OSTALI SEMINARSKI RADOVI
IZ INTERNET - WEBA |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Osnovne usluge (servisi) Internet mreže
1. Općenito o internetu
1.1 Centralizirani računalni sustavi
koncept 'računalnog centra' gdje jedno veliko računalo opslužuje čitavu organizaciju zamijenjen je 'računalnom mrežom' (computer network) - većim brojem samostalnih računala koja su međusobno povezana tj. mogu razmjenjivati informacije.Računala i pojedine mreže pritom su u internet povezani na različite načine.
Tako razlikujemo više vrsta veza kojima se služi internet. S jedne strane prosječni se korisnik u većem dijelu svijeta spaja na internet putem modema. S druge strane postoje veze kojima se povezuju računala koje zovemo serveri, hostovi ili čvorovi. To su većinom iznimno snažna računala sposobna za obradu ogromnih količina podataka, a upravo preko njih se pojednici spajaju modemom na internet.
Serveri su najčešće umreženi satelitskim i radijskim vezama te svjetlovodnim i telefonskim kablovima. Ta računala su povezana specijaliziranim računalima koje nazivamo usmjernicima (routerima). Usmjernici provjeravaju kamo idu podaci koji se kreću preko interneta te odlučuju kojim će ih putem poslati.
U suštini radi se o povezivanju više malih lokalnih mreža (LAN) u veće skupine (MAN) te njihovo povezivanje u jedinstveni skup na nivou države-svijeta (WAN).
2. Usluge interneta
2.1 Provider_i
su tvrtke ili ustanove (kao CARNet) koje su satelitskim ili optičkom vezom povezane s nekoliko glavnih Internet čvora u inozemstvu (uglavnom u smjeru Amerike i Europe) i na taj način osiguravaju vezu velikog kapaciteta prema ostalom dijelu Interneta u svijetu. No praksa je pokazala da se jedva prate potrebe sve većeg broja članica Internet zajednice. Prilikom izbora Internet provider-a od značaja je broj usluga koje pruža svojim korisnicima. Svi pružaju uslugu elektroničke poste, ali ne pružaju svi uslugu FTP-a, News grupa, najam dijela prostor na disku svog računala, stanovitu programsku potporu i itd. CARNet omogućava gotovo sve za potrebe sveučilišnih institucija.
2.2 Korisnik preko svog računala na poslu ili kod kuće po uključivanju u Internet može:
- Razmjenjivati elektroničku postu (e-mail) sa bilo kojim korisnikom
Interneta na bilo kojoj lokaciji na planeti.
- Učestvovati u off-line (indirektno, ne u realnom vremenu) raspravama
putem elektroničke pošte s osobama sličnih interesa putem 'mailing list-a'
i 'News Group-a'.
- Učestvovati u on-line (direktno, u realnom vremenu) raspravama sa većom
grupom osoba koji koriste 'Internet Relay Chat' (IRC) uslugu - pričaonica.
- Raditi na udaljeni računalu koristeći 'Telnet' uslugu.
- Preuzimati datoteke bilo koje vrste (Download) s udaljenih računala
i dostavljati datoteke (Upload) na njih uz pomoć FTP (File Transfer Protocol)
uslugu.
- Čitati kompleksne dokumente koristeći 'Hypertext'. Klikom na ključnu
riječ ili sliku na ekranu korisnik automatski odlazi na druge sadržaje
unutar iste ili druge domene.
- Čitati multimedijalne dokumente koji se nalaze na WWW-u (World Wide
Web-u) koji sadrže tekst, grafiku, zvuk, i video koristeći se inteligentnih
preglednike WEB prezentacija, kao 'Netscape' ili 'Internet Explorer' programska
potpora.
- Pretraživati pomoću preglednika web dokumente, razna WWW sjedišta ili
preko namjenskih svjetskih servisa, kao Google i Yahoo!, preko upisane
ključne riječi pronaći željene dokumente.
Dok se TCP/IP kao protokol najniže razine brine za način međusobnih povezivanja i komuniciranja računala, protokoli više razine poput FTP-a, TELNET-a, NNTP-a, pa i HTTP-a određuju način na koji se specifične vrste podataka prenose preko interneta.
2.3 FTP
File Transfer Protocol (FTP) - Servis kojim se služimo kako bismo prenosili
datoteke (fileove) preko interneta. To je jedan od najranijih protokola
interneta, a sve do 1995. godine bio je prema obimu prenošenih podataka
najkorišteniji protokol interneta. Od tada ga prestiže HTTP protokol odnosno
world wide web. Premda manje popularan od weba još uvijek se često koristi
u internet zajednici, ali ponajviše u kombinaciji s webom.
