Etičke i moralne vrijednosti propisuju sva društveno politička uređenja, odnosno države od samih početaka ljudske civilizacije do savremenih država. To proizilazi iz potrebe da odnosi među ljudima budu zasnovani na moralnim načelima jer u suprotnom međuljudski odnosi neće biti mogući. U skladu s navedenimm, svaki odnos mora biti utemeljen na kodeksu moralnog ponašanja.Ono što nas sada interesuje je kako dolazi do razvoja moralne svijesti kod pojedinca i koje su komponente moralne svijesti.

2. PODJELA MORALNE SVIJESTI

Moralna svijest slično stavovima sastoji se od tri komponente:

kognitivne,
emocionalne
konativne

Kognicija nam omogućava da usvojimo znanja o moralnim principima i da adekvatno primjenjujemo opšte principe na pojedinačne slučajeve.
Emocionalna komponenta su sva ona osjećanja koja se vezuju za postupke koji se ocjenjuju kao moralni ili nemoralni.
Konativna (motivaciona) komponenta pokazuje nam spremnost da se djeluje u skladu sa moralnim principima ili protiv moralnih principa.

Sve ove tri komponente su bitne za pravilan i normalan moralni razvoj. U slučaju da dođe do nedovoljnog razvoja jedne od ovih komponenti dolazi do patoloških pojava kod pojedinca (psihopatija i dr.). Postoji više teorija koje objašnjavaju formiranje moralne svijesti kod ljudi. Pojedini psiholozi smatraju da se moralna svijest stiče i uči uslovljavanjem bilo klasičnim ili instrumentalnim. Psihoanaliza nastanak i razvoj moralne svijesti objašnjava identifikacijom djeteta sa svojim roditeljima i nastankom Super-Ega.

3. PRISTALICE KOGNITIVNO RAZVOJNE TEORIJE

Do sada najpotpuniju sliku razvoja moralne svijesti kod čovjeka dali su pristalice kognitivno razvojne teorije (Pijaže i Kolberg).

Pijaže polazi od pretpostavke da za moralni razvoj prati kognitivni razvoj pojedinca. Dijete shvata moralne propisa kao nešto što je apsolutno i nepromjenjivo. Moralni principi odnose se na sve situacije i ne mogu se dogovorom mijenjati. U tom periodu dijete ne razlikuje namjeru od nehata i traži da se krivac kazni prema šteti koju je napravio, ali i svi oni koji su mu bliski i pri tome ne vodi računa o namjerama koje su postojale. Još nešto je karakteristično za ovaj period, a to je nemogućnost da se preuzme tuđa uloga i da se razumiju osjećanja drugih. Tek sa razvojem apstraktnog mišljenja (od desete godine) dijeteta javlja se autonomni moral, kada dijete prihvata osnovne principe kao svoje i razumije da mu oni omogućavaju da živi zajedno sa drugim ljudima. U tom periodu javlja se uzajamno poštovanje i uvažavanje drugih osoba i formira se pojam pravde i pravednosti.

Kolberg je ovu teoriju još više razradio i proširio. On govori o trima fazama moralnog razvoja (predkonvencionalna, konvencionalna i postkonvencionalna) i svaku fazu dijeli na dvije pod faze. Ono što je za ovaj tekst bitno i što može da objasni veliki dio onoga što se dešavalo na ovim prostorima su istraživanja koja pokazuju da veliki broj ljudi ne dosegne postkonvencionalnu, poslednju fazu moralnog razvoja. Najveći broj ljudi ostaje na konvencionalnoj fazi i njihov moral se najlakše može opisati putem zlatnog pravila "Čini drugima ono što želiš da drugi čine tebi". Ovi ljudi su svjesni da su društvena pravila neophodna i da ih se moramo pridržavati, jer jedino tako možemo spriječiti sukobe ličih interesa i obezbijediti opšte dobro. Kod ljudi na ovom stepenu moralnog razvoja neophodno je postojanje spoljašnih zakona i pravila, jer autonomni moral nije još dovoljno razvijen. Na ovom stadijumu moralnog razvoja čovjek nije human i dobar, on je samo svjestan životinje u sebi koja se pravilima mora kontrolisati.

Ono što svakako ne smijemo zaboraviti jeste i to da čovjek živi u okruženju koje manje ili više utiče na njegov razvoj. Pojedini autori koji se bave razvojem moralne svijesti naglašavaju da neke sredine u kojima živimo ne pogoduju razvoju autonomne moralne svijesti ili ponašanju u skladu sa našim moralnim principima. U autoritarnim društvima promovišu se vrline poslušnosti i u takvom društvu nije nimalo lako steći autonomnu moralnu svijest i ponašati se u skladu sa vlastitim moralnim načelima.
Svi mi dobro znamo da se često ne ponašamo u skladu sa našim moralnim načelima. Postoje motivi (novac, moć, itd) koji su jači od naših moralnih vrijednosti i koji se u današnje vrijeme mnogo više cijene nego istina, poštenje i pravednost.

4. ETIKA I MORAL

„Etika je filozofska disciplina koja istražuje moralne težnje i ciljeve, te izvore i temelje morala, dok je moral konkretni oblik ljudske slobode normiran pravilima ponašanja među ljudima. Moral možemo definisati kao sveukupnost važećih moralnih normi, odnosno skup pisanih i nepisanih pravila o ponasanju ljudi, koji se temelji na etičkim normama.“

Navedene definicije etike upućuju na sledeće:

etiku imaju ljudi a ne organizacije
etičko ponašanje se razlikuje od osobe do osobe
etika je relativna a ne apsolutna

Etičke teorije je moguće podijeliti u tri grupe:

deskriptivna etika
normativna etika
metaetika

Deskriptivna etika podrazumijeva proučavanje i opisivanje morala ljudi, kulture i društva te osigurava temeljnu materiju normativnoj etici.

Normativna etika formira i povezuje različite moralne norme, pravila i vrijednost društva, pronalazi temelj za izvođenje posebnih ili pojedinačnih, te opravdava temeljne principe moralnosti.

Metaetika se bavi značenjem moralnih termina te logikom moralnog zaključivanja.
Menadžerska etika se ubraja u deskriptivnu (opisuje moralnost koja se koristi u poslovanju) , te normativne (prestavlja moral koji treba biti vođen u poslovnom procesu).

U donošenju odluka menadžeri se uglavnom koriste normativnom etikom i to kroz sledeće pristupe:

utilitarni pristup – pripisuje etiče standarde za menadžere, a koji se odnose na organizacijske ciljeve, efikasnost i sukob interesa;
individualistički pristup – promoviše lične interese na dugi rok
moralno – pravni pristup – etički korektna odluka najbolje podržava prava ljudi na koje utiče;
pristup pravde – temelji se na standardima jednakosti, nepristrasnosti i poštenju

Na etički izbor menadžera utiče niz faktora koje je moguće podijeliti u tri grupe:

individualne karakteristike menadžera
strukturne varijable
organizacijska kultura

5. POSLOVNA ETIKA

Etika se primjenjuje u svim oblicima ljudskog ponašanja. S aspekta naučnih disciplina etiku dijelimo na dvije grupe:

profesionalna etika:

etika i nauka
etika i politika
etika i privreda
etika i medicina
etika i ekologija
etika i biologija

primjenjena etika:

socijalna etika
etika i pravo
etika i zakon

Poslovna etika je način koncepiranja, sklapanja, komuniciranja i izvođenja poslova u istovremenom skladu s duhovnim, sociološkim, biološkim i prirodnim zakonitostima čovjeka i okruženja.
Ako opšte etičko pravilo kaže da je ugrožavanje drugih neetičko i nemoralno, tada se svaki poslovni čovjek koji svojim odlukama na bilo koji način ugrožava svoje radnike, kupce ili konkurente, ponaša nemoralno i neetički.
S aspekta menadžmenta, etika uspostavlja standarde u odnosu na ono što je dobro ili loše u vođenju i donošenju odluka. Etički problemi se javljaju kada odluke pojedinaca ili grupe mogu štetiti ili koristtiti drugima. Za bolje razumijevanje etike, moguće je usporediti je sa zakonima i slobodnim izborom.
Kod donošenja odluka menadžmet uzima u obzir različite vrijednosti i norme. Vrijednosti i norme mogu biti ponekad u suprotnosti jedna sa drugom. Razlikuju se dvije osnovne grupe vrijednosti i normi:

tradicionalne poslovne vrijednosti i norme:

sloboda procjene
individualna odgovornost
rast (proizvodnje)

društvene vrijednosti i norme:

dostojanstvo čovjeka
zajedništvo
pravednost (jednakost)

Većina se menadžera u načelu slaže s navedenim vrijednostima i normama, ali razlike često nastaju u trenutku kada je poterbno i ponašati se u skladu sa njima. Sve se poslovne odluke ocjenjuju, ne samo poslovnom efikasnosču, več i poslovnom etikom. Nužno je voditi računa o razlikama u etičkim i zakonskim standardima različitih društava i nacija.

