Sistemi knjigovodstva

Poslovanje je gotovo nemoguće zamisliti bez računovodstva.Računovodstvo je izvor svih informacija za praćenje i vođenje poslova.Računovodstvo  prati sredstva,njihovu namjenu,porijeklo,prati kretanje sredstava,utvrđuje cijene,rezultat poslovnog akta,analizu podataka sa osnovnim ciljom sto boljeg poslovanja.Računovodstvo je najbolja kontrola izvršenih poslovanja,računovodstvo je veoma dobro za planiranje poslovnih događaja.
Računovodstvo pokazuje informacije o korištenim sredstvima i pokazuje rezultat poslovanja.Računovođe trebaju da budu veoma pažljivi u svom poslu,jer najmanja greška može dovesti do pogrešnog prikaza sredstava koja neko preduzeće posjeduje,što može teško oštetiti isto preduzeće.
Knjigovodstvo je sistem koji na temelju dokazivih isprava prati procese i financijske tokove te vremenskim slijedom sistemski bilježi u poslovne knjige nastale poslovne promjene imovine, kapitala, obveza, prihoda, rashoda i financijskih rezultata poslovanja.

 2. HISTORIJSKI RAZVOJ KNJIGOVODSTVA

 Razvoj knjigovodstva je bio uslovljen razvojem proizvodnih snaga, i pojavom novca kao mjerila vrijednosti i platežnog sredstva, sa druge strane.U uslovima naturalne razmijene nema potrebe za evidentiranjem. Knjigovodstvena evidencija je nastala kao posljedica nemogućnosti trajnog pamćenja.Razvoj proizvodnih snaga omogućio je proizvodnju i za tržiste, što je dovelo do pojave i razvoja jedne nove specijalizovane privredne grane - trgovine. Tom prilikom se pojavljuju, odnosno nastaju dužničkopovjerilački odnosi. Na tom stepenu razvoja proizvodnih snaga i nastanka dužničko povjerilačkih odnosa nastala je potreba za knjigovodstvenom evidencijom, jer je trebalo znati ko kome i koju svotu duguje, odnosno ko od koga i koju svotu potražuje i kakvi se finansijski efekti ostvaruju u tim ekonomskim transakcijama.
Pojavom akumulacije omogućen je razvoj banaka kojom prilikom se javljaju kreditni odnosi zasnovani na bankarskim finansijskim kreditima.Nastaju brojni i složeni kreditni odnosi kao poseban oblik dužničkopovjerilačkih odnosa. Ti odnosi moraju biti evidentirani u poslovnim knjigama banaka kao kreditora, te u poslovnim knjigama kreditiranog (korisnika kredita). Tragovi knjigovodstvene evidencije otkriveni su već kod antičkih naroda.
U kasnom srednjom vijeku dolazi do procvata italijanskih gradova i naglog razvoja trgovine. To je uslovilo i razvoj knjigovodstvene evidencije. Najstarija sačuvana poslovna knjiga, u stvari, samo dva njena lista, potiču iz 1211. godine. Sačuvane knjige iz XIV vijeka pokazuju postepen prelaz od prostog ka dvojnom knjigovodstvu.
Najstarija sačuvana knjiga koja je vođena po metodu dvojnog knjigovodstva potiče iz 1340. godine. Prve knjige koje su napisane o dvojnom knjigovodstvu su iz XV veka:
Knjiga "O trgovini i savremenom trgovcu" od Dubrovčanina Benka Kotrulića, napisana 1458. godine u Napulju, a štampana tek 1573. godine u Veneciji i knjiga Mlecanina Luke Pacolia "Summa et Artihemetica, Geometria, Proportioni et Proportionalita", štampana, takodje u Veneciji 1494. godine. Kao što se vidi iz samih naslova knjige, to nisu bili radovi posvećeni isključivo knjigovodstvu, ali je svaka od njih imala poglavlje o knjigovodstvu.
U XVI, XVII i XVIII vijeku razdvaja se industrijsko knjigovodstvo od trgovačkog. Ono se s razvojem industrije, narocito u XIX vijeku, sve više usavršava. Stvaranje većih preduzeća (krajem XIX i pocetkom XX vijeka), koja pored
"centrale" imaju i filijale, uslovilo je uvodjenje jednoobraznog knjigovodstva, to jest takve knjigovodstvene evidencije koja će i u centrali i u filijalama istovrsne poslovne promijene obuhvatiti uvek na istim računima (kontima).

