MEDJUNARODNA EKONOMIJA

General Agreement on Tariff and Trade, (iz Havanske povelje) multilateralni medjunarodni sporazum o carinskoj i vanjskotrgovinskoj politici 1947. Sjedište je Ženeva. Osnovni cilj GATT je uklanjanje diskriminacije u medjunarodnoj trgovini i liberalizacija vanjske trgovine izmedju zemalja clanica.
Osnovni principi funkcioniranja GATT-a su:

1) Zabrana zaštite domace proizvodnje kolicinskim ogranicenjima, a dozvoljena zaštita je iskljucivo carina. Izuzeci su:
a) Zaštita poljoprivredne proizvodnje – za poljoprivrednu proizvodnju zemlje mogu koristiti kolicinska ogranicenja na strogo privremenoj osnovi. Potvrda teze da su izuzeci postali pravilo je agrarni protekcionizam EU.
b) Neravnoteža platne bilance – zemlje koje su suocene s vecom neravnotežom – deficitom mogu privremeno zaštititi svoju domacu proizvodnju kolicinskim ogranicenjima.
2) Sprecavanje diskriminacije u medjunarodnoj trgovini – pociva na klauzuli "najpovlaštenije" nacije. Ako bilo koja clanica GATT-a da povlašteni status bilo kojoj trecoj zemlji onda se taj povlašten status mora prenijeti na sve ostale clanice GATT-a. Izuzeci:
a) Carinske unije (medjusobno ukidaju carine i imaju jednaku politiku prema trecim zemljama). Ako zemlje tvore carinsku uniju one ukidaju carine i kolicinska ogranicenja medjusobno a da se to smanjenje ili ukidanje ne mora protegnuti na ostale clanice GATT-a.
b) Intrakompanijska trgovina – trgovina izmedju podružnica unutar jedne iste multinacionalne kompanije (ili se ne placa ili bitno smanji carina)
c) Malogranicni promet – ona podrucja koja se nalaze u zoni malogranicnog prometa ne moraju placati carine na uvoz.
3) Otklanjanje prepreka u medjunarodnoj trgovini putem pregovora i konzultacija – zemlje rješavaju nesuglasice iskljucivo pregovorima, prije je postojao sistem prisile prema nevršiteljima pravila pa su ga mnoge zemlje zloupotrebljavale – možda je bio jedan od najvecih problema GATT-a. To se je u WTO-u promijenile i uvedena je moralna kazna i vrlo konkretan "sistem prisile" (mešunarodna izolacija) zemalja koje se ne pridržavaju pravila.
4) Smanjenje carinske zaštite putem multilateralnih pregovora (rundi) – traju više godina, do sad je održano 8 rundi.
1. runda 1947. u Ženevi, smanjenje 21,1%
2. runda u Francuskoj 1949., smanjenje 1,9%
3. runda u Engleskoj1950-51. , smanjenje 3,0%
4. runda u Ženevi 1955-56., smanjenje 3,5%
5. runda u Ženevi 1961-62., smanjenje 2,4%
6. runda Kenedijeva runda u Ženevi 1964-67., smanjenje 36%
7. Tokijska runda 1974-1979., smanjenje 29,6%
8. Urugvajska runda – 1986 – 1993., smanjenje 40%

1.1. Problemi u funkcioniranju GATT-a

1) Toleriranje agrarnog protekcionizma – ovaj problem posebno je izražen kod EU – velika kolicinska ogranicenja s jedne strane, a s druge velike subvencije domacoj poljoprivrednoj proizvodnji.
2) Mjere sive zone – ne samo kolicinski vec i tzv. administrativni protekcionizam – sanitarne dozvole, certifikati o porijeklu,… koji indirektno ogranicava liberalizaciju svjetske trgovine.
3) Sve manji dio svjetske trgovine se odvijao pod okriljem GATT-a – prema procjenama, kanali svjetske trgovine (kako se ona danas odvija):
• 40% svjetske trgovine – unutar transnacionalnih kompanija
• 30% svjetske trgovine – unutar kompenzacijske trgovine
• 20% svjetske trgovine – u okviru državne trgovine
• 10% svjetske trgovine – klasicna (slobodna) trgovina

1.2. Urugvajski krug pregovora

To je osmi krug multilateralnih trgovinskih pregovora zemalja potpisnica GATT i najduže traje (1986-92). Završni akt sadži 28 sporazuma, potpisan je 1994. g.
Zakljucci:
1) Osnivanje svjetske trgovinske organizacije (WTO) – u potpunosti regulira svjetske trgovinske odnose. Sve clanice GATT-a su ovom odlukom postale clanice WTO-a. WTO je preuzeo sve principe GATT-a, sve odredbe i sporazume koji su zakljuceni pod okriljem GATT-a, sve rezultate prethodnih rundi i kompletne zakljuce Urugvajske runde. Clanice WTO-a moraju preuzeti sve zakljucke GATT-a u paketu. One zemlje koje nisu bile clanice GATT-a moraju proci kompletnu procedjuru i zakljuciti sve pregovore za pristup u WTO, a procedjura traje više godina, sveobuhvatna je i ukljucuje bilateralne sporazume sa svim zemljama koje su za to zainteresirane.
2) Odnosi se na trgovinu industrijskim proizvodima – Carine ce se smanjiti za daljnjih 40%. To smanjenje nije bilo jednokratno, vec "u ratama". Trebaju se postupno ukinuti pojedina kolicinska ogranicenja i to:
• VERS (Voluntary Export Restraints) – dobrovoljna ogranicenja izvoza, to su sporazumi izmedju industrija dviju zemalja (jedna zemlja ogranici izvoz u drugu zemlju)
• OMA (Orderly Marketing Agreement) – bilateralni sporazum o ogranicenju plasmana zemlje izvoznice u zemlju uvoznicu na razini države.
3) Tice se poljoprivrednih proizvoda –moguci izuzeci od principa GATT-a su najviše bili za poljoprivredne proizvode. Podrucje poljoprivrede je bilo najosjetljivije jer je trgovina bila restriktivna. Dogovori su najviše trajali jer vece zemlje štite svoju poljoprivredju (EU) pa su troškovi poljoprivredne proizvodnje u razvijenim zemljama znatno viši nego kod zemalja u razvoju. Razvijene zemlje moraju smanjiti carine za 30% u odnosu na nivo koji su imale 1986.-90. i to u slijedecih 6 godina a nerazvijene zemlje za 20% u slijedecih 10 godina. Kolicinska ogranicenja bi se trebala ukinuti i svesti pod carinsku zaštitu i ona bi podlijegala smanjenjima carina.
4) Odnosi se na tekstil i odjecu – ukidaju se kolicinska ogranicenja u okviru MEA (Multi Fiber Arrangement)
5) Usluge – prvi put se razmatraju. Reguliranje tog podrucja inicirale su razvijene zemlje s obzirom da su one najvece izvoznice usluga. Donesen je sporazum GATS (General Agreement on Trade and Services) kojim se regulira trgovina usluga.
6) Reguliranje prava (zaštita) intelektualnog vlasništva – Pojavila se potreba zaštite imena i procedjura sankcija za one koji krivotvore proizvode.
7) Nacin rješavanja medjunarodnih sporova – to se pogotovo tice dampinga i antidampinških procesa.

1.3. Regionalne ekonomske integracije

Ekonomsko povezivanje država u ekonomske zajednice i stvaranje novog ekonomsko-politickog podrucja radi ostvarivanja razlicitih interesa i ciljeva. Postoje razliciti stupnjevi ekonomske integracije:
1. zona slobodne trgovine
2. carinska unija
3. zajednicko tržište
4. ekonomska zajednica
5. monetarna unija.

Zona slobodne trgovine ostvaruje se ukidanjem carinskih pristojbi i postupnim ukidanjem kvantitativnih ogranicenja u razmjeni izmedju zemalja clanica zone. U carinskoj uniji uspostavlja zajednicki carinski sustav i carinska tarifa na uvoz proizvoda iz trecih zemalja. U zajednickom se tržištu ostvaruje slobodno kretanje proizvodnih faktora.Za ekonomsku zajednicu karakteristicna koordinacija monetarnih i fiskalnih politika. Pri monetarnoj uniji ujedinjuju se monetarni i fiskalni sustavi.
Cetiri kriterija na kojima se zasnivaju integracije:
1. mobilnost faktora proizvodnje i samih proizvoda
jednakost ili slicnost ekonomskih poticaja
2. institucionalni aspekt nadnacionalnog posredovanja
3. zajednicko korištenje novostvorene moci u odnosu na ostatak svijeta.

Slobodna razmjena daje odredene efekte prema teoriji integracije:
1.Staticke i 2.Dinamicke

Staticki efekt – efekt stvaranja trgovine (nastaje zbog slobode u kretanju robe i usluge povecava se trgovina izmedju zemalja clanica), efekt skretanja trgovine (nastaje kad se uvoz jeftinijih proizvoda iz zemalja izvan unije zamijeni skupljim proizvodima iz unije.
Dinamicki efekti - potpunija specijalizacija, poboljšanje uvjeta razmjene, povecanje efikasnosti domaceg gospodarstva, povecanje stope ekonomskog rasta.

Uvjeti pristupanja drugih zemalja integraciji: Otvorenost može biti formalna i stvarna. Formalna – kod integracija bez izricitih zapreka za pristupanje trecih zemalja, dovoljno je odbijanje 1 zemlje clanice. Stvarna otvorenost – ne postavljaju se posebni uvjeti, ne provodi se posebna procedjura.

1.3.1. Europska unija (EU)

Zapadnoeuropska gospodarska i politicka integracija osnovana Rimskim ugovorom 1957. pod nazivom Europska ekonomska zajednica (EEZ). God. 1986-93. nosila je naziv Europska zajednica(EZ) Današnji je naziv uveden 1993. Rimski su ugovor potpisale vlade Belgije, Francuske, Njemacke, Italije, Luksemburga i Nizozemske. Osnovni cilj ugovora bilo je postupno postizanje carinske unije, uklanjanje svih prepreka kretanju robe i usluga, rada i kapitala, uskladivanje monetarne i fiskalne politike i uspostavljanje zajednicke agrarne i transportne politike izmedju zemalja potpisnica ugovora. EU se je tijekom vremena širila te su joj 1973. pristupile Velika Britanija, Danska i Irska, 1982. Grcka, 1986. Španjolska i Portugal, a 1995. Austrija, Švedska i Finska.
Europski monetarni sustav – 1978. – ima za cilj stabilnost i održavanje fiksnih tecajeva putem ECU(European currency unit).Odstupanje od ECU-a 2,5% osim za liru 6%.
Europska investicijska banka- 1958. za financiranje zajednickog razvoja clanica.
Europski fond za razvoj – 1976. za financiranje prekomorskih podrucja i pridruženih clanica
Europski gospodarski prostor – je više integracija nego institucija a cine ga EU i EFTA.

1.3.2. Svjetska banka

(International Bank for Reconstruction and Development – IBRD, World Bank-WB), Medjunarodna banka za obnovu i razvoj, medjunarodna financijska institucija u sastavu UN. Osnovana 1944. na konferenciji u Bretton-Woodsu. 1946. pocela s radom, ima 178 clanica (Hrvatska 1993), a clanice mogu biti samo zemlje MMF. U sastavu su i Medjunarodna financijska korporacija IFC (osnovana 1956., daje kredite direktno privatnom sektoru zemalja u razvoju 156 zemalja clanica), Medjunarodno udruženje za razvoj IDA (1960., 93-154 zemlje clanice, sve zemlje dijele se u tri grupacije najmanje razvijene, srednje razvijene i razvijene zemlje. Razvijene i srednje razvijene zemlje davaoci su sredstava koja se daju samo najmanje razvijenim zemljama po povoljnim uvjetima.) Medjunarodna agencija za garantiranje investicija MIGA(1988.,93.-110 zemalja clanica, potice privatno investiranje u zemljama u razvoju).
Zadaci su joj: pomaganje obnove i razvoja clanica investiranjem kapitala u proizvodne svrhe, poticanje privatne investicije, utjecanje na ravnomjerni ukupni razvitak stavljanjem na raspolaganje financijskih sredstava pod povoljnijim uvjetima.
Svjetskom bankom upravljaju Savjet guvernera i Savjet uprave. Daje dugorocne kredite za projekte. Fondove za kreditiranje cine – uplacene kvote, sredstva prikupljena na financijskim tržištima, donacije razvijenih zemalja i sredstva od zarade.
Fondove za kreditiranje u okviru SB cine:
1. sredstva po osnovi uplacenih kvota
2. sredstva prikupljena na financijskim tržištima
3. sredstva iz donacije razvijenih zemalja
4. sredstva iz ciste zarade.

1.3.3. Medjunarodni monetarni fond

(MMF, IMF -178 clanica, Washington), medjunarodna monetarna institucija osnovana 1944.(1946.) na konferenciji u Bretton-Woodsu, kao specijalizirana agencija UN za pružanje pomoci zemljama clanicama u obrani stabilnosti njihovih valuta.
Glavni cilj MMF-a: promicanje medjunarodne gospodarske suradnje što se postiže nadzorom nad politikom tecajeva zemalja clanica i nadzorom nad medjuvalutarnim odnosima u svjetskom gospodarstvu.
Ciljevi MMF-a:
1. Kontrola stabilnosti medjunarodnog monetarnog sustava
2. Omoguciti razvoj multilateralne trgovine u svijetu
3. Održavanje stabilnosti nacionalnih valuta
4. Rješavanje njihovih platno-bilancnih problema.

3 nacina djelovanja MMF-a su:
1. formalno pravni (poštivanje pravila fonda)
2. savjetodavni (savjeti vladama)
3. financijski (odobravanje novcanih sredstava).

Struktura MMF-a: odbor guvernera, izvršni odbor, upravni direktor. Djeluje kao CB svih CB zemalja clanica. Uplacuje se kvota (75% nacionalna, valuta,25% u konvertibilnoj valuti).
3 osnovna pokazatelja za odredivanje vrijednosti deviznih tecajeva:
1. novcani tokovi unutar bilance placanja
2. relativne kamatne stope i prinosi ,
3. inflacija.

Valutni tecaj formira se i održava na tri nacina:
1. kao plutajuci ili fluktuirajuci devizni tecaj,
2. ako tecaj usko povezan uz vrijednost neke druge valute,
3. kao tecaj vezan za specijalna prava vucenja.

Devizni tecaj je cijena 1 valute izražena drugom valutom. SPV je obracunska jedinica.
Kada je stvorena SPV? 35 SPV / 1 unca zlata. Zbog pada vrijednosti zlata SPV se veže za košaricu valuta. Prednosti: SPV je stabilan i koristi se u racunovodstvene svrhe u MMF-u, koriste ga multinacionalne kompanije. Nedostatak mu je što se uzima prosjek od pet valuta (marka, franak, jen, funta, dolar) pa uvijek vrijedi manje od dolara.

Razliciti oblici financiranja koje odobrava MMF:
1. Rezervna tranša – kredit koji se odobrava, a doseže 25% kvote koju je zemlja uplatila,
2. Dodatne kreditne tranše – zemlja dobiva kredit u 100% iznosu njene kvote, taj iznos se povlaci u 4 godine svake godine 25%, ali dodatne tranše imaju teže kreditne uvjete,
3. Proširena mogucnost – MMF odobrava kredit za strukturalne i velike promjene u nacionalnoj ekonomiji zemalja clanica u iznosu od 140% uplacene kvote.
4. Dopunska sredstva ili kompenzacijsko financiranje – MMF odobrava kredit kada dode do neocekivanog pada izvoznih prihoda.
5. Financiranje stabilizacijskih zaliha – u ovakvim sporazumima zemlja mora imati odredene zalihe, stabilizacijske, regulativne zalihe kojima je cilj stabilizacija cijena primarnih proizvoda
6. Suplementarne financijske olakšice – MMF odobrava zemljama clanicama s velikim problemima u platnoj bilanci.
7. Privremene mogucnosti – odobravaju se krediti u suradnji sa 10 najrazvijenijih industrijskih zemalja.
8. Ostale mogucnosti – Trust fond sredstva koja je MMF dobio prodajom zlata iznad 35$ unca.

1.3.4. Svjetska trgovinska organizacija

(WTO-ŽENEVA) 1995., više od 90% svjetske trgovine robom i uslugama.
WTO preuzima prvobitna pravila GATT-a, na kojima temelji nova. Zadaca WTO-a – osigurati slobodan protok robe, kontrola trgovinske prakse i otkloniti nesuglasice medju zemljama clanicama. Nadzire i provodi znacajna sniženja carina i smanjenja necarinskih mjera o kojima je postignut dogovor. Predsjedništvo cine predstavnici diplomatskih izaslanstava clanica WTO i strucnjaci koje upucuju nacionalne vlade. RH je zapocela pripreme za pridruženje od 1993. i tada je dobila status promatraca. Za svako uclanjenje traže da svaka zemlja sastavi memorandum o vanjsko-trgovinskom sustavu zemlje i mora biti sastavljen po smjernicama GATT-a, u prilogu moraju biti makroekonomski pokazatelji i svi ekonomski zakoni na kojima pociva gospodarstvo.
Ciljevi RH u uclanjenju u ostale gosp. integracije: clanstvo u WTO, bilateralni sporazumi o slobodnoj trgovini , sporazum o pridruženom clanstvu s EU, zahtjev za punopravno clanstvo u EU, clanstvo u EU.

Europska monetarna unija – osnovana je sporazumom u Maastrichtu 1991.
Uvjeti integracija u EMU:
1. Inflacija ne smije prelaziti više od 1% prosjeka,
2. Kamate na dugorocni javni kapital +- 2% od prosjeka,
3. Valute prilagoditi Europskom monetarnom sustavu,
4. Budžetski deficit – ne veci od 3 % GDP-a.

1.3.5. NAFTA

North American Free Trade Association, 1990. Sjevernoamericka udruga za slobodnu trgovinu, uspostavljena Sporazumom o slobodnoj trgovini izmedju SAD, Kanade i Meksika. Bit sporazuma su odnosi SAD i Meksika od kojih se ocekuje da ce smanjenjem trgovinskih barijera i uklanjanjem ogranicenja kod stranih direktnih investicija povecati obujam i prihode od trgovine tih zemalja.

1.3.6. SREDNJA I JUŽNA AMERIKA

CACM - central American common market, 5 clanica. 1960. Nikaragva liberalizacija medjusobne trgovine
Andska grupa – 1969. Kolumbija. Clanice Peru, Cile, Salvador, Venezuela, Kolumbija. Cilj je uravnoteženje privrednog razvoja i medjusobne trgovine.
Karipsko zajednicko tržište – 1973. 17 clanica. Suradnja u podrucju trgovine i privrednog razvoja.
Latinsko Americko integracijsko udruženje – LAIA – 11 clanica 1980. Osnovni cilj ostvarenje latinsko-americkog zajednickog tržišta.
MERCOSUR – 1991. clanice: Argentina, Brazil, Paragvaj, Urugvaj. Regulira se slobodna trgovina medju zemljama clanicama. Cile se pridružio 1996.

1.3.7. AFRIKA

ECOWAS – ekonomska zajednica zapadno africkih država 1975., Nigerija. 16. clanica. Cilj: uspostaviti slobodnu trgovinu.
WAEC – zapadno africka ekonomska zajednica. Ima 7 clanica. Cilj: unapredenje medjusobne trgovine i stvaranje carinske unije.

1.3.8. SREDNI ISTOK

ACM – arapsko zajednicko tržište. 7 clanica. Cilj: formiranje zajednickog tržišta, slobodno kretanje robe, ljudi, kapitala. 1981. 1/3 svjetskih izvora nafte.

1.3.9. AZIJA

ASEAN-udruženje zemalja jugoistocne Azije. 1967. 10 clanica. Cilj: ubrzati ekonomski i socijalni razvoj, ekspanzija trgovine, kulturna kooperacija, promicanje zajednickih interesa, efikasnije korištenje poljoprivrednih i ekonomskih resursa.

1.3.10. OCEANIJA

CER – sporazum izmedju Australije i Novog Zelanda 1983. Ugovor o slobodnoj trgovini

2. EKONOMSKI POKAZATELJI USPJEŠNOSTI TRANZICIJE ZEMALJA SREDNJE EUROPE:

To su male zemlje, osim Poljske, što znaci da investitori nisu zainteresirani u smislu ulaganja u proizvodnju za namirenje domaceg tržišta jer je malo. Stopa nezaposlenosti, stopa inflacije, makroekonomska stabilnost su uglavnom kontrolirane i nisu ogranicavajuci faktor. Stopa nezaposlenosti je relativno visoka.

2.1. KOMPARATIVNI INDIKATORI STRANIH DIREKTNIH INVESTICIJA:

Sredinom 90-ih stopa SDI-ja je bila relativno visoka, što je bila posljedica privatizacije velikih državnih i javnih poduzeca.
1999 i 2000 u Poljskoj je bilo daleko najviše stranih direktnih investicija u odnosu na druge tranzicijske zemlje, i 5 zemlja svijeta.
Madjarska – najveci udio u medjunarodnom izvozu je udio stranih poduzeca s stranim kapitalom – IBM, Audi i Philips. 90 % izvoza preradivacke ind. cine strana poduzeca. Ona zapošljavaju 45% radne snage u preradivackom sektoru. 4 najveca izvozna sektora su pod vecinskim stranim kapitalom, a od 4 sektora s gubitkom 3 su pod domacim vlasništvom. Preko 300 slobodni zona; najveca ulaganja u automobilsku ind.
Ceška – 1997. velika financijska kriza, no prije toga ostvarivala je velik uspjeh. 26% zaposlenih u poduzecima u stranom vlasništvu. 9% ukupnog izvoza cini strani kapital; 4& ukupne prodaje dolazi od stranih kompanija; najveca ulaganja u telekomunikacije, banke i nekretnine.
Poljska – visoka stopa rasta GDP-a, GNP-a i ostalih makroekonomskih pokazatelja; srednje veliko tržište ( interesantno za investicije ); 8 mlrd $ SDI u 2000. g.; velika ulaganja u nekretnine; privlacan sektor telekomunikacija, osiguranja i željeznica
Slovenija – u zadnje vrijeme se bori s deficitom koji je financiran stranim zaduživanjem, ali postoji mogucnost njegovog rješavanja SDI-jem. SDI u odnosu na ostale su dosta niske; banke vecinom u stranom vlasništvu.
Slovacka – nije uspjela privuci puno SDI zbog: makroekonomske i politicke nestabilnosti, manjka transparentnosti, usporene privatizacije. Najveci izvoznik VW. SDI = 3,5 mlrd $ do 2000. strani ulagaci zainteresirani su za firme u stecaju.

2.1.1. HRVATSKA I STRANE DIREKTNE INVESTICIJE

Pozitivne implikacije ulaganja: na razini poduzeca rast proizvodnje, zaposlenosti i izvoza, a za inozemne kompanije financijska korist
Negativne implikacije: pretjerano iscrpljivanje prirodnih resursa domicilne zemlje, stvaranje veceg broja nezaposlenih u slucaju prestanka poslovanja.
Do 1995. prosjecno 100 mil $ godišnje; 1996. rastu na 540 mil $; 1997. blagi pad u odnosu na 96.; 1998. 892 mil $ ( Pliva ); 1999. preko mlrd $ ( HT prodan za 850 mil $ )
Green field ulaganja – od pocetka ulažu u neku firmu
Uvjeti koje traže strani investitori: stabilnost okruženja; djelotvornost državnog aparata; poticajne mjere za dodatno privlacenje investitora.
Ulaganje traži: sigurnost povrata; ugodnost korištenja; pristojnu kamatu.
Trenutno Hrvatska je zanimljiva za: špekulativna fin ulaganja; proizvodnju robe koja nije predmet medjunarodne razmjene ( crijep, cement ); industrije ili proizvode koji uživaju carinsku zaštitu; prirodne monopole i infrastrukturne djelatnosti.
Potrebna je svjesna, strucna i znanstveno utemeljena ekonomska politika da se pocnu stvarati uvjeti za privlacenje kvalitetnih stranih ulaganja.

2.1.2. PRAVNI OBLIK ZA INOZEMNA ULAGANJA U HRVATSKU

Strana poduzeca dobila su status kao i domaca i po tome je Hrvatska konkurentnija od mnogih. Od 1995. je na snazi ZPD koji regulira papire vezane za strana ulaganja; Zakonom o trg društvima izjednacene su strane osobe sa domacima; uskladen je sa zakonom razvijenih zemalja.
Povoljna klima ulaganja ovisi o ekonomskom i politickom stanju zemlje, kult cinjenicama, pravnom društvu ciji propisi jamce: povoljan režim ulaganja, nepovredivost vlasništva, sigurnost uloženog kapitala, mogucnost angažiranja ino strucnjaka, sudjelovanje ino ulagaca u vodenju poslova.
Od 1967. je bilo omoguceno ulaženje stranog kapitala u zemlju. Omogucen je slobodan prijenos dobiti nakon podmirenja svih obveza u RH. Strane osobe mogu u Hrvatsku uložiti kapital: na ugovornoj osnovi; u trgovacko društvo; u banku, štedionicu ili osiguranje; ostvariti obrt ili djelovati kao trgovacki pojedinci; dobiti koncesiju.
Podružnica nema status pravne osobe; ni domaca ni strana osoba ne može postati vlasnik stvari u pomorskom dobru.
Slobodne zone se sve više šire i u tranzicijskim i u razvijenim zemljama. Naše zone su usporedive sa stranim, ali: korisnici zone mogu biti domace i strane osobe; u zoni se mogu obavljati svi oblici trgovine s inozemstvom; roba se može slobodno izvoziti i uvoziti bez carina i poreza; roba može ostati neograniceno, za robu se ne placaju carine i porezi, niti se primjenjuju druge mjere gospodarskih djelatnosti; ako poduzetnik sudjeluje u gradnji ili sam gradi infrastrukturni objekt u zoni, u iznosu vecem od milijun kuna, osloboden je placanja poreza na dobit u prvih 5 godina.
U RH 2/3 ulaganja odnosi se na samo 3 djelatnosti: telekomunikacije, novcarske poslove, farmaceutsku industriju. 2/3 ukupnih ulaganja u RH dolazi iz EU. 80 % vlasništva u hrvatskim bankama je stranog porijekla.

2.2. MEÐUNARODNA KRETANJA KAPITALA I SVJETSKI DUGOVI

Klasicni krediti:
1. privatni zajmovi – sve više rastu, i danas dominiraju; investicije su privatne osobe; od 1990-1994 se 3× povecao broj ovih zajmova;
2. javni zajmovi – kreditori su države; u 90-im im je vrijednost ostala ista, a udio im se smanjuje;
3. izvozni krediti – krediti koje zemlje izvoznice kapitalnih/investicijskih dobara odobravaju kupcima tih proizvoda u drugim zemljama; ta dobra su: strojevi i transportna oprema, brodovi, investicijska oprema, uredaji... kod proizvoda koji imaju visoku jedinicnu vrijednost i proizvodnja im traje duže vrijeme pokazalo se da je neophodno da izvoznici financiraju kupce tih proizvoda ( to pocinje 80-ih ).

Izvoz kapitalnih dobara je važno poticati zbog:
1. bitan je za svaku zemlju jer ima najviši multiplikativni efekt – poticajno djeluje na proizvodnju a onda i na izvoz drugih pratecih djelatnosti. Ima najviši razvojni efekt na privredju;
2. u pravilu se daju uvjetovano, kupac tih dobara je vezan za trg repromaterijal, rez dijelove, servisne usluge iz zemlje izvoznice i time se dodatno potice izvoz.
Izvozno financiranje je prvo od osnovnih elemenata trgovacke strategije; izvozni krediti poprimaju sve veci udio u ukupnim zajmovima

2.3. SVJETSKA ZADUŽENOST

Jedan od osnovnih problema ali manji nego 70-ih i 80-ih. Posljedica intenzivnog kapitaliziranja u 70-ima, a može se povezati s posljedicama 1 naftnog šoka. Višestruko povecanje cijene nafte donijelo je zemljama izvoznicima nafte ogromne sredstva plasirana u europske i americke banke, pa su one imale ogromna sredstva na koja treba placati kamate, a to je bilo moguce jedino ako njih stave u opticaj i tako je poceo proces zaduživanja. Nudili su sredstva po vrlo povoljnim uvjetima. Od 1981. govorimo o zaduženosti kao velikoj krizi u svjetskoj ekonomiji. Još ne postoji zaduženost kao problem.
81. Poljska najavila moratorije na otplatu dugova što je poremetilo odnose na svjetskom tržištu. 1982. Meksiko, Brazil i Argentina – moratorij; zbog zaduženosti Meksika kod americkih banaka mnoge su propale, a SAD je dio duga otpisao, a dio reprogramirao.
Nakon 2 naftne krize ZUR su bile u teškom položaju; morale su uzimati nove zajmove da bi mogle otplacivati stare. Jedini izlaz – intenzivna izvozna orijentacija – to je izvuklo mnoge ZUR posebno “tigrove”.
Uzroci svjetske zaduženosti:
Eksterni:
1. u 70-im vrlo raspoloživi kapital po vrlo povoljnim ( promjenjivim uvjetima );
2. nepovoljan TOT ZURa – izvozile su se sirovine, cijene su im padale, uvoz najcešce raste, pa je TOT bio nepovoljan ( < 100 ); to je rezultiralo time da su ZUR smanjile izvozne prihode, a povecale potrebe za K;
3. 80-ih su trg restrikcije bile najviše; razvijene zemlje su imale vrlo restriktivnu uvoznu politiku, pa su ZUR mogle vrlo teško izvoziti na tržište razvijenih zemalja; nemogucnost izvoza ZUR u 80-im godinama dovodi ih u još težu situaciju, primorani su posudivati nove kredite.
Interni:
1. velika potrošnja osobito budžetska; osobna; investicijska vrlo visoka; problem je bio u strukturi investicija;
2. neadekvatni investicijski programi i programi razvoja – azijske su zemlje ulagale u izvozno orijentirane industrije, pa su uspjele otplatiti vecinu dugova;
3. politika negativnih kamatnih stopa – inflacija je viša od kamatnih stopa, poticalo se neracionalno trošenje sredstava ( svi su htjeli kredite );
4. visoka uvozna zavisnost ZUR – proces intenzivne industrijalizacije ZUR ovisio je o uvozu investicijskih dobara, repromaterijala...;
5. niska stopa štednje – gotovo sve ZUR, a imale su visoku stopu potrošnje. Dolazi do velikog zaduživanja; 6. strah od SDI-ja – a to je posljedica toga što su SDI bile usmjerene na sirovine.
Zaduženost je bila najveci problem 1980ih, ne samo ZUR ,nego i razvijenih zemalja. Danas je to manji problem, manje se o tome piše; dug se nije bitno povecao jer se dio otplacivao, a dio pozajmljivao.

2.4. MEÐUNARODNA EKONOMSKA RAZMJENA

Globalni odnosi u svjetskoj trgovini: svjetska trgovina = sveukupnost vanjskotrgovinskih odnosa svih zemalja svijeta. U 80im i 90im je ostvarila najviše stope rasta. Svjetska trgovina je tijekom 20 st. rasla znatno brže nego svjetska proizvodnja. Razlozi za taj rast su uglavnom:
1. liberalizacija trgovina;
2. implementacija ( primjena ) izvoznih trgovackih strategija;
3. integracijsko približavanje.
Intenzivno integracijsko povezivanje je isto jedan od razloga. Konkurentnost je postala osnova prestrukturiranja zemalja danas. Posljedica je toga da su nastale nove zemlje. Od 50ih godina do kraja 90-e nije bilo godine da je ostvarena negativna stopa rasta. Izuzetak 82-84 velika naftna kriza osobito u razvijenim zemljama.
Geografska usmjerenost svjetske trgovine: Daleko najveca razmjena je izmedju razvijenih zemalja. To pokazuje da današnji smjerovi ne slijede teoriju.

Karakteristike trg izmedju razvijenih zemalja: uglavnom se radi o trgovini:
1. istim ili slicnim proizvodima;
2. intra-industrijskoj trgovini;
3. radi se o visoko diferenciranim proizvodima tj. u nekim malim karakteristikama se razlikuju.

Intra-industrijska trgovina je specificna za razvijene zemlje, a daleko je najmanja kod najmanje razvijenih zemalja. Radi se o konkurentskim proizvodima i ta trgovina ima izrazito pozitivne poticaje za R i D, za unapredenje kvalitete i uopce konkurentnosti. Zbog toga se cesto udio intra-industrijske trgovine definira kao pokazatelj konkurentnosti. Veci udio podrazumijeva razvijeniju zemlju i kvalitetniju razmjenu. Udio se odredjuje Gruber – Lloyd-ovim indeksom:

Xi – izvoz; Mi – uvoz

3. ZEMLJE U RAZVOJU U SVJETSKOJ TRGOVINI

U 90-im su god. doživjele najviše stope rasta. Africke zemlje su ostvarile najlošije performanse. Hendikepirane su:
prirodnim ogranicenjima(nepovoljna klima, nepostojanje resursa, neobrazovanost).
1) politika,
2) prirodne predispozicije nisu više toliko bitne.
Uloga države je jako bitna iako danas više nije klasicni intervencionizam. Prevladava mišljenje da bi osnovni cilj države trebao biti stvaranje povoljnog makroekonomskog stanja, funkcija države bi trebala biti indirektna, gdje bi stvarala predjuvjete.
Kod tranzicijskih zemalja je nužna direktna umiješanost države u ekonomiju, to dovodi do boljih rezultata, više stope rasta, nižu inflaciju, makroekonomsku stabilnost.
Targeting – selektivno poticanje pojedinih sektora:
1) odrediti koji su to strateški sektori
2) tim izabranim sektorima dati podršku (poticajni krediti, niže kamatne stope, poticanje srednjeg I malog poduzetništva.

3.1. PODSKUPINE ZEMALJA U RAZVOJU

1) izvoznici klasicnih sirovina - najvecim djelom Africke zemlje ciji izvorni prihodi padaju.
2) izvoznici nafte – puno je povoljnija pozicija, što njihovi izvorni prihodi ne padaju drasticno
3) azijski tigrovi – model njihovog propulzivnog razvoja nije primjenljiv na druge zemlje. Uspjeli su drasticno povecati izvoz aktivnom politikom poticaja izvoza, visokom zaštitom domaceg tržišta.
4) uspješni reformatori – novo industrijalizirane zemlje; azijski tigrovi, Lat. Americke zemlje, grcka, kina. Liberalizirale su uvoz i imale su realni tecaj domace valute.

3.2. EFEKTI TRGOVINSKE OTVORENOSTI

(udio uvoza i izvoza u GDP)
Pozitivni efekti:
1) veca uvozna ponuda potice konkurenciju, a time vrši pritisak na povecanje kvalitete i snižavanje cijena.
2) brza apsorpcija tehnologije iz razvijenih zemalja što u jednom razdoblju bitno potice rast
3) povecanje izvoza-proširenje domaceg tržišta posebno je važno za mele zemlje, razvijaju se efekti ekonomije obujma. 4)veci izvoz rezultira potpunijim korištenjem domacih kapaciteta-povecava cjenovnu konkurenciju

3.3. MULTINACIONALNE KOMPANIJE

Karakteristike multinacionalnih kompanija (MNK):
1) intenzivna internacionalizacija
2) sve veci udio stranog kapitala u proizvodnji
3) seljenje proizvodnje preko granice
4) transfer tehnologije.

MNK su:

1) kompanije koje imaju svoje proizvodne ili prodajne jedinice u bar 6 zemalja
2) bar 30% kapitala imaju uloženo izvan maticne zemlje
3) da imaju hijerarhijsku strukturu organizacije
4) prije velika poduzeca; najcešce i jesu, više nije iskljucivo.

Izražena je tendencija ulaganja MNK u industriju s izrazitom tehnološkom komponentom(elektronika, automobilska, farmaceutska).
Prednosti MNK-a:
1) koncentracija kapitala
2) koncentracija visokostrucne radne snage
3) postrojenje u više zemalja.

Organizacijska struk. MNK-a:
1) horizontalna integracija
2) vertikalna integracija
3) konglomerati

Ekonomska snaga MNK: smatra se da danas MNK ostvaruju polovicu svjetske proizvodnje, 2/3 svjetske trgovine, ¾ svjetskog transfera tehnologije. Danas dominira trgovina unutar MNK, pogotovo u razvijenim zemljama i to je intrakompanijska trgovina. Interkompanijska se trgovina odvija po transfernim cijenama - po njima se uvozi i izvozi unutar jedne MNK. Transferne cijene su mehanizam MNK kojim one usmjere profit tamo gdje im se isplati.
Problemi u funkcioniranju MNK:
1) nitko ne može kontrolirati rad MNK-a u više zemalja
2) ekološki problem- razvijene zemlje prenose industriju koja više ne zadovoljava ekološke standarde.
Uloga MNK-a u zemljama u razvoju:
1) povecanje broja zaposlenih
2) povecavaju izvoz
3) djelomicno doprinose rastu GNP-a
4) investicije su vezane za nisku cijenu radne snage.

Strane direktne investicije – medjunarodne investicije: 1)direktne 2)portfolio investicije
Strane direktne investicije su poduzetnicke investicije. Cilj je kontrola i upravljanje nad uloženim sredstvima. Smatra se da je SDI – kad strani investitor posjedjuje bar 10% dionica, to mu osigurava kontrolu nad poduzecem.
Ulaganje možemo podijeliti na horizontalno i vertikalno – s obzirom na karakter ulaganja:
1) horizontalno – više istih ili slicnih država ? razvijene zemlje, jer je naglasak na prijenosu znanja; cilj - osvajanje tržišta.
2) vertikalno – za zemlje u razvoju, jer se tu sele niže faze proizvodnje, naglasak je na transferu kapitala

Motivi ulaganja stranih direktnih investitora:
1) širenje tržišta
2) jeftinija proizvodnja
3) niži porezi
4) zaobilaženje protekcionistickih mjera
5) niži prijevozni troškovi
6) dobivanje statusa domaceg poduzeca.

Koristi za zemlju primatelja:
1) veca zaposlenost
2) povecanje izvoza
3) priliv suvremenih tehnologija, znanja (povecanje konkurentnosti)
4) povecanje izvora sredstava za nove investicije
5) priliv novih menadžerskih i organizacijskih tehnika (efikasnost)

Stanje u tranzicijskim zemljama 80-ih:
1) nezadovoljavajuca stopa rasta
2) nekonkurentnost na tržištu zemalja
3) nedovoljna investicijska aktivnost

Ekonomski elementi tranzicijske strategije:
1) makroekonomska stabilizacija
2) mikroekonomska liberalizacija
3) rekonstrukcija i privatizacija
4) uloga države u ekonomskim poslovima

Strane direktne investicije: Tranzicijske zemlje su bile razlicito pripremljene za tranzicijske procese, što je utjecalo na primitak stranih investicija

Utjecaj direktnih investicija na odredenu zemlju:
Povoljan utjecaj:
1) povecanje izvora sredstava za financiranje investicija i razvoja
2) osiguranje inozemnih sredstava placanja
3) financiranje uvoza i uravnoteženje platne bilance
4) uvodenje suvremene tehnologije.

Nepovoljne posljedice:
1) stvaranje strukturnih poremecaja
2) stvaranje politickih poteškoca
3) mogucnost financijske krize

Pozitivni efekti:
1) stvaranje dodatne akumulacije
2) izvor deviznih sredstava
3) poboljšavanje platne bilance
4) povecanje zaposlenosti
5) strucno osposobljavanje
6) razvoj infrastrukture

Zemlje u tranziciji – pojavljuju se zadnjih 10-ak godina jer su dale investitorima mnoge olakšice te zato postaju interesantnije od zemalja u razvoju:
1) zato što su blizu EU, tržište koje ima tendenciju porasta kupovne moci. Struktura potrošnje je relativno slicna tim zemljama
2) Pravna regulativa za poticanje investicija je jako razvijena jer daju investicijske olakšice. Ove zemlje su dostigle jednu politicku stabilnost.

3.5. POZITIVNI EFEKTI INTRAIND TRGOVINE

Ona povecava konkurentnost, kratkorocno najvece koristi imaju potrošaci (puno slicnih proizvoda), dugorocno i proizvodaci (domaca proizvodnja, koja je prisiljena ulagati R&D, unaprjedivati kvalitetu i širiti usluge koje prate taj proizvod.

4. STRUKTURA SVJETSKE TRGOVINE PREMA GRUPAMA PROIZVODA

Struktura svjetske trgovine je doživjela velike promjene zadnjih 10-15g. To je u vezi sa tehnološkim razvojem. Resursi proizvodnje doživjeli su cak i negativne stope rasta, dok su visoko tehnološki proizvodi doživjeli vrlo pozitivne stope rasta. Tehnološki i znanjem intenzivni proizvodi imaju – najveci rast cijena i najvecu tendenciju rasta potražnje. Postoji dugorocna tendencija prelaska s jednostavnijih tehnologija na kompleksnije.

1. GRUPA: KAPITALNO I TEHNOLOŠKI INTENZIVNI PROIZVODI su na 1. mjestu, ali u njih mora ulagati puno kapitala, jer proizvodni proces traje dugo i jedinicna cijena tih proizvoda je vrlo visoka, pa je kod njih važna uloga države: financiranje, kreditna podrška. Države u pravilu financiraju pripremu proizvodnje i poticu izvoz. Ta sredstva su prevelika za jednu kompaniju. Radi se o srednje razvijenim zemljama. Prisutno je seljenje iz razvijenije u srednje razvijene zemlje koje imaju jeftiniju ali obrazovanu radnu snagu. To mora biti država s visokim nacionalnim dohotkom da može podnijeti tu podršku.
2.GRUPA: TEHNOLOŠKI I ZNANJEM INTENZIVNI PROIZVODI – najznacajniji proizvodaci – odredeni proizvodni procesi su se preselili u nisko razvijene zemlje jugoistocne. Azije (montaža, sklapanje), a istraživanje i razvoj su u visoko razvijenim zemljama. Proizvodnja R&D novih proizvoda je u visoko razvijenim zemljama, multinacionalnim kompanijama koje imaju kapitala i istraživacki potencijal na 1. mjestu. To su poduzeca sa najvecim stopama rasta.
3. GRUPA: ENERGIJA I SIROVINE – visoki udio u svjetskoj trgovini zahvaljujuci nafti, ostale sirovine imaju tendenciju pada i cijena i potražnje.
NAFTA- 4 naftna šoka.
1. naftni šok – 1973.g. do tad 2$ po barelu. 73/74 na 11$ po barelu, a povremeno na svjetskom. tržištu i do 20$ po barelu iskljucivo je posljedica politicke situacije. OPEC – zemlje clanice izvoznice nafte uvele su embargo na izvoz nafte u zapadne zemlje, šok je bio najveci do tad za zemlje u razvoju – vecina uvoznica nafte, deficit cijena nafte – dužnicka kriza. Razvijene zemlje nisu imale vlastite rezerve nafte 1973.g. jer je dostupna bila jeftina nafta iz uvoza, a njihovo gospodarstvo se temeljilo na nafti.
Najviše je pogodilo SAD koje su uvozile naftu iz clanica OPEC-a, Japan je uvozio preko 90%, Europske zemlje su ovisile takoder o tom izvoru snabdijevanja.
Došlo je do velike krize inflacije 73-75 – pada proizvodnja, raste nezaposlenost – kriza je više izražena u razvijenim zemljama. Dolazi do prestrukturiranja gospodarstva:
1.prema tehnologijama koje manje troše naftu
2.prema višim tehnologijama

Proces je posebno intenzivan u Japanu jer je najviše ovisio o nafti. U nekoliko god. završio je proces prestrukturiranja. Zemlje su pocele istraživati vlastita nalazišta nafte. 1980.g. Velika Britanija i Norveška su našle velike izvore te Meksiko, Rusija, Aljaska.
2. naftni šok – cijene skocile od 11 na 35$. Slabiji šok jer razvijene zemlje manje ovise o izvorima Bliskog i srednjeg Istoka i uopce o nafti. Velike multinacionalne kompanije su posjedovale velike zalihe koje su plasirale na tržište. Politicki povod – Rusija je napala Afganistan(imao nalazišta) (Cecenija). Zemlje u razvoju su tad šok više osjetile jer one nisu uspjele zapoceti proces prestrukturiranja. 1980.g. izašla dužnicka kriza (2 naftni šok). 80-82god. 2 velika kriza nakon 2 sv. rata. Cijena nafte ne ovisi ni o ponudi nafte nego o politickoj situaciji.
3. naftni šok – 1990g. Za vrijeme napada Iraka na Kuwait, posljedica politicka nestabilnost – cijena do 40$po barelu ali kratkotrajno. Trajao je 1 mjesec, nakon toga cijene su bile stabilne oko 17 $, a 1999.g. 11$
4.naftni šok – posljednjih 6 mjeseci 36$ po barelu. Dolar porastao 25% ,pa je šok time veci, pa se kaže da je nafta sada 4 puta skuplja. Razvijene zemlje to bezbolno prolaze (nova nalazišta, osnova gosp. je tehnologija , a ne energetska infrastruktura). Manje razvijene i tranzicijske zemlje su osjetile. U Hrvatskoj je Vlada odlucila da se trošarine smanjuju kako se nafta poskupljuje – oko 22$ po barelu uzimajuci to u obzir, ali to utjece na otežavanje proracuna, te opterecenje na gospodarstvo.

