Skriptni jezik za web programiranje | JavaScript

U ovom seminarskom radu ćemo nešto reći o programskom jeziku JavaScript, kompaktnom, objektno baziranom skriptnom jeziku, razvijenom u tvrtci Netscape. Potrebno je razlikovati JavuScript i programski jezik Javu, to su dva različita jezika, i najveća sličnost im se nalazi u samom imenu, više o njihovim razlikama možete pročitati u poglavlju 2.1. Bitno je napomenuti da se JavaScript ubacuje ili uključuje direktno u HTML. Mocha, LiveScript, JScript, ECMAScript, sve su to imena jednog od najpoznatijeg svjetskog programskog jezika, JaveScript. Važno je reći da svatko može koristiti JavuSript bez kupovine licence. U seminarskom radu će biti riječi o objektima u navigatoru, raznim izrazima te nešto o varijablama. Spomenut ćemo i te kako korisne alerte te petlje while loop i for loop. Za kraj ćemo nešto malo reći o arraysima, skupu podataka u jednoj varijabli. Nadamo se da ćemo dobro obraditi zadanu temu i uspješno je prezentirati.

2. Upoznavanje s JavaScriptom

JavaScript je kompaktni, objektno-bazirani skriptni jezik za razvoj Internet aplikacija. Jezik je razvijen u tvrtci Netscape koje je autor Netscape Navigator WWW pretraživača. Osmislio ga je Brendan Eich . Prvo mu je nadjenuo ime Mocha, zatim LiveScript, i na kraju ga je primenovao u JavaScript. Netscape Navigator (od inačice 2.0), a i Microsoft Internet Explorer (od inačice 3.0) interpretiraju JavaScript naredbe koje su implementirane izravno unutar HTML dokumenta.

2.1. JavaScript nije Java

Jedna od najčešćih zabluda o JavaScript jeziku je da je to pojednostavljena verzija Jave, programskog jezika iz Sun Microsystems tvrtke. Osim nepotpune sintaksne sličnosti i činjenice da se u oba jezika, i Javi i JavaScriptu, pišu aplikacije koje izvršava sam pretražitelj, ova dva jezika su potpuno različita. Sličnost imena je čisti marketinški potez (jezik je originalno nosio ime LiveScript i u posljednjem trenutko promijenjeno je u JavaScript).
JavaScript i Java čine dobar tim, jer imaju različita svojstva. JavaScript može upravljati prikazom pretraživača i sadržaja, ali nema grafičkih ni mrežnih mogućnosti. Java ima upravo suprotna svojstva. JavaScript je sličan Javi, ali je mnogo jednostavniji za korištenje u nekim svakodnevnim situacijama. Za prikaz ili programiranje JavaScript skripata potreban nam je samo pretraživački program koji podržava JavaScript, a danas su to Netscape Navigator i Microsoft Internet Explorer. Pravo ime JavaScript je ECMAScript.

Prvi kriterij usporedbe Jave i JavaScripta je lakoća programiranja. JavaScript je jednostavan za korištenje dok je za Javu potrebno veće znanje a to je zbog toga što je Java potpun programski jezik sa svojstvima kao što su višenitnost i hvatanje pogrešaka.
Drugi kriterij su alati za razvoj aplikacija. Za Javu je potreban Sunov Java Development Kit ili neki drugi razvojni alat dok je za JavaScript dovoljno imati pretraživački program.

Što se tiče ugrađivanja programa u Web stranicu Java aplikacije pozivaju se iz Web stranice pomoću naredbe <APPLET> a pomoću nje se prosljeđuju i parametri koji su potrebni za rad. JavaScript skripti ugrađuju se direktno u HTML stranice. JavaScript program može upravljati apletima uključenim u HTML dokument i razmjenjivati s njima podatke.

Ako govorimo o brzini izvršavanja programa moramo reći da se programi pisani u Javi izvršavaju sporije zbog potrebe da se bajt-kod kompilira prije izvršenja, a i zbog toga što je jezik još uvijek u svojim ranim inačicama.
Java je objektno orijentirani jezik što znači da programeri mogu koristiti već napisane objekte i na njima dodatno programirati da bi uskladili rad tih objekata. JavaScript je međutim zasnovan na objektima što znači da programeri mogu pozivati objekte ugrađene u pretraživački program koji izvršava JavaScript ali ne postoji mogućnost pravog rada na objektima, niti postoje klase i nasljeđivanja.
Što se tiče specifikacije Java je tu jako stroga. Varijable moraju biti deklarirane prije korištenja i svi objekti prethodno stvoreni. JavaScript tu nije toliko strog jer ne razmišlja na početku programa o varijablama koje mora deklarirati već nove varijable uključuje u program iako je taj način rada podložniji pogreškama.

3. Uključivanje JavaScript u HTML dokument

Svi skriptni programi ugrađuju se u HTML dokumente pomoću naredbe <SCRIPT>. Unutar tog bloka potrebno je napisati cijeli kod JavaScript programa. JavaScript možemo uvesti u HTML kod na više načina, a neki od njih su:
- između para <SCRIPT> i </SCRIPT> oznaka
- iz vanjske datoteke navedene sa SRC ili ARCHIVE svojstvima <SCRIPT> naredbe
- u upravljač- u događaju (event handler), definiranom kao vrijednost atributa HTML objekta

<SCRIPT> naredba

JavaScript programi su dio HTML dokumenta i obično se navode između <SCRIPT> i </SCRIPT> oznaka. Sve naredbe JavaScript programa navedene između ovih oznaka izvršavat će se prema redoslijedu pojavljivanja, kao dio procesa učitavanja dokumenta. <SCRIPT> naredbu možete smjestiti u <HEAD> ili u <BODY> HTML dokumenta.
Jedan HTML dokument može sadržavati više nepreklapajućih parova <SCRIPT> i </SCRIPT> oznaka. Ove se skripte izvršavaju redom kako su navedene u dokumentu, ali ipak sve čine dio jednog JavaScript programa, što znači da su sve funkcije i varijable navedene u jednoj skripti dostupne svi ostalim skriptama koje slijede u dokumentu.

<SCRIPT> oznaka može sadržavati LANGUAGE atribut koji definira skriptni jezik korišten u toj skripti.

3.1. Uključivanje JavaScript datoteke

Od JavaScript 1.1 inačice <SCRIPT> oznaka podržava SRC atribut. Vrijednost ovog atributa određuje URL JavaScript datoteke, na primjer:

JavaScript datoteka je čisti JavaScript program bez <SCRIPT> oznaka.
Ovaj način uključivanja JavaScript programa u HTML kod pojednostavljuje HTML dokument.
Od Navigatora 4 i Internet Explorera 4, SRC atribut <SCRIPT> naredbe se nadopunjuje ARCHIVE atributom. ARCHIVE definira JAR (Java archive) datoteku koja sadrži više sažetih JavaScript datoteka koje vaš program koristi. Na primjer:
<SCRIPT ARCHIVE=»utils.jar» SRC=»animation.js»></SCRIPT>

3.2. Upravljači događajima - Event Handlers

JavaScript kod unutar <SCRIPT> naredbe izvršava se samo jednom, prilikom učitavanja HTML dokumenta u pretraživač. Program koji koristi samo ovu vrstu statičkih skripti ne može dinamički odgovarati korisniku. Događaji (events) su pojave koje se javljaju kao odraz pojedinih korisnikovih radnji. Na primjer, pritisak na dugme odabira u formi je jedan događaj:

Kao vrijednost onClick atributa možete navesti bilo koju JavaScript naredbu ili više njih odvojenih točka-zarezom.

3.3. Skrivanje skripti unutar oznaka komentara

Stariji pretraživači koji ne podržavaju JavaScript, ignorirati će početnu i krajnju oznaku <SCRIPT>. Da se na vašoj stranici ne prikaže JavaScript kod, umetnite čitav JavaScript program između oznaka komentara, i pred krajnju oznaku komentara umetnite dvostruku kosu crtu (//) čime ćete označiti liniju komentara:

4. Objekti

JavaScript ne podržava u potpunosti rad s objektima, njihovo stvaranje i uređivanje ali se programiranje svodi na pozivanje postojećih objekata koji se već nalaze u interpreteru za JavaScript u pretraživaču i koju obavljaju određene radnje. Objektima se pristupa na način da se navede njegovo ime, zatim svojstvo koje se želi promijeniti ili kojem se želi pristupiti. S obzirom na to da JavaScript na isti način u memoriji čuva nizove i objekte, nizovima možemo pristupiti na isti način kao i objektima. Nizovima se obično pristupa na način da se unutar uglatih zagrada navede indeks člana koji se želi promijeniti ili čija se vrijednost želi dobiti.

4.1. Objekti u Navigatoru

Kad učitamo stranicu u Navigatoru, on stvori određen broj objekata s obzirom na sadržaj stranice. Ti objekti sadrže sve informacije o trenutnoj stranici, poput naslova,sadržaja… Program u JavaScriptu može koristiti samo te objekte i ne može stvarati svoje no to je posljedica težnje ka što većoj jednostavnosti skriptnih jezika. Objekti koje svaka stranica ima su:

window - objekt naviše razine, sadrži funkcije pomoću kojih možemo utjecati na izgled pretraživačkog programa u kojem se izvršava JavaScript program
location - sadrži svojstva tekuće URL adrese
history - sadrži svojstva URL-ova koje je korisnik prije posjetio
document - sadrži svojstva sadržaja tekućeg dokumenta, kao što su naziv, pozadinska boja i formular i koristi se za sve ulazno-izlazne operacije

Npr. za određeni dokument objekti imaju sljedeća svojstva:

location.href="http://www.fesb.hr/ivicajr/graf1.html"
document.title="Graf 1"
document.fgColor=#000000
document.bgColor=#ffffff
history.length=7

Document je najkorisniji Navigatorov objekt. Zbog toga što ima write i writeln metode može generirati HTML kod, pa tako imamo:
document.write("Moje ime je Ivica.")
što daje izlaz:
Moje ime je Ivica.

Ukoliko definiramo nekoliko tekstualnih elemenata:

<FORM NAME="iskaznica>
<input type="text " name="ime" size=20>
<input type="text" name="dob" size=3>

ovi elementi se zrcale u JavaScript objekte: document.iskaznica.ime i document.iskaznica.dob koje možemo koristiti bilo gdje, nakon što je formular definiran.
Možemo ih ispisati u skripti, koju pišemo nakon što je formular definiran:

<SCRIPT>
document.write(document.iskaznica.ime)
document.write(document.iskaznica.dob)
</SCRIPT>

Navigator čita HTML kod u smjeru od vrha dokumenta prema dnu, pa kod pisanja skripti moramo o tome voditi računa.

Navigator stvara form objekt za svaki formular na stranici.
Primjer:
<FORM NAME="mojFormular">
<INPUT TYPE = "text" NAME="iznos" SIZE=20 onChange="...">
...
</FORM>

Sad imamo JavaScript objekt pod imenom mojFormular koji se bazira na ovom formularu. Formular ima svojstvo bazirano na tekst objektu kojem pristupamo sa
document.mojFormular.iznos,
a vrijednost tog polja možemo dobiti sa: document.mojFormular.iznos.value
Isto tako možemo pristupati i ostalim elementima formulara: poljima sa tekstom, radio dugmadi ...
Document objekt također ima i upravljače događaja onLoad i onUnload za izvršavanje funkcija kad korisnik učitava ili kad izlazi sa stranice.

Window objekt je "roditelj objekt" za sve ostale objekte u Navigatoru.
Metode koje koristimo sa window objektom:
open i close otvaraju i zatvaraju prozore pretraživača
alert pokazuje nam prozor sa upozorenjem
confirm pokazuje nam prozor sa tekstom i traži potvrdu

5. Otvaranje i zatvaranje prozora

Prozor otvaramo open metodom. Sljedeća naredba otvara prozor imena msgWindow koji prikazuje HTML datoteku graf1.html:

mojProzor=window.open("DatumSat.html")
ili ova koja prikazuje Netscape home page:
homeProzor=window.open("http://www.netscape.com")

Prozor može imati dva imena:
mojProzor=window.open("DatumSat.html","glavniProzor")

Prvo ime "mojProzor" se koristi kad se odnosi na svojstva i metode, a drugo ime "glavniProzor" se koristi kad pristupamo prozoru kao cilju hipertekst veze.
Kod otvaranja prozora moguće je postaviti atribute kao što su širina i dužina prozora,
da li prozor sadrži traku s alatima (toolbar), polje sa lokacijom (addressbar) ili traku za pomicanje (scrollbar).
Svaka od sljedećih naredbi zatvara naš prozor:

window.close()
self.close()
close()

Sljedeća naredba zatvara prozor nazvan mojProzor:
mojProzor.close()

5.1. Pristupanje prozorima i okvirima

Okvir je posebna vrsta prozora koji može prikazati više nezavisnih okvira na jednom ekranu, svaki sa svojom URL adresom. Kao što smo prije spomenuli, ime koje koristimo kod pristupa prozoru ovisi o tome na koji način pristupamo prozoru.
Svojstvima prozora, metodama i upravljačima događaja pristupamo na jedan o sljedećih načina:

- self ili window - se odnose na naš prozor (radni).
Radni prozor zatvaramo sa window.close() ili self.close().
- top ili parent - se koriste umjesto imena prozora. Top se odnosi na glavni Navigator prozor, a parent se odnosi na prozor koji sadrži naš okvir.
Npr. izraz parent.okvir2.document.bgColor="white" mijenja pozadinsku boju okvira koji se zove okvir2.
- ime prozora - dodjeljuje se prozoru kod otvaranja
npr. mojProzor.close() zatvara prozor koji se zove mojProzor.

Naredbe za otvaranje prozora ima oblik

window.open (url, name, features, replace)
i vraća referencu na window objekt, koji može biti novo kreirani ili već postojeći, ovisno o argumentu name.

6. JavaScript vrijednosti, imena i oblik varijabli

Varijable u JavaScriptu ne smiju počinjati brojevima, prvi znak smije biti samo slovo ili oznaka podvlake. Duljina imena varijable nije ograničena. JavaScript prepoznaje sljedeće vrste varijabli:

- brojeve, kao što su 42 ili 3.14159
- logičke (Boolean) vrijednosti: true ili false
- stringove, "Ivica !!"
- null, posebna riječ, koja se odnosi na null vrijednost

Kod JavaScript jezika vrsta varijabli nije strogo određena. Za deklariranje varijabli u JavaScriptu koristi se naredba var. JavaScript ne zahtijeva da varijable budu deklarirane na početku programa te ne postoje tipovi podataka. JavaScript obavlja dinamičku pretvorbu podataka tijekom izvršavanja skripta, pa programeri mogu pisati skripte bez razmišljanja o tome smiju li pretvoriti jedan tip podataka u drugi a da se pritom ne gubi na preciznosti. JavaScript će sam odrediti kojeg tipa treba biti pojedina varijabla onog trenutka kada je uvedemo u program. Ako se oslanjamo na automatsko pretvaranje varijabli moramo razmisliti o tome može li se neka pretvorba izvesti. Kod deklariranja varijabli nije potrebno strogo odrediti vrstu podataka, a ona se može promijeniti u toku rada sa tom varijablom.

Primjer:

Definiramo varijablu
var podatak=42
a kasnije joj možemo pridružiti neku drugu vrijednost izrazom:
podatak="Alo ekipa !"
JavaScript nam neće javiti poruku greške.

Varijable mogu biti lokalne i globalne.
Lokalne su one koje možemo koristiti samo u tekućoj funkciji, a deklariramo ih na sljedeći način:
var total=0
Globalne su one koje možemo koristiti bilo gdje u cijelom programu, a deklariramo ih na sljedeći način:
total=0

6.1. Pisanje vrijednosti i komentara

Stringovi se navode pod navodnicima koji mogu biti jednostruki (literali) i dvostruki. Posebne znakove potrebno je unutar stringova navoditi kao prekidne nizove (escape sequence). Cijeli brojevi mogu se pisati u decimalnom, oktalnom ili heksadecimalnom obliku. Oktalni brojevi pišu se s vodećom nulom (045), a heksadecimalni uz prefiks 0x (0x2FC4). Brojevi s pomičnim zarezom mogu se pisati i u eksponencijalnom obliku npr. 2E – 5. Logičke varijable mogu poprimiti oblik TRUE ili FALSE.
Za uspoređivanje vrijednosti na raspolaganju su uobičajeni operatori kao jednakost (=), nejednakost (!=), veće od (>), manje od (<), manje ili jednako (<=) i veće ili jednako (>=). Komentari se pišu između para oznaka /* i */, pri čemu se mogu protezati i kroz više redaka, ili se navode iza oznake / /, pa se u tom slučaju komentarom smatra sve što se nalazi do kraja retka.

6.2. JavaScript izrazi i operatori

Izraz je ispravan niz konstanti, varijabli, operatora i izraza koji daje jednu vrijednost, koja može biti broj, niz slova ili logička varijabla.
JavaScript ima sljedeće vrste izraza:
- aritmetičke - koji daju za rezultat broj (212, 3.14, 10e2)
- slovne nizove - koji daju za rezultat niz slova ("Ivica", "232")
- logičke - koji daju za rezultat true ili false

Pogledajmo što znače skraćeni operatori pridruživanja:
x += y znači x = x + y
x -= y znači x = x - y
x *= y znači x = x * y
x /= y znači x = x / y
x %= y znači x = x % y

Aritmetički operatori uzimaju brojčane vrijednosti i vraćaju jedinstvenu brojčanu vrijednost.
Standardni aritmetički operatori su zbrajanje (+), oduzimanje (-), množenje (*) i dijeljenje (/).

6.3. Varijable

Varijable se koriste da u sebi pohrane neki podatak. Evo za početak jednog primjera pa ćemo ga postepeno objasniti.

Rezultat će biti ispisano prvo malim slovima www.tutorijali.net a zatim velikim slovima taj isti tekst.

Skriptu otvaramo tako da napišemo <script type="text/javascript">

Zatim deklariramo varijablu. Varijablu smo nazvali stranica. Zatim smo stavili znak jednakosti i u navodnike upisali vrijednost varijabli. U ovom slučaju je to "www.tutorijali.net".

Treći redak normalno ispisuje vrijednost varijable dok treći redak formatira tekst sa html kodom (<h1>). Znači stavite navodnike pa html tag koji formatira tekst, stavite još jedne navodnike i između pluseva upišete ime varijable.

Zatim zatvorite sve što ste otvorili (navodnike, html tag i opet navodnike)
Vrijednost varijable se tijekom izvršavanja skripte može promijeniti. Ne mora skroz ostati jednaka.

Pravila za imenovanje varijabli
- Imena varijabli su case sensitive što znači osjetljiva na velika i mala slova, nije isto "var ime" i "var Ime"
- Imena varijabli moraju počinjati sa slovom ili crticom dolje ( _ )

Varijablu možete deklarirati i bez početnog "var", dakle:

var ime = "neko ime" i ime = "neko ime"

If...Else petlja

Ovaj način se koristi kada želite izvršiti jedan dio koda ako je zadovoljen neki uvjet, a drugi dio koda ako nije zadovoljen.

Npr. ako je ime Martina onda se ispiše rečenica "Dobar dan šefice!" u suprotnom se ispiše "Dobar dan (ime u varijabli) " Pogledajmo primjer:
<script type="text/javascript">

ime = "Ivana"
if (ime=="Martina")
{
document.write("<b>Dobar dan sefice!</b>")
}
else
{
document.write("<b>Dobar dan "+ime+" !</b>")
}
</script>

Dakle u ovom slučaju će se ispisati Dobar dan Ivana jer je ime Ivana što ne zadovoljava prvi uvjet nego se ispisuje rečenica Dobar dan i dodaje se sadržaj varijable (u ovom slučaju Ivana)
Ova petlja se koristi kada imate više mogućih uvjeta za zadovoljiti. Kao primjer napravit ćemo jedan kod koji će provjeravati što piše u varijabli ime i na temelju toga će ispisivati svakom drugačiju rečenicu. A na kraju ako nije niti jedno zadano ime onda će se ispisati rečenica "Dobar dan (ime u varijabli)"
<script type="text/javascript">

ime = "Katarina"

if (ime=="Marina")
{
document.write("<b>Dobar dan sefice!</b>")
}

else if (ime=="Marina") {
document.write("<b> O mala, sta ima? </b>")
}

else if (ime=="Monika") {
document.write("<b>Dobar dan, kako ste danas Monika?</b>")
}

else
{
document.write("<b>Dobar dan "+ime+" !</b>")
}

</script>

Switch

Switch je vrlo slična stvar kao i If...else, isto se koristi kada imate više mogućih uvjeta za zadovoljenje.

Koristit ćemo iste rečenice za ista imena kao iz prošlog tutorijala samo pomoću Switch načina.
<script type="text/javascript">

ime = "Katarina"

switch (ime)
{
case "Martina":
document.write("<b>Dobar dan sefice!</b>")
break

case "Marina":
document.write("<b> O mala, sta ima? </b>")
break

case "Monika":
document.write("<b>Dobar dan, kako ste danas Monika?</b>")
break

default:
document.write("<b>Dobar dan "+ime+" !</b>")
}
</script>

Primjetite da iza svakog Casea ide dvotočka ":" i da ime npr. Monika, Marina i sva ostala moraju biti u navodnicima. Ako pišete Case 1: Case 2: itd. znači brojevima onda vam navodnici ne trebaju.

7.Alerti

Alert box može biti veoma koristan kod raznih formulara kod kojih provjerimo da li su sva polja popunjena, ako nisu onda iskoči prozorčić (alert) i obavijesti korisnika da nisu sva polja popunjena. Ograničeni smo vremenom i brojem stranica pa nećemo posebno objašnjavati kako napisati alert, već u okviru confirm boxa.

7.1. Confirm box

Ovdje će iskočiti alert box gdje možete birati između tipke OK i Cancel:
<html>
<head>
<script type="text/javascript">
function popup()
{
var ime=confirm("Pritisnite tipku")
if (ime==true)
{
document.write("Pritisnuli ste tipku OK")
}
else
{
document.write("Pritisnuli ste tipku Cancel")
}
}
</script>
</head>
<body>

</body>
</html>

Pogledajte ovdje, definirate varijablu ime sa: var ime=confirm("Pritisnite tipku") i pridodajete joj vrijednost confirm alerta, i onda sa if (ime==true) provjeravate da li je korisnik kliknio na OK tipku, ako je ispisuje rečenicu da ste pritisnuli OK, ako nije, kod: else { document.write("Pritisnuli ste tipku Cancel") } ispisuje da ste kliknuli na Cancel. Vjerujem da vam je sve jasno.

7.2. Prompt box

Prompt box vam je prozorčić gdje trebate nešto upisati. Evo primjera:
<html>
<head>
<script type="text/javascript">
function popup()
{
var ime=prompt("Unesite vase ime")
if (ime!=null && ime!="")
{
document.write("Pozdrav " + ime )
}
}
</script>
</head>

<body>
<form>
<input type="button" onclick="popup()" value="Klikni ovdje">
</form>
</body>
</html>
Dakle isto kao i kod confirm boxa i ovdje definirate varijablu ime sa: var ime=prompt("Unesite vase ime") samo što ovdje prije zagrade piše prompt a ne confirm.

8. Petlje

8. 1. For Loop

For Loop se kao i u ostalim programskim jezicima koristi za ponavljanje nekog koda. U ovom tutorijalu ćemo imati primjer ponavljanja jedne rečenice uz promjenu broja za svaki novi redak.

Evo primjera:
<script type="text/javascript">
for (i = 0; i <= 5; i++)
{
document.write("The number is " + i)
document.write("<br />")
}
</script>

A sada da objasnimo sve što smo napisali.
Dakle pišemo:
for (i = 0;
što znači ispisuj i, početna vrijednost slova i = 0
<= 5;
ispisuj sve dok je i manji od 5
i++
povećavaj i za jedan broj

zatim pišemo vitičastu zagradu i unutra rečenicu pomoću document.write. Sa navodnicima i znakom + na kraju odvajamo tekst od varijable i, i ispisujemo. Document.write("<br />") pogađate, ispisuje novi red. Zatvaramo vitičastu zagradu i zatvaramo kod sa </script> .

8. 2. While Loop

While Loop je vrlo sličan For Loop načinu. Isto se koristi za ponavljanje ispisa dok se ne zadovolji neki uvjet.

Evo primjera:
<script type="text/javascript">
i = 0
while (i <= 10)
{
document.write("The number is " + i)
document.write("<br />")
i++
}
</script>

Pa da objasnimo.

Sa
i=0

Definiramo varijablu "i" i dodajemo joj vrijednost 0.

Zatim sa
while (i <= 10)

kažemo kodu da radi "neku radnju" dok je vrijednost varijable "i" manji ili jednak broju 10.

Zatim otvaramo vitičastu zagradu { i unutra naređujemo ispis rečenice koja će se ispisivati kao "neka radnja" iz prošlog koraka. Naravno pazite kod ispisa da varijablu "i" stavite iza navodnika u zagradi. Ispod se ispisuje i <br /> što označava novi red.

Zatim pišemo
i++

Što govori kodu da poslje svakog ispisanog broja poveća vrijednost varijable "i" za jedan broj. Zatim zatvaramo vitičastu zagradu } koja označava kraj onoga što je u While Loop petlji.

9. Prekidanje i nastavak Loopova (Break - Continue)

U Loopovima koristimo Break i Continue da bismo prekinuli i nastavili izvršavati Loop.

9.1. Break

Naredbu Break ćemo iskoristiti da prekinemo Loop kada dođe do određenog uvjeta.
Evo primjera:

Dakle, normalno pravimo For Loop tako da zadamo varijablu i=0 i napravimo da se varijabli i dodaje jedan broj sve dok ne dođe do broja 10.

Ali pomoću If naredbe kažemo kodu da prekine izvršavanje koda ukoliko je varijabla i=3.
if (i==3){break}

Primjetite da je break napisano u vitičastim zagradama.

Rezultat će naravno biti:

Broj 0
Broj 1
Broj 2

9.2. Continue

Continue naredba će prekinuti odnosno preskočiti ispis kada dođe do određenog uvjeta i nastaviti dalje. Continue naredba sama prekida pa kada koristite continue nema potrebe da stavljate Break.
Evo primjera:
<script type="text/javascript">
var i=0
for (i=0;i<=10;i++)
{
if (i==3){continue}
document.write("Broj " + i)
document.write("<br />")
}
</script>

Sada smo u vitičaste zagrade stavili continue umjesto break što će rezultirati preskakanjem broja 3.

Dakle rezultat će biti:

Broj 0
Broj 1
Broj 2
Broj 4
Broj 5
Broj 6
Broj 7
Broj 8
Broj 9
Broj 10

10. Arrays

Što su Arrays? Arrays, to su zapravo skup podataka sačuvan u jednoj varijabli. Npr. Ako imate firmu sa 10 zaposlenika u jednoj varijabli ih možete imati ovako:

zaposlenik[0] = "Petar"
zaposlenik[1] = "Marko"
zaposlenik[2] = "Ivana"
...
itd.

Evo cijelog primjera:
<script type="text/javascript">

var zaposlenik = new Array()
zaposlenik[0] = "Petar"
zaposlenik[1] = "Marko"
zaposlenik[2] = "Ivana"

{
document.write(zaposlenik[1])
}
</script>

To će, pretpostavljate, ispisati na ekran "Marko".

Array možete napraviti na još jedan način:
<script type="text/javascript">

var zaposlenik = new Array("Petar", "Marko", "Ivana")

{
document.write(zaposlenik[1])
}
</script>

Ovo će također na ekran ispisati "Marko", jer je uvijek prvi podatak u arrayu nulti.

Zaključak

U ovom seminarskom radu smo pokušali objasniti i pokazati kako neke osnovne funkcije izgledaju u programskom jeziku JavaScript. Pokazali smo i to da se poistovjećuje s jezikom Java, što naravno nije točno. U drugoj cjelini seminarskog rada pokazali smo kako uopće uključiti JavaScript u HTML dokument, te smo kasnije spomenuli neke značajnije objekte u navigatoru. U radu je navedeno kako pravilno definirati varijable te neke jednostavne petlje. U zadnjem dijelu seminarskog rada objašnjeni su alerti te smo više obratili pažnju na takozvane Loopove i njihovo prekidanje i nastavljanje. Nadamo se da smo dobro iskoristili dostupnu literaturu te da smo uspješno predočili programski jezik JavaScript.

LITERATURA