Sekularizacija je u svom prvobitnom značenju označavala proces izuzimanja nekog teritorija ili ustanove od crkvene jurisdikcije ili kontrole. Općenitije, sekularizacija označava sve procese laicizacije kulture, koji su se očitovali u Europi od početka krize feudalnog društva i nastanka modernog. Kad na znanstvenom, političkom, gospodarskom i moralnom polju sve snažniji intelektualni slojevi pokazuju kako žele utemeljiti različita područja ljudskog znanja na načelima što ne proishode iz religijsko sakralnog polja, sekularizacija postaje sinonim za izuzimanje područja znanja, političke moći i društvenog djelovanja od utjecaja crkvenih ustanova ili simbolično-religijskih univerzuma. Taj pojam se razlikuje od sekularizma koji je ideološka struja koja teži oslobođenju društva od bilo kakva utjecaja religije i koja se ponekad udružuje s oblicima državnog ateizma. Gubitak društvene funkcije crkvene religije u modernom svijetu objašnjava se kao proces oslobođenja pojedinca od starateljstva crkvenih ustanova i kao korjenita potvrda njegove neovisnosti. Također sekularizacija nameće promjenu crkvene strategije i prilagodbu tradicionalnih socijalizacijskih modela, za koje se smatra da su neprikladni i zastarjeli. Gotovo dva desetljeća sociolozi religije naveliko raspravljaju o valjanosti tog pojma i o mogućnosti da se po njemu izrade pokazatelji kojima će se moći mjeriti realna ponašanja i stavovi.

2. SEKULARIZACIJA

Sekularizacija opisuje proces kojim religija gubi utjecaj u raznim dijelovima društvenog života. Rasprava o tezi o sekularizaciji jedno je od najsloženijih područja u sociologiji religije. Postoji neslaganje između pristaša teze o sekularizaciji, onih koji se slažu s osnivačima sociologije te smatraju da religija gubi moć i važnost modernom svijetu, i onih koji tvrde da je religija i dalje značajna snaga, premda se često pojavljuje u novim i prije nepoznatim oblicima. Između kraja 18. stoljeća i početka 19. stoljeća pojam sekularizacije postao je političkim idealom političkih i kulturnih skupina, udruženih u društva. Njihovi su članovi željeli postupno smanjenje crkvene nazočnosti u europskim društvima. Stoga je sekularizacija za njih, kao i za Katoličku crkvu zapravo prijetnja, proizvod pojave modernog svijeta. Comte povezuje nestanak religije s nastupom trećeg razdoblja ljudskih društava, označena znanošću, tehnologijom i industrijom. Max Weber je govorio o od-čaravanju svijeta, o pojavi do koje dolazi u kapitalističkim društvima s afirmacijom modernog poduzeća i stvaranjem država s birokratskim aparatom. Po Weberu uspjeh racionalne kapitalističke organizacije formalno ''slobodnog'' rada na Zapadu bit će uzrokom jednodimenzionalnog obilježja modernog života i procesa od-čaravanja ili rastuće neosjetljivosti modernog čovjeka spram sfere svetog i religijskih ustanova. Taj se proces povijesno ostvaruje na Zapadu u doba naglašena odvajanja gospodarske i političke sfere od religijske. Po Weberu i Simmelu to je nepovratan proces, znak da izlazimo iz onog što Kant naziva ''čovjekovom minornošću'', te kako je mislio Freud, psihičkog sazrijevanja pojedinca koji se oslobađa opsesivne neuroze nazvane religija. Tako se razmišljalo krajem 19. stoljeća i početkom 20. stoljeća, kad se još realistički gledalo na društvenu i povijesnu preobrazbu za koju se pretpostavljalo da će biti dalekosežna, pa je sekularizacija bila formula kojom se potvrđivalo racionalizaciju koja religiji i svetom oduzima važnost u kolektivnoj i individualnoj akciji. U tridesetim i četrdesetim godinama pojam sekularizacije doživljava promjenu, posebno u Njemačkoj. Protestantski teolozi su se služili tim terminom formulirajući pesimističnu hipotezu o budućnosti europskog društva. Nakon drugog svjetskog rata sekularizacija ponovno dolazi u središte pažnje sociologa. Tada su i teolozi shvatili kako sekularizacija i kršćanstvo nisu nepomirljivi i kako proces sekularizacije potječe iz judejsko kršćanske tradicije (Gogarten, Barth, Bonhoeffer, Cox).