3. KNJIGOVODSTVENI SISTEMI

• zastupljenih principa,
• predmeta knjigovodstvenog evidentiranja, kao i zadataka koji su se knjigovodstvu postavljali.

 Razlikujemo četiri sistema knjigovodstva:

• prosto knjigovodstvo
• kameralno knjigovodstvo
• konstantno knjigovodstvo
• dvojno knjigovodstvo

 4. PROSTO KNJIGOVODSTVO

 Prosto knjigovodstvo (jednostavno knjigovodstvo) je najstariji knjigovodstveni sistem. Predstavlja otvoreni sistem bilježenja nekih poslovnih aktivnosti. Najvažnije karakteristike ovog sistema su:

• nepotpunost (ne evidentiraju se sva sredstva i izvori sredstava)
• nezaokruženost
• nepovezanost raznih privrednih evidencija

 Poslovne knjige koje se najčešće vode u prostom knjigovodstvu su:

• inventar
• knjiga blagajne
• knjiga gotovine u bankama
• knjiga dužnika
• knjiga povjerilaca
• dnevnik

 S obzirorm na tako djelimično i izolovano evidentiranje poslovnih dogadjaja, u sistemu prostog knjigovodstva nije moguće utvrditi knjigovodstveno stanje ukupnih sredstava i izvora sredstava.Kao predmet knjigovodstvene evidencije u prostom knjigovodstvu se javlja evidentiranje gotovinskog prometa i dužničko-povjerilačkih odnosa. U tom smislu, postoje i odgovarajuce poslovne knjige:

• knjiga blagajne i
• knjiga dužnika i povjerilaca.

 U prostom knjigovodstvu se stanje ukupnih sredstava i izvora sredstava određenog pravnog subjekta utvrduje inventarisanjem (popisivanjem) imovine na određeni dan. Podaci o popisu sredstava i izvora sredstava se unose u poslovnu knjigu koja se naziva knjigom inventara ili prosto inventarom. Ova knjiga predstavlja osnovu za utvrđivanje finansijskog rezultata, jer se u tom sistemu ne vodi posebna evidencija o prihodima i rashodima ostvarenim u toku obračunskog perioda. Pored knjige blagajne i knjige dužnika i povjerilaca, u prostom knjigovodstvu ponekad se vodi još i dnevnik ili memorijal. U dnevniku se bilježe poslovne promijene hronološkim redom, a potom se prenose u knjigu dužnika i povjerilaca i u knjigu blagajne. Budući da se u prostom knjigovodstvu ne knjiže prihodi i rashodi, a ne vodi se ni evidencija o svim sredstvima i izvorima sredstava, poslovni rezultat se utvrduje iskljucivo putem inventara. Inventar je prikaz sredstava i izvor sredstava u vidu jednostranog računa, a zasniva se na popisu sredstava i obaveza u užem smislu, odnosno obaveza prema trećim fizičkim ili pravnim licima.
Sačinjava se na taj način da se u njegovoj strukturi javljaju tri posebna dijela:

• aktiva,
• pasiva i
• rekapitulacija.

 U trećem dijelu inventara, tzv. rekapitulaciji vrši se obračun i utvrdjivanje sopstvenih izvora sredstava, odnosno sopstvenih sredstava ili čiste imovine. Sopstveni izvori, odnosno sopstvena sredstva se utvrdjuju na taj način da se od iznosa ukupne aktive odbije iznos pasive iskazan u obliku obaveza prema trećim fizičkim ili pravnim licima.
Za utvrdjivanje financijskog rezultata u prostom knjigovodstvu potrebno je da se inventar sačini na početku i na kraju poslovnog razdoblja za koji se želi utvrditi financijski rezultat. Ukoliko se finansijski rezultat želi iskazati za jednu poslovnu godinu, onda je potrebno raspolagati inventarom na pocetku i na kraju poslovne godine. Ukoliko su vlastita sredstva na kraju poslovnog razdoblja veća od vlastitih sredstava na početku razdoblja, radi se o pozitivnom financijskom rezultatu ili dobitku. Negativan financijski rezultat ili gubitak se javlja onda ako su vlastita sredstva na početku obračunskog razdoblja veća od vlastitih sredstava na kraju obračunskog razdoblja.
      Izraženo simoblima, to je:

