OSTALI SEMINARSKI RADOVI
- INFORMACIONI SISTEMI - |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Elektroničko poslovanje:
pojam, nastanak, razvoj i modeli
1) NASTANAK I RAZVOJ ELEKTRONIČKOG POSLOVANJA
Razvoju elektroničkog poslovanja prethodio je nastanak Interneta bez kojeg ne bismo mogli govoriti o elektroničkom poslovanju.
Internet je nastao u SAD-u no u Europi se pojavljuje u ranim 70-im godinama 20. stoljeća. Devedesetih godina u njegovu mrežu se povezuje više od milijun većih računala diljem svijeta te se sve više razvija svijest o njegovoj važnosti. Internet postaje najveće svjetsko tržište na kojem se trguje robom, uslugama, kapitalom, radom i informacijama.
1995. godine počinju se javljati prva poslovna web mjesta čija je osnovna svrha bila poticati obavljanje poslovnih transakcija putem Interneta, na daljinu i bez osobnih kontakata među sudionicima u poslovima na nekoj fizičkoj lokaciji, kao u slučaju tradicionalnog poslovanja. Uspjesi poslovnih web mjesta doveli su do stvaranja novog koncepta poslovanja, tj. koncepta elektroničkog poslovanja. U početku se on ostvarivao samo u obliku elektroničkog kataloga gdje su tvrtke objavljivale informacije o proizvodima i uslugama koje su nudile potrošačima. S vremenom su počeli dodavati brojne nove usluge kao što su mogućnost jednostavnog pretraživanja ponude (navigacija po web mjestu), dogovaranja uvjeta kupnje i isporuke, naručivanja proizvoda ili usluga, elektroničkog plaćanja te isporuke dobara koje je moguće digitalizirati (glazba, igre, knjige, video zapis, računalni softver,…,). Porastom broja poslovnih web mjesta razvijaju se internetska (elektronička) tržišta na kojima vlada sve veća konkurencija među tvrtkama koje se putem svojih web mjesta uključuju u tržišne tokove.
Ukratko opisan razvoj elektroničkog poslovanja odvijao se vrlo velikom brzinom, točnije manje od jednog desetljeća.
Elektroničko poslovanje je doživjelo veliku popularnost. Povećavao se broj tvrtki koje su svoje poslovanje zasnivale na korištenju internetske tehnologije. Vrijednost tih kompanija je naglo rasla ali i broj klijenata (povećavalo se povjerenje javnosti o takvom poslovanju). Ubrzo je došlo i do prvih poteškoća u elektroničkom poslovanju. Mnoge tvrtke su ušle u elektroničko poslovanje bez dobro razrađenih modela i klijentima su nudili obećanja koja nisu mogli ispuniti. Kupci su postali nezadovoljni i osjećali se prevarenima, a povjerenje u elektroničko poslovanje je naglo opalo. Mnoge kompanije su propale, a preko 300 000 ljudi su ostali bez posla. To je najavljeno kao kraj iluzije koju je nudio koncept elektroničkog poslovanja. No to se nije dogodilo, iz pogrešaka su izvučene pouke i lekcije koje se više ne smiju ponoviti. Tvrtke koje su opstale prionule su analizi svojih postupaka i temeljito su razradile svoje nove poslovne modele. Od tada elekroničko poslovanje bilježi uspijehe, a ono se mora voditi u skladu s općim ekonomskim zakonitostima.Na razvitak elektroničkog poslovanja u budućnosti će pozitivno utjecati razni procesi kao što su:
- Tehnološki razvoj
- Globalizacija
- Ekonomski razvoj
- Odgovornost za društveno-ekonomski razvoj2) ELEKTRONIČKO POSLOVANJE – POJAM
Elektroničko poslovanje = engl. e-business
Elektroničko poslovanje podrazumijeva suvremeni oblik organizacije poslovanja koji ovisi o primjeni informatičke i internetske tehnologije te potpori informacijskih sustava. Ono predstavlja najsuvremeniji oblik organizacije poslovanja kojemu teži svaka tvrtka koja si želi osigurati što bolju poziciju na tržištu te osigurati konkurentsku prednost.RAZLOZI ZBOG KOJIH DANAŠNJE TVRTKE SVE VIŠE KORISTE ELEKTRONIČKO POSLOVANJE:
- težnja za što boljim iskorištenjem svih raspoloživih resursa, a naročito informacija
- nastojanje da se ostvari što bolja tržišna pozicija i konkurentska prednost
- želja za ostvarenjem što većeg profita
- bolji radni uvjeti radnika
- težnja za održavanjem koraka s tehnološkim razvitkom
2.1. PRIMJENA ELEKTRONIČKOG POSLOVANJA
Elektroničko poslovanje prakticiraju poduzeća čija je osnovna nakana unaprijediti poslovanje i ostvariti što bolje poslovne rezultate.