Milton Yinger je tvrdio kako svakom društvu treba neki sustav simbola i vrednota koji će mu omogućiti prikladnu reprodukciju i očuvanje unutarnje ravnoteže. Od kraja sedamdesetih sociolozi su se počeli propitivati o pretpostavci ''preporoda svetog'', u skladu sa obnovom zanimanja za religiju. Mnogi autori u krizi modernog društva vide pogodan teren za povratak svetom. Sljedeći Shinerovu shemu (1967), dopunjenu važnim doprinosima Dobbelaerea (1981) te Stelle, Guizzardija (1985), moguće je raspoznati glavne interpretativne pravce.
1. Funkcionalistički pravac (Parsons, Bellah). U tu skupinu smještamo sve sociologe koji sekularizaciju drže procesom odvajanja između institucionalizirane religije vjerovanja i crkvenih ustanova. Prema takvom prosuđivanju odvajanje pogoduje porastu autonomije pojedinaca i sustava vjerovanja koji su im dostupni.
2. Fenomenološki pravac (Berger, Luckmann). Pojava kulturalnih oblika u modernim društvima dovodi do krize svih ustanova koje su u prošlosti proizvodile simbolične svjetove što su pretendirali na istinu o ukupnoj društvenoj zbilji. Pojedinci u pluralističkom društvu nastoje si stvoriti vlastitu religiju. Religija, se prema tome privatizira. Mogući je rezultat tog procesa dvojak: vidljiva religija postaje nevidljiva, a jednoobraznost sustava vjerovanja postaje pluralistična situacija sa simboličnim svjetovima koji su više ili manje usredotočeni na religijsku os. Crkve i sljedbe se prilagođavaju toj diferencijaciji religijske ponude.
3. Neoweberovski pravac (Wilson). Njegovi sljedbenici drže da je sekularizacija objektivan proces gubitka plauzibilnosti crkava i uopće sfere svetog za pojedince. A ovi, pred nemoći religija da utječu na njihovu savjest, osjećaju da slabi zov vjere i tako barem dio njih prihvaća ideju kako je nužan bilokakav religijski izbor. Nastaje svjetovno vjerovanje, relativistički pogled na svijet, koji ostavlja po strani religijsku činjenicu.
4. Socio-biologijski pravac (Acquaviva). Prema ovom pristupu religija pripada sferi genetski programirane potrebe da se svlada strah od smrti te da se može voljeti i biti voljen. Zato je iskustvo svetog traženje koje možemo pronaći u svim društvima. Religija se može empirijski analizirati samo ako određena društva u stanovitim razvojnim uvjetima nude povoljne prilike koje to iskustvo pojedincima čine mogućim. No, kada je strah od smrti uklonjen s kolektivne scene i prognan u sramotan i neizreciv osjećaj nesigurnosti pojedinca, dok eros sve više postaje robom, iskustvo svetog postaje teško i gubi društvenu vidljivost. U tom smislu, sekularizacija je skrivanje svetog.
5. Kritički pravac. Služeći se tom formulom aludiramo na više stavova što se susreću u odbijanju samog pojma sekularizacije, a slažu se u istančanu traženju ideoloških uporišta koja se kriju u različitim teorijama o sekularizaciji. Ovdje je bitno navesti nekoliko autora: Martin (1969), Matthes (1965), Lauwers (1973), Guizzardi (1978). Martin smatra da je taj pojam podložan predrasudama zbog kojih nije znanstveno ispravan. Po Matthesu izvorište teze o sekularizaciji treba tražiti u pastoralnoj brizi raznih kršćanskih crkava koje se suprotstavljaju ''progresivnom odmetništvu širokih slojeva'' od službene vjere. Na njegovu tragu, Lauwers tvrdi da je sekularizacija također ideologija te da se može raščlaniti kao:
a. Kritički nedovoljno dokazano i ocijenjeno prihvaćanje odvajanja religije i ne-religije kao neprijepornih činjenica modernog društva
b. Pomanjkanje rasprave o razlikovanju bitnog i nebitnog u religiji. Kako ti pojmovi nisu bili razjašnjeni, mnogi sociolozi bili su skloni misliti da religija mora nestati, ali da je ona ipak potreba ljudske naravi. Zaključak iz razgovora je potreba ponovne afirmacije valjanosti crkvenih ustanova.

Također Lauwers je oštroumno osvijetlio sve dvosmislenosti tog termina, razlikujući barem tri pojave povezane s ovom temom:
a. Sekularizaciju kao ideologiju laicizacije društvenog i individualnog života.
b. Sekularizaciju kao potvrdu pluralističkog društva u kojem pojedinci mogu birati među različitim religijskim ''proizvodima''.
c. Sekularizaciju kao jednostavno opadanje religijske prakse.
Guizzardi pak tvrdi da su se teorije o sekularizaciji pokazale funkcionalnim za interese crkvenih ustanova, budući da su mnoge teorije sklone potvrditi trajnost potrebe za svetim u čovjeku, pa su se tako našle na istoj strani s crkvenim teologijama.

3. DIMENZIJE SEKULARIZACIJE

Mnogi sociolozi rabe definicije religije koje nisu usklađene. Dok neki tvrde da religiju najbolje možemo razumjeti s pomoću analize tradicionalne crkvene organizacije, drugi ističu kako treba prihvatiti mnogo šire stajalište koje bi uključilo dimenzije osobne duhovnosti, te duboke privrženosti određenim vrijednostima. Sekularizaciju možemo procijeniti iz niza njezinih aspekata ili dimenzija. Neki su od njih, poput razine članstva u religijskim organizacijama, objektivni. Statistike i službeni podaci mogu pokazati koliko ljudi pripada crkvi i drugim religijskim tijelima, ili koliko ih aktivno sudjeluje na misama ili u drugim obredima. Druga dimenzija sekularizacije odnosi se na pitanje kako i u kojoj mjeri crkve i druge vjerske organizacije ostvaruju svoj društveni utjecaj, bogatstvo i ugled. U ranijim razdobljima te su organizacije znatno utjecale na vladu i društvene institucije i bile su veoma poštovane u zajednici. U 20 stoljeću organizacije sve više gube svoj društveni i politički utjecaj koji su nekad imale. Taj se trend može uočiti u čitavome svijetu, premda postoje neke iznimke. Crkveni vođe više ne mogu očekivati da će automatski biti utjecajni kod osoba koje imaju moć. Premda neke potvrđene crkve ostaju i dalje vrlo bogate po bilo kojem mjerilu i premda novi vjerski pokreti mogu postati vrlo bogati u kratkom razdoblju, materijalni uvjeti mnogih tradicionalnih vjerskih organizacija postaju sve nesigurniji. Crkve i svetišta se prodaju ili su zapušteni. Treća dimenzija sekularizacije odnosi se na uvjerenja i vrijednosti. Tu dimenziju možemo nazvati dimenzijom religioznosti. Broj ljudi koji posjećuju crkvu i društveni utjecaj očito nisu nužni izraz vjerovanja ili ideala vjernika. Mnogi religiozni ljudi ne idu redovito na mise niti sudjeluju u javnim ceremonijama. Regularnost posjećivanja i sudjelovanja ne znači uvijek i snažnu religioznost, jer ljudi mogu dolaziti u crkvu iz navike ili zato što to od njih očekuje zajednica. Da bismo procijenili koliko se religioznost danas smanjila moramo razumjeti prošlost. Oni koji podupiru tezu o sekularizaciji tvrde da je u prošlosti religija bila mnogo važnija za svakodnevni život nego danas. Crkva je nekoć bila centar lokalnih zbivanja i imala je velik utjecaj na obitelj i osobni život. Kritičari se ne slažu s time i tvrde kako činjenica da su ljudi nekad češće išli u crkvu ne znači da su bili religiozniji. U mnogim tradicionalnim društvima, uključujući srednjovjekovnu Europu, privrženost vjeri bila je slabija i manje važna za svakodnevni život. Nema sumnje da je danas utjecaj vjere manji nego je bio, posebno ako pojmom religije obuhvatimo i niz nadnaravnih pojava koje su ljudi vjerovali. Uglavnom smatramo da našu okolinu ne obuzimaju božanska ili duhovna bića. Gotovo najveće napetosti današnjeg svijeta, poput onih na Srednjem istoku i Balkanu biti, ili dijelom, proizlaze iz religijskih razlika. Unatoč tomu, većina je današnjih sukoba i ratova uglavnom sekularne prirode, oni nastaju zbog različitih političkih ili materijalnih razloga.