 (±) Fr = S2 – S1

Prethodni model utvrđivanja financijskog rezultata trebao bi biti nešto proširen ukoliko u toku poslovanja dolazi do dodatnih uplata ili ulaganja vlastitih sredstava ili se, pak, javljaju nenamenske isplate koje dovode do smanjenja vlastitih sredstava u toku poslovanja. Ako dodatne uplate oznacimo s Up, a nenamenske isplate sa Ip, onda bi taj prošireni model obracuna financijskog rezultata imao sljedeci izgled:
S1 + Up = S'1
S2 + Ip = S'2
(±) Fr = S'2 - S'1
Razlika izmedju čiste imovine na kraju i čiste imovine na početku poslvonog razdoblja je ostvareni financijski rezultat. Inventura je s toga najvažnija poslovna knjiga prostog knjigovodstva.

  5. KAMERALNO KNjIGOVODSTVO

Kameralno knjigovodstvo - potječe od latinske riječi cameralia koja označava državne finasije. Predstavlja specifičan oblik prostog knjigovodstva, koji se vodi kod državnih, odnosno proračunskih organizacija radi budžetiranja prihoda i rashoda.
Najvažnije karakteristike ovog sustava su:

•  nepotpunost
• nezaokruženost
• izoliranost raznih evidencija
• naglašeno praćenje planiranih i ostvarenih proračunskih prihoda i rashoda.

 Dakle, osnovna karakteristika kameralnog knjigovodstva ogleda se u tome da setežište knjigovodstvene evidencije javlja u evidentiranju prihoda i rashoda odredjenog pravnog subjekta. Ima obilježja nepotpunosti glede evidencionog obuhvaćanja poslovnih dogadjaja. To je razlog da izvjesni autori smatraju da kameralno knjigovodstvo
predstavlja samo varijantu prostog računovodstvenog sustava. U literaturi se ovaj sustav naziva još i proračunskim ili administrativnim knjigovodstvom.
     Evidencija se vodi na računima glavne knjige, koja je podijeljena na dva dijela:
knjigu kontrolnika prihoda i knjigu kontrolnika rashoda. Pored glavne knjige vodi
se i kronološka evidencija u dnevniku.

 Poslovne knjige kameralnog knjigovodstva su:

• kontrolnik planiranih i ostvarenih prihoda
•  kontrolnih planiranih i ostvarenih rashoda
• inventar
• knjiga blagajne
• knjiga žiro računa
• knjiga dužnika
• knjiga vjerovnika i
• dnevnik

 S obzirom na to da kameralno knjigovodstvo težište stavlja na evidentiranje prihoda i rashoda, to se i knjiga u kojoj se prate prihodi i rashodi naziva glavnom knjigom kameralnog knjigovodstva. Pored glavne knjige kameralnog knjigovodstva, u sklopu datog sustava postoje knjiga blagajne, knjiga žiro-računa, knjiga inventara i pomoćne
knjige, u kojima se evidentiraju stanja i promijene odredjenih materijalnih vrijednosti. U kontrolnik prihoda vodi se evidencija o planiranim io ostvarenim prihodima. Kontrolnik prihoda vodi se po partijama (što predstavlja vrstu prihoda), au okviru partije prihodi se raščlanjuje na pozicije (što predstavlja detaljnije raščlanjivanje odredjene vrste prihoda - npr. prihod od donacija je partija, au okviru toga: donacije naplaćene od poduzeća i donacije naplaćene od gradjana predstavljaju pozicije te stranke). To znaci da se u kontrolnik prihoda za svaku partiju i za svaku poziciju (u okviru partije) otvara poseban konto, odnosno grafički pregled koji ima dva stupca. U prvom stupcu se upisuje planirani iznos prihoda, au drugom stupcu se prati ostvareni (naplaćeni) iznos prihoda. Uporedjenje iznosa lijeve i desne kolone svake pozicije, odnosno partije, osigurava se uvid o visini naplate planiranih prihoda.

