Medjunarodni kapital Tokom vremena medjunarodni ekonomski odnosi postajali su sve kompleksniji što je dovelo i do potrebe dogradivanja postojecih mehanizama medjunarodne finansijske saradnje. Nekad jednostavan mehanizam vremenom se pretvorio u vrlo složen, u kojem su impulsi medjunarodne finansiske saradnje postali viševrsni. Ta diverzifikacija impulsa dovela je do formiranja više vrsta kapitala. Tako se u pocetnim fazama razvoja medjunarodne ekonomske saradnje formirao kamatonosni kapital. Usljed kompleksnosti savremenih medjunarodnih ekonomskih odnosa, medjunarodno kretanje kapitala postalo je vrlo složen i poprimio razlicite forme.
Postoji više podjela medjunarodnog kretanja kapitala, jedna od najznacajnijih je ona koja polazi od vremena. S tog aspekta postoji kratkorocni i dugorocni kapital i izražava diferenciranost ne samo po trajanju svog povratnog hoda vec i po karakteristikama koje proizilaze iz funkcije i namjene tih plasmana. Pored ove postoje još podjele medjunarodnog kretanja kapitala na :
1) špekulativno,
2) stabilizirajuce,
3) kompenzatorno i sl.

Medjunarodno kretanje kapitala s jedne strane ima osobine cisto bankarskih, a s druge strane cisto poslovnih transakcija. Ova dva aspekta posmatranja su medjusobno komplementarna i odražavaju ustvari dvije strane jednog procesa.
Medjunarodno kretanje kapitala dijeli se na one kapitalne transakcije koje imaju autonomni karakter i one koje imaju kompenzatorni karakter. Autonomni karakter imaju one medjunarodne transakcije kapitala koje se preduzimaju radi realizacije spoljnotrgovinskih poslova. One su neovisne o situaciji platnog bilansa i spolnotrgovinski akteri ih preduzimaju potpuno autonomno. Ove transakcije za rezultat cesto imaju izvozno-uvoznu neuskladenost. Za razliku od autonomnih, kompenzacijski karakter imaju one transakcije koje se preduzimaju upravo zato da bi se ispravljale neuskladenosti autonomnih.One su u direktnoj ovisnosti o platnobilansnoj situaciji i preduzimaju ih monetarne vlasti u cilju platnobilansnog kompenziranja.

2. MEÐUNARODNO KRETANJE KRATKOROCNOG KAPITALA

Prema konceptu platnog bilansa uocava se medjunarodna ovisnost kretanja kratkorocnog kapitala i kretanja zlata. U platnobilansnim kompenzacionim finansiranjima ulogu zlata u sve vecoj mjeri igra kratkorocni kapital. Diferencije izvozno-uvoznih tokova balansiraju se pravilima i odlivima kratkorocnog kapitala. Umjesto akumuliranja i deakumuliranja zlatnih rezervi, svoju kolicinu mjenjaju devizne rezerve.
Pored pretežno naglašenog kompenzatornog karaktera kretanja medjunarodnog kratkorocnog kapitala, ne mogu se zanemariti ni autonomne kratkorocne transakcije. Tu se prije svega misli na špekulativno kretanje kapitala i kretanje koje je izazvano razlikama kamatinh stopa.

2.1. Kratkorocni kapital i novac

Osnovna filozofija «zlatnog regulisanja» neuskladenosti platnog bilansa ukazuje na to da zemlja sa suficitom u bilansu realizira priliv zlata, što povecava kolicinu novca u opticaju, a zemlja sa deficitom platnog bilansa preuzima kratkorocni kapital, priliv zlata se poistovjecuje sa odlivom kratkoroocnog kapitala, a odliv zlata sa prilivom kratkorocnog kapitala. Ostvarene devize izvoznici obicno prodaju u krajnoj instanci Centralnoj banci tako da odliv kratkorocnog kapitala djeluje na povecanje kolicine novca u opticaju. Na isti nacin, kada uvoz nadmaši izvoz, odliv zlata ce djelovati na smanjenje kolicine novca u opticaju. Ove promjene kolicine novca u opticaju su rezultat direktnog uticaja razlicitih vrijednosti izvozno-uvoznih tokova. Tako suficit platnog bilanasa izaziva povecanje kolicine novca u opticaju, a deficit smanjuje tu kolicinu. Za razliku od ovih primarnih promjena kolicine novca, sekundarne promjene proizilaze iz odnosa kretanja kratkorocnog kapitala i finansijskih rezervi u bankama.