4. EVALUACIJA TEZE O SEKULARIZACIJI

Među sociolozima nema velikoga spora o tome da je, dugoročno gledano, s važnom iznimkom Sjedinjenih Država, u većini zemalja Zapada religioznost u tradicionalnim crkvama počela padati. S obzirom na sve tri dimenzije sekularizacije, utjecaj religije se smanjio, upravo kako su predviđali sociolozi 19. stoljeća. Religiozna i duhovna vjerovanja ostaju snažna i motivirajuća sila u životima mnogih ljudi, unatoč činjenici da svoju religioznost ne izražavaju formalno. Neki su stručnjaci tvrdili da je došlo do ''vjerovanja bez pripadanja'' (Davie, 1994); ljudi i dalje vjeruju u Boga i višu silu, ali svoju vjeru prakticiraj i razvijaju izvan institucionaliziranih oblika religije. Sve važnija je uloga nezapadnih vjera i novih vjerskih pokreta. Čini se da ne postoje brojni dokazi za sekularizaciju u nezapadnim društvima. U Iranu i drugim područjima Srednjeg istoka, u Africi i Indiji, vitalni i dinamični islamski fundamentalizam sukobljava se s prihvaćanjem zapadnih vrijednosti. Papa putuje Južnom Amerikom, a milijuni tamošnjih katolika slijede ga. Pravoslavlje se ponovno prihvaća u bivšem Sovjetskom Savezu, nakon desetljeća represije koju je nad crkvom provodilo komunističko vodstvo. No religija, nažalost, kao što može biti izvor utjehe i potpore, može uzrokovati snažne društvene borbe i sukobe. Sekularizacija je najkorisniji pojam kada objašnjavamo promjene koje se danas zbivaju tradicionalnim crkvama, to se odnosi na pad crkvene moći i utjecaja, te na interne procese sekularizacije koji obuhvaćaju žene i homoseksualce. Religiju kasnom modernom svijetu treba prije svega procjenjivati u odnosu prema naglim promjenama, nestabilnosti i raznolikosti. Religija ostaje ključna snaga našega društvenog svijeta, njezina privlačnost, u tradicionalnim ili novim oblicima, vjerojatno će preživjeti još mnogo godina.

5. NOVI RELIGIJSKI POKRETI

Sociolozi rabe termin novi religijski pokreti (NRP) kako bi opisali niz vjerskih i duhovnih skupina, kultova i sekti koje su nastale usporedno s glavnim religijama u zemljama Zapada, uključujući Veliku Britaniju. NRP se sastoji od mnogo različitih skupina: duhovnih New Age skupina, skupina za samopomoć, te sekti poput Hare Krišne. Mnogi novi religijski pokreti nastali iz glavnih vjerskih tradicija, poput hinduizma, kršćanstva i budizma, dok su se drugi razvili iz tradicija koje su donedavno na Zapadu bile gotovo nepoznate. Nove religijske pokrete u biti su stvorili karizmatski vođe, koji upravljaju aktivnostima tih pokreta. Članstvo u tim pokretima uglavnom se sastoji od konvertita, a ne od pojedinaca koji su bili odgojeni u nekoj vjeri. Članovi su češće dobro obrazovani pripadnici srednje klase. Neki sociolozi tvrde kako te pokrete treba shvatiti kao odgovor na proces društvene, pa čak i tradicionalno-crkvene liberalizacije i sekularizacije. Oni koji osjećaju da su tradicionalne religije izgubile duhovnu snagu nalaze utjehu u zajednici malih, manje impersonalnih novih religijskih pokreta. Drugi, poput poznatog istraživača Bryana Wilsona, isticali su kako su novi religijski pokreti posljedica nagle društvene promjene. Zbog poremećaja u tradicionalnim društvenim normama ljudi traže objašnjenje i sigurnost. Rast sekti i skupina koje ističu osobnu duhovnost upućuje da mnogi pojedinci imaju potrebu ponovno uspostaviti svoje vrijednosti i vjerovanja. Daljnji činitelj mogao bi biti tvrdnja da novi religijski pokreti privlače ljude koji se osjećaju otuđenima. Također neki autori ističu da djelovanje sekti i kultova u manjim zajednicama ljudima pruža potporu i osjećaj pripadnosti.

5.1. Vrste novih religijskih pokreta

Roy Wallis tvrdi da se novi religijski pokreti mogu razvrstati u tri velike kategorije. On dijeli te pokrete prema odnosu pojedine skupine i šire društvene zajednice na:
- Pokrete koji prihvaćaju svijet
- Pokrete koji odbacuju svijet
- Pokrete koji se prilagođavaju svijetu

6. RELIGIJA I DRUŠTVENA SLOJEVITOST

Tom temom Weber se dugo bavio, nastojeći pokazati koji je tip religioznosti više ili manje blizak različitim društvenim slojevima.
Weberova hipoteza u modernom obliku:
- Pripadanje pojedinca nekoj kasti, staležu, klasi, sloju više ili manje integriranom u sebi, označeno je skupom akulturiranih potreba različitog tipa.
- Među tim potrebama nalazi se i ona što proishodi iz osnovne potrebe za određivanjem područja, društveno prepoznatljiva po nazočnosti skupine pojedinaca, što bismo mogli nazvati potrebom razlikovanja, koja razrađuje simbole što obilježavaju razliku među skupinama.
- Razrada religijskog sadržaja može poslužiti i za označavanje razlikovnih crta društvene skupine u odnosu na neku drugu skupinu.