KRETANJE CIJENA U BUDUCNOSTI

NAFTA - ponuda – postoje velika nalazišta nafte, smatra se da ce se nalaziti i više u velikim dubinama (200 m), iz polarnih podrucja te sa kopna. Troškovi ce biti viši pa bi i cijena mogla biti viša ali to nije sigurno.
SIROVINE – kretanje cijena od 1950.g. – tendencije pada, a ocekuje se i u buducnosti, zbog tehnološkog razvoja; klasicne sirovine se sve više zamjenjuju umjetnim (jeftinijim, kvalitetnijim, dugotrajnijim)

4. GRUPA: HRANA I POLJOPRIVREDNI PROIZVODI – ne pokazuju bitnu tendenciju pada. Najveci izvoznici danas su razvijene zemlje. Taj agroindustrijski sektor je danas u razvijenim zemljama postao kapitalno i tehnološki intenzivan, velikim dijelom je i energetski intenzivan.
Poljoprivreda raste velikim stopama u razvijenim i u zemljama u razvoju jer i one i one koriste moderne tehnike. Zemlje u razvoju su relativno mali izvoznici. Razvijene zemlje imaju vrlo izraženu izvoznu komponentu, te one znatno subvencioniraju svoju proizvodnju. (daju svojim proizvodacima vecu cijenu a razlika ide iz proracuna) Udio zdrave hrane raste sve više.

5. GRUPA: MOTORNA VOZILA – sve je veca stopa rasta, cijene se polako smanjuju zbog konkurencije. Proizvodaci su korporacije koje procese sele u srednje razvijene zemlje, kojima je to veliki udio u izvozu (Madjarska, Ceška, Poljska). Proizvodnja motornih vozila tu je najveci udio stranog kapitala i ima izvoznu orijentaciju.

6. GRUPA: KEMIJSKI PROIZVODI – udio im je stalan. Unutar te grupe proizvoda farmaceutski proizvodi imaju visoku stopu rasta. Glavni proizvodaci su multinacionalne kompanije.

7. GRUPA: ROBA ŠIROKE POTROŠNJE – stalni udio – cijene padaju zbog konkurencije – niža do srednja razina primanja ovisno o proizvodima.

9. GRUPA: TEKSTIL I ODJECA – dugo vremena pod velikim restrikcijama. Razvijene zemlje štite tekstilnu industriju jer je radno intenzivna. Manje razvijene zemlje imaju komparativne prednosti (Kenija, Indija, Pakistan, Turska) te jak prodor na tržište. Radi se više i sirovinama. Ta industrija potakla je industrije strojeva, opreme za proizvodnju tehnickih proizvoda, razlicitih dodataka i usluga koje prate tekstilnu industriju.

Klaster je niz medjusobno povezanih proizvodnji i usluga koji prate pocetnu proizvodnju. U razvijenim zemljama je razvijen cijeli klaster pa utjecu na gospodarstvo. Zemlje u razvoju – lohn ili doradni poslovi, niža kvaliteta, samo angažiraju domacu radnu snagu i kapacitete dok marketing, dizajn i sirovine dolaze iz maticne zemlje. To može biti prvi korak do srednje razine razvijenosti.

5. RAZVIJENE ZEMLJE U SVJETSKOJ TRGOVINI: SAD, EU, JAPAN

BROJ STANOVNIKA
EU je od 1993.g. jedinstveno tržište i najveca po broju stanovnika (najvece tržište je bilo osnovni motiv EU). Vece tržište, uža specijalizacija, niži troškovi proizvodnje i osvajanje domaceg tržišta je lakše od osvajanja stranog (zbog transporta, tecajeva, carina).

EKONOMSKA VELICINA (GDP)
SAD je još uvijek najveca ekonomija, osnovni je pokazatelj GDP, EU malo zaostaje, Japan je 3. a ako promatramo GDP onda je on najveci u Japanu, u EU je jako nizak (Portugal, Grcka)
X/GDP je udio izvoza u GDP-u – izvozna usmjerenost, M/GDP je udio uvoza u GDP-u –uvozna ovisnost, X/M je pokrivenost uvoza izvozom .

EU ima najpovoljnije trgovinske performanse zbog povezanosti izmedju zemalja. Gotovo pola GDP-a izvozi (proizvodi su joj konkurentni). Japan ima najvecu X/M pokrivenost uvoza izvozom posljedica je suficit trgovinske bilance, rast tecaja (aprecijacija) ili revalvacija – to je dodatni pritisak na konkurentnost (skuplji su). EU ima znatno uravnoteženje, SAD više uvozi nego izvozi; najviši deficiti, reforma i platne bilance i trgovacke bilance. SAD ima i 1997.g. veliki trgovacki deficit.

SAD
Prednosti u odnosu na ostale:
1. veliko tržište (manje od EU ali je homogenije), vece je od japanskog.
2. superioran je u razvoju tehnologije (fundamentalne – bazicne tehnologije), ne isplacuje se odmah, ali su dugorocni rezultirali da dominiraju u vojnoj industriji.
3. razvijeni i fleksibilan management (omogucio fleksibilnost i konkurentnost)
4. imaju užu specijalizaciju znanja što je njihova prednost Rast produktivnosti u zadnje 2-3g.
Ogranicenja:
1. platno-bilancni deficit
2. budžetni deficit (od 70. g. ima veze s vojnom ind.),
3. do 98.g. puno niža stopa rasta produktivnosti (od Japana i EU)

JAPAN
Prednosti:
1. radna snaga dobro obrazovana (nepismenost=0)
2. odlicna radna motivacija
3. dugorocna radna sposobnost (žive da bi radili)
4. visoko obrazovana radna snaga (tehnicka)
5. do sedamdesetih je imao jeftinu radnu snagu što je bio poticaj za rast i razvoj radno intenzivnih industrija (danas skupa radna snaga)
6. velika odanost radnika prema poslodavcu i obrnuto
7. homogenost zemlje (socijalno, politicko)
8. konstruktivna uloga vlade (ministarstvo trgovine i industrije preuzelo za vrijeme naftnog šoka odlucujucu ulogu prestrukturiranja gospodarstva – aktivno poticali izvozno konkurentne industrije
9. suradnja izmedju korporacija
10. organizacija rada (just in time), bazira se na hijerarhijskoj strukturi
11. niski izdaci za naoružanje

Ogranicenja:
1. nedostatak sirovina (uvoze) i nedostatak zemljišta (najskuplje na svijetu)
2. do sad je bazirao svoj razvoj na izvozu, a ne na domacoj potrošnji
3. suficit vanjske trgovine (platne bilance), aprecijacija jena (skuplji proizvodi i manja konkurentnost)
4. kolektivnost ubija individualnost, ograniceni pojedinci u svom individualnom radu

Najkonkurentnije industrije: automobilska, elektronska, elektrooprema, kompjuterska i uredska oprema.

EU
Prednosti:
1. veliko tržište (uža specijalizacija, ekonomija obujma)
2. preko 40 % udjela u svjetskoj trgovini
3. bogata povijest i tradicija (ekonomski promatrano), u tekstilnoj industriji, obuce i keramicke opreme gdje dolaze do izražaja konkurentnost i individualnost
4. brzo se širi EU+EFTA = jedinstveni EU gospodarski podsustav, proširit ce se na CEFT-u (tranzicijske zemlje), pa ce u buducnosti biti najveca

Ogranicenja:
1. nezaposlenost
2. nehomogenost i problem jedinstvene valute (eura), vrijednost mu pada što je posljedica nehomogenosti i nesklada clanica EU.

Najkonkurentnije industrije su prehrambena, farmaceutska, tekstilna, obuce, namještaja, keramike i opreme za domacinstvo.

6. POLOŽAJ TRANZICIJSKIH ZEMALJA U SVJETSKOJ TRGOVINI

Tranzicijske zemlje su sve one koje su pocetkom 90-tih prešle s planskih na tržišnu ekonomiju što je u njima uzrokovalo velike makroekonomske probleme:
1. pad proizvodnje (industrijska)
2. pad GDP-a
3. pad zaposlenosti
4. inflacija
5. vanjsko-trgovinski deficit
6. zaduženost.

Ova slika se naziva tranzicijska depresija. Razlozi tome su:
1. gubitak tržišta (pad GDP-a do 1994. 50 %, uzrok rat, a 50 % gubitak tržišta
2. proizvodnja koja nije bila kvalitetna i koja se prodavala na istocnom tržištu (placala se klirinškim nacinom), ta proizvodnja izgubila je smisao i nije se mogla plasirati na to tržište
3. neodgovarajuca makroekonomska politika (cijene, tecajevi, prestrukturiranje gospodarstva).

Danas je razlika izmedju uspješnih tranzicijskih zemalja, to su CEFTA (Ceška, Slovacka, Poljska, Madžarska, Slovenija i zemlje jugoistocne Europe SETE (Albanija, Bugarska, Rumunjska, Hrvatska, Makedonija i Jugoslavija). U predratnom razdoblju su ove zemlje bile podjednake, a danas je razlika izmedju njih onoliko koliko srednja Europa zaostaje za zemljama EU. Najlošija kretanja ostvarena su kod industrijske proizvodnje.
Niti jedna grupa nije uspjela prestici tranzicijsko razdoblje, moralo je doci do prestrukturiranja. Uvoz je rastao zbog ekspanzije uslužnog sektora u svim zemljama i zbog trgovine. Izvoz je rastao zbog prestrukturiranja jer su postali konkurentniji (radno intenzivni proizvodi, niskih troškova).
Slovenija, Madjarska, Ceška su konkurentne u kapitalno-intenzivnoj proizvodnji (automobili) – strane investicije koje djeluju na izvoz.
GDP najviše pokazuje dostignuti stupanj razvoja. Zemlje srednje Europe su izgubile dekadu, a jugoistocne Europe vratile se za 20 godina unazad.

6.1. SREDNJOEUROPSKE TRANZICIJSKE ZEMLJE

Prva faza tranzicije 1994-1995. Ostvarile su negativne ekonomske pokazatelje, industrijska proizvodnja negativna, nezaposlenost i inflacija visoki. Vecina zemalja do 1993. suzbila je inflaciju jer su shvatile da je makroekonomska aktivnost vrlo važna ali je to posljedica zahtjeva MMF-a.
Druga faza tranzicije je daleko povoljnija što se tice trgovinske liberalizacije, snižavanja carina i ukidanja kolicinskih ogranicenja. Danas zemlje srednje Europe imaju bar jednake ili znatno liberalnije trgovinske režime što se vidi kroz tri razine:

1. unilateralna (zemlja sama odluci ukinuti carinu i kolicinska ogranicenja bez da traži od druge zemlje protucinidbu). Prednosti: uvoz postaje jeftiniji i potice proizvodnju.
2. regionalna (imala najveci utjecaj) najvažnije približavanje ovih zemalja EU, svih 5 ima sporazum o pridruženom clanstvu s EU. 2000.g EU je liberalizirala asimetricno uvoz proizvoda iz zemalja jugoistocne Europe, a te zemlje morale su dati neke koncesije – liberalizaciju vanjske trgovine. Od 1992. osnovali CEFT-u i u okviru nje se slobodno liberalizirale prema ostalim clanicama CEFT-e.
3. multilateralna, najmanje uspješna, sve su clanice WTO-a, za razliku od jugoistocne Europe. Carine na uvoz iz clanica WTO-a su daleko više nego clanice EU-a. Tu su štete vece nego koristi (fiskalne koristi). Dolazi do povecanja cijena na domacem tržištu. Zato multilateralna razina nije uspješna.

Zemlje srednje Europe su postigle veliko povecanje izvoza, a najuspješnije su one koje su poticale izvozno-poticajnu strategiju. Madjarska uvodi porezne olakšice, izvozno kreditiranje i osiguranje od izvoznog rizika. Strane investicije su potakle izvoz ovih zemalja. Od 4 najveca izvoznika 3 su one kod kojih dominira strani kapital.

6.2. ZEMLJE JUGOISTOCNE EUROPE NA SVJETSKOM TRŽIŠTU

60-tih i 70-tih bile su na jednakom stupnju razvoj. Danas su nazadovale.
Slicnost svih tranzicijskih zemalja:
1. i jedne i druge su pocele od 90-te s intenzivnom liberalizacijom, ali je za zemlje jugoistocne Europe to bilo preuranjeno. Negativni efekti liberalizacije: smanjeni prihodi u državni proracun, štete nekonkurentnim proizvodacima, propadanje industrije, rast nezaposlenosti, rast nezaposlenosti, proizvodaci gube domace tržište
2. velika nezaposlenost, ona se povecava i nakon 95.g. u zemljama jugoistocne Europe, zemlje zapadne Europe. je smanjuju, ali im je još uvijek prevelika. u 10.g. zemlje zapadne Europe. izgubile su 13%, a zemlje južne i istocne Europe 1/4 radne snage, to ce odrediti njihovu konkurentnu poziciju sljedecih 10 g. Zemlje južne i istocne Europe. su izvoznice radno intenzivne proizvodnje sa udjelom srednje i niske radne snage. Zemlje južne i istocne EU izvoze tekstil, drvo, poljoprivredne proizvode, željezo i celik na tržište EU.
3. Ipak su postigle makroekonomsku stabilnost, niska inflacija-to je posljedica zahtjeva MMF-a. Bila bi prihvatljiva viša stopa inflacije.
4. visoka financijska i trgovinska orijentacija prema EU zbog toga je proces trgovinske liberalizacije uvjetovan zahtjevima EU.

Razlike:
1. politicke nestabilnosti odredile situaciju zemlje južne i istocne EU (pad GDPa), sve se suocile s nacionalizmom, uspostavile diskriminirajuce i neliberalne sisteme. Bugarska i Rumunjska imaju manji udio jer su clanice CEFTE i pridružene clanice EU. Ostale zemlje u odnosu na 10 god. prije došlo je do pada medjusobne trgovine. Bilo bi bolje da imaju slobodne trgovinske barijere.
2. zemlje južne i istocne Europe su danas zemlje s dosta netransparentnim i diskriminiranim trgovinskim režimima (male carine i visoki protekcionizam, kolicinska ogranicenja), a sve to ogranicava medjusobnu trgovinu.
3. niža razina stranih direktnih investicija u zemlje južne i istocne Europe. Najviše se stranog kapitala ulaže u eksploataciju sirovina i u radno intenzivne djelatnosti (tekstilna industrija i lohn poslovi – to ima veze sa strukturom zaposlenih i GDP-om). U zemljama srednje Europe strane investicije idu na kapitalno intenzivnu proizvodnju.
4. Bitno razlicite razvojne performanse zemalja južne i istocne Europe: razina GDP-a 99. iznosi 68,4 % od razine 89., razina industrijske proizvodnje 99. samo 47 % od 89., razina izvoza 99. iznosi 95,5 % izvoza 89. Sektorska struktura GDP-a

PROCITAJ / PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI: