Ugarit

LOKACIJA I OTKRIĆE

Ugarit je bio drevni lučki grad koji se nalazio na umjetnom brežuljku Ras Shamra blizu Latakije, na sredozemnoj obali sjeverne Sirije. Udaljen 50 km istočno od Cipra, održavao je s njim diplomatske i trgovačke odnose, a Egiptu je plaćao danak. Ruševine na Ras Shamri odaju tragove egzistencije i razvoja napredne drevne kulture Ugarita. Lokacija je pronađena tek 1928., kada je neki zemljoradnik prilikom oranja polja slučajno otvorio grobnicu. Pronađeno područje je zapravo bilo gradska nekropola ( groblje) Ugarita, koja se nalazila u obližnjoj luci Minet-El Beida. Daljnjim iskopavanjem i istraživanjem je otkriven važan drevni velegrad uz Ur i Eridu, jednu od kolijevki stare kulture, sa dugom poviješću koja seže i do 6 tisuća godina pr. n.e. Takvu povijesnu važnost Ugarit zasigurno duguje činjenicama da je bio lučki grad kao i glavni prijelaz trgovačkog puta koji je vodio do zemalja Eufrata i Tigrisa.

PRONALASCI I KULTURNI ARTEFAKTI

Nastavak iskopavanja i istraživanja otkrio je ostatke veličanstvene kraljevske palače čijih 90 prostorija je bilo okruženo s osam zatvorenih dvorišta, usto mnoga privatna obitavališta i nastambe u sklopu kojih su pronađene i ostaci dviju drevnih privatnih knjižnica. Jedna je pripadala diplomatu i dostojanstveniku Rapanuu, a sadržavala je mnoštvo starih tekstova i rukopisa svake vrste. Bili su to politički, diplomatski, zakonski, ekonomski, obrazovni, administrativni i vjerski tekstovi te književni spisi neupitne literarne vrijednosti. Na brežuljku Ras Shamra su iskopana dva glavna najveća hrama Ugarita; jedan u Baalovu čast, a drugi u čast Dagona, boga plodnosti. Prema pronađenim objektima može se ustvrditi da su u hramovima održavani htonički obredi.
Prilikom jednog iskapanja je pronađeno mnoštvo glinenih pločica pisanih klinastim pismom. Te pločice su bile građa knjižnice kraljevske palače, jedne hramske knjižnice te dviju privatnih knjižnica. Sve te pronađene glinene pločice datiraju iz posljednjeg ugaritskog razdoblja, čemu odgovara razdoblje od 1200 godina pr.n.e. Zbog visoko razvijene trgovine i diplomacije, pločice su bile pisane na četiri jezika, a to su sumerski, hurijsku, ugaritski te akadski jezik. Ta četiri jezika bila su pisana putem sedam pisama: egipatski i luvijanski hijeroglifi, zatim ciparsko-minojsko pismo, sumersko, akadsko, hurijsko i lokalno, ugaritsko klinasto pismo.
U iskapanjima iz 1958. pronađena je još jedna knjižnica glinenih pločica, no one većinom nisu sačuvane već su pokradene i prodane na crnom tržištu. Dio sačuvanih Claremontskih Ras Shamra pločice je sada pohranjen u Institutu za starine i kršćanstvo, pri Claremontskom teološkom fakultetu u Kaliforniji. Nadalje, 1973. je iskopan arhiv sa oko 120 glinenih pločica, a u posljednjoj seriji iskapanja 1994. godine otkriveno je preko 300 glinenih pločica koje su bile unutar iskopane goleme tesane građevine, a datiraju iz posljednih godina Ugarita u brončanom dobu. Najpoznatije, a po nekima i najvrjednije djelo ugaritske književnosti i mitologije je Baalov krug, skup legendi o kaananskom božanstvu Baalu koje predstavljaju temelj ugaritskooj religiji i obrednoj proceduri.

POVIJEST I PRVI IZVORI

Iako neki tvrde da je i stariji, procjenjuje se da je neolitički Ugarit bio dovoljno značajan 6 tisuća godina pr.n.e. te da su tada podignute gradske zidine, naime to je bio grad utvrda. Prvi pisani dokaz postojanja grada pronađen je u zapisima iz obližnjeg grada Elbe. Egipat je umnogome obilježio ugaritsku kulturu, a ponajviše umjetnost. Procijenjeno je i da najraniji kontakt između Ugarita i Egipta približno potječe iz razdoblja od 2000. do 1925. godina pr.n.e. Pronađene su stele i statue egipatskih faraona Senusreta III. i Amenemheta III. No nije sasvim utvrđeno kada su ti spomenici preneseni u Ugarit. U razdoblju svog najvećeg kulturnog procvata, od 16. do 13. st.pr.n.e. Ugarit je održavao tijesne političke i trgovačke veze s Egiptom i Ciprom, stoga su te tri civilizacije bile isprepletene u uzajamnim društveno institucionalnim utjecajima.

UGARITSKI SPISI

Na glinenim pločicama pronađenim u iskopanim ugaritskim knjižnicama nalaze se narodni epovi, tekstovi mitološke prirode pisani narativnom poezijom, pisma, pravni dokumenti, primjerice oni koji potvrđuju prodaju zemljišta, nekoliko međunarodnih ugovora te neke administrativne liste i popisi. Identificirani su i fragmenti lirskih djela, kao što su Legenda o Kirtu, Legenda o Danelu, pripovijesti o Baalu koje opisuju Baal-Hadadove konflikte s Yamom i Motom i slični mitovi.
Otkriće ugaritskih arhiva glinenih pločica od velike je važnosti za religijske znanosti i biblijska proučvanja, iz razloga što su na tim pločicama detaljno opisane obredne pojedinosti i vjerovanja koje podrazumijeva kaananska religija u razdoblju neposredno prije doseljavanja Izraelaca. Ti tekstovi oslikavaju značajne i prepoznatljive paralele s biblijskom hebrejskom književnošću, osobito u pogledu predočavanja božanskog i poetske forme. Ugaritska poezija sadrži mnoge elemente koji su kasnije potvrđeni u hebrejskoj poeziji, kao što su slične metafore i poveznice, identične mjere i ritam. Otkrića u Ugaritu su od neospornog značaja jer pružaju nove uvide i kontemplacije o književnosti Starog zavjeta.

UGARITSKI JEZIK

Ugaritski jezik je potvrđen i protumačen na osnovi tekstova koji datiraju od 14. do 12. st.pr.n.e. Ugaritski se klasificira kao sjeverozapadni semitski jezik odakle vuče paralele sa hebrejskim, aramejskim i feničkim jezikom. Njegove gramatičke karakteristike su zapravo vrlo slične onima klasičnog arapskog i akadskog. Podrazumijeva dva roda (muški i ženski), tri padeža (nominativ, genitiv i akuzativ) tri broja (jednina, množina, dualnost) te glagolske aspekte koji su prepoznatljivi u zapadnosemitskim jezicima. Raspored riječi u rečenici je obično redoslijed glagol-subjekt-objekt. Početni elementi iskaza obično označavaju radnju i funkciju, a drugi element, odnosno objekt uvijek je u genitivu.

UGARITSKA RELIGIJA

Ugaritska religija, uz neke alternativne kultove je zapravo Kaananska religija u svakom aspektu. Bog je Izraelu na brdu Sinaj zapovjedio da ne smije imati drugih bogova osim njega. Kad su Izraelci zaposjeli Kanaan, morali su izbjegavati svaki dodir s kanaanskom religijom. No i među Izraelcima bilo je prisutno štovanje boga Baala. Kasnije je u Obećanoj Zemlji Baal postao ozbiljan protivnik njihovom bogu. Kad je kralj Ahab postao kralj Izraela, sjevernog kraljevstva, Baal je skoro istisnuo Izraelovog Boga. Kanaanski su bogovi i božice bili utjelovljene prirodne sile. Neka istaknuta božanstva njihove religije bili su: Hadad, bog nevremena, Anate, božica ljubavi i rata, Ašera, božica majka i božica mora, Šamaš, bog sunca te Rešef, gospodar rata i podzemlja. Neki kanaanski izvori opisuju bogove i božice kao okrutne i krvoločne, koji uživaju u međusobnoj borbi, bludnosti i raskalašenosti.

IZVORI

1. http://www.scribd.com/doc/28654851/Ugarit
2. http://www.shunya.net/Text/Ugarit/Ugarit.html
3. http://www.theology.edu/ugarit.html
4. http://www.omniglot.com/writing/ugaritic.html

preuzmi seminarski rad u wordu » » » 

Besplatni Seminarski Radovi