Recentne špekulacije sa LIBOR-om

 LIBOR – LONDONSKA MEĐUBANKARSKA STOPA

Libor ili Londonska Međubankarska Stopa (engl. London Interbank Offered Rate) predstavlja dnevnu referentnu kamatnu stopu po kojoj banke jedna drugoj nude novac za posuđivanje na londonskom međubankarskom tržištu, a osmislila ga je udruga banaka British Bankers Association (BBA). Euribor je njegov ekvivalent na međubankarskom tržištu eurozone.
Zajedno sa svojim evropskim ekvivalentom Euribor-om, Libor je glavni reper za kratkoročne kamatne stope širom svijeta. Ova stopa, koja je počela dnevno da se utvrđuje od 1986. godine, počiva na stotinama biliona dolara u transakcijama širom svijeta (studentski krediti, hipoteke, štednja itd) i tako utiče na živote većine ljudi, direktno ili indirektno, a ne samo na finansijske institucije.
Na bazi ovih kamatnih stopa određuju se kamatne stope na sve, od finansijskih derivata na njujorškoj ili tokijskoj berzi do potrošačkog kredita za kupovinu televizora u našim krajevima. Prema procjenama stručnjaka, za Libor je vezano oko 360 biliona dolara (360.000.000.000.000) vrijednih finansijskih derivata širom svijeta, dok neke procjene idu do čak 800 biliona dolara finansijskih proizvoda koji se oslanjaju na Libor i Euribor, što je deset puta više nego ukupni BDP svih država svijeta
Neupućeni bi pomislili da se kamatna stopa od ovolikog značaja utvrđuje na osnovu preciznih podataka i pod nadzorom regulatornih tijela, ali istina je potpuno drugačija. Izračunava se po posebnoj metodologiji koja eliminiše najviše i najniže ponuđene kamate, a one između uprosječuje. Trgovačka odeljenja 12 mega banaka svakog dana dostavljaju svoje procjene o tome koliku kamatu bi morali da plate za, na primjer tromjesečnu pozajmicu u dolarima ili švajcarskim francima Britanskom udruženju banaka. Ove procjene se obrađuju, izbacuju se najviše i najniže procjene i izračunava se prosječna kamatna stopa Libor, koja će biti osnov za određivanje kamatnih stopa na zajmove u cijelom svijetu tog dana. Svakoga dana u 11 sati u Londonu se odlučuje o vrijednosti novca. Ukoliko se to ne uradi na osnovu realnih odlika privrede, nego na osnovu vlastitih interesa, dobije se prevara koja utiče na svakog stanovnika u svijetu.
Banke pozajmljuju novac jedna drugoj. Tako funkcioniše finansijski sistem. Tržište međubankarskih pozajmica dozvoljava da neke banke pozajmljuju novac od drugih banaka, kako bi podmirile dnevne potrebe za likvidnošću. i, kao i bilo koji drugi zajam, i ovi se nude uz određenu kamatnu stopu -međubankarsku stopu - što znači da dužnik mora da isplati davaocu zajma određeni dodatni novac. Svakog dana, poverioci i dužnici, uz međusobno poverenje, određuju prosečnu kamatnu stopu koja zavisi od njihovog finansijskog zdravlja.
Pošto je određena od strane banaka, ona odražava njihovu sopstvenu percepciju kreditnog i rizika likvidnosti. Ako je banka u lošem stanju, moraće da da procjenu najveće kamatne stope prilikom pozajmice; ako dobro posluje, njen interes da pozajmljuje će biti manji. Na taj način, može se očekivati da prosječna kamatna stopa za zaduživanje (LIBOR) bude niska i stabilna u dobrim vremenima i viša u trenucima finansijske krize.

Ali, šta se dešava ako neko od njih slaže u tom procesu?

Ukoliko se utvrđivanje Libora ne uradi na osnovu realnih odlika privrede, nego na osnovu mutnih interesa, dobije se prevara koja utiče na bezmalo svakog stanovnika u svijetu. Banke su, kako bi povećale potrošnju kredita, ostvarile veći profit, i predstavile svoju finansijsku poziciju u što boljem izdanju, svakodnevno manipulisale ovom kamatnom stopom.
U središtu zapleta, sa namještanjem kamata našla se 300 godina stara engleska banka Barclays. U junu 2012. godine Barclays banka kažnjena je s 290 milijuna funti nakon što je dokazano da su njeni trgovci pokušavali namještati LIBOR. Čelnik Barclaysa, Bob Diamond je dao ostavku, a isto je učinio i Marcus Aigus koji je preuzeo upravljanje bankom sve dok se ne nađe novi čelnik. Drugi vodeći rukovodilac, Džeri del Misje, glavni operativni direktor, takođe je napustio banku. On je davao instrukcije za snižavanje LIBOR kamatne stope. Dokazano je da je Barclays najmanje od 2005. godine pokušavao manipulirati LIBOR-om i EURIBOR-om po interesima vlastitih trgovaca i drugih banaka. Radilo se o manipulaciji na berzama u New Yorku, Londonu i Tokyu.
Barclays je manipulisao ovom stopom da bi, kad je nastupila svjetska kriza, pokazao da se zadužuje jeftinije i da je shodno tome finansijski zdraviji nego što je stvarno bio. Prema svjedočenju jednoga bankovnog zaposlenika, »gurkanje« libora od samo 0,001 % može donijeti dobit jednoj banci i od nekoliko desetaka milijuna dolara u danu. Iste motive za namještanje libora imale su i druge banke. Kako se međutim upravo otkriva, za to su po svemu sudeći znale i centralne banke, ali ništa nisu preduzimale, navodno zato što je u tom momentu prioritet bilo sprečavanje da se uruši cio svetski finansijski sistem.
U mnogim slučajevima ove malverzacije su spuštale rate da bi se povećala potrošnja kredita i prikrio pritisak na banke. Ovo je osobito problematično jer se većina svjetskih sistema oslanja na LIBOR, a dugovi mnogih nacionalnih i privatnih banaka pod utjecajem su LIBOR-a, pogotovo kod masovnog zaduživanja ili hipoteka. Za sve vrijeme poslovanja na osnovu manipulisanih vrijednosti cijene novca za međubankarske pozajmice cjelokupna svjetska privreda funkcionisala na pogrešnim temeljima. 
Do 2008. godine zaposlenici banaka slali su često pogrešne podatke ili se dogovarali između sebe kako bi povećali Libor i napravili velike profite na drugim poslovima kojima se banka bavi. Od 2007. godine kada se ispostavilo da su te ogromne banke pune bezvrijednih obveznica i kada je svijet zahvatio val finansijske krize, velike banke su vještački smanjivale Libor kako bi prikazale da su solventnije nego što jesu i da nemaju problem da pozajme novac od drugih banaka. Kao dokaz za dogovore o davanju lažnih podataka prilikom izračunavanja Libora objavljeni su brojni e-mejlovi u kojima  se zasposlenici iz banaka dogovaraju da spuste ili podignu ključnu kamatnu stopu.
Između januara 2005. i juna 2009. godine Barclays banka je 257 puta pokušala namjestiti Libor i Euribor. 2007. i 2008. godine razni pripadnici banke počeli su izdavati detalje o prenapuhanoj snazi banke putem namještanja LIBOR-a. Pod pritiskom medija britanska agencija za nadzor banaka počela je vršiti pritsak na banku i pripremati reformu koja bi povećala transparentnost LIBOR-a.
Istraga i pritisak je urodio plodom kada je 27. juna 2012. banka priznala većinu optužbi. Ujedinjeno kraljevstvo je naplatilo 59,5 milijuna funti kazne, američko pravosuđe (The US Department of Justice and the Commodity Futures Trading Commission (CFTC) ) 102 i 128 milijuna funti kazne što nas dovodi do sume od 290 milijuna funti kazne, tj. oko 450 miliona dolara.
Libor skandal je pogodio cijelu zemlju, ali i globalni finansijski sistem. Druge institucije su sada umješane u manipulacije Libor kamatnom stopom. Kazna za Barclays je samo vrh ledenog brijega, jer pod istragom je još oko 20 banaka i istrage se ne vode ne samo u Velikoj Britaniji i SAD, već i u Nemačkoj, Kanadi, Japanu i Švicarskoj, Holandiji, i prema posljednim informacijama, i u Francuskoj. U dokumentima do kojih je došao Rojters analizirana je umiješanost bankarskih trgovaca u Kanadi, Velikoj Britaniji, SAD i Singapuru.
Među prvim bankama optuženim za namještanje kamatnih stopa pored Barclays su i Royal Bank of Scotland i švicarski UBS. U ove tri banke radilo je ukupno nekoliko desetina trgovaca koji su uticali na kamate u dolarima, eurima ili japanskim jenima. Neki od trgovaca koji su predmet istrage u karijerama su radili za nekoliko banaka i na svakom novom radnom mjestu su se bavili ovim radnjama. . Za RBS-ovo otpuštanje četiri trgovca doznalo se nakon što su britanski i američki regulatori već odredili Barclaysu novčane kazne zbog lažiranja podataka o cijeni zaduživanja. Izvršni direktor RBS-a Stephen Hester potvrdio da njegova banka spada među one protiv kojih je pokrenuta istraga zbog pokušaja manipulacije Liborom.
Osim ovih banaka za učešće u namještanju kamata optužene su i Deutsche Bank, Citigroup, JPMorgan Chase, i HSBC. Na dan 31. jula 2012.  “Deutsche Bank“ je potvrdila da je određeni broj njenih zaposlenika bio umješan u manipulacije sa međubakarskom kreditnom stopom. Predsjednik "Deutsche Bank" Paul Ahlajtner je u pismu zaposlenima rekao da je ograničen broj službenika ove finansijske institucije "na svoju ruku" bio umiješan u ponašanje koje nije u skladu sa standardima ove banke i da su zbog toga preduzeti određeni koraci.
Svim akterima prijeti serija tužbi sa odštetnim zahtjevima koji bi, prema analitičarima na koje se poziva „New York Times”, mogli da ih koštaju na desetine miliona dolara. Malo je međutim vjerovatno da će uslijediti kolektivne tužbe običnih korisnika bankarskih usluga, građana, jer je libor štimovan uglavnom naniže, što je za rezultat imalo jeftinije kredite, manje troškove platnih kartica i slično.

Dodatnu prašinu i mnoga pitanja podigla je činjenica da je američki FED godinama znao za manipulacije liborom.

Glasnogovornik FED-a priznao je  "kako su počevši s 2007. povremeno primali „zagonetna“ upozorenje o radu Barclaya i problema s liborom, ali kako je u to vrijeme bilo previše posla i upita s terena zbog početka krize zbog čega iste nisu uspjeli provjeriti."   
  „U  proljeće 2008. počeli smo istraživati Barclays i Libor te od njih zatražili da nam podnesu izvještaj nakon čega smo relevantnim britanskim autoritetima poslali naše analize i sugestije za reformu libora“, poručuju iz FED-a, ne precizirajući datum započete komunikacije s Londonom, prenosi portal Business.hr. 
  No zanimljivo je to da iz Barclaysa ističu kako su komunikaciju s FED-om o Liboru započeli još 28. augusta 2007. godine te ostaje pitanje zašto je FED-u istragu započeo tek iduće godine.  FED se pravda početkom krize u američkom sektoru nekretnina kao i rješavanjem problema s bankrotom jedne od najvećih investicijskih američkih banaka Lehman Brothersa. 
Barclays je objavio bilješke o razgovoru između Boba Diamonda i Pola Takera krajem oktobra 2008. godine, nakon čega je Libor koji banke objavljuju pao. Prema Bobu Diamondu, Taker je istakao da su Barclays-ove procjene kamatne stope neobično visoke - u poređenju sa drugim bankama - što je Diamond shvatio kao signal da bi Barclays mogao da vara. Ipak, Pol Taker je rekao da nikada nije ohrabrio manipulacije Liborom, već je želieo da se uvjeri da Barclays-ovi trgovci nisu preplaćivali na tržištu.
Prema transkriptu jednog telefonskog poziva, zaposlenik banke Barclays kazao je FED-u da su banke podcijenile iznose svojih zajmova kako bi se pokazale u boljem finansijskom svjetlu.

„Znamo da mi ne objavljujemo iskren Libor“, kazao je bankar. „Ali mi to radimo jer, ako to ne uradimo, to privlači neželjenu pažnju  i to u vrijeme kada je tržište tako puno nagađanja.“

Poziv je obavljen mjesec nakon što je propala banka Bear Stearns, te kada su na tržištu kružile spekulacije ko će sljedeći 'pasti'. Nova otkrića dolaze samo nekoliko sedmica nakon što su američki i britanski regulatori kaznili Barclays.
Email poruke ukazuju na to da je njujorški FED – čiji je zadatak da ocijeni finansijsku sigurnost američkih banaka-  u junu 2008. izrazio zabrinutost  banci Bank of England, koja regulira teritoriju na kojoj se određuje Libor. Američki ministar finansija Timothy Geithner – u to vrijeme predsjednik njujorškog FED-a, sugerirao je šefu banke Mervynu Kingu kako da spriječi namještanje Libora.
Nije jasno da li je FED preduzeo daljnje mjere, koje bi mogle uključiti i poteze protiv tri američke banke koje postavljaju dolarsku vrijednost Libora: Bank of America, Citibank i JPMorgan Chase.
26. oktobra objavljeno je da su američki državni tužitelji proširili su istragu o mogućoj manipulaciji Liborom na još devet banaka iz redova najvećih zajmodavaca u svijetu, pa je njome sada obuhvaćeno njih ukupno šesnaest. Kako se doznaje od osobe bliske tome slučaju, državni tužitelji američkih saveznih država New York i Connecticut Eric Schneiderman i George Jepsen uputili su obvezujuće naloge o dostavi dokumentacije na adrese devet banaka, uključujući Bank of America, Bank of Tokyo Mitsubishi UFJ, Credit Suisse, Lloyds Banking Group, Rabobank, Royal Bank of Canada, Societe Generale, Norinchukin Bank i West LB, u sklopu istrage kojom se želi utvrditi jesu li te banke sudjelovale u skandalu oko namještanja Libora, referentne kamatne stope u međubankarskim pozajmicama. Navedene banke odbile su to komentirati, ili nisu bile dostupne za komentar. Nekoliko banaka izvijestilo je ulagače o istrazi u tome slučaju, uz napomenu da surađuju u istragama.

 NEOPHODNA JE SVEOBUHVATNA REFORMA LIBORA

Od presudne važnosti je da tržište ima apsolutno povjerenje u Libor. No, to povjerenje je narušeno posljednjih mjeseci kada se otkrilo da su pojedini bankari manipulirali njime za vrijeme finansijske krize od 2007. do 2009. godine.
S obzirom na recentna dešavanja u vezi sa manipulacijom ove kamatne stope, razmatra se mogućnost korištenja kamata koje se više temelje na tržišnim načelima, primjerice repo kamata ili prekonoćna indeksna swap kamata, ili mogućnost korištenja kamata na američke trezorske zapise.
Libor se izračunava svakoga dana u Londonu za američki dolar i druge valute, kada panel banaka procjenjuje troškove međusobnog kreditiranja. To je, dakle, subjektivan pristup, za razliku od drugih mjerila koja su objektivnija i kojima je teže manipulirati.
Zabrinutost zbog manipuliranja Liborom izazvala je preispitivanje i drugih kreditnih mjerila u svijetu. Europska središnja banka (ECB) zatražila je od organizatora sistema Euribora da učini sve kako bi ojačao povjerenje u to euro mjerilo. Singapur i Hong Kong najavili su preispitivanje načina na koji se određuju međubankovne referentne stope u azijskim financijskim središtima, dok je u Južnoj Koreji agencija za zaštitu tržišne utakmice proširila istragu zbog mogućeg manipuliranja tamošnjom referentnom kamatom.
Međubankarska kamata Libor više nije upotrebljiva u sadašnjem obliku i mora biti promijenjena ili zamijenjena. Inicijalna revizija načina na koji se određuje Libor, koju je pokrenula Administracija za finansijske usluge (FSA), prvi je konkretan korak u reformi libora.
"Postojeća struktura i rukovođenje liborom više nisu odgovarajući i nepohodna je reforma", rekao je u govoru u Londonu upravni direktor FSA Martin Vitli, prenosi Rojters.
On je dodao da se preispituje i budućnost ostalih bankarskih repera koji utiču na formiranje cijena različite robe, od nafte i zlata do akcija na berzama. Vitli je predložio da u nekim slučajevima treba koristiti alternative liboru i da izračunavanje kamata treba da se radi drugačije nego do sada.
"Formiranje repera bilo bi zasnovano manje na procjenama, a više na konkretnim trendovima", rekao je Vitli. U određivanje visine libora mogao bi da bude uključen veći broj banaka, koje bi svojim podacima doprinijele preciznijem izračunavanju međubankarske kamatne stope. Do sada je članstvo u panelu za određivanje libora bilo rezervisano za malu grupu banaka, koje svakodnevno objavljuju svoje procjene o kamatama pod kojima su spremne da pozajme različite valute na različite vremenske periode.
Nemoguće je izvršiti momentalnu zamjenu Libora zato što je preveliki broj ugovora vezan za ovu kamatnu stopu, a možda ga nije ni moguće u potpunosti zamijeniti zato što alternative nisu savršene, rekao je Vitli Rojtersu.
Evropska komisija je predložila da se namještanje kamata kriminalizuje nakon bankarskog skandala sa Liborom. Komisija takođe želi da članice EU usvoje nove zakone.
Manipulisanje referentinih stopa, poput libora i euribora, biće klasifikovano kao krivično djelo, navodi se u saopštenju, komesarka za pravdu Vivijan Reding koja je saopštila da će taj potez pomoći da se "stane na kraj kriminalnoj aktivnosti u bankarskom sektoru".
"Zato danas predlažemo pravila na nivou EU kako bismo se izborili protiv ove vrste zloupotrebe tržišta i zatvorili bilo kakve rupe u propisima. Reding je dodala da je to tek prvi korak u iskorjenjivanju lošeg ponašanja bankara, koje je uporedila sa „korumpiranim krvopijama koji se klade sa ušteđevinom svojih klijenata".
Mišel Barnije, komesar za unutrašnje tržište, rekao je da se razmatra stroža kontrola takvih stopa i doveo u pitanje metod po kojem se one trenutno obračunavaju. Banke su do sada same određivale libor i njegov evropski ekvivalent – euribor, ali će se ta praksa vjerovatno prekinuti.
Najviše britansko nadzorno tijelo finansijskog sistema objavilo je novi plan za regulaciju Libora.  Plan se sastoji od 10 tačaka za sprečavanje daljih manipulacija liborom, ključne su sljedeće:

• Nova regulatorna struktura Libora koja predviđa krivične sankcije za manipulatore;
• Pozivanje drugih grupacija da apliciraju za preuzimanje uloge Asocijacije britanskih bankara iz čega će proizaći kodeks ponašanja i nova pravila;
• Ohrabrenje bankama koje nisu dio grupe od 20 banaka koje određuju visinu Libora da budu više zastupljeni u donošenju odluka;
• Zasnivanje izračuna Libora na efektivnim kamatama, umjesto procjenama banaka; 
• Smanjenje broja promjena vrijednosti Libora u toku dana, sa 150 na 20. 

Sprovođenje reforme će nadgledati Uprava za poslovnu etiku u finansijskom sektoru (FCA), jedno od dva tijela koja će od 2013. zamijeniti Upravu za kontrolu i nadzor financijskog sektora Velike Britanije.
Najvažnije je pitanje ko će, nakon jedne od najvećih afera u bankarskom sektoru preuzeti odgovornost za oporavak posrnulog sistema. Naročito zato što je izvjesno da će, uporedo sa sprovođenjem reformi, izlaziti na vidjelo novi detalji globalne bankarske zavjere.

LITERATURA

• http://balkans.aljazeera.com/makale/libor-trese-britanski-bankarski-sektor
• http://www.wavemagazine.net/0_srb/arhiva/69/ekonomija/barclays-libor-skandal.html
• http://www.balkanmagazin.net/finansije/cid135-42864/bankari-varali-citav-svet
• http://www.bbc.co.uk/news/business-18671255
• http://banke.online.rs/libor.html
• http://www.bankar.me/2012/10/01/novi-plan-za-regulaciju-libora/
• http://www.capital.ba/najmanje-tri-banke-manipulisale-liborom/
• http://business.hr/ekonomija/britanski-bankari-spremni-prepustiti-libor
• http://www.bljesak.info/web/article.aspx?a

preuzmi seminarski rad u wordu » » » 

Besplatni Seminarski Radovi