7. SUVREMENI RAZVOJNI SMJEROVI RELIGIOZNOSTI U VELIKOJ BRITANIJI I SJEDINJENIM DRŽAVAMA

7.1. Religija u velikoj britaniji

Većina odraslih stanovnika Britanije izjašnjava se da su članovi vjerskih organizacija. Samo oko 5 posto Britanaca tvrdi da ne pripada nikakvoj vjerskoj organizaciji. Gotovo 70 posto ukupnoga stanovništva izjasnilo se da pripada Anglikanskoj crkvi, premda je većina posjetila crkvu tek nekoliko puta u životu, ako je to uopće učinila. Uz Anglikansku crkvu, Prezbiterijansku crkvu u Škotskoj i Katoličku crkvu, u Britaniji postoji niz vjerskih skupina poput židovske, mormonske, muslimanske, skupine Sikha i hindusa. Postoji i niz manjih sekti, poput Plimutskog bratstva, rastafarijanaca i Misije božanskoga svjetla. Premda mnogi i dalje tvrde kako vjeruju u Bog ili neku vrstu višega bića, manjina ljudi posjećuje crkvu. U Velikoj Britaniji možemo prepoznati uzorak religioznosti u kategorijama dobi, spola, klasne pripadnosti zemljopisnog smještaja npr. Stariji ljudi su religiozniji od mlađih, posjet crkvi i izjašnjavanje o vjerskoj pripadnosti veći su među bogatima, nego među siromašnima, katolici češće dolaze iz radničkih klasa, a žene se češće uključuju u organiziranu religiju od muškaraca. Kada je riječ o utjecaju religioznosti na svakodnevni život, vjerske su razlike mnogo važnije u Sjevernoj Irskoj nego igdje drugdje u Velikoj Britaniji. Tamošnje borbe protestanata i katolika uključuju tek manjine obiju vjera, ali su vrlo jake. Utjecaj vjere u Sjevernoj Irskoj nije lako razlučiti od drugih čimbenika uključenih u antagonizme, vjerovanje u ''ujedinjenu Irsku'', prema kojoj bi Irska i Sjeverna Irska trebala postati jedna država, općenito podupiru katolici, ali odbacuju protestanti. Političke ideje i nacionalizam u tome igraju važnu ulogu gotovo jednako kao i religijska uvjerenja.

7.2. Religija u sjedinjenim državama

Položaj vjerskih organizacija Sjedinjenim Državama neobičan je po nekoliko obilježja. Sloboda vjerskog izražavanja postala je dio, članak Američkog Ustava, mnogo prije nego se vjerska tolerancija proširila u bilo kojem drugom zapadnom društvu. Rani doseljenici bili su izbjeglice pred vjerskom nesnošljivošću političkih vlasti i inzistirali su na razdvajanju crkve od države. Također SAD su mnogo raznolikije po broju vjerskih skupina od bilo koje druge industrijalizirane zemlje. Gotovo 90 posto američkoga stanovništva su kršćani, ali pripadaju niz različitih crkava i denominacija. Daleko najveća crkva u Sjedinjenim Državama je Katolička, koja ima više od 50 miliju pripadnika. Među nekršćanskim skupinama najveća je židovska kongregacija, koja ima više od 6 milijuna članova. Oko 40 posto američkoga stanovništva svakog tjedna odlazi u crkvu. Gotovo 70 posto stanovnika pripada nekoj crkvi, sinagogi ili drugoj vjerskoj organizaciji, a većina ih tvrdi da su aktivni u svojim kongregacijama. Sjedinjene Države imaju mnogo višu razinu religioznosti od većine europskih zemalja. Istraživanja pokazuju da 95 posto Amerikanaca vjeruje Boga, 80 posto vjeruje u čuda i u život poslije smrti, 72 posto vjeruje u anđele i 65 posto u vraga (Stark i Bainbridge, 1985). Premda su Sjedinjene Države jedna od najmodernijih zemalja, najreligioznija su zemlja na svijetu. Steve Bruce, jedan od glavnih pristaša teze o sekularizaciji, tvrdio je da se trajno visoka religioznost Sjedinjenim Državama može objasniti s pomoću kulturne tranzicije (1996). Kada društva prolaze kroz razdoblja naglih i temeljitih demografskih i ekonomskih promjena, tvrdi Bruce, religija može odigrati ključnu ulogu i pomoći ljudima da se prilagode novim uvjetima te da prežive t nestabilnost. On tvrdi da je industrijalizacija u Sjedinjene Države stigla relativno kasno, a nastupila vrlo naglo, i to u populaciji koju tvori velik broj različitih etničkih skupina. Stoga je u Sjedinjenim Državama religija bila vrlo važna pri stabiliziranju nacionalnih i osobnih identiteta te je omogućila lakšu kulturnu tranziciju u tzv. Američki ''melting pot''.

