VRIJEDNOSNI PAPIRI

Svakog dana susrećemo se s nekakvim papirima. U suvremenoj privredi, u razvijenosti financijskog tržišta, vrijednosni papiri imaju raznovrsnu ulogu u unutarnjem i u međunarodnom prometu. ta se uloga svodi, gledajući globalno, na to da vrijednosni papri služe kao sredstvo plaćanja, sredstvo kredita i sredstvo robnog prometa. vrijednosni papiri omogućavaju maksimalnu mobilizaciju slobodnih novčanih sredstava i njihovu brzu cirkulaciju u prometu, jer se mogu lako i bez velikih smetnji prenositi s jedne osobe na drugu.
Vrijednosni papiri kao svrsishodan instrument financijskog tržišta efikasno funkcioniraju zbog toga što imaju određena svojstva koje respektiraju raznoliki subjekti financijskog tržišta. kvalitete vrijednosnih papira najviše dolaze do izražaja zbog svoje sigurnosti, očuvanja realne vrijednosti te rentabilnosti i likvidnosti.
Dijelimo ih na investicijske i hibridne vrijednosne papire. Pod investicijskim podrazumijevamo dionice i obveznice dok pod hibridnim podrazumijevamo povlaštene ili preferencijalne dionice, participativne obveznice i izvedenice (prava, opcije, varante, futurese i dr.)

2. POJAM I VRSTE VRIJEDNOSNIH PAPIRA

2.1. Općenito o vrijednosnim papirima

U stručnoj literaturi nailazimo na različita objašnjenja pojma vrijednosnog papira, uvijek polazeći od njegovih bitnih svojstava, uz naglašavanje razlika prema drugim sličnim ispravama. Tako se vrijednosni papir tumači kao isprava o građanskom pravu koje je s ispravom usko povezano, na način da je iskorištavanje toga prava uvjetovano držanjem isprave. Redovito se naglašava kako povezanost isprave i prava ne dolazi kod svih vrijednosnih papira jednako do izražaja. Pri tome se ističu tri elementa povezanosti: uvjet nastanka prava, uvjet prenosivosti prava i uvjet ostvarenja prava. Ipak, sva tri elementa ne moraju kumulativno postojati da bi se isprava smatrala vrijednosnim papirom, ali se prisustvo barem drugog ili trećeg uvjeta smatra neophodnim. Značajke vrijednosnog papira ponekad se izražavaju tako da se on opisuje kao isprava o nekom imovinskom pravu u kojoj je to pravo inkorporirano na način da je isprava neophodna za vršenje toga prava, njegov prijenos ili terećenje.
Vrijednosni papir moguće je odrediti ne samo kao ispravu, već i kao pravni posao ili stvar. Ako se promatra kao pravni posao, naglašava se izdatnikova obveza izvršenja određene činidbe ovlašteniku iz papira. Govoreći o vrijednosnom papiru kao stvari ističe se njegova podobnost da bude objektom stvarnih prava, kao što su vlasništvo i založno pravo. O tome što su vrijednosni papiri postoje različite teorije i gledanja, nastala u različitim društveno – ekonomskim i političkim uvjetima i prostorima. Razvoj robne privrede, širenje tržišta i s tim povezane složene brojne transakcije prometa roba i usluga nalagalo je potrebu efikasnog i sigurnog obavljanja međusobnih poslovnih odnosa, iz kojih su nastale određene tražbine koje postaju sve mobilnije.
Pojedini vrijednosni papiri nastaju u drugoj polovici 19. st. Kao zajednički naziv za mnogobrojne papire koji su cirkulirali u prometu, a bili su nositelji u njima upisanih prava. Zakonodavstvo iz područja regulative vrijednosnih papira nije postavilo čvrste pojmovne odrednice tog termina, što je rezultiralo posljedicom pravne nesigurnosti. Heinrich Bruner izrazio je shvaćanje o vrijednosnim papirima koje se je uglavnom prihvatilo a to je da je vrijednosni papir isprava u kojoj je upisano neko privatno pravo na način da je za ostvarenje toga prava potrebno posjedovanje same isprave. Pisane izjave dokazuju postojanje prava i simboliziraju egzistenciju potraživanja, odnosno obveze. Na taj način se imovinsko pravno točno fiksira te se prenosi na siguran i podesan način. Prijenosom pisane isprave o postojanju prava, odnosno potraživanja, obavlja s istovremeno i prijenos potraživanja. Papir sam za sebe ima neznatnu vrijednost, ali upisana potraživanja u njemu imaju toliku vrijednost koliko je potraživanje koje je u njemu utjelovljeno. Vrijednosni papiri se mogu prodati trećoj osobi što omogućava cirkulaciju prava na tržištu a to dovodi do nove vrijednosti vrijednosnog papira pa tako razlikujemo vrijednosne papire koji glase na nominalnu vrijednost i onu tečajnu.
Nominalna ili naslovna vrijednost je iznos na koji glasi papir i vidi se iz teksta isprave te kod vjerovničkih papira čini visinu tražbina, a kod papira udjela visinu udjela.
Vrijednost po kojoj se kupuju i prodaju papiri naziva se tečajna vrijednost vrijednosnih papira. Vrijednosnim papirima može se trgovati na burzama i drugim institucijama koje imaju dozvolu za trgovanje vrijednosnim papirima te se tu formira cijena vrijednosnih papira. On a može biti veća ili manja od nominalne.

2.2. Tržišta vrijednosnih papira

Vrijednosni papiri pojavljuju se na primarnom i na sekundarnom tržištu. Na primarnom oni se prvi put nude potencijalnim kupcima. Emisijom papira i njihovom prodajom izdavatelj pribavlja novčana sredstva, mobilizirajući tako raspršena sredstva u gospodarske svrhe. Za razliku od toga, na sekundarnom tržištu trguje se vrijednosnim papirima koji su već planirani. Može se trgovati organizirano ili neorganizirano pa govorimo o burzama ili drugim uređenim tržištima.

Burza se definira organizirano tržište na kojemu u skladu sa strogo propisanim pravilima, kupci i prodavatelji trguju vrijednosnim papirima. Njihova zadaća je spajanje ponude i potražnje vrijednosnica na jednome mjestu. Mjesta trgovanja razvijala su se kroz povijest i mijenjala, pa tako danas postojanje ponude i potražnje na parketu burze sve više gubi važnost jer se trgovina vrijednosnicama s burzovnog parketa prebacuje na kompjutorske monitore. Unosom naloga za kupnju ili prodaju u osobno računalo elektronski sustavi omogućuju tržišnim sudionicima zaključivanje burzovnih transakcija. Nalozi se prenose u glavni kompjuter na burzi koji uspoređuje i izvršava naloge ako je to moguće .

Da bi se moglo trgovati vrijednosnim papirima oni moraju imati određene sastavne dijelove a to su :
1. naznaku vrste vrijednosnog papira,
2. serijski i kontrolni broj vrijednosnog papira,
3. tvrtku, sjedište i adresu izdavatelja,
4. naznaku da vrijednosni papir glasi na donositelja ili na ime; ako glasi na ime, vrijednosni papir sadrži tvrtku i sjedište pravne osobe ili ime i prezime i jedinstveni matični broj građanina,
5. opis prava i obveza koje sadrži vrijednosni papir, obveze izdavatelja i način njihova ostvarenja,
6. mjesto i nadnevak izdavanja vrijednosnog papira,
7. potpise osoba koje su za to ovlaštene statutom izdavatelja.

3. VRSTE VRIJEDNOSNIH PAPIRA

Vrijednosni papiri se mogu podijeliti prema nekoliko kriterija. Po prvom kriteriju, dospijeća, možemo razlikovati kratkoročne, koji uglavnom dospijevaju unutar l godine, srednjoročne, koji obično dospijevaju između 3-7 godina te dugoročne vrijednosne papire koji dospijevaju općenito 10-15 godina, s izuzecima i do 30 godina. Dionice po definiciji nemaju čvrsto dospijeće. Po kriteriju vrste obveze možemo razlikovati dugovne vrijednosne papire, unutar kojih se obveza mora isplatiti u potpunosti i na vrijeme te glavničke (dioničke) vrijednosne papire, kod kojih ne postoji nikakvo jamstvo niti obveza na isplatu bilo kakovih prihoda. Nove vrste vrijednosnih papira, uz kratkoročne i dugoročne obveznice te dionice, pojavile su se kao odgovor na nepredvidljiva kretanja valutnih tečajeva, kamatnih stopa, roba, burzovnih indeksa i sl., a koja prema naravi svog djelovanja mogu ne samo utjecati na poslovne rezultate poduzeća, već u konačnici mogu ugroziti i sam opstanak poduzeća. Glavni su instrumenti, koji se koriste bilo u svrhu izmjene rizičnog profila poduzeća bilo u svrhu stvaranja novih financijskih instrumenata, unaprijedni i ročni ugovori, opcije i SWAP-ovi (zamjene). Uz ove financijske instrumente čiji je zaje¬dnički naziv, izvedenice ili derivati, pojavili su se i hibridni financijski instrumenti drugo ime za izvedenice, koji unutar sebe kombiniraju dvije vezane imovine ili predmeta hibridnog instrumenta. Ovakvi instrumenti koriste se kao alatke unutar upravljanja rizicima.

3.1. Investicijski (dugoročni) vrijednosni papiri

Dionice

Dionica je vrijednosni papir, odnosno pismena isprava ili elektronski zapis koja svojim vlasnicima daje točno utvrđena prava ali i obveze. npr. pravo na stjecanje dividende i pravo na odlučivanje u organima društva. Kupovinom dionica postajemo suvlasnikom društva čije smo dionice kupili - zato se dionice i zovu vlasničkim papirima. Izdavanjem dionica na tržištu od ulagača se prikupljaju novčana sredstva potrebna za financiranje poslovanja i razvoja. Izdavanje dionica je najlakši način da dođemo do kapitala. Minimalni iznos na koji dionica glasi je 5 € .

S obzirom na vrstu dionice možemo podijeliti na:
• dionice na ime i
• dionice na donositelja

Dionice na ime izdaju se radi pravne sigurnosti tada kada nije potpuno uplaćen nominalni iznos dionice ili veći iznos od nominalnog. To su dionice u kojima se imenom naznačuje osoba imatelja dionice.
Dionice na donositelja su dionice kojima osoba stjecatelja nije naznačena.

S obzirom na prava koje daju dionice možemo podijeliti na:
• redovne dionice i
• povlaštene dionice

Redovne dionice su one koje se izdaju u društvu te daju imatelju imovinska i upravljačka prava: imovinska prava, pravo na dividendu, pravo na isplatu ostatka likvidacijske ili stečajne mase, pravo prvenstva pri upisu novih emisija dionica, pravo sudjelovanja i pravo glasa na skupštini, pravo na obaviještenost o radu društva i sl.
Povlaštene dionice daju imatelju neka posebna prava i prednosti prema imatelju redovnih dionica. One daju pravo prvenstva pri isplati dividende i stečajne mase.

Povlaštene dionice možemo podijeliti na:
• participativne i
• kumulativne

Participativne dionice svom imatelju daju pravo sudjelovanja u podjeli dividende ili dobiti koja pripada imateljima redovnih dionica.
Kumulativne dionice imatelju daju pravo na naplatu neisplaćenih zaostalih dividendi prije nego što se te zaostale dividende podijeli imateljima redovnih dionica.
Posebna vrsta povlaštenih dionica su dionice bez prava glasa. To su dionice koje imatelju daju pravo sudjelovanja u podjeli dobiti ali ne daju pravo glasa u skupštini društva. Interes imatelja dionica bez prava glasa je u tome da dobije dividendu a ne sudjeluje u riziku gubitka.

Obveznice

Obveznica je dugoročni dužnički vrijednosni papir. To je dužnički financijski instrument jer kupac obveznice (na primarnom tržištu) posuđuje iznos na koji obveznica glasi njezinu izdavatelju (emitentu obveznice). Izdavatelj obveznice tijekom utvrđenoga vremenskog razdoblja imatelju obveznice godišnje plaća utvrđeni iznos kamata a o dospijeću obveznice i iznos na koji obveznica glasi. Za obveznicu možemo reći da je kreditno sredstvo jer posuđujemo novac emitentu a kao naknada za posuđen novac dobivamo kamate te možemo trgovati obveznicom na sekundarnom tržištu kapitala.
Cijena obveznice ne iskazuje se izravno kao cijena koštanja već u postotku nominalnog iznosa na koji obveznica glasi (vidi Tablica 1.)
"Npr. ako obveznica glasi na 1000 kuna, njezina cijena od 100 znači da kupac mora platiti 100% nominalnog iznosa na koji obveznica glasi, tj. 1000 kuna. Cijena od 95 znači 95% nominale, tj. 950 kuna dok cijena od 105 znači 105% nominalnog iznosa na koji obveznica glasi tj. 1050 kuna. Kad se obveznicom trguje po cijeni ispod 100% kažemo da se obveznica trži uz diskont, a ako se obveznicom trguje po većoj cijeni od 100% kažemo da se obveznicom trguje uz premiju."

Podjela obveznica: Postoji mnoštvo kriterija prema kojima se obveznice mogu podijeliti. Tako se s obzirom na vlasnika mogu podijeliti na obveznice na ime i obveznice na donosioca; s obzirom na kamatu, razlikuju se obveznice s fiksnom kamatom, s promjenjivom kamatom i obveznice bez kupona; s obzirom na otplatu, obveznice mogu biti s jednokratnim dospijećem i s anuitetnom otplatom; s obzirom na osiguranje, one mogu biti osigurane (npr. hipotekom, zalogom opreme i sl.) ili bez osiguranja (tzv. zadužnice) itd. Međutim, najvažnija podjela je ona s obzirom na izdavatelja obveznice: korporativne obveznice (obveznica poduzeća) i obveznice javnog sektora (državnih obveznica).

3.2. Hibridni (izvedeni) vrijednosni papiri

Hibridni vrijednosni papiri nazivaju se još i financijske izvedenice a to je posebna grupacija vrijednosnih papira izvedenih iz drugih klasičnih oblika vrijednosnih papira (obveznice i dionice). Kombinacijom obveznica i dionica nastaju hibridni vrijednosni papiri u koje se ubrajaju :

1. preferencijalne dionice
2. participativne obveznice
3. izvedenice (prava, opcije, varante i futurese)

Preferencijalne dionice su tipičan oblik hibridnog vrijednosnog papira. Imatelji preferencijalnih dionica ostvaruju određena povlaštena prava u odnosu na imatelje običnih dionica. Osnovna prava preferencijalnih dionica ostvaruju se kroz prioritet isplate dividende. Te prioritet pri isplati iz likvidacijske mase.

Participativne obveznice jesu obveznice kojima se ostvaruje pravo njezinog pretvaranja u dionicu ili prvokupa dionice.

Izvedenice

Prava su izvedeni vrijednosni papiri kojima se trguje na sekundarnim tržištima kapitala. Vlasnici prava ostvaruju mogućnost prvokupa novoemitiranih dionica nekog poduzeća isključivo uz privilegiranu cijenu.

Opcije su vrijednosni papir u obliku pisanog ugovora kojim vlasnik opcije ostvaruje određeno pravo na kupnju i prodaju vrijednosnog papira u unaprijed utvrđenom roku i unaprijed utvrđenoj cijeni. Opcija ima cijenu pa se stoga njome može trgovati na burzi ili OTC tržištu.

Varanti su dugoročne opcije za kupnju dionica. Oni sadrže određene pogodnosti koje se nude uz emisiju vrijednosnih papira kako bi se njima utjecalo na povećanje prihoda odnosno smanjenje troškova prilikom prikupljanja kapitala. Varante izdaju poduzeća, a najčešće su sastavni element uz emisiju obveznica ili preferencijalnih dionica.

Futurese (ročnice) su terminski ugovori koji se sklapaju između kupca i prodavatelja, a vezano uz prodaju odnosno kupnju nečega u budućnosti po cijeni koja se unaprijed odredi. Razlikujemo robne ročnice, ročnice na kamatne stope, ročnice na strane valute i ročnice na indekse dionica.

4. KOMISIJA ZA VRIJEDNOSNE PAPIRE

Izdavanje i trgovanje vrijednosnim papirima pod stalnim je nadzorom Komisije za vrijednosne papire (Croatian Securities Exchange Commission – CROSEC). Ona je osnovana 11. listopada 1996. g. radi uređenja, nadzora i razvoja hrvatskog tržišta kapitala. Komisija je samostalna i neovisna institucija odgovorna Hrvatskom saboru (a ne Vladi) što joj osigurava potrebnu političku neutralnost. Sabor imenuje njezine članove, koji jedanput godišnje podnose izvještaj o svom radu.

Komisija se sastoji od pet članova, od kojih je jedan predsjednik Komisije. Predsjednika i ostale članove Komisije imenuje i razrješava dužnosti Hrvatski sabor na prijedlog Vlade Republike Hrvatske.

Njezina zadaća je izrada prijedloga zakona vezanih za tržište kapitala, odluke i rješenja o izdavanju dozvola brokerskim kućama i ovlaštenim posrednicima pri trgovini vrijednosnim papirima, briga o pravilnom radu Središnje depozitarne agencije , nadzor poslovanja burzi i uređenih javnih tržišta te tržišnih sudionika. Komisija svakodnevno provjerava dali se svi sudionici na tržištu kapitala pridržavaju propisanih pravila. Jedan od glavnih ciljeva komisije za vrijednosne papire je širenje hrvatskog tržišta. Komisija prati sva zbivanja na tržištu kapitala u Republici Hrvatskoj, a posebno se to odnosi na Zagrebačku burzu i na Varaždinska burza.

Komisija za vrijednosne papire ima nekoliko odjela a to su:

Odjel za praćenje izdavanja vrijednosnih papira obrađuje zahtjeve za odobrenje prospekata o izdavanju vrijednosnih papira javnom ponudom i privatnim izdanjem, evidentira i prati povećanja temeljnog kapitala dioničkih društava bez odobrenja prospekta…

Odjel za uređenje tržišta vrijednosnih papira obrađuje zahtjeve za izdavanje dozvola ovlaštenim društvima, brokerima i investicijskim savjetnicima, nadgleda rad burzi i uređenih javnih tržišta, prati rad Središnje depozitarne agencije...

Odjel za praćenje investicijskih fondova obrađuje zahtjeve za izdavanje dozvola društvima za upravljanje investicijskim fondovima

Odjel za nadzor prati, kontrolira i nadzire sve sudionike tržišta kapitala, te predlaže primjenu zakonom određenih mjera i postupaka pred nadležnim upravnim i sudskim tijelima.

ZAKLJUČAK

U svakodnevnoj upotrebi izraz vrijednosni papir nije precizno definiran pa postoje razlike u zakonodavstvima pojedinih država, a postoje razlike i u znanstvenom pristupu.
Pojedini vrijednosni papiri nastaju u drugoj polovici 19. st. Kao zajednički naziv za mnogobrojne papire koji su cirkulirali u prometu, a bili su nositelji u njima upisanih prava.
Vrijednosni papiri pojavljuju se na primarnom i na sekundarnom tržištu. Na primarnom oni se prvi put nude potencijalnim kupcima. Emisijom papira i njihovom prodajom izdavatelj pribavlja novčana sredstva, mobilizirajući tako raspršena sredstva u gospodarske svrhe. Za razliku od toga, na sekundarnom tržištu trguje se vrijednosnim papirima koji su već planirani.
Instrumenti kojima se trguje na hrvatskom tržištu kapitala su dionice, obveznice i hibridni vrijednosni papiri. Dionica je vrijednosni papir, odnosno pismena isprava ili elektronski zapis koja svojim vlasnicima daje točno utvrđena prava ali i obveze a obveznica je dugoročni dužnički vrijednosni papir jer kupac obveznice posuđuje iznos na koji obveznica glasi njezinu izdavatelju. Izdavatelj obveznice tijekom utvrđenoga vremenskog razdoblja imatelju obveznice godišnje plaća utvrđeni iznos kamata a o dospijeću obveznice i iznos na koji obveznica glasi.
Hibridni vrijednosni papiri nazivaju se još i financijske izvedenice a to je posebna grupacija vrijednosnih papira izvedenih iz drugih klasičnih oblika vrijednosnih papira (obveznice i dionice). Kombinacijom obveznica i dionica nastaju hibridni vrijednosni papiri u koje se ubrajaju: preferencijalne dionice, participativne obveznice i izvedenice (prava, opcije, varante i futurese).
Izdavanje i trgovanje vrijednosnim papirima pod stalnim je nadzorom Komisije za vrijednosne papire (Croatian Securities Exchange Commission – CROSEC). Komisija je samostalna i neovisna institucija odgovorna Hrvatskom saboru (a ne Vladi) što joj osigurava potrebnu političku neutralnost. Sabor imenuje njezine članove, koji jedanput godišnje podnose izvještaj o svom radu.

LITERATURA

Knjige:

1. Denis Alajbeg i Zoran Bubaš: Vodič kroz hrvatsko tržište kapitala za građane; Institut za javne financije, Zagreb 2001.g.
2. Foley, Bernard: Tržišta kapitala, Mate d.o.o. Zagreb 1993.g.
3. Marijan Cingula i Marina Klačmer: Financijske institucije i tržište kapitala, TIVA, Varaždin 2003.g.
4. Veselica V. i dr.: "Vrijednosni papiri u gospodarskoj i pravnoj praksi", Inženjerski biro d.d., Zagreb, 1998.g.

Internet:

1. www.nn.hr
2. www.crosec.hr
3. www.rast.hr

PROCITAJ / PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:

ASTRONOMIJA | BANKARSTVO I MONETARNA EKONOMIJA | BIOLOGIJA | EKONOMIJA | ELEKTRONIKA | ELEKTRONSKO POSLOVANJE | EKOLOGIJA - EKOLOŠKI MENADŽMENT | FILOZOFIJA | FINANSIJE |  FINANSIJSKA TRŽIŠTA I BERZANSKI    MENADŽMENT | FINANSIJSKI MENADŽMENT | FISKALNA EKONOMIJA | FIZIKA | GEOGRAFIJA | HEMIJA I INFORMACIONI SISTEMI | INFORMATIKA | INTERNET - WEB | ISTORIJA | JAVNE FINANSIJE | KOMUNIKOLOGIJA - KOMUNIKACIJE | KRIMINOLOGIJA | KNJIŽEVNOST I JEZIK | LOGISTIKA | LOGOPEDIJA | LJUDSKI RESURSI | MAKROEKONOMIJA | MARKETING | MATEMATIKA | MEDICINA | MEDJUNARODNA EKONOMIJA | MENADŽMENT | MIKROEKONOMIJA | MULTIMEDIJA | ODNOSI SA JAVNOŠCU |  OPERATIVNI I STRATEGIJSKI    MENADŽMENT | OSNOVI MENADŽMENTA | OSNOVI EKONOMIJE | OSIGURANJE | PARAPSIHOLOGIJA | PEDAGOGIJA | POLITICKE NAUKE | POLJOPRIVREDA | POSLOVNA EKONOMIJA | POSLOVNA ETIKA | PRAVO | PRAVO EVROPSKE UNIJE | PREDUZETNIŠTVO | PRIVREDNI SISTEMI | PROIZVODNI I USLUŽNI MENADŽMENT | PROGRAMIRANJE | PSIHOLOGIJA | PSIHIJATRIJA / PSIHOPATOLOGIJA | RACUNOVODSTVO | RELIGIJA | SOCIOLOGIJA |  SPOLJNOTRGOVINSKO I DEVIZNO POSLOVANJE | SPORT - MENADŽMENT U SPORTU | STATISTIKA | TEHNOLOŠKI SISTEMI | TURIZMOLOGIJA | UPRAVLJANJE KVALITETOM | UPRAVLJANJE PROMENAMA | VETERINA | ŽURNALISTIKA - NOVINARSTVO

  preuzmi seminarski rad u wordu » » »

Besplatni Seminarski Radovi