ETIKA U ODNISIMA S JAVNOŠĆU

Etika u odnosima sa javnoscu Napredak ljudskog društva uvijek je bilo u uskoj povezanosti s porastom ljudskog znanja. Znanje se prenosilo i stjecalo, a njegova učinkovitost zahtijevala je učenje i izobrazbu, ali također i razvoj znanosti u svim smjerovima. No, samo znanje nije nikada jamčilo i njegovu pozitivnu primjenu, primjenu samo za ono što je dobro, samo za dobrobit ljudi i poboljšanje svijeta, već se naprotiv često i zlorabilo šteteći ljudima i ljudskom okolišu, a ponekad i više od toga. Zato su se već od davnih vremena nastojali, spontano ili osmišljeno, uvesti običaji, odnosno pravila ponašanja među ljudima i ljudskim zajednicama, kako radi njihovog opstanka, tako i radi poboljšanja položaja u odnosu na druge ljude. Slika današnjeg svijeta u odnosu na nekadašnji bitno je drugačija; može se reći da je mnogo bolja, ali je i dalje opstanak ljudi i svijeta neostvariv bez onog što se razvilo iz običaja ljudi, tj. bez primjene moralnih načela. Brzi razvoj tehničkih i biotehničkih znanosti značajno je unaprijedio mogućnosti ljudske populacije. Zato primjenu i napredak znanosti treba temeljiti na etičkim osnovama koje su obveza kako za znanstvenike, tako i za gospodarstvenike, političare i dr. To je neizbježno u doba kada se svijet sve više globalizira, kako komunikacijski tako i organizacijski.
Etika se sve više uzima u obzir kada su u pitanju mediji, no dovodi se u pitanje što je etično i za koga, a što ne etično. Kada govorimo o Internetu, zanimljivo je bilo istraživati ovu veliku bazu podataka i utvrditi koje su sve pozitivne, a koje negativne strane Interneta. Naveo sam najčešće primjere zlouporabe Interneta; pornografija, piratstvo, govor mržnje, pravo na privatnost, terorizam. Pored ovoga objasnio sam i pravila ponašanja na Internetu i pravila korištenja, a na kraju razvijenost online novinarstva.

1. ETIKA

1.1. DEFINICIJA I PREDMET ETIKE

Valja odrediti po čemu se etika razlikuje od drugih filozofskih disciplina. Dok nas druge filozofske discipline zadržavaju na razmatranjima o onome što uistinu jest, tj. o bitku, dotle nas etika usmjerava na ono što treba biti. Grčka riječ ethos znači boravište, zatim: obično mišljenje ili postupak, navada, običaj, zavičaj, ćud, osjećaj, načela. Latinska riječ mos znači: običaj, navada, od slobode volje, pravilo, princip, zakon. Već bismo iz same etimologije mogli razumjeti da je etika znanost o ljudskom djelovanju za koje se čovjek osobno opredjeljuje. Zato se nije teško složiti s onim znanstvenicima koji smatraju da je etika posebna grana filozofije, da je etika filozofija morala ili filozofsko razmišljanje o moralu, moralnim problemima i moralnim sudovima.

1.2. ETIKA I MORALNO PROSUĐIVANJE

Moralno prosuđivanje podrazumijeva sustavan pristup donošenju moralnih odluka. Moralne odluke moraju biti takve da se mogu braniti racionalnom analizom situacije. O moralnim se sudovima može razumno raspravljati. Moralno prosuđivanje je strukturiran proces, intelektualni način obrane naših etičkih stavova. Istinski etičke osobe moraju razumjeti proces moralnoga prosuđivanja.
Kad je riječ o moralnom prosuđivanju, filozofi su složili standard ispravnog i pogrešnoga, te su svoja stajališta svrstali u tri vrste:
1. Teleološke teorije, koje su popularne u suvremenom društvu. One polaze od stava da su etički ispravne one odluke koje proizvode najbolje posljedice. Sve što je potrebno za teleologa jest imati neko gledište o tome što je dobro te isključivo u skladu s tim gledištem odrediti što je ispravno ili obvezno.
2. Deontološke teorije niječu ono što teleološke potvrđuju. One stavljaju naglasak na postupanje po principu ili prema određenim univerzalnim moralnim vrijednostima, bez obzira na dobre i loše posljedice tih postupanja. Najpoznatiji deontolog je Kant, a njegov je osnovni moralni princip kategorični imperativ, zasnovan na moralnim pravilima koja bi se trebala univerzalno primjenjivati i koja bi trebala poštivati dostojanstvo ljudi. On smatra da se prema ljudima uvijek treba odnositi s poštovanjem i nikada ih se ne smije upotrijebiti kao sredstvo. I deontolozi i teleolozi upravljaju se na ono što bi trebali raditi, a ne prvenstveno na to kakva bi osoba trebali biti.
3. Etika vrline usmjerena je na to kakva bi karaktera trebali biti. Stare je Grke više zanimala izgradnja karaktera (kvaliteta osobe) nego teorija moralnoga ponašanja. Etika vrline kao samostalna teorija neće mnogo pomoći pri moralnom prosuđivanju.

1.3. ETIKA ILI MORALNA FILOZOFIJA

Etika je grana filozofije: to je filozofija morala ili filozofsko razmišljanje o moralu, moralnim problemima i moralnim sudovima.
Normativna etika ili učenje o ispravnom moralnom djelovanju. Jedino biće koje zna za vrijednost i ima normativno djelovanje i svijest jest čovjek. Moglo bi se reći da je svaka norma vrijednost, ali svaka vrijednost nije norma. Norma je pravilo kojim se regulira neki odnos, bilo odnos čovjeka prema drugim ljudima, bilo odnos prema samome sebi. Norma postoji dotle dok postoji nesuglasje između onoga što se postavlja kao cilj i onoga što se kao stvarnost zatiče. Funkcija moralnih normi je usmjeravati i koordinirati ljudsko postupanje. Etičke su norme pravila kojima se čovjek treba upravljati. Normativnu etiku nazivamo teorijom morala, odnosno etičkom teorijom. Svaka moralna vrijednost ima svoju subjektivnu i objektivnu stranu. Objektivna djeluje na sam objekt akcije (npr. Pomoći drugome u sebi je dobro, a drugoga potkradati jest zlo u sebi), ali i aficira subjekt, povezuje se s njim. Npr. Pomoći drugome jest dobro, a onaj koji ima dobru volju pomoći drugome dobar je. Subjekt nije dobar i loš u moralnom smislu, nego jer čini ili ne čini dobro. Nužni uvjet za postizanje moralne vrijednosti jest sloboda zato što se za vrijednosne prioritete opredjeljujemo slobodnom voljom. Moralna vrijednost se pojavljuje kao poželjna, dostojna poštivanja i cijenjenja radi nje same. Ona se odnosi na osobu pojedinačno, pa prezentira nešto apsolutno jedinstveno. Npr. Nitko za mene ne može ostvariti moju moralnu vrednotu.

Metaetika, potpuno dominira u angloameričkim filozofskim krugovima, stoji na temeljima analitičke filozofije u njezinim različitim varijantama. U cijelosti se sastoji od filozofske analize, a zanima je razjašnjavanje i razumijevanje, pa stoga postavlja pitanja :
1. Što je značenje etičkih izraza ili pojmova kao što su «ispravno», «pogrešno», «dobro», «loše»?
2. Kako razlikovati moralne uporabe od izvanmoralnih?
3. Je li etičke i vrijednosne sudove moguće dokazati, opravdati ili ih pokazati kao valjane?
Pitanje opravdanosti moralnoga načela provodi se u refleksnoj etici, a taj dio etike naziva se metaetika, koja u širem smislu jest teorija etike. Možemo je u širem smislu shvatiti kao promišljanje koje se ne odnosi na ono što je predmet etike, nego na način kako se etika bavi svojim predmetom, odnosno što kaže o njemu.