ZAKLJUČAK

Sekularizacija opisuje proces kojim religija gubi utjecaj u raznim dijelovima društvenog života. U većini zemalja Zapada religioznost u tradicionalnim crkvama počela je padati, s važnom iznimkom Sjedinjenih Država. Utjecaj religije se smanjio, upravo kako su predviđali sociolozi 19. stoljeća, no religiozna i duhovna vjerovanja ostaju snažna i motivirajuća sila u životima mnogih ljudi, unatoč činjenici da svoju religioznost ne izražavaju formalno. Sve važnija je uloga nezapadnih vjera i novih vjerskih pokreta na međunarodnom planu i unutar pojedinih industrijskih zemalja. Na religiju u kasnom modernom društvu utječu nagle promjene, nestabilnosti i raznolikosti. Iako neki tradicionalni oblici religioznosti u određenoj mjeri slabe, religija ostaje ključna snaga našeg društvenog svijeta. Religija, u tradicionalnim ili novim oblicima mnogim ljudima omogućuje uvid u složena pitanja života i smisla na koja racionalne perspektive ne mogu dati zadovoljavajući odgovor. Stoga ne čudi da u vremenu naglih promjena mnogi ljudi traže i nalaze odgovore i utjehu u religiji.

Literatura:

Giddens Anthony (2007) Sociologija. Zagreb: Nakladni zavod Globus

Acquaviva, Sabino; Pace, Enzo (1996) Sociologija religija. Zagreb: Zavod za sociologiju

PROCITAJ / PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:

ASTRONOMIJA | BANKARSTVO I MONETARNA EKONOMIJA | BIOLOGIJA | EKONOMIJA | ELEKTRONIKA | ELEKTRONSKO POSLOVANJE | EKOLOGIJA - EKOLOŠKI MENADŽMENT | FILOZOFIJA | FINANSIJE | FINANSIJSKA TRŽIŠTA I BERZANSKI MENADŽMENT | FINANSIJSKI MENADŽMENT | FISKALNA EKONOMIJA | FIZIKA | GEOGRAFIJA | INFORMACIONI SISTEMI | INFORMATIKA | INTERNET - WEB | ISTORIJA | JAVNE FINANSIJE | KOMUNIKOLOGIJA - KOMUNIKACIJE | KRIMINOLOGIJA | KNJIŽEVNOST I JEZIK | LOGISTIKA | LOGOPEDIJA | LJUDSKI RESURSI | MAKROEKONOMIJA | MARKETING | MATEMATIKA | MEDICINA | MEDJUNARODNA EKONOMIJA | MENADŽMENT | MIKROEKONOMIJA | MULTIMEDIJA | ODNOSI SA JAVNOŠCU | OPERATIVNI I STRATEGIJSKI MENADŽMENT | OSNOVI MENADŽMENTA | OSNOVI EKONOMIJE | OSIGURANJE | PARAPSIHOLOGIJA | PEDAGOGIJA | POLITICKE NAUKE | POLJOPRIVREDA | POSLOVNA EKONOMIJA | POSLOVNA ETIKA | PRAVO | PRAVO EVROPSKE UNIJE | PREDUZETNIŠTVO | PRIVREDNI SISTEMI | PROIZVODNI I USLUŽNI MENADŽMENT | PROGRAMIRANJE | PSIHOLOGIJA | PSIHIJATRIJA / PSIHOPATOLOGIJA | RACUNOVODSTVO | RELIGIJA | SOCIOLOGIJA | SPOLJNOTRGOVINSKO I DEVIZNO POSLOVANJE | SPORT - MENADŽMENT U SPORTU | STATISTIKA | TEHNOLOŠKI SISTEMI | TURIZMOLOGIJA | UPRAVLJANJE KVALITETOM | UPRAVLJANJE PROMENAMA | VETERINA | ŽURNALISTIKA - NOVINARSTVO

preuzmi seminarski rad u wordu » » »

Besplatni Seminarski Radovi