6. DRUŠTVENA ODGOVORNOST

Društvena odgovornost predstavlja odnos menadžmenta prema okruženju koji se mjeri pisanim i nepisanim moralnim pravilima, prema kojima se ocjenjuje ponašanje menadžment, odnosno preduzeća koje vodi.
Društvena odgovornost je relativno novi poslovni pojam jer nastaje krajem 60-tih godina 20. vijeka, a podrazumjeva obavezu menadžmenta da vrši izbor i preduzima akcije koje će doprinjeti dobrobiti i društva i okruženja.

Opšta područija aktivnosti i društvene odgovornosti preduzeća su:

sprječavanje i rješavanje okolnih i ekoloških problema
unaprjeđenje obrazovanja, umjetnosti i zdravlja zajednice
doprinos rješavanju socijalnih problema i unapređivanja zajednice
unapređivanje vladine uprave, omogućavanje svojim menadžerima i stručnjacima angažman na vladinim pozicijama

7. MENADŽERSKA ETIKA U PREDUZEĆU I DRUŠTVENA ODGOVORNOST

Mjere koje je moguće preduzeti za unapređivanje etičke klime i društvene odgovornosti preduzeća su:

vođenje pomoću primjera
etički kodeks
etičke strukture
etički treninzi i etički vruće linije
podupirući whistle – blowers

Vodjenje pomoću primjera podrazumjeva da da menadžer ličnim primjerom pokazuje najbolji način.

Etički kodeks predstavlja formalni iskaz vrijednosti (etičkih i društvenih) preduzeća; oni mogu biti zasnovani na principima i na politici.

Etičke strukture su različiti organi u preduzeću zaduženi za implementaciju etičkog ponašanja (etički komitet i etički zastupnik).

Etički treninzi i etički vruće linije podrazumjevaju učenje zaposlenika etici te prijavljivanje problema.

Podupirući whistle – blowers su zaposleni koji razotkrivaju ilegalnu, nemoralnu ili nezakonitu praksu poslodavca.

Mjere koje je moguće preduzeti u preduzeću koje ne želi imati problema sa whistle – blowersima su:

poticanje slobode izražavanja kontraverznih i drugih pogleda
efikasna organizacija procedure pritužbi
saznati šta zaposleni misle o politici društvene odgovornosti preduzeća i vršenje eventualnih promjena
davati do znanja zaposlenima da menadžmet poštuje njihovu savjesnost
imati na umu da će nepovoljan tretman whistle – blowersa dovesti do nepovoljnog javnog mišljenja

ZAKLJUČAK

Pogledamo li današnju privrednu neravnopravnost između razvijenih i nerazvijenih zemalja u svijeta, vidjećemo najbolju potvrdu da zemlje u kojima građani nisu prihvatili „radni moral“ kao službenu religiju i njezine etičke vrijednosti kao što su odgovornost, učenje, samodisciplina, marljivost i štednja, ne mogu izdržati tržišnu utakmicu s razvijenim zemljama.

Kako bismo se uklopili, moramo biti spremni i ne smijemo se bojati svjetske razmjene i učenja, ono je ključ za sve nas kako bi smo u životu bili dobri, bolji i najbolji.

Ulaganje u znanje, u samoga sebe kao i prihvatanje bilo kakve edukacije koju nam život, kako poslovni tako i privatni pruža, najbolje je ulaganje koje ćemo imati ikada za životnog vijeka. Takvim životnim stavom smo od neprocjenjive vrijednosti, kako za sebe tako i za druge.

LITERATURA:

1. Skripta, osnove menadžmenta str. 37
Dijana Čičin-Šain pred.
2. www.scribd.com/doc/3123624/

PROČITAJ / PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:

preuzmi seminarski rad u wordu » » »

Besplatni Seminarski Radovi