1.4. SLOBODA I ODGOVORNOST

Sloboda ljudske volje pripada izvornim i neposrednim spoznajama ljudskoga razuma, a to znači da ju je moguće samo izravno intuirati. Sloboda volje i um čine jedan te isti bitak, stoga se sloboda ljudske volje i razlozi njezina djelovanja ne isključuju, nego nadopunjuju i uvjetuju. Sama činjenica što je čovjek fizički slobodna osoba, tj. nije na fizički način predodređen na neko djelovanje, čini ga moralnim bićem jer uvijek može i drugačije postupati, što znači da ljudska osoba posjeduje moć samoodređenja. Sloboda volje čini čovjeka moralnim bićem, ali ga ne čini nužno moralno dobrim bićem. Da bi postao moralno dobro biće, potrebno je slaganje njegovih čina s objektivnim i univerzalnim zakonom. Moralnu kvalitetu čovjekova djelovanja određuje svrha prema kojoj se opredjeljuje.

2. POJAM I NOVINARSKA ETIKA

Etika (ethos, grč.-ljudsko boravište, obitavalište, zavičaj, gdje prebiva ono eminentno ljudsko) je disciplina praktične filozofije, teorija ispravne, moralne ljudske prakse. NOTA Conrad Fink, američki teoretičar novinarstva, definirao je etiku kao: “ Etika je sustav načela, moral ili kodeks ponašanja. To su vrijednosti i životna pravila što su ih prihvatili pojedinci i skupine koje traže putokaze u ljudskom ponašanju i ono što je dobro ili loše, pravo ili krivo“
Jedan od najpoznatijih teoretičara Dennis McQuail, profesor na Sveučilištu u Amsterdamu, definirao je novinarsku etiku slijedećim odrednicama:
• istinitost i točnost
• nepristranost i poštenje
• poštovanje osobnosti i privatnosti
• neovisnost o pojedinim interesima
• odgovornost prema društvu i društvenim dobrima
• poštovanje zakona
• moral, pristojnost i dobar ukus

Suočavajući se stalno s etičkim dvojbama u svom radu, novinari su, poput ostalih profesija, počeli pisati neka opća pravila kojih su se željeli pridržavati u obavljanju profesionalnih zadataka. Novinarstvo je vrlo rano počelo primjenjivati određena etička pravila, kodekse koji služe novinarima kao smjernice u njihovu radu. Postoje razni oblici pisanih normi vladanja i ponašanja, etičkih normi. Hrvatsko novinarsko društvo ima svoj Kodeks, a postoji i Vijeće časti Hrvatskog novinarskog društva koje bi trebalo reagirati na svaku zlouporabu. Međutim, svaki novinar mora svakodnevno iznova preispitivati svoje djelovanje i na svakom primjeru iznova utvrditi svoje etičke kriterije jer etika je ključno oruđe u osiguravanju poštenja ili poštenijega novinarstva.

Američki teoretičari Hiebert, Ungurait i Bohn tvrde kako “Novinarska etika....treba postaviti norme, smjernice, pravila i kodekse koji će voditi, ali ne i prisiljavati novinare kako bi bili humaniji.”

3. ŠTO JE INTERNET?

Internet je zapravo svojevrsna globalna mreža, koja povezuje računala diljem svijeta. Riječ koju svaki dan izgovara sve više ljudi. Prvo računalo na kojem je razvijena tehnološka osnova interneta bio je ARPANET (Advanced Research Projects Agency NETwork), odnosno istraživačka mreža za vojne potrebe SAD-a. Osnovni dijelovi Interneta postavljeni su još daleke 1983. godine kao zatvorena mreža za potrebu razmjene informacija između znanstvenika i inženjera koji su radili na projektima Ministarstva obrane SAD-a. Percepcija Interneta neobično brzo mijenjala: prvo je to bio sinonim za elektroničku poštu, zatim za “globalne raspravljaonice“ UseNet grupa, a sad gotovo svi Internet poistovjećuju s njegovom najmlađom komponentom: World Wide Web-om, čuvenim “trostrukim W (www), kojeg katkad zovu i samo Web (Mreža). Prije svega korisno bi bilo znati što je zapravo mreža. PC-računala, osim što mogu obavljati klasične funkcije, mogu biti i povezani u mrežu. Takvim povezivanjem mogu komunicirati međusobno i koristiti zajedničke resurse. Uglavnom se koriste tri načina povezivanja računala u mrežu: i to povezivanje na lokalnoj razini, npr. jedne zgrade što čini mrežu LAN /Local Area Network/. Povezivanje na razini malo veće destinacije, npr. jednog grada, nazivamo MAN mreža / Metropolitan Area Network/. Takva jedna mreža jeste Internet. Pomalo je teško dati potpun opis jednog ovakvog sustava, jer je Internet više od mreže, to je mreža sastavljena od mreža. Pošto je Internet slobodno i dobrovoljno organizirana mreža, ne postoji niti jedna službena grupa ili organ koji upravlja ili vodi ovu mrežu. Svi rade zajedno u jednom demokratskom, slobodnom, organiziranom savezu. Postoji, ipak, nekoliko organizacija, prvenstveno u Americi, koje su ustvari, više pomoć i podrška Internetu nego njegova uprava, npr. Internet Society je privatna, neprofesionalna organizacija koja izdaje preporuke i podučava o tome kako funkcioniraju određeni protokoli koji su doneseni. Jer, kako bi se osigurao prijenos podataka putem Interneta, svi proizvođači informacija moraju poštivati određene norme, ili kako ih struka zove, protokole. Jedan od najvažnijih je svakako protokol TCP/IP. On propisuje kako će neki program biti upakovan i kako će u cjelini biti na raspolaganju korisniku.

4. CRKVA I INTERNET

Zanimanje Crkve za Internet samo je jedan od izraza pozornosti koju je ona oduvijek posvećivala društvenim obavijesnim sredstvima. Promatrajući medije kao posljedicu povijesno-znanstvenog procesa po kojem čovječanstvo napreduje sve više u otkrivanju i bogatstva i vrijednosti što ih krije sve što je stvoreno, Crkva je često izražavala svoje uvjerenje da su ona zapanjujući izum tehnike koji već sada mnogo čini u pogledu zadovoljavanja čovjekovih potreba, a može činiti još i više. Internet pridonosi revolucionarnim promjenama u trgovini, obrazovanju, politici, novinarstvu, odnosima među narodima i među kulturama. Te promjene ne zadiru samo u oblik na koji osobe međusobno komuniciraju, već i u način na koji tumače vlastiti život. Pa je se tako ističe dokument Papinskog vijeća «Etika na Internetu» koji promišlja etičku dimenziju dubokih i složenih pitanja koje Internet stavlja pred čovječanstvo i Crkvu. U dokumentu također slijede razmišljanja o mogućnostima i izazovima Interneta koji pruža brojne dobrobiti. Taj sustav omogućuje ljudima izrani i neposredni pristup važnim vjerskim i duhovnim izvorima- velikim bibliotekama, muzejima, dokumentima, stoljetnoj vjerskoj mudrosti i sl. Ima dragocjenu sposobnost prevladati udaljenosti i izolaciju, omogućiti stupanje u kontakt s istomišljenicima. Internet je i sredstvo koje se može na kreativan način koristiti za vlast i upravljanje, otvaranje protokola za istraživanje javnog mišljenja. U dokumentu se potiče na trajan odgoj i obučavanje za rad na Internetu, osobito je potrebno da mladi nauče dobro živjeti u virtualnom svijetu te da znaju zdravim moralnim mjerilima prosuđivati ono na što u njemu nailaze. Dokument također progovara o negativnim vidicima Interneta. Posebno se upozorava na probleme Internet stranica koje šire mržnju, kleveću i napadaju vjerske i etičke skupine. Pri tom se upozorava na činjenicu kako se neki posjetitelji vjerskih web stranica ponašaju kao da su u nekoj veletrgovini te uzimaju i biraju ono što odgovara njihovu osobnom ukusu. U posljednjem poglavlju dokumenta «Crkva i Internet» potiče se na sudjelovanje Crkve u kreiranju vjerskih stranica na Internetu sa ispunjenjem odgovornosti i izvršenju crkvenog poslanja, jer se ne smije bojažljivo bježati iz straha od nove tehnologije. Navodi se kako su roditelji dužni voditi i nadzirati djecu u korištenju Interneta. Ako to znači da će morati naučiti više o Internetu no što su do sada znali, to bolje.

5. PRAVILA PONAŠANJA NA INTERNETU

Osnovno pravilo ponašanja na internetu kojeg se treba pridržavati kada objavljujemo informacije jeste da one ne smiju biti zakonom zabranjene, uvredljive, iritantne ili sadržavati prijeteće poruke, čime možemo povrijediti druge ljude. Poštovanje autorskih prava, redovno ažuriranje stranica u veliko pomaže stvaranju boljeg web prostora. Treba imati na umu da stranice koje se objavljuju na internetu mogu pročitati svi i da bi one trebale biti korisne, zanimljive, zabavne.

5.1. Pravila korištenja e-mail-a, web-a i chata

• Poštovanje vlasničkih prava nad materijalima koje se reproduciraju. Skoro sve zemlje imaju zakone o vlasničkim pravima.
• Biti oprezan prilikom slanja elektronske pošte. Postoje adrese koje predstavljaju grupu ljudi, a izgleda da se radi o jednoj osobi. Znati kome se šalje poruka.
• Imati na umu da je primatelj ljudsko biće čije se kultura, jezik i smisao za humor mogu razlikovati od osobnog. Oprezno sa sarkazmom.
• Ne koristiti velika slova. VELIKA SLOVA IZGLEDAJU KAO DA VIČETE.
• Ne slati velike količine podataka ljudima koji nisu zatražili.
• Krivo predstavljanje nije dopušteno.
• Predstavljanje tuđim imenom u news člancima nije dopušteno.
• Nikad slati “Lance sreće” koji su zabranjeni na Internetu. Pristup mreže će u tom slučaju biti uskraćen.
• Razmisliti o korištenju priručnika, knjiga, help-datoteka i sl. Prije postavljanja pitanja. Postavljanje pitanja za koja postoje odgovori na drugim mjestima imat će za posljedicu mrzovoljne “RTFM” odgovore (read the fine manual- iako i vulgarno značenje za “F” riječ postoji).
• Iako postoje news grupe u kojima je oglašavanje dopušteno, općenito se smatra kriminalnim činom oglašavanje proizvoda koje se ne tiču same rasprave. Ako se šalje oglasna poruka na mnogo grupa, vjerovatno se gubi pravo na pristup Internet-u!

Pravila ima mnogo, ali ona postoje da se olakša rad i pretraživanje na Internetu svih korisnika. Oni koji se ne pridržavaju pravila, otežavaju ne samo sebi nego i drugima. Pravila su jednostavna, lagana i lako se nauče, te ih se nije teško pridržavati i oni omogućavaju korisniku da se zna lako i brzo kretati na mreži.

6. ŽIVAHNI INTERNET

6.1. PRIVATNOST

Kako još uvijek ne postoji zakon koji štiti našu privatnost, agresija može ići do krajnjih granica, gazeći pri tom i etiku vlastite profesije, a sve u cilju prodaje proizvoda. Nešto slično i sami možemo vidjeti. Index.hr objavio je screenshotove iz Severinina filma, poprilično intimne, što je u novinarskim krugovima izazvalo raspravu bi li i sami objavili tako nešto i gdje su granice dobrog medijskog ukusa. Sam Indeks, koji nam je i više nego drag portal, svoju bi snagu trebao zasnivati na informacijama koje su bitne za javnost, a ne na senzacionalističkim, tabloidnim pričama. Možda su na trenutak dobili širu publiku, ali ponekad- manje je više.
Ako stavimo na stranu sve ono što se događalo nakon što su vijest objavili, ipak su pogriješili jer su zbog povećano broja posjeta objavili nešto što novinarska etika (člankom 16. novinarskog kodeksa časti) brani- pravo na privatnost. Naravno, i drugi su mediji pohitali uzeti dio tog skandaloznog kolača, zgražajući nad potezom Indeksa, a ujedno objavljujući iste, ako ne i gore informacije o slučaju. I pri tom su sami nekoliko puta na samo prekršili taj isti kodeks nego i postojeće zakone.

6.2. PORNOGRAFIJA

Pornografija; (grč. porne- bludnica, grafein- pisati), literatura, crteži, slike, filmovi i sl. je stara koliko i ljudska civilizacija. Nalazimo je u povijesti čovječanstva od najstarijih spomenika prošlosti pa sve do našeg vremena. Pornografija uvijek u javnosti dobro prođe i zato ju je vrlo teško ukloniti iz prometa. Ako je potisnemo s javnog tržišta, ona se povlači u ilegalnu trgovinu. Primjerice, skoro četiri milijuna ljudi u britaniji, ili četvrtina čitave internet populacije, posjetila je pornografske web siteove tijekom samo jednog mjeseca. Međutim, čak i Britanija s ovakvim podacima uvelike zaostaje za Njemačkom u kojoj je 5,3 milijuna posjetitelja u jednom mjesecu predstavljalo najveću online porno publiku u Europi. Da je pornografija veliki business nikad se nije dvojilo. Tako i sve više stranica koje nikad nisu imale ništa s pornografijom svoje sadržaje počinju usmjeravati prema njoj. To je postao primamljiv online posao sa sigurnom zaradom, što prepoznaje sve više tvrtki jer popularnost raste konstantno.
Na stranicama www.marketwrapunwrapped.com rasne Penthouse ljepotice čitaju vijesti sa burze. Gole spikerice čitaju izvješća o burzi, o dionicama, investicijama, bankrotima.
Prema pisanju Večernjeg lista, pravo je čudo da u Hrvatskom web prostoru nema više ilegalnih i protuzakonitih pornografskih stranica, jer za domaće pravosuđe Internet kao da ne postoji. Hrvatska je relativno kasno popularizirala pornografske sadržaje na Internetu pa su prve komercijalne stranice počele nicati tek prije pet godina kada je na adresi www.iznad18.com prvi put počela naplata za ulazak na stranicu. Nakon toga počele su nicati i druge web stranice sličnog sadržaja. Ni tada ali ni danas, Internet nije imao posebni tretman kod pravosuđa, a pri otvaranju ovakvih stranica, vlasnik se registrirao kao obrtnik, odnosno pravna osoba koja nudi računalne usluge, bez točnog obrazloženja da će na mreži “prodavati” pornografiju. Iz toga proizlazi da je pravosuđu i uredima za obrt, odnosno registar tvrtki, posve svejedno hoće li na Internetu objavljivati religijski sadržaj ili sadizam, mazohizam ili sl.

6.3. GOVOR MRŽNJE

U Hrvatskoj postoji više Internet stranica (francetic.net, crnalegija.com, AnteGotovina.com, Herceg-Bosna.org, Ustaša.net, Poglavnik.de) na kojima se prakticira “govor mržnje”. Na mnogima od njih veličaju se optuženici i osumnjičenici za ratne zločince, te ustaški zapovjednici, većina ih i samim imenima glorificira fašističke i nacističke ideje i pojave iz hrvatske povijesti, a učestale su i uvrede i prijetnje osobama ili skupinama na osnovu njihove nacionalne pripadnosti ili političkog opredjeljenja. Dodatni protokol Konvenciji o kompjuterskom kriminalu djela rasističke i ksenofobične prirode počinjenih kroz kompjuterske sisteme, koji je Hrvatska potpisala 2003., ali ga još nije ratificirala, zabranjuje distribuiranje putem Interneta materijala koji “potiče, znatno umanjuje, opravdava ili odobrava djela genocida ili zločina čovječanstva, kako ih definira međunarodno pravo”, pa bi ovakva djela bila kažnjiva u mnogim zemljama zapadne Europe, kao na primjer u Njemačkoj, Velikoj Britaniji i Francuskoj, koje u svojim kaznenim zakonima predviđaju mjere za borbu protiv rasizma na Internetu.
U siječnju prošle godine, na stranici www.francetic.net bila je objavljena anketa koju su mediji prepoznali kao poziv na linč. U anketi pod naslovom “Kako s veleizdajnicima- kako bi za novčanu nagradu ubili Šimu Lučina?” bila su ponuđena tri odgovora: DA, BI I BESPLATNO, i NE, pri čemu je 18% od ukupno 1942 odgovora reklo da bi ubilo bivšeg Ministra unutarnjih poslova, 26% da ne bi, te 55% da bi ga ubilo besplatno. Na stranici se nalazi i forum u kojemu su tada bile postavljene izjave da Lučina treba “usranim maljem po onoj ćiverici”, “kokniti sa leđa po hrvatskom sistemu”, te da “tog komunističkog doušnika treba poslati… u Lepoglavu da pravi društvo Mesiću i Račanu”.

6.4. PIRATSTVO

Radi se o gomili nelegalnog softvera koji možete downloadirati ili kupiti preko Interneta. No, osim toga u zadnje vrijeme zastupljena je i aktualna Piraterija pjesama preko Interneta koja je postala moguća s pojavom dovoljno kvalitetnog softwarea za kodiranje pjesama (MP3). Najčešći oblik Piratstva na Internetu je još uvijek prodaja po vrlo povoljnim cijenama. Pirati najčešće svoje oglase šalju na određene Usenet grupe koje su specijalizirane za ponudu i potražnju kao što su hr.comp.potražnja, hr.ponuda-potražnja i sl. U Hrvatskoj, Piratstvo je jako rašireno i iz dana u dan ima ih sve više. S jedene strane, Piratstvo je odlična stvar jer svatko može imati software koji želi za malo novca. S druge strane, donosi velike štete ekonomiji jedne države, jer se na Piratski software ne plaća nikakav porez. Smatra se da ovaj problem nikada neće biti riješen, jednostavno jer mnogi nisu u stanju platiti silni novac kojeg proizvođači traže za njihov proizvod.
Uz Piratski software na Internetu je jako puno raširen i pornografski sadržaj. Uz ilegalne pornografske stranice koje traže broj kreditne kartice kao zaštitu protiv pristupa mlađih osoba, postoje i one ilegalne koje nude razne sadržaje koje je putem tiska nemoguće objaviti.

6.5. TERORIZAM

Stručnjak za borbu protiv terorizma Gabriel Weimann naziva Internet virtualnom bojišnicom koja teroristima omogućava međusobno komuniciranje, ali i regrutiranje budućih terorista i pristaša. Internet je posebno koristan za globalne terorističke mreže poput al-Qaide. Prava prednost je lak pristup Internetu. “Čak ne trebate imati kompjuter. Dovoljno je otići u gradsku knjižnicu kao što to čine operativci al-Qaide. Ili možete otići u neki Internet café. Nema nikakve kontrole, pravila i zakona. Nitko ne cenzurira vaše poruke”. Internet također omogućava jeftinu, trenutnu komunikaciju s globalnom publikom te anonimnost. Možete sjediti u nekom kafiću, recimo u Rimu, koristiti server u Južnoj Africi te uputiti poruku nekome u Sjevernoj Americi- a da to nitko ne otkrije. Danas postoje tisuće Internet stranica koje predstavljaju teroriste i radikalne skupine diljem svijeta. Internet također pruža teroristima vrijedne informacije, kao što su red letenja zrakoplova, podaci o mjestima na kojima se nalaze mete napada, zemljovidi i sl. pored toga teroristi pokušavaju vrbovati mlade nevinim igrama, crtićima i Internet pričaonicama u kojima šire svoje ideje. Međutim, Internetom se koriste i oni koji se bore protiv terorizma. Sigurnosne agencije prate Internet u pokušaju otkrivanja signala koji bi upućivali na nove terorističke zavjere. Neki sajtovi su i zabranjeni.

7. ONLINE NOVINARSTVO

U ovom informacijskom dobu svatko može obavljati funkciju novinara. World Wide Web omogućava svakom, bilo gdje i blagovremeno da plasira informaciju, komentar, mišljenje, sliku itd., što je dostupno gotovo istovremeno u cijelom svijetu. Ali, to također znači mogućnost plasiranja ne-etičkih informacija. Ako je tako, onda moramo voditi računa- tko se zove novinarom? A tu je upravo etički kodeks ključni parametar. Malo je vjerojatno postići suglasnost oko globalne regulacije Interneta ali bi barem bilo dobro pokušati stvoriti neku vrstu globalnog kodeksa online novinarstva.
Prvi bi korak predstavljao izradu jednog krovnog kodeksa ponašanja, izvedenog uglavnom iz postojećih kodeksa primjenjivih na tradicionalne medije, uz uvažavanje određenih specifičnosti online novinarstva. Veoma je važno shvatiti razliku između etike i zakona. Usprkos činjenici kako su mnogi ključni zakoni bazirani na etičkim principima, izvedeni su iz religijskih kanona, nažalost, u stvarnosti, mnogi ne-etički potezi su savršeno legalni. Stoga, etički su moralni kodeksi koje ljudi trebaju uvažavati. Međutim, treba naglasiti kako se etički principi značajno razlikuju u kulturama i tradicijama.
Iako je online novinarstvo još uvijek nerazvijeno, ipak već igra sve naglašeniju ulogu, što znači da treba biti na odgovarajući način samo- regulirano. Ipak, samo-regulacija medija u svijetu još uvijek ne funkcionira, ali upravo imajući u vidu značaj novog medija, te kako se svijet sužava zahvaljujući novim informacijskim i komunikacijskim tehnologijama, komunikacija u cyberspaceu traži odgovarajuću regulaciju. To bi bilo korisno i mediju i onima izvan njega.

ZAKLJUČAK

Još će se dugo voditi rasprave o implikacijama koje sa sobom donosi tek predstojeći nalet globalne informatizacije. Duh zajedništva koji vlada Internetom upućuje na optimizam glede kolektivnog napretka čovječanstva.
Svi danas hvale Internet; Internet je najveći izum u povijesti čovječanstva, Internet je napredak, paradigma za budućnost. Internet sve više postaje metafora svjetske pismenosti, odnosno vještine da se do svake informacije može na najbrži mogući način, po mogućnosti odmah, bez obzira gdje se ona trenutno nalazila. Ta informacija može biti sve; neka jednadžba iz kvantne fizike, fotografija najnovije večernje haljine britanske kraljice, ime najnovijeg lijeka, trenutna cijena nekih dionica itd. Internetom uz to, treba znati vladati, to nije klasičan medij u smislu jednosmjernog tijeka informacija kao npr. film, televizija, radio ili tisak. Internet je sve to zajedno, pa čak i više, komunikacijsko sredstvo inkorporirano u interaktivni medij.
Međutim, nije sve baš tako ružičasto, govore svakodnevne rasprave o zlouporabama interneta, kao što sam i spomenuo; pornografija, pedofilija, razni kultovi i sekte, širenje neprihvatljivih ideologija i sl. Tu su i upadi računalnih vandala u tuđe sustave, neko se primjeri mogu vidjeti na www.2600.com/hacked_pages/ ali srećom Internet ima svoje “obrambene mehanizme” kojima se takve devijacije ipak ograničavaju. Ipak, najviše su izloženi mladi i djeca. Kao i u realnom društvu, pravilni odgoj kod kuće i u školi svakako je prvi stup obrane od opasnosti koje prijete iz virtualnog svijeta. Slijedeća pretpostavka za smanjivanje rizika jest obrazovanje, te kvalitetno upoznavanje s Internetom. Kako bilo, još će se dugo voditi rasprave o Internetu, njegovim pozitivnim i negativnim stranama, o onome što je etično a što nije, čega se moramo čuvati a što moramo podupirati.

LITERATURA

• Babić, D., Internet sa ljudskim likom - Zajednička odgovornost: Globalni etički kodeks Online novinarstva, Medija plan Institut, Sarajevo, 2004.
• Pripoljac, A., Kako se prenose informacije putem Interneta, 2003.
• www.zupa-svkriz.hr/Crkva i Internet/
• www.pcship.hr
• www.stina.hr / Govor mržnje na Internetu/
• www.123helpme.com / Piratstvo