      Kontrolnik rashoda vodi se po istom principu:

• rashodi koji su planirani, trebaju biti usklađeni s planiranim prihodima.
• na kraju godine je potrebno izvršiti konačno svođenje informacija o planiranim i ostvarenim veličinama po partijama za ustanovu u cjelini.
• na kraju godine potrebno je utvrditi odgovarajući opseg ostvarenog financijskog rezultata koji bi se iskazao u razlici ostvarenih prihoda i ostvarenih rashoda

.
      To se u neprofitabilnim - proračunskim institucijama ne bi trebalo nazivati dobitkom ili gubitkom, nego viškom prihoda nad rashodima, odnosno viškom rashoda nad prihodima, što zavisi od karaktera razlike. Prema nekim autorima, u kameralnom knjigovodstvu umjesto planiranih prihoda odnosno rashoda uvode se naredjeni prihodi, odnosno rashodi.
      Knjiga blagajne i knjiga žiro-računa vode se na isti način kao što se vodi knjiga blagajne u prostom knjigovodstvu. Knjiga inventara, po pravilu, povezana knjiga u koju se upisuju sve stvari i objekti (odnosno stalna sredstva) kojim raspolaže subjekt za koga se vodi knjigovodstvo (zgrade. uredaji i instalacije, strojevi, namještaj i dr.).. U pomoćne knjige spadaju i knjiga dužnika i vjerovnika, kao i knjiga materijalnih vrijednosti koje ne spadaju u stalna sredstva (primjerice, knjiga uredskog materijala)

 6. KONSTANTNO KNJIGOVODSTVO

 Konstantno knjigovodstvo - sustav je nastao u Švicarskoj, za potrebe
vodjenja evidencije u državnom računovodstvu, krajem 19. stoljeća. Predstavlja sistem knjigovodstva u okviru kojeg se vodi evidencija u slučajevima kod kojih se pojavljuje problem uporedjivanja proračunskih predvidjenih i ostvarenih prihoda i rashoda.
Evidencija obuhvaća sva sredstva, izvore sredstava, kao i sve prihode i rashode.
Predstavlja potpunu zaokruženu cjelinu i prati sve poslovne promijene. Naziv ovog sustava potječe iz konstantnog odnosno stalnog odnosa izme u vrsta knjigovodstvenih računa koji se u okviru ove evidencije vode, a to su:

•  upravni računi
• blagajnički računi i
• obračunski računi
        Prihodi i rashodi se knjiže na upravnim računima, koji će se preknjižiti na
  blagajničke račune samo nakon izvršene naplate ili isplate. Korespodencija između upravnih i blagajničkih računa se može ostvariti samo posredstvom obračunskih računa.
  
  
        Poslovne knjige konstantnog knjigovodstva su:
•  glavna knjiga
• pomoćne knjige
• dnevnik
• knjiga inventara
        Poslovne knjige, kao što je knjiga inventara i druge pomoćne knjige,
  u konstantnom knjigovodstvu vode se na način koji je karakterističan za
  kameralno knjigovodstvo, a što je naprijed objašnjeno.

 7. DVOJNO KNJIGOVODSTVO

• sveobuhvatnost (prati sve poslovne promijene)
• kontinuelnost (prati ih kontinuelno, bez prestanka)
• sistematičnost (u glavnoj knjizi)
• permanentnost (prati po kronološkom redu nastanka u Dnevniku)
•  objektivnost (objektivno odražava utjecaj nastalih poslovnih doga aja na
•  stanje imovine, njeno kretanje i financijski rezultat)

     Dvostrano knjiženje svih poslovnih događaja (kao rezultat ravnoteže
izme u sredstava i izvora sredstava, na jednom računu nastupa smanjenje
dok na drugom istovremeno povećanje u istom iznosu).
     U dvojnom knjigovodstvu evidentira se cjelokupna imovina, kapital, prihodi i rashodi i na kraju financijski rezultat poslovanja. Knjigovodstvena ravnoteža je jednakost zbroja svih iznosa knjiženih na strani duguje sa zbrojem svih iznosa na potražnoj strani svih računa.

   
     Poslovne knjige dvojnog knjigovodstva su:

• Dnevnik
• glavna knjiga
• pomoćne knjige

 Dnevnik je posebna knjiga za kronološku evidenciju nastalih poslovnih promijena.
Suština kronološke evidencije ogleda se u tome da se poslovni događaji evidentiraju prema vremenskom redoslijedu njihovog nastajanja. Princip kronologije je zastupljen i kod evidentiranja poslovnih promijena u knjigama sistematske evidencije, ali taj princip nije dominirajući način knjigovodstvenog obuhvaćanja nastalih poslovnih promijena.
     Glavna knjiga se naziva i sustavnom evidencijom gdje se poslovne promijene prvo sistematiziraju po računima i njihovim stranama, a unutar njih po redoslijedu nastanka.
Kontrolna funkcija dnevničkih do danas izgubila svoj značaj, ali je taj značaj naglašeniji ukoliko se knjigovodstvo vodi na nižoj tehničkoj razini opremljenosti.
Sve poslovne promijene knjiže se u dnevniku i glavnoj knjizi, pa je ukupan promet obje knjige jednak. Knjiženja u dnevniku i glavnoj knjizi mogu se vršiti sukcesivno ili istovremeno, ovisno od metode knjiženja.
     Ova metoda karakterizira sljedeći tijek:
poslovna promijena → dokument → dnevnik → glavna knjiga 
Dnevnik se može voditi na listovima povezane knjige ili na slobodnim listovima. Dnevnik se otvara na početku poslovnog razdoblja i vodi kontinuirano do kraja poslovnog razdoblja, koji se najčešće poklapa sa poslovnom godinom, ali se može odnosit i na bilo koji drugi period u kome je potrebno sastaviti financijske izvještaje. Zaglavlje dnevnika sastoji se od sljedećih stupaca:
     1. Kolona rednog broja knjigovodstvenog stavka. Pod knjigovodstvenim stavkom u dnevniku se podrazumijeva cjelovito knjigovodstveno obuhvaćanje određenog poslovnog događaja zasnovano na principu dvojnog knjigovodstvenog sustava. Ovisno o tome na koliki broj imovinskih dijelova istovremeno djeluje poslovni događaj knjigovodstveni stav može biti prosti i složeni. Prost knjigovodstveni stav imamo ukoliko poslovna promijena djeluje samo na dva računa, s tim da se jedan zadužuje a drugi odobrava za isti iznos. Ukoliko poslovna promijena uključuje zaduženje jednog računa i istovremeno odobravanje dva ili više računa, ili obrnuto, radi se o složenom knjigovodstvenom stavu.
Naravno, sasvim je moguća i situacija u kojoj se istovremno zadužuje više računa odobrava više računa u okviru jednog složenog knjigovodstvenog stavka. Svaki sljedeći knjigovodstveni stav u dnevniku dobiva naredni redni broj.
     2. Kolona datuma služi za registriranje dana i mjeseca kada je poslovni događaj evidentiran
     3. Stupac opisa služi da se provede knjiženje i opiše poslovna promijena. U ovoj koloni se prvo unose račun ili računi koji se zadužuju, a potom račun ili računi koji se odobravaju. Poslije toga se unosi kratak opis poslovnog događaja. Ispod opisa poslovne promijene, čime se završava jedan knjigovodstveni stav, vrši se podvlačenje stupce opisa, bez ostavljanja i jednog praznog retka.
     4. Kolona poziva služi za upisivanje broja računa (kojim se račun označava) na kome se vrši knjiženje u glavnoj knjizi.
     5. Kolona prometa se sastoji od dvije novčane stupca, od kojih je prva (lijeva) dugovna prometna stupaca, a druga (desna) potražna prometna stupaca. U dugovnu kolonu se upisuje iznos ukoliko se radi o računu koji treba zadužiti za taj iznos, dok se u potražnu stupac upisuje iznos za koji treba odobriti konkretni račun. Način knjiženja u dnevniku daje se na temelju primjera koji slijedi nakon upoznavanja s elementima globalne procedure.

 U literaturi se najčešće polazi od toga da glavna knjiga nastaje raščlanjivanjem bilance na njegove osnovne elemente ili pretvaranjem pozicija bilance u dvostrane račune (konta). Medjutim, moguće je promatrati glavnu knjigu i kao sustav računa koji nastaju knjigovodstvenim tretmanom pojedinačnih poslovnih promijena, vodeći računa o tome da se istovrsne poslovne promijene proknjiže na istim računima. Ukoliko se glavna knjiga promatra kao raščlanjeni bilancu u kome se evidentiraju nastale promijene, onda se logično po isteku određenog razdoblja na temelju glavne knjige sastavlja studenoga bilanca. Ovaj novi bilanca uključuje, pored početnog stanja, i sve poslovne promijene koje su se desile u predmetnom obračunskom razdoblju. Isto kao što se bilanca i dnevnik odlikuju ravnotežom, to vrijedi i za glavnu knjigu. U glavnoj knjizi postoji ravnoteža zbroja lijevih i desnih strana svih računa koji čine glavnu knjigu. Postojanje ove ravnoteže u bilanci i glavnoj knjizi posljedica je dvostranog promatranja imovine i promijena na njoj.

 Osnovu za otvaranje knjiga čini početni bilans ili inventar, ovisno o tome radi li se o novoosnovanom poduzeću ili poduzeću koje je poslovalo iu prethodnom obračunskom razdoblju. Prilikom otvaranja poslovnih knjiga važno je da iz bilance budu preuzete sve pozicije, kao i da se može lako i brzo sagledati da li su sve pozicije preuzete. Za tu svrhu uvodi se u glavnu knjigu Račun otvaranja iz razloga kontrole preuzimanja pozicija iz bilansa. Račun otvaranja je po sadržini identičan bilanci koji je bio podloga za otvaranje poslovnih knjiga ali s obrnutim stranama. Nakon preuzimanja ovih pozicija iz bilansa stanja u glavnu knjigu ovaj račun (otvaranja) je izravnat. Dakle ima isti promet (zbroj) i na lijevoj i na desnoj strani koji je jednak zbroju početnog bilansa. Na kraju obračunskog perioda pristupa se zatvaranju pojedinačnih računa glavne knjige i dobivaju se račun izravnanja (bilanca stanja) i račun gubitka i dobitka (bilans uspjeha). Ova dva računa imaju, po pravilu, saldo koji predstavlja financijski rezultat i jednak je kod oba računa.
Poslije ovih knjiženja zaključeni su svi računi glavne knjige. Budući da su korisnici financijskih izvještaja zainteresirani za imovinsku situaciju i finansisjski rezultat poduzeća, to se računi izravnanja i gubitka i dobitka u obliku bilance i bilance uspjeha dostavljaju istim.
   
     Ukoliko poduzeće u vezi s pojedinim dijelovima imovine ili obveza ima potrebu otvoriti veliki broj pojedinačnih računa tada se javlja problem preglednosti glavne knjige i problem podjele rada. Knjigovodstvo ovaj problem, kada ima veći broj pojedinačnih računa koji se tiču jednog imovinskog dijela ili oblika obveza, rješava na taj način što ih izdvaja iz glavne knjige i formira pomoćnu knjigu. Umjesto pojedinačnih računa u glavnoj knjizi ostaje jedan zbirni (sintetički) račun.

ZAKLJUČAK

Dobro praćenje finansijskih događaja i njihovo evidentiranje je jedan od najvažnijih faktora za dobro poslovanje preduzeća.Potrebno je redovno bilježenje svih finansijskih događaja svakog preduzeća radi pristupa informacijama  njihovog finansijskog stanja . 
 Dobra finansijska evidencija je osnova za zdravo upravljanje finansijama preduzeća.
Sva preduzeća treba da vode evidenciju svojih finansijskih transakcija kako bi mogle da imaju pristup informacijama o njihovoj finansijskoj poziciji, što podrazumjeva:

•  zbirni (sumarni) izveštaj o svim prihodima i rashodima i kako su oni raspoređeni pod različitim kategorijama
• rezultati svih operacija - ili višak ili manjak, neto prihod ili neto troškovi
• imovina i obaveze - šta preduzeće poseduje i šta duguje drugima.

Praktično, to znači da rukovodeće osoblje zna koliko para je potrošeno i na šta.

LITERATURA

www.en.wikipedia.org/bookkeeping
www.hr.wikipedia.org/knjigovodstvo
Racunovodstvo,doc.der.sci.Marinko Markić ,Univerzitet u Travniku,2005.Travnik.
www.efmo.ba/public/down/OR_JK_sadrzaj.pdf

preuzmi seminarski rad u wordu » » » 

Besplatni Seminarski Radovi