Krajnji cilj takvog poslovanja je maksimalizacija zarade, odnosno profita poduzeća koji taj koncept primjenjuje.
Osnovni elementi okruženja tvrtke koja primjenjuje elektroničko poslovanje su:
1) globalna infrastruktura
2) veze s dobavljačima
3) veze s kupcima
4) veze s posrednicima
Slika 1. Okruženje tvrtke u uvjetima elektroničkog poslovanja (Mladen Varga, Katarina Ćurko i ostali, 2007.)
2.1.1. Globalna infrastruktura
Globalna infrastruktura okruženja tvrtke koja primjenjuje koncept elektroničkog poslovanja obuhvaća sljedeće elemente:
- sigurnosnu infrastrukturu
- sustavi digitalnog plaćanja i naplate
- elektroničko bankarstvo
- zakonska regulativa
- potporu elektroničkim tržištima
- komunikacijsku infrastrukturu
- globalnu informacijsku infrastrukturu
2.1.2. Dobavljači
Elektroničkim poslovanjem se uspostavlja veza tvrtke s njezinim dobavljačima i ostalim poslovnim partnerima i to:
- pronalaženje izvora sirovina i materijala
- pronalaženje novih partnerskih tvrtki i jačanje suradnje s postojećim tvrtkama
- upravljanjem procesom nabave
- upravljanje ulaznim računima i plaćanjem
2.1.3. Kupci
Da bi ostvarili što bolji odnos s kupcima i korisnicima usluga potrebna je što kvalitetnija primjena koncepata elektroničkog poslovanja. To je moguće ostvariti kvalitetnom organizacijom i provedbom:
- online marketinga
- elektroničke naplate potraživanja od kupaca
- pravovremenog pružanja online usluga
- ponude za zabavne aktivnosti
- aktivnosti na elektroničkim tržištima
- upravljanja uslugama i prodajom
- obavještavanja o tržištima i prikupljanja informacija o kupcima
2.1.4. Posrednici
Potreba za posrednicima u e-poslovanju se mijenja za razliku od tradicionalnog poslovanja. Posrednici ne preuzimaju na sebe odgovornost ni za kvalitetu realizacije narudžbi niti za naplatu potraživanja od kupaca. Međusobni odnosi između proizvođača i posrednika moraju biti definirani.
3) MODELI ELEKTRONIČKOG POSLOVANJAU kratkom razdoblju, od nastanka koncepta elektroničkog poslovanja 1995. godine do danas razvijen je velik broj poslovnih modela utemeljenih na načelima e-poslovanja. Tih je modela razvijeno jako puno stoga ćemo navesti samo najvažnije modele elektroničkog poslovanja koji su grupirani prema dva ključna kriterija, a to su:
- prema kriteriju sudionika (subjekata) u elektronički obavljanim poslovima
- prema kriteriju prirode obavljenih poslova3.1. MODELI ELEKTRONIČKOG POSLOVANJA PREMA KRITERIJU SUDIONIKA (SUBJEKATA) U ELEKTORNIČKOