznad taksonomskog nivoa familije. Na taj način izvan ove definicije ostaju i takvi legitimni dijelovi savremene biotehnologije kao što su npr. kultura tkiva ili kloniranje. S druge strane, postoje razlike u tretiranju organizama koji nastaju konvencionalnim ukrštanjima dva različita genetički modifikovana organizma u različitim državama i regulatornim sistemima.

PREISPITIVANJE ODLUKA

U svjetlu novih znanstvenih podataka o mogućim negativnim učincima na očuvanje i održivu upotrebu biološke raznolikosti, takođe uzimajući u obzir opasnosti po ljudsko zdravlje, stranka uvoza može u svako doba razmotriti i izmijeniti odluku u vezi s namjernim prekograničnim prijenosom. U tom slučaju stranka će u roku od trideset dana obavijestiti pošiljatelja notifikacije koji je prethodno najavio prijenos na koji se odnosi ta odluka, kao i Mehanizam razmjene obavijesti o biološkoj sigurnosti, te navesti razloge svoje odluke.

PROCJENA OPASNOSTI

Procjenu opasnosti koja se provodi u skladu s ovim Protokolom treba izvršiti na znanstveno ispravan način, u skladu i vodeći računa o prihvaćenim tehnikama procjene opasnosti. Takve procjene opasnosti moraju se temeljiti barem na raspoloživim znanstvenim dokazima, kako bi se utvrdili i procijenili mogući negativni učinci modificiranih živih organizama na očuvanje i održivo korištenje biološke raznolikosti, uzimajući također u obzir opasnosti po ljudsko zdravlje.
Stranka uvoza osigurat će da se procjene opasnosti obave. Ona može zatražiti od izvoznika da izvrši procjenu opasnosti.
Ako to zahtijeva stranka uvoza troškove procjene opasnosti snosit će pošiljalac najave.

UKLANJANJE OPASNOSTI

Uzimajući u obzir član 8. Konvencije stranke će uspostaviti i održavati prikladne mehanizme, mjere i strategije za regulisanje, uklanjanje i nadziranje opasnosti utvrđenih odredbama o procjeni opasnosti ovoga Protokola u vezi s upotrebom, rukovanjem i prekograničnim prijenosom modificiranih živih organizama.
Mjere koje se temelje na procjeni opasnosti moraju se nametnuti toliko koliko je potrebno da bi se spriječilo negativne učinke modificiranog živog organizma na očuvanje i održivu upotrebu biološke raznolikosti, uzimajući takođe u obzir opasnosti po ljudsko zdravlje na državnom području stranke uvoza.
Svaka stranka poduzet će odgovarajuće mjere za sprječavanje nenamjernog prekograničnog prijenosa modificiranih živih organizama, uključujući mjere koje zahtijevaju obavljanje procjene opasnosti prije prvog oslobađanja modificiranog živog organizma.
Svaka stranka će nastojati osigurati da se svaki modificirani živi organizam, bez obzira da li uvezen ili mjesno razvijen, prije nego se stavi u planiranu upotrebu podvrgne odgovarajućem razdoblju promatranja primjerenom njegovom životnom ciklusu ili životnome vijeku.
Stranke će surađivati s ciljem:
(a) utvrđivanja modificiranih živih organizama ili specifičnih svojstava modificiranih živih organizama koja mogu imati negativne učinke na očuvanje i održivo korištenje biološke raznolikosti, uzimajući takođe u obzir opasnosti po ljudsko zdravlje; i
(b) poduzimanja odgovarajućih mjera koje se odnose na postupanje s takvim modificiranim živim organizmima ili specifičnim svojstvima.

RUKOVANJE, PREVOZ, PAKIRANJE I OBILJEŽAVANJE

1. Kako bi se izbjegli negativni učinci na očuvanje i održivu uporabu biološke raznolikosti, uzimajući također u obzir opasnosti po ljudsko zdravlje, svaka stranka poduzet će neophodne mjere koje zahtijevaju da se svim modificiranim živim organizmima koji su podvrgnuti međunarodnom prekograničnom prijenosu unutar dosega ovog Protokola rukuje te da se pakiraju i prevoze u uvjetima sigurnosti, vodeći računa o odgovarajućim međunarodnim pravilima i standardima.
2. Svaka stranka preduzet će mjere koje zahtijevaju da popratna dokumentacija:
(a) Uz modificirane žive organizme namijenjene izravnoj upotrebi za ljudsku ili životi-njsku hranu, ili za preradu, jasno odredi da isti »mogu sadržavati« modificirane žive organizme i da nisu namijenjeni namjernom uvođenju u okoliš, kao i kontakt za daljnje obavijesti. Konferencija stranaka koja služi kao sastanak stranaka ovoga Protokola donijet će odluku o detaljnim uslovima u tu svrhu, uključujući oznaku njihovog identiteta i svake jedinstvene osobitosti modificiranih živih organizama, ne kasnije od dvije godine nakon datuma stupanja na snagu ovog Protokola;
(b) Modificirane žive organizme koji su namijenjeni za ograničenu upotrebu jasno obilježiti kao modificirane žive organizme; i navede sve uvjete sigurnog rukovanja, skladištenja, prijevoza i uporabe, kontakt za daljnje obavijesti, uključujući ime i adresu pojedinca i institucije kojima su povjereni modificirani živi organizmi; i
(c) Modificirane žive organizme koji su namijenjeni namjernom uvođenju u okoliš stranke uvoza i svake druge modificirane žive organizme unutar dosega Protokola, jasno obilježi kao modificirane žive organizme; navede identitet i odgovarajuće značajke i/ili obilježja, sve uslove sigurnog rukovanja, skladištenja, prevoza i upotrrbe, kontakt za daljnje obavijesti i, ako je prikladno, ime i adresu uvoznika i izvoznika; te sadrži deklaraciju da je prijenos u skladu sa zahtjevima ovoga Protokola primjenjivim na izvoznika.
3. Konferencija stranaka koja služi kao sastanak stranaka ovoga Protokola razmotriti
će potrebu i načine izrade standarda u pogledu prakse obilježavanja, rukovanja, pakovanja i prevoza, uz savjetovanje s drugim međunarodnim tijelima.

