Programski jezik C++

1.Uvod u C++

Programski jezik C++ je viši programsi jezik koji je razvijen za objektno orijentirano programiranje i bio je prvotno razvijen u Bell Labs (laboratorij telekomunikacijske tvrtke Bell) pod rukovodstvom Bjarne Stroustropa tokom 1980-tih kao proširenje programskom jeziku C, te mu je originalno ime bilo „C with classes“. Zbog velike potražnje za objektno orijentiranim jezicima te izrazitim sposobnostima, standard za programski jezik C++ ratificiran je 1998 u standardu ISO/IEC 14882.

C++ je programski jezik različitih dijalekta, kao sto jezik ima različite dijalekte. U C++ dijalekti ne postoje zbog toga što netko živi u Dalmaciji ili Slavoniji, već zato što postoje niz različiti komplailera.
Svaki od tih kompailera je malo drugačiji. Svaki bi trebao ANSI/ISO standard C++ funkcije, ali ujedno svaki kompailer će imati neke nestandardne funkcije (te funkcije su slične različitom slengu u različitim dijelovima države). Ponekad korištenje nestandardnih funkcija će stvoriti problem kada pokušate komplairati source kod sa različitim kompailerom.

U ovom seminaru koristimo standardi C++ kod tako da ne bi trebalo imati problema sa modernim kompailerima.

2.Struktura programa u c++

Možda najbolji način da se nauči raditi u nekom programskom jeziku jest da se počne s
pisanjem programa. Tako ćemo i mi, stoga, evo naš prvi program:

// moj prvi program u C++

#include<iostream>
Using namespace std:

Int main( )
(
cout<<< “ Mi zelimo full bodova !“;
)
Ovo je jedan od najjednostavnijih programa koji se mogu napisat u c++, ali neke najosnovnije stvari koje svaki c++ program ima. Pogledat ćemo liniju koda i objasniti svaku.

//moj prvi program u C++

Ovo je komentar. Sve linije koje počinju sa dvje kose crte (//) su smatrani kao komentari i nemaju nikakav utjecaj na ponašanje programa. Programer ih može koristiti kao kratka objašnjenja ili proučavanja unutar sourca koda. U našem slučaju, linija je kratki opis što je naš program

#include<iostream>

Linija koja počinje s znakom ljestve (#) je predprocesorska naredba. Takve linije nisu obične koda sa nekim izrazom, već indikator za predprocesor kompailera. U našem naredba #include <iostream> poziva iz predprocesora iostream standardnu datoteku. Ova specifična datoteka uključuje deklaracije standardnih ulazno-izlaznih biblioteka u c++, a uključena je zbogsvoje funkcionalnosti koja će biti kasnije korištena u programu.

using namespace std;

Svi elementi standardne c++ biblioteke su deklarirani unutar onog što se zove namespace, namespace sa imenomstd. Kako bismo pristupili njezinoj funkcionalnosti moramo deklarirati ovaj izraz koji ćemo koristiti. Ova linija kada je dosta česta u C++ programima koji koriste standardne bibloteke, te će se ujedno dosta koristitii u ostalim kodovima ovog seminara.

int main ()

Ova linija predstavlja početak definicije glavne funkcije. Glavna funkcija je mjesto gdje svi C++ programi počinju svoje izvršavanje, neovisno o mjestu u source kodu. Nema veze da li postoje ostale funkcije sa drugačijim imenima ispred ili iza-naredbe sadržane unutar ove funkcije će uvijek biti prve izvršavane u svakom C++ programu. Iz toga razloga je važno da svi C++ programi imaju main funkciju.

Iza main funkcije slijede par zagradi [()]. To je zato što je to dekleracija funkcije : u C++ ono što razlikuje dekleraciju funkcije od ostalih izraza su ovi parametri. Ponekad, ovi parametri mogu imati listu parametra unutar njih.

Nakon toga imamo simbol {koji nam označava početak bloka naredbi.

cout<< „ Mi želimo full bodove iz seminara...hehe!};

Ova linija je C++ izjava. Izjava je jednostavan ili složeni izraz koji može stvoriti neki efekt. Ustvari, ova izjava izvodi vizualni efekt u našem prvom programu.

Cout je deklariran u iostream standardnoj datoteci unutar std namespace, te zato morammo dodati tu naredbu i deklarirati je da ćemo ju koristiti kao specifičnu nonamespace naredbu u našem kodu.

return 0;

return izjava završava main funkciju. Nakon naredbe return može slijediti return kod (u našem slučaju je to 0). U return kodu 0 za main funkciju obično se interpertrira da je program radio kako smo očekivali bez grešaka tijekom izvođenja. Ovo je najučestaliji način kako završiti C++ program.

Nakon toga slijedi simbol } koji označava kraj bloka naredbi.

3.Varijable, konstante i tipovi podataka

Varijable

U slučaju kada želimo sami napisati funkciju, moramo paziti da nam se ime varijable ne poklapa sa nekom od ključnih riječiu C++, jer bi u tom slučaju kompailer pomikešao sa standardnimključnim riječima. A te ključne riječi su:

asm, auto, bool, break, case, catch, char, class, const_cast, continue, default, delete, do, double, dynamic_cast, else, enum, explicit, export, extern, false, float, for, friend, goto, if, inline, int.long, mutable, namespace, ew, operator, private, protectrd, public, register, reinterpret_cast, return, short, signed, sizeof, staic, static_cast, struct, switch, template, this, throw, true, try, typedef, typeid, typename, union, unsigned, using, virtual, void, volatile, wchar_t, while.

Treba ujedno paziti da je C++ „case sensitive“ programerski jezik, te da RESULT varijabla nije isto što i result varijabla ili Result varijabla. To su 3 različite variujable.

Deklariranje varijabli

Kako bismo koristili varijablu u C++, moramo ju prvo deklarirati koji će tip podataka biti.
Sintaksa za deklariranje nove varijable je pisanje specefikatoraili željenog tipa podataka ( nor.Int, bool, float...) nakon čega slijedi ispravno ime identifikatora. Npr.:

Int a
Floatmojbroj;

Ovo su dvije ispravne deklaracije varijable. Prva deklarira varijablu tipa int sa indetifikatorom a, druga deklarira varijablu tipa flaot sa indetifikatorom mojbroj. Kada se varijablea i mojbroj deklariraju mogu se koristiti kasnijeu programu

Konstante

Konsante su izrazi sa namještenom vrijednosti

Doslovne konstante:
Doslovne konstante izražavaju određenu vrijednost unutar source koda programa. Npr., kada mapišemo: a=5,5 u ovom dijelu koda predstavljadoslovnu konstantu. Doslovne konstante mogu biti podjeljene u brojne integer, stringove i Booleanove vrijednosti.

Definirane konstante (#define)
Možemo sami definirati imena za konstante koje često koristimo bez da posežemo neke biblioteke. Jednostavno koristeći #define predprocesorsku naredbu. Sintaksa je:
#define ime vrijednosti
Npr.
#define PI 3.14159265
Jednom kada su konstante definirane, možemo ih koristiti u ostatku koda

Deklarirane konstante (const)

Sa prefikosom const možemo delarirati konstantu sa specifičnim tipom na isti način kao što radimo sa varijablom. Npr.:
const int bodovi =290;
Ovako napisane konstante se jednako izvode kao i varijable smo što se njihova vrijednost ne može mjenjati nakon definiranja

Tipovi podataka

Kad programiramo, spremamo varijable u memoriju kompjutera, ali kompjuter mora znati što mi želimo spremiti u memoriju, kada neće zauzeti jednaki dio memorije spremanja jednostavnog broja ili nekog velikoga, a i neće biti jednako interpretiran. Memorija je u kompjutorima organizirana u bitovima. Bajt je najmanja količina menorije koju možemo koristiti u C++. Bajt može spremati relativno malo broj podataka: jedno slivo ili mali integer (općenito, integer u vrijednosti od 0-255). Dodatno, kompjuter može raditi sa složenim tipovima podataka nastalih grupiranja više bitova, npr.: velikih brojeva ili ne integer brojeva.

Tipovi podataka u C++ su:

1. cher
2. shor int
3. int
4. long int
5. bool
6. float
7. double
8. long double
9. wchae_t

4. Operatori

Sada kada znamo varijable i konstante, možemo početi raditi s njima. Za tu namjeru, C++ koristi operatore. Za razliku od drugih jezika čiji su operatori često ključne riječi, operatori u C++ su većinom znakovi koji nisu dio alfabeta nego su dostupni na svim tipkovnicama. Ovo čini C++ kod kraćim i više internacionalnih, jer traži manje Engleskih riječi, ali zato traži malo više truda u početku.