2.2. Kratkorocni kapital i novcano tržište

Veza izmedju kratkorocnog kapitala i novca sugeriše da se ova dva monetarna fenomena trebaju neodvojivo razmatrati i isto tako ukazuje na svrsishodnost njihovog korelativnog poimanja u medjunarodnim ekonomskim odnosima. Ukoliko se kratkorocno kretanje kapitala ne provodi posredstvom Centralne banke, ono se obicno realizira posredstvom novcanog tržišta. Postoje dva nacina finansirana, koji karakteriziraju vezu kratkorocnog kapitala i novcanog tržišta.
Prvi se odnosi na finansiranje spoljnoekonomskih transakcija špekulativnim kapitalom, a drugi na direktno finansiranje od strane samih spolnotrgovinskih aktera. Prva mogucnost finansiranja izvoznih poslova posredstvom novcnanog tržišta ovisi o ocjenama kretanja vrijednosti deviznih kurseva izvozne i uvozne zemlje u odgovarajucem vremenskom periodu. Ako špekulatni izvozne zemlje ocjene da je ekonomski unosno kupovati valutu zemlje uvoznika da bi je nakon izvjesnog vremena, kada joj vrijednost porasta, prodavali, izvoznici ce biti u stanju da lako naplate svoja potraživanja. Druga mogucnost finansiranja izvoznih poslova ovisi o finansijskoj snazi izvoznika. Ako su oni u stanju da sami finansiraju svoj izvoz, odnosno ako su u mogucnosti dakreditiraju inostrane kupce u nekom kratkoracnom vremenskom periodu,onda se odliv kratkorcnog kapitala ne može poistovjetiti sa prilivom zlata i ne može rezultirati povecanjem kolicine novca na domacem tržištu. Buduci da nacionalna ekonomija u savremenim medjunarodnim ekonomskim odnosima istovremeno i izvozi i uvozi i buduci da spoljnotrgovinski odnosi obližno nisu medjusobno uskladeni, onda je prema inostranstvu obicno i dužnik i povjerilac. Da bi novcano tržište moglo funkcionisati, odnosno da bi ono pružilo mogucnost kretanja kratkorocnog kapitala u medjunarodnim relacijama, pored toga što mora postojati mogucnost kratkorocnih ulaganja u inostranstvo u obliku vrijednosnih papira, zatim što kvalitet takvih vrijednosnih papira treba da bude da ih prihvate emisione banke na eskontovanje i da se mogu uracunati u likvidne rezerve, potrebno je da u zemlji postoji i devizno tržište. Medjunarodno tržište novca implicira zajednicko funkcionisanje i novcanog i deviznog tržišta.
Buduci da je putem deviznog tržišta omoguceno pretvaranje inostranih u domace i domacih u inostrana sredstva placanja, uspostavljena je tijesna veza i medjusobna ovisnost izmedju kamatne stope i deviznog kursa. Naime, pošto razlike kamatnih stopa u nacionalnim privredama iniciraju medjunarodno kretanje kapitala, ono izaziva mjenjanje ponude i potražnje stranih sredstava placanja, pa tako reproducira odgovarajuce promjene nivoa deviznog kursa, Medjunarodno kretanje kapitala ima stabilizirajuce i destabilizirajuce efekte. Špekulantske transakcije mogu znatno modificirati normalno funkcionisanje mehanizma finansiranja deficita. U sistemu papirnog standarda uticaji deficita i suficita platnog bilansa na kretanje kratkorocnog kapitala i uticaj špekulacije na njihove odnose su svakako mnogo kompleksniji.

3. MEÐUNARODNO KRETANJE DUGOROCNOG KAPITALA

Osnovni oblici medjunarodnog kretanja dugorocnog kapitala, su uglavnom zajmovi u najširem smislu rijeci s jedni i direktne i portfolio investicije s druge strane. Prvi oblik predstavlja prenos kupovine snage iz jedne u drugu, a drugi predstavlja preduzimacki i ivesticioni poduvat u inozemstvu. Medjunarodni zajmovni kapital podrazumjeva odredeni fianacijski odnos izmedju dvije zemlje u kojem zemlja izvoznik kapitala stavlja na raspolaganje ugovorenu kolicinu novca ili adekvatnu kolicinu potrebnih materijalnih dobara, a zemlja uvoznik kapitala se obavezuje da primljeni iznos vrati u doredenom vremenu uz odogavarjucu cijenu (kamatnu stopu). Direktne i portfolio investicije podrazumjevaju odredeni privredo-kooperacijski odnos izmedju dvije zemlje u kojem inostrani investitor, na temelju uloženog kapitala, obavlja odgovarajuce privredne aktivnosti u zemlji uvoznika kapitala. Ciljevi medjunarodnog kretanja dugorocnog kapitala su, uglavnom, dvastrano determinirani. S jedne strane, oni ovise o mogucnostima i potrebama investiranja u medjunarodnim razmjerama i s druge strane, o ekonomsko-politickim odnosima savremenog svijeta.

3.1. Medjunarodni zajmovni kapital

Mada je spektar ciljeva medjunatodnog posudivanja kapitala zaista vrlo širok – pocev od stvaranja uslova za realiziranje brojnih plasmana, ostvarivanja politickih ciljeva, osvajanje novih ili zadržavanja postojecih tržišta, pa sve do pomaganja izgradnje nerazvijenih zemalja – daljnja diferencijacija medjunarodnog zajmovnog kapitala se vrši na dvije osnovne grupe. To su zajmovi za finansiranje izvoza i zajmovi u svrhe ekonomske pomoci. Osnovno obilježje zajmovnog kapitala jeste kamatonosni kapital. Stavljanje na raspolaganje odredenog iznosa novca ili izvjesne kolicine potrošnih dobara od strane zemlje izvoznika uslovljena je obavezom zemlje uvoznika kapitala da vrati za iznos kamata uvecanom kolicinom primljenih novcanih ili robnih stedstava u odgovarajucem vremenskom periodu. Ovaj cisto ekonomski odnos cesto je iniciran, uslovljen ili podvrgnut, medjunarodnim relacijama, vrši se u dvije osnovne forme: novcanoj i robnoj. U konacnoj instanci, i zajam u novcanoj formi realizira se realnim transferima. Vrijednost novca je odredena velicinom viška vrijednosti koji donosi svome vlasniku. Njegovo otudivanje vrši se u obliku kredita, a šema njegovog kretanja dobiva oblik N-N´, pri cemu se stvara utisak da novac ima moc da se oplodava, neovisno od procesa proizvodnje. Razlika izmedju novcane i robne forme zajma jeste i u tome što se novcani pretvara u realni, posredstvom spoljnotrgovinskog multiplikatora. Ovaj multiplikator ovisi o marginalnoj sklonosti ka uvozu i štednji u nacionalnoj ekonomiji i izracunava se na sljedeci nacin :
Prema tome moglo bi se uzeti da je pravac kretanja zajmovnog kapitala usmjeren iz zemlje sa nižom u zemlje sa višom kamatnom stopom. Pored tipicnog zajmovnog kapitala u novcanom obliku koji se pretvara u robni multiplicirajem dohotka tj. indirektnim putem, postoje vrste zajmova kod kojih se promjene oblika transfera vrši direktno. Tu spadaju trgovacki krediti i krediti vezani za robne isporuke.
Zajam može biti javni ili privatni, zavisno od toga da li ga daje država ili javno-pravna institiucija, odnosno da li ga daje neko privatno lice. U savremenom društvu pretežni dio ovakve vrste medjunarodnog finansiranja pripada državi. Priliv zajmovnog kapitala izaziva pozitivne i negativne efekte. Priliv zajmovnog kapitala poboljšava platnobilansnu poziciju zemlje. U toku pretvaranja novcanog u realni transfer, priliv novcanog kapitala djeluje inflatorno. Ako do priliva kapitala dode u robnom obliku, onda on djeluje suprotno tj. deflatorno, s obzirom ne to da su tada robni fondovi nadmašili novcane. U tom slucaju potpuno izostaje multiplicirajuce dejstvo povecanja nacionalnog dohotka. Multiplicirajuce dejstvo odliva kapitala se izjednacava sa efektom povecanja uvoza i djeluje u smjeru smanjenja nacionalnog dohotka. Na isti nacin, odliv novcanog kapitala djeluje deflatorno, a odliv robnog inflatorno.

3.1.1. Zajmovi za finansiranje izvoza

Svaki oblik medjunarodnog finansiranja predstavlja pratecu ili posljedicu spoljnotrgovinskih tokova. Gledajuci u relacijama multilateralnih odnosa, oni se u konacnoj instanci pretvaraju u realne transtere: Uporedo s razvojem medjunarodne trgovine trebalo je riješavati mnoge pratece probleme.Široko razgranati medjunarodni ekonomski odnosi, formirani i održavani u uvjetima kompliciranih tržišnih situacija, narocito u uvjetima sve oštrije konkurencije na svijetskom tržištu, stvarali su potrebu iznalaženja efikasnijih mjera za održavanje postojecih i proširenja novih tržišta.
Oštra tendencija na svijetskom tržištu ukazuje da izvozni krediti postaju sve obimniji, rokovi vracanja sve duži i kamate sve niže. U periodima oskudice srednorocnog i dugorocnog kapitala, izvozni krediti postaju presudnim elementom uspostavljanja poslovnih odnosa.
Diferenciranje izvoznih kredita se vrši u odnosu na potrebno vrijeme i zatim, u odnosu na situaciju i date okolnosti finansiranja izvoza.

Prema vremenu izvozni krediti mogu biti:
kratkorocni
srednjorocni
dugorocni

U odnosu na situaciju i date okolnosti, izvozni krediti se diferenciraju prvenstveno na bazi kreditne pokrivenosti izvoznog posla i na bazi stepena kreditne povoljnosti.
Klasifikacijom na bazi kreditne pokrivenosti postoje:
djelimicni
potpuni

Po klasifikaciji na bazi stepena kreditne povoljnosti , izvozne kredite djelimo ne:
manje atraktivne
više atraktivne

Osiguranje protiv izvoznih rizika postalo je prakticno sastavni dio finansiranja izvoznih poslova u vecini zemalja. Troškovi osiguranja su postalii sastavni dio troškova izvoznih kredita.

3.1.2 Zajmovi u svrhu ekonomske pomoci

Neusaglašeni ciljevi zajmodavalaca i zajmoprimalaca, cesto dijametralno suprotni efekti od onih koji su ocekivali u zemlji primanja takvog zajma, svrsishodnosti i karakteru zajmova namjenjenih za ekonomsku pomoc manje razvijenih zemljama, osnovne su karakteristike ove vrste medjunarodnog finansiranje. Osnovni interesi plasiranja kapitala u inostranstvo u svrhu ekonomske pomoci mogu se podijeliti u dvije osnovne grupe. To su komercijalni i politicki ili strateški interesi. Mada se pokušava napraviti oštrija distinkcija izmedju ovih dvaju interesa, vrlo je teško neci slucajeve u kojima su se cinile ekonomske pomoci uprkos pogoršanih politickih odnosa.
Filozofija i ekonomska opravdanost plasiranja kapitala u manje razvijene zemlje pociva na argumentima da razvijene zemlje, ukoliko žele da zadrže postojece nivoe životnog standarda, moraju neprestano povecavati obime spolnotrgovinske razmijene. Dugorocno posmatrano, jedino razvoj danas nerazvijenih zemalja može osigurati kontinuiranu ekspanziju i razvoj danas razvijenih zemalja.
S aspekta zemalja primalac kapitala u kojima se ponekad osjeca pritisak a ponekad potreba priliva stranog kapitala, iskrsavaju mnogi problemi vezani za svrsishodnost, ekonomsku opravdanost i regulisanje priliva stranog kapitala. Posebno mjesto zauzima pitanje koje je vezano za dugorocniji aspekt sposobnosti servisiranja ino-duga.
Dodatni kapital trebalo bi da omoguci ekspanziju domace proizvodnje u takvoj razmjeri i na takav nacin, da uložene investicije obezbjeduju veci stepen prihoda nego što bi ih obezbijedila postojeca kamatna stopa.
Kapacitet apsorpcije kapitala pociva na shvatanju da se poseban akcent mora staviti na relaciju mogucnosti štednje i sticanja deviznih sredstava u odnosu na privredni razvoj. Prema drugom shvatanju potrebno je više raditi na rješavanju
problema vezanih za stvaranje uvijeta (obrazovnih, institucionalnih itd.) za efikasnije i svrsishodnije korištenje dodatnog, inostranog kapitala. Prema tome, osnovna funkcija inostranih investicija treba da bude usmjerena u pravcu promjene dotadašnje nepovoljne strukture nacionalne privrede.

4. DIREKTNE INOSTRANE INVESTICIJE

Direktne strane investicije predstavljaju medjunarodno kretanje dugorocnog kapitala koje je podložno uvjetima kontrole koje postavlja zemlja koja investira svoj kapital i ogranicenjima koje uvodi zemlja u koju se investira. One su poduzetnicke investicije u kojima kontrola i upravljanje održavaju njihov pojam i suštinu. Transfer znanja i tehnologije danas predstavlja osnovnu formu u kojoj se vrši direktno inostrano investiranje. Industriski razvijene zemlje sve više žele da plasiraju umjesto novcanih sredstava, stecena iskustva, tehnološka rješenja, patente i sl. Ova forma plasmana , kapitala omogucava stranim investitorima stabilnije pozicije na inostranim tržištima. S druge strane , industriski slabije razvijene zemlje su u situaciji da moraju prihvatiti ovaj vid saradnje. Prema koncepciskom pristupu, direktne inostranie investicije i njima slicne portfolio investicije predstavljaju susrete, a zatim možda sukobljavaje ili eventualo usaglašavanje razlicitih koncepcija, razlicitih prilaza ekonomskim problemima, gdje svaka strana želi da ostvari najpovoljnije ekonomske, a cesto i politicke efekte za sebe.
Potrebno usvajanje novih i zadržavanje postojecih tržišta i potrebno uspostavljanje dugorocne medjunarodne privredne saradnje motivira se željom za direktnim inostranim investicijama. Uvozom kapitala u materijalnoj formi obezbjeduju se devizna sredstva za nabavku investicione opreme, a ako se uvoz kapitala vrši u nematerijalnoj formi, dakle transferima savremene tehologije, obezbjeduje se ostvarivanje neophodnog kvalitativnog skoka u privrednom razvoju zemlje. U prvim fazama direktnog investiranja se moraju ulagati znatne kolicine finansijskih sredstava u odnosu na kasnije faze, te u pocetnoj fazi direktne investicije djeluju negativno na platni bilans. Kasnije, kada dospiju naplate po dividendama, rojalitetima ili po nekom drugom osnovu, uticaj direktnih investicija na platni bilans postaje pozitivan.
Direktne inostrane investicije nisu jednokratne, vec se moraju iznova ulagati da bi se održala rentabilnost starih investicija. Efekti direktnih inostranih investicija u zemlji uvozniku kapitala su raznovrsni. Oni mogu biti kratkorocni, dugorocni, kao i pozitivni i negativni. Kratkorocno dejstvo uvoza kapitala se ogleda u stvorenim mogucnostima za povecanje proizvodnje, kao i za otplacivanje spoljnjih dugova ili za stvorenim mogucnostima za povecanje proizvodnje, kao i za otplacivanje spolnjih dugova ili za povecanje deviznih rezervi. Dugorocni uticaj uvoza kapitala u formi direktnih inostranih investicija ogleda se u povecanju produktivnosti, rada, proizašlog iz završenih investicionih objekata u koje su uložena inostrana sredstva i savremene tehnologije. Posebno pozitivno dejstvo priliva stranog kapitala ogleda se u akceptiranju i savladivanju savremene tehnologije. Ukoliko zemlja uvoznik kapitala svojom ekonomskom politikom nije odredila pravo mjesto i ulogu direktnom inostranom investiranju u ukupnom razvojnom planu nacionalne privrede, razumljivo je da ce tada, umjesto pozitivnih nastupiti negativni efekti. U kategoriji medjunarodnog kretanja kapitala koja se odnosi na direktna inostrana investiranja, posebno mjesto zauzimaju mednarodna zajednicka ulaganja.

4.1. Osnovni problemi

U zemljama izvoznicima kapitala intentivno se razraduju metode i pronalaze putevi ucvršcavanja stecenih pozicija u oplodivanju inostranog kapitala.U razvijenim zemljama, prvenstveno se osjeca potreba otklanjanja negativnih efekata direktnih inostranih investicija. One nastoje da pronadu vlastitie puteve i izgrade podesne modele ekonomske saradnje u ovoj oblasti pomocu kojih ce inostrani kapital imati pozitivnu ulogu u dugorocnom razvoju nacionalne privrede. Problemi direktnih inostranih investicija postali su danas predmet izucavanja i glavna preokupacija velikog broja ekonomskih teoreticara. Ekonomska praksa, s druge strane, pružila je široko polje djelovanja instrumentima ekonomske politike za reguliranje direktnih inostranih investicija. Karakter tih mjera ovisi o koncepciji pojedine nacionalne privrede.
Dva osnovna problema u domenu direktnih inostranih investicija odnose se na kretanje medjunarodnog kretanja kapitala i transfer znanja i tehnologije.
Tržišta kapitala ukoliko uopšte i postoje u zemljama u razvoju, nalaze se na vrlo niskom stepenu svoga razvoja ako ih uporedujemo sa istim u razvijenim zemljama. Zbog toga najveci dio raspoloživog kapitala nalazi put ka najrazvijenijim nacionalnim privredama.
Akumulirajuci ogromna finansijska sredstva na taj nacin, razvijene zemlje imaju mogucnosti da ih ulažu u istraživanja i razvoj, obazbjedujuci sebi još bolje pozicije. Transfer znanja i tehnologija u podrucju direktnih investicija, predstavlja znacajan problem zemljama u razvoju. Veliki broj zemalja u razvoju nije u mogucnosti da razvija vlastitu tehnologiju, niti da kupuje. Klasican uvoz opreme ne predstavlja pogodan nacin privredne saradnje u smislu što on ne podrazumjeva transfer znanja i tehnologija, za zemlje u razvoju ostaju alternative licencnih aranžmana i direktnog investiranja. Medjutim i kupovina takvih aranžmana može da dovede kupca licenci u ovisan položaj zbog uvijeta koje može da mu nametne prodavac licence.
Direktno inostrano investiranje, a narocito ono koje se vrši u formi zajednickih ulaganja, buduci da implicira zajednicku podjelu dobiti i zajednicko nošenje rizika, po pravilu, rezultira uspješnim transferima znanja i tehnologije. I ovakve povoljnosti koje proizilaze iz karakteristika zajednikih ulaganja, predstavljaju samo mogucnosti. Realizacija tekvih mogucnosti, ovisi prvenstveno o mjerama ekonomske politike domace privrede kojima se regulira kako priliv tako i ponašanje stranog kapitala.

4.2. Carinska zaštita i oporezivanje stranog kapitala

Efikasnost carinske politike u domenu direktnog inostranog investiranja, gledano sa aspekta uticaja priliva stranog kapitala na platni bilans, cijeni se u komparaciji sa efekuima subvenciranja domacih proizvodaca. Pozitivni uticaji direktnog inostranog investiranja najviše se ogledaju u onim slucajevima kada su zemlji uvozniku kapitala plasira upravo ona kolicina inostranog kapitala koja je i potrebna za planirani razvoj domace nacionalne privrede i kada inostrani kapital donosi sa sobom potrebno znanje i savremenu tehnologiju. Ako inostrani kapital negativno utice na privredna kretanja u domacoj nacionalnoj privredi, i postoje opravdani razlozi da se oporezivanjem smanji njegov priliv. Nije rijedak slucaj u praksi da upravo onoga casa kada je izvršen transfer znanja i tehnologije nakon dugog niza godina, investicioni partneri ponudi nova i savremenija riješenja. Buduci da se u takvim slucajevima inostrani kapital ne treba povlaciti, vec treba djelovati u smislu njegovog smanjenja, postoji ekonomska opravdanost uvodenja viših poreznih stopa na inostrani kapital. Smanjenjem zarade inostranih investitora zbog uvodenja viših poreznih stopa na njihove profite djelovace u dva pravca. Prvo inostrani partneri koji su imali jedini cilj da izvlace maksimalne profite, bez želje da sebi osiguraju dugorocne povoljne pozicije na tom tržištu, uvodenjem viših poreznih stopa na njihove profite, bice ošteceni i priliv njihovog kapitala bice osjetno smanjen. Drugo, inostrani partneri koji imaju namjeru da i dalje ostanu partneri na domacem tržištu, morace smanjiti proizvodne troškove, što stvara pratpostavke za uspješniji transfer znaja i tehnologije ka domacim partnerima.
Još jedna pretpostavka koja se može uzeti u razmatranje je dvostrano oporezivanje inostranog kapitala i u zemlji porjekla kapitala i u zemlji investiranja kapitala. Ako izmedju zemlje uvoznika i zemlje izvoznika (porjekla) kapitala nije regulisano pitanje dvostranog oporezivanja inostranih investicija, onda bi zemlja domacin pri odredivanju poreznih stopa na profite inostranih investitora morala uzeti u obzir i efekte koji nastaju u takvim slucajevima, Reguliranje poreskih opterecenja na bazi medjunarodnih sporazuma, u svakom slucaju, je vrlo znacajna akcija nacionalnih privreda.
Ukoliko je kapital heterogen tj. ako postoji potražnih i ponudbenih krivulja za razne privredne grane ili iz raznih izvora, onda se svaki taj specificni slucaj, prikazani motivi za oporezivanje ili subvencioniranje inostranog kapitala i do sada prikazani efekti oporezivanja, mogu biti posebno ili pak na temelju optimalnih varijanti usvojeni. Pitanje monopolskog profita inostranih investitora je, prije svega, stvar ogranicenja koji uvodi zemlja uvoznik kapitala, a samo se po sebi razumje da takva situacija zahtjeva uvodenje takvih mjera ekonomske politike koje ce eliminirati monopolski profit.

4.3. Nacin, karakteristike i problemi finansiranja

Rizici koji mogu prouzrokovati gubitak poslovnog poduhvata, a to su uglavnom fizicki, tehnicki, politicki i ekonomski rizici, namecu potrebu da se nade put njihovog izbjegavanja i reduciranja. Rizici mogu biti reducirani povecanjem dodatnih troškova, zatim njihovim ukljucivajem u redovne troškove i kombiniranjem s ostalim rizicima koji djeluju u suprotnom pravcu. Pored raduciranja rizika ovim nacinima, ostaju još uvijek poslovni rizici koji nastaju kao rezultat konkurentskih uvijeta na domacem i inostranom tržištu. Nacin na koji se i ovi rizici mogu svesti na minimum jeste distribucija rizika. Ona se vrši udruženim finansiranjem i na temelju toga, sticanjem dogovarajucih prava i limitiranjem odgovornosti do visine uplacenih sredstava, Uzimajuci u obzir samo one forme finansiranja koje danas karakteriziraju odnose razvijenog i nerazvijenog svijeta u domenu direktnih inostranih investicija, može se uzeti da se finansiranje poslovnih poduhvata uglavnom sastoji iz finansiranja vlastitim sredstvima ( izdavanjem obicnih dionica, vlastitim ucešcem ili finansiranjem, na bilo koji nacin, vlastitog ili dionicarskog kapitala) i finansiranjem posudenim sredstvima ( izdavanjem povlaštenih dionica, obveznica, i drugih portfolio vrijednosnih papira, odnosno na bilo koji drugi nacin finansiranjem zajmovnog kapitalal.
Pitanje izbora optimalne strukture finansiranja poduzetnickih poduhvata predstavlja vrlo složenu komponentu kada se pokušava osigurati ravnopravniji odnosi medjunarodne privredne saradnje u oblasti direktnih stranih investicija.
Pitanje izbora optimalne strukture finansiranja poduzetnickih poduhvata predstavlja vrlo složenu komponentu kada se pokušavaju osigurati ravnopravniji odnosi medjunarodne privredne saradne u oblasti privredne saradnje u oblasti direktnih inostranih investicija.
Obim optimalne ili zadovoljavajuce strukture finansiranja, kako važne komponente ravnopravne i uspješne saradnje poslovnih partnera u domenu direktnog inostranog investiranja, takode je potrebno posvetiti pažnju i metodama ocjene ekonomske opravdanosti preduzimanja takvih investicionih poduhvata.
U domenu direktnog inostranog investiranja u kojem transfer znanja i tehnologije ima presudnu ulogu, uobicajen metod ocjene ekonomske opravdanosti investicionih poduhvata, nisu jedini ekonomski pokazatelji na temelju kojih se cine odgovarajuci poslovni poduhvati. Kratak otplatni vremenski period ili visoka stopa prinosa uloženih sredstava cesto mogu biti negativni ekonomski pokazatelji, ukoliko u tom periodu ili kod te stope prinosa, tehnološka ovisnost ostaje i dalje prisutna. Problem, koji je uvijek prisutan, odnosi se na prisutnu razliku izmedju stepena prihoda koji nose obicne dionice, vlastiti ili preduzimacki kapital i stope prihoda koji nose obicne dionice, povlaštene dionice ili ostali vrijednosni papiti sa manje- više fiksnim prinosom.

ZAKLJUCAK

Kao što možemo vidjeti razvijanjem medjunarodne saradnje formiralo se više vrsta kapitala koje je moguce podjeliti na:
špekulativna ,stabilizirajuca, kompenzatorna ,po osnovu vremena.
Medjutim najvažnija podjela je podjela na
1. medjunarodno kretanje kratkorocnog kapitala
2. dugorocnog kapitala
3. direktne strane investicije.

Kratkorocno kretanje kapitala moguce je posmatrati u korelaciji sa novcom i novcanim tržištem.
Dugorocno kretanje kapitala podrazumjeva finansiski odnos dvije države u kojoj jedna stavlja na raspolaganje ugovorenu kolicinu sredstava dok se druga obavezuje da primlejni iznos sredstava vrati u odredenom vremenu uz odgovarajucu kamatnu stopu.
Dugorocno kretanje kapitala obuhvata zajmove, direktne investicije i portfolio investicije.
Direktnee investicije koje smo naveli kao trecu kategoriju podjele medjunarodnog kapitala koje predstavljaju medjunarodno kretanje dugorocnog kapitala koje je podložno uvjetima kontrole koje postavlja zemlja koja investira svoj kapital i ogranicenjima koje uvodi zemlja u koju se investira.Transfer znanja i tehnologija predstavlja osnovnu formu u kojoj se vrši direktno inostrano investiranje.
Svako finansiranje u sebi nosi jednu dozu rizika. Današnja ekonomija se nalazi u veoma dinamickom okruženju u kojem je poslovanje bez rizika nemoguce. Zbog svega ovoga rizike koje donosi finansiranje kao sto su fizicki, tehnicki, politicki itd moguce je svesti na minimum putem distribucije rizika.

LITERATURA

1. D. Stojanov «Medjunarodne finansije»
2. Internet : www.trazim.com
    www.google.com
    www.bihekonomija.com...

PROCITAJ / PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:

ASTRONOMIJA | BANKARSTVO I MONETARNA EKONOMIJA | BIOLOGIJA | EKONOMIJA | ELEKTRONIKA | ELEKTRONSKO POSLOVANJE | EKOLOGIJA - EKOLOŠKI MENADŽMENT | FILOZOFIJA | FINANSIJE | FINANSIJSKA TRŽIŠTA I BERZANSKI    MENADŽMENT | FINANSIJSKI MENADŽMENT | FISKALNA EKONOMIJA | FIZIKA | GEOGRAFIJA | INFORMACIONI SISTEMI | INFORMATIKA | INTERNET - WEB | ISTORIJA | JAVNE FINANSIJE | KOMUNIKOLOGIJA - KOMUNIKACIJE | KRIMINOLOGIJA | KNJIŽEVNOST I JEZIK | LOGISTIKA | LOGOPEDIJA | LJUDSKI RESURSI | MAKROEKONOMIJA | MARKETING | MATEMATIKA | MEDICINA | MEDJUNARODNA EKONOMIJA | MENADŽMENT | MIKROEKONOMIJA | MULTIMEDIJA | ODNOSI SA JAVNOŠCU | OPERATIVNI I STRATEGIJSKI    MENADŽMENT | OSNOVI MENADŽMENTA | OSNOVI EKONOMIJE | OSIGURANJE | PARAPSIHOLOGIJA | PEDAGOGIJA | POLITICKE NAUKE | POLJOPRIVREDA | POSLOVNA EKONOMIJA | POSLOVNA ETIKA | PRAVO | PRAVO EVROPSKE UNIJE | PREDUZETNIŠTVO | PRIVREDNI SISTEMI | PROIZVODNI I USLUŽNI MENADŽMENT | PROGRAMIRANJE | PSIHOLOGIJA | PSIHIJATRIJA / PSIHOPATOLOGIJA | RACUNOVODSTVO | RELIGIJA | SOCIOLOGIJA | SPOLJNOTRGOVINSKO I DEVIZNO POSLOVANJE | SPORT - MENADŽMENT U SPORTU | STATISTIKA | TEHNOLOŠKI SISTEMI | TURIZMOLOGIJA | UPRAVLJANJE KVALITETOM | UPRAVLJANJE PROMENAMA | VETERINA | ŽURNALISTIKA - NOVINARSTVO

preuzmi seminarski rad u wordu » » »

Besplatni Seminarski Radovi

SEMINARSKI RAD