RAZMJENA OBAVIJESTI I MEHANIZAM ZA RAZMJENU OBAVIJESTI O BIOLOŠKOJ SIGURNOSTI

1. Ovime se osniva Mehanizam za razmjenu obavijesti o biološkoj sigurnosti kao dio Mehanizma za razmjenu obavijesti prema članku 18. stavku 3. Konvencije, kako bi se:
(a) olakšala razmjena znanstvenih, tehničkih, ekoloških i pravnih obavijesti o modificiranim živim organizmima, te iskustava s istima; i
(b) pomoglo strankama u provedbi Protokola, vodeći računa o posebnim potrebama stranaka zemalja u razvoju, a među njima posebno najnerazvijenih i malih otočkih zemalja u razvoju, te zemalja s privredama u tranziciji, kao i zemalja koja su središta porijekla i središta genetičke raznolikosti.
2. Mehanizam za razmjenu obavijesti o biološkoj sigurnosti služit će kao sredstvo putem kojeg će se obavijesti stavljati na raspolaganje u svrhe iz stavka 1. gore. On će osigurati pristup informacijama koje su stranke stavile na raspolaganje, a odnose se na provedbu Protokola. Takođe će, gdje god je to moguće, osigurati pristup drugim mehanizmima međunarodne razmjene obavijesti o biološkoj sigurnosti.
3. Bez da utiče na zaštitu povjerljivih obavijesti, svaka će stranka staviti na raspolaganje Mehanizmu za razmjenu obavijesti o biološkoj sigurnosti sve obavijesti koje je temeljem ovoga Protokola dužna staviti na raspolaganje Mehanizmu za razmjenu obavijesti o biološkoj sigurnosti, te:
(a) sve postojeće zakone, propise i smjernice za provedbu Protokola, kao i sve obavijesti koje su strankama potrebne za postupak dobivanja saglasnosti na temelju prethodne obavijesti;
b) sve bilateralne, regionalne i multilateralne sporazume i dogovore;
(c) sažetke svojih procjena opasnosti ili ekoloških pregleda modificiranih živih organizama nastalih u okviru zakonskog procesa i izvršenih u skladu sa člankom 15., uključujući, gdje je to prikladno, mjerodavne obavijesti koje se odnose na proizvode istih, tj. prerađenih materijala koji imaju porijeklo u modificiranim živim organizmima i sadrže nove utvrdive kombinacije genetskog materijala koji se može reproducirati, a dobiven je upotrebom savremene biotehnologije;
(d) svoje konačne odluke u vezi s uvozom ili oslobađanjem modificiranih živih organizama; i
(e) izvještaje koje je podnijela u skladu s člankom 33., uključujući one o provođenju postupaka dobivanja saglasnosti na temelju prethodne obavijesti.
4. O načinima rada Mehanizma za razmjenu obavijesti o biološkoj sigurnosti, uključujući izvještaje o njegovim aktivnostima, raspravljati će i donositi odluke na svojem prvom sastanku Konferencija stranaka koja služi kao sastanak stranaka ovoga Protokola, te ih nakon toga nadzirati.

JAVNA SVIJEST I UČEŠĆE

1. Stranke će:
(a) promicati i razvijati javnu svijest, obrazovanje i sudjelovanje u pogledu sigurnog prenosa, rukovanja i upotrebe modificiranih živih organizama u vezi s očuvanjem i održivom upotrebom biološke raznolikosti, vodeći takođe računa o opasnostima po ljudsko zdravlje. U tome će stranke, na prigodan način, sarađivati s drugim državama i međunarodnim tijelima;
(b) nastojati osigurati da javna svijest i obrazovanje obuhvate pristup obavijestima o modificiranim živim organizmima određenim u skladu s ovim Protokolom koji se mogu uvoziti.
2. Stranke će, u skladu s vlastitim zakonima i propisima, u postupku donšenja odluka u vezi s modificiranim živim organizmima savjetovati javnost, te će staviti javnosti na raspolaganje rezultate takvih odluka, pri čemu će poštovati povjerljivost obavijesti u skladu s člankom 21.
3. Svaka će stranka nastojati obavještavati javnost o sredstvima javnog pristupa Mehanizmu za razmjenu obavijesti o biološkoj sigurnosti.

DRUŠTVENO-EKONOMSKE OKOLNOSTI

1. Stranke, u donošenju odluke o uvozu prema ovom Protokolu ili prema domaćim mjerama za primjenu Protokola, mogu uzeti u obzir, u skladu sa svojim međunarodnim obvezama, društveno-ekonomske okolnosti koje proizlaze iz uticaja modificiranih živih organizama na očuvanje i održivu upotrebu biološke raznolikosti, posebno u odnosu na vrijednost biološke raznolikosti za domorodačke i lokalne zajednice.
2. Stranke se potiču na saradnju u istraživanjima i razmjeni obavijesti o svim društveno-ekonomskim uticajima modificiranih živih organizama, osobito na domorodačke i lokalne zajednice.

STUPANJE NA SNAGU

1. Ovaj Protokol stupa na snagu devedesetoga dana nakon datuma polaganja pedesetog instrumenta o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu država ili organizacija regionalnih ekonomskih integracija koje su stranke Konvencije.
2. Ovaj Protokol stupa na snagu za državu ili organizaciju regionalne ekonomske integracije koja ratificira, prihvati ili odobri ovaj Protokol ili mu pristupi nakon njegovog stupanja na snagu u skladu sa stavkom 1. gore, devedesetog dana od dana kada je država ili organizacija regionalne ekonomske integracije položila svoj instrument o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu, ili na dan kada Konvencija stupi na snagu za tu državu ili organizaciju regionalne ekonomske integracije, prema tome koji je kasniji.
3. Za potrebe stavka 1. i 2. gore, niti jedan instrument kojeg položi regionalna organizacija gospodarske integracije neće se smatrati kao dopunski uz one koje je položila država članica te organizacije.

ZAKLJUČAK

Za razliku od procene zdravstvene bezbednosti genetski modifikovane (GM) hrane, koja se sprovodi preko definisanih međunarodnih standarda, procenu ekoloških posljedica u proizvodnji GM hrane sprovode nadležna tijela različitih država na različite načine, uvažavajući međunarodne sporazume. Nekoliko međunarodnih ugovora i konvencija je relevantno za ekološke aspekte transgenih proizvoda, a najvažniji su: Konvencija o biološkom diverzitetu (KBD), Kartagena protokol o biološkoj sigurnosti i Međunarodna Konvencija o zaštiti bilja (IPPK). Međunarodni Savjet za nauku preporučuje dalja istraživanja efekata transgenih biljnih kultura i mnogo određeniji monitoring (sa boljom metodologijom) nakon njihovog uvođenja u životnu sredinu.
Cilj ovog Protokola je utvrditi i procijeniti moguće negativne učinke modificiranih živih organizama na očuvanje i održivu upotrebu biološke raznolikosti u okolišu koji će vjerojatno biti primatelj, uzimajući također u obzir opasnost po ljudsko zdravlje. Procjenu opasnosti koriste, inter alia, nadležna tijela radi donošenja utemeljenih odluka u vezi s modificiranim živim organizmima. Procjenu opasnosti treba izvršiti na znanstveno ispravan i transparentan način, a pritom se može uzeti u obzir stručne savjete i smjernice koje su izradile mjerodavne međunarodne organizacije. Opasnosti vezane uz modificirane žive organizme ili proizvode istih, odnosno prerađene materijale koji imaju porijeklo u modificiranim živim organizmima i koji sadrže nove, utvrdive kombinacije genetskog materijala koji se može reproducirati, a dobiven je korištenjem suvremene biotehnologije, treba razmatrati u sklopu opasnosti koje izazivaju nemodificirani primatelji ili roditeljski organizmi u okolišu koji će vjerojatno biti primatelj. Procjenu opasnosti treba obavljati od slučaja do slučaja. Tražene obavijesti mogu se po svojoj prirodi i razini pojedinosti razlikovati od slučaja do slučaja ovisno o modificiranom živom organizmu na kojeg se odnose, planiranoj uporabi i okolišu koji će vjerojatno biti primatelj.

LITERATURA

 Cartagena Protocol on Biosafety, Montreal 2001
 Mackenzie et al. 2003 An Explanatory Guide to Cartagena Protocol on
 Biosafety. IUCN
 Zakon o geneti ki modifikovanim organizmima. Službeni list SRJ 2001
 [12] Poslovnik o radu Nacionalnog saveta za biološku sigurnost. Ministarstvo
 poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, 2004
 Biosafety Clearing House Central Portal http://bch.biodiv.org
 Futuyma D. 1998. Evolutionary Biology. third edition SUNY Stony Brook
 Steiner,MP. 2000.Food Flight — the Changing Landscape of Genetically
 Modified Foods and the Law.Review of European Community and
 International Environment Law 9 (2), 152-159.
 GEF/UNDP - Ministarstvo turizma i zaštite životne sredine Republika Crna Gora, Konvencija o biološkoj raznovrsnosti 

 preuzmi seminarski rad u wordu » » »

Besplatni Seminarski Radovi

SEMINARSKI RAD