Operator dodjeljivanja (=)

Operator dodjeljivanja dodjeljuje vrijednost nekoj varijabli. Npr: a=5:
U ovom slučaju varijabli a je dodana vrijednost 5.

Aritmetički operatori (+,-,*,˝%,/)

5 Aritmetičkih operacija je podržano u C++, A one su:
+ zbrajanje
- oduzimanje
* množenje
/ dijeljenje
% modul

Spojeni operatori (+=,-=,*=,/=,%=,>>=,<<=,&=)

Kada želimo promijeniti vrijednost varijable izvodeći operaciju vrijednosti trenutno spremljene u memoriji možemo korisiti spojene operatore. Npr:
Vrijednost *= povećanje ; nam je jednako sa vrijednost = vrijednost + povećanje ;
A-=5; nam je jednako sa a – 5 :

Povećanje i smanjenje (++, --)

Skraćivanje nekih izraza, operator povećanja (++) i operator smanjenja (--), povećavaju ili smanjuju za 1 vrijednost spremljenu u varijabli. Jednaki su izrazu +=1. i =1. npr:
C++; c+=1 ; c=c+1; su isti u svojoj funkciji, sva tri izraza povećavaju za 1 vrijednosz varijable c.
Relacije i operatori jednakosti (==,!=,>,<,>=,<=)
Kada moramo usporediti 2 izraza možemo koristiti operatore relacije i jednakosti. Rezultat
relacijske operacije je Boolean vrijednost, koja može biti samo istina ili laž, oviseći o Booleanovom rezultatu. Možemo i usporediti 2 izraza da vidimo da li su jednaki ili je jedan veći od drugoga. Ovdje je popis operatora relacije i jednakosti koji se mogu koristiti u C++;
== jednako
!= nije jednako
> veće od
< manje od
>= veće ili jednako
<=manje ili jednako

Logicki operatori ( !,&&, )

Operatori ! u C++ izvodi Booleovu operaciju NOT , i jedina stvar koja radi je da napravi inverznu vrijednost od unešene.

Logičkimoperatori && I se koriste kada procjenjujemo 2 izraza da bi dobili jedan
Relacijski rezultat. Operator && predstavlja Booleanov logički operator AND. Ovaj operator ima za rezultat istinu samo kada su oba rezultata istinita.

Operator predstavlja Booleanov logički operator OR. Ovaj operator ima za rezultat istinu ako je barem jedan od dva istinita, a za laž samo kada su oba lažna.

Uvjetovani operator (?)

Uvijetivani operator daje vrijednost izrazu vračajući vrijednost u izrazu ako je izrazistinili ili dajući drugačiju vrijednost ako je izraz lažan. Sintaksa ovog operatora je:
Uvijet ? rezultat 1 : rezultat 2
Npr:
7==5 ? 4:3 // vraća vrijednost 3, jer 7 nije jednako 5
7==5+2 ? 4:3 // vraća vrijednost 4, jer je 7 jednako 5+2

Zaključak

Ovaj seminar smo napisali tako da bi ljudima koji se nikad nisu susreli sa programskim jezikom C++ pokušali predočiti što je zapravo C++ i kako se u njemu radi. Bili smo ograničeni s vremenom stranica tako da nismo ni stigli staviti sve što smo planirali (if petlje, for petlje, stringove, matrice, višedimenzionalna polja, pointere, nizove, rekurzije), zapravo sve ono što ovaj program čini zanimljivim, tako da smo sastavili ovo što smo smatrali da je najosnovnije. Kako sam programirao programski jezikC, C++ je malo složeniji u početku, jer osobno nisam nikad radio u njemu, tako da mi je bilo malo teže dok sam pokušao shvatiti pisanje nekih naredaba i zbog čega su tako određene, ali sada nakon napisanog seminara mogu reći da je C++ jednostavnij što se tiče nekih naredaba, a i source kodovi su puno kraći te se lakše snalaziti u njima u slučaju debagiranja.

Literatura

http://www.etfos.hr/~ddosen/proba/slide/upload/PREDMETI/S102/812OPR_Operatori.pdf....21.04.2008
http://www.code-it.net/?q=booktree...21.04.2008
http://hr.wikipedia.org/wiki/Programski_jezik..21.04.2008

preuzmi seminarski rad u wordu » » »   

Besplatni Seminarski Radovi

SEMINARSKI RAD