2.4 USENET
Network News Transfer (Transport) Protocol (NNTP) - Protokol za prenošenje
novinskih članaka između novinskih grupa na NEWS poslužiteljima te s poslužitelja
na osobno računalo. Radi se o sustavu u kojemu svatko može sudjelovati
tako da postavi pitanje ili da svoj odgovor u točno određenom direktoriju
na NEWS poslužitelju. U roku od nekoliko sati na pitanje će vjerojatno
biti odgovoreno i to zahvaljujući velikom broju posjetitelja takvih novinskih
grupa.
Novinske grupe su i zamišljene upravo radi razmjene iskustava pa se tako
u njima na relativno lagan način može doći do odgovora na postavljena
pitanja. Za pregled novinskih grupa na osobnom računalu potreban je program
za njihovo pregledavanje, a većina današnjih web pretraživača imaju integrirane
vlastite programe za tu svrhu.
2.5 E-MAIL
Servis koji koristi SMTP (Simple Mail Transfer Protocol) odnosno POP3
(Post Office Protocol 3) - protokole koji omogućuju prenošenje elektroničke
pošte preko interneta. Taj servis od samih je početaka interneta jedan
od najpopularnijih servisa, a to će i dalje ostati upravo zbog njegove
važnosti u komunikaciji na svim razinama.
2.6 GOPHER
Servis više manje sličan webu s tim da nema mogućnost zajedničkog prikazivanja
teksta i slike. Pojavio se nešto prije weba te je bio popularniji od njega
sve do pojave prvih grafičkih preglednika.
2.7 WORLD WIDE WEB (WWW, web)
World Wide Web je grafički hipertekstualni
način upotrebe interneta koji koristi protokol HTTP za prenošenje stranica
weba i drugih podataka preko interneta (sa servera do korisnikova računala).
Web stranice pisane su u HTML (Hypertext Markup
Language) jeziku.
Za taj način upotrebe interneta posjetitelj mora upotrebljavati preglednik
weba, koji omogućuje posjetitelju interneta pregledavanje stranica pisanih
u jeziku HTML. Bitne razlike po kojima se web razlikuje od ostalih načina
upotrebe interneta je to što omogućava hipertekstualne veze između dokumenata,
te što omogućuje kombinirano prikazivanje teksta, slika, zvuka i videa,
dakle omogućuje integraciju informacijskih sadržaja. Hipertekst je dokument
ili sustav s povezanim tekstualnim jedinicama. To je elektronička slika
teksta ugrađenog u računalo i može se jedino unutar računalnog sustava
ispunjavati, mijenjati i čitati.
Koncepcija hiperteksta temelji se na računalnom sustavu koji korisniku
pruža mogućnost prikazivanja kroz mrežu pojedinačnih tekstualnih sadržaja.
Pristup tekstovima omogućava prepoznavanje položaja i smjer kretanja kroz
mrežu.
Osnovni je cilj hiperteksta spremanje sadržaja u računalo na takav način
da ga korisnik može pregledavati i pretraživati na bilo koji način koji
mu trenutno odgovara. Time se potpuno osigurava sloboda korisnika u procesu
pretraživanja, a svaki sadržaj nosi oznaku veze s drugim sadržajem. Mreža
veza čini strukturu modela hiperteksta. Veze imaju dva kraja: izvor i
odredište. Obilježene veze između informacijskih jedinica pružaju takav
sustav navigacije koji uvelike olakšava traženje odgovarajućeg sadržaja.
2.8 HTML
nije pravi programski jezik poput Pascala, Visual
Basica ili C++,
već je zamišljen kao standardni sustav namijenjen opisivanju sadržaja
i strukture stranica weba. On definira kako će se slika ili bilo koji
drugi objekt na stranici weba postaviti u odnosu na tekst.
Dokument napisan u jeziku HTML obično se naziva stranica HTML-a ili weba.
Takve stranice izrađuju se kada se bilo kakav dokument (tekstovi, slike,
glazba, filmovi) žele objaviti na webu. Same stranice izrađuju se umetanjem
tagova HTML-a koji definiraju položaj i izgled teksta, slika, tablica
i drugih objekata koje može koristiti stranica weba.
Tagovi se uglavnom rabe po principu da postoji početni i završni tag.
Tako npr. <html> određuje početak stranice HTML-a, a </html>
određuje završetak stranice. Svi ostali tagovi te tekstovi postavljaju
se između ova dva taga ili ih preglednik neće prikazati. Osim tagova HTML-a
stranica može sadržavati elemente Javascripta, Jave i Active X-a. Ti elementi
proširuju mogućnosti jezika HTML.
2.9 HyperText Transfer Protocol
je komunikacijski protokol koji se koristi za prijenos dokumenata HTML-a
preko interneta. Drugim riječima to je protokol na kojemu se zasniva web.
Dok jezik HTML omogućuje istodobno prikazivanje teksta i slike protokol
HTTP se brine kako će te slike i tekst biti prenošeni preko interneta.
Još jedan važan element weba je Uniform Resource Locator (URL). To je
sustav adresiranja koji se koristi u preglednicima weba. Pomoću URL-a
može se pozvati svaki dostupan dokument ne samo na webu već i općenito
na internetu. URL adresa se sastoji od imena protokola koji se želi koristiti,
imena servera kojem se želi pristupiti te od točnog mjesta (direktorija)
na serveru na kojem se nalazi dokument kojem želite pristupiti.
S obzirom da se može odabrati protokol koji želimo to znači da se preko
preglednika weba može pristupiti i FTP, GOPHER ili NEWS, a ne samo poslužiteljima
weba. Kako je web ipak najčešći protokol današnjice, a za njega su i napisani
preglednici, uobičajeniji URL prefiks koji se koristi je http.
2.10 Telnet-Servis Interneta
koji omogućuje da se korisnik prijavi i radi na udaljenom računalu te
koristi programe instaliranje na tom udaljenom računalu. Naravno na udaljenom
računalu korisniku moraju biti omogućena prava pristupa računalu. Iz razloga
sigurnosti ovaj servis na mnogim poslužiteljima nije dopušten.
Bolje je reći da je Telnet 'TERMINAL Emulation' programska potpora, koja
za komunikaciju s računalom spaja preko TCP/IP skupa protokola. Dakle,
program za oponašanje rada nekadašnjeg uređaja zvanog 'Terminal' (iz doba
MAINFRAME računala).
Ovu istu ulogu danas bolje obavljaju slični programi koji koriste SSH
(Secure SHell) konekciju preko TCP/IP protokola kao nositelja konekcije,
ali je sav promet kriptiran. Iako navedeni menanizam omogućava dosta sigurnosti
u radu s poslužiteljem, sistem-inženjeri nerado daju ovaj servis svim
korisnicima na raspolaganje.
2.11 Pričaonica - IRC (Internet Relay Chat)
Ovaj servis Interneta omogućuje da jedan ili vise korisnika Interneta
koji su prikačeni na isti kanal istovremeno vide tekst koji tipkaju na
svom računalu, te tekstove ostalih aktivnih korisnika. kuca na svom kompjuteru.
Kanali za 'razgovor' postoje gotovo za sve oblasti interesa.
Ovaj sistem je mnogo brzi od elektroničke pošte jer je gotovo istovremeno
slanje i čitanje poruka, ali je i mnogo skuplji od elektroničke poste,
jer traži dugotrajnu povezanost s Internetom, ali samo za one koji ovu
uslugu plaćaju iz svog džepa.
Ovo bi bile neke od osnovnih usluga Internet mreže, ali Internet usluga
ima još jako puno.
Zaključak
Usluge na internetu u današnje vrijeme su nešto bez čega gotovo niti jedan
čovjek koji se nalazi u radnoj okolini ne može normalno funkcionirati.
One su korisne svima od mlade pa sve do zrele dobi.
Usluge omogućavaju brzo pretraživanje i nalaženje potrebnih informacija,
obradu i prijenos podataka od tekstualnih, grafičkih, slikovnih te video
zapisa….
Neophodno su potrebne u poslovnom svijetu jer pridonose na uštedi vremena,
brzini i kvaliteti posla, i u današnjici ne postoji poduzeće koje posluje
bez interneta tj. usluga koje ono pruža.
Najveća prednost je to što su gotovo svima u svijetu dostupne.
Literatura
1. intrenet stranica- http://www.google.com ; Općenito o internetu:
-Općenito o internetu-CRO FORUM,
-Mario Popović: Prikaz nacionalnih parkova na webu.diplomatski rad
2. internet stranica- http://www.google.com ; Osnovne usluge Internet mreže:
- pod stavkom: Osnovne usluge
preuzmi
seminarski rad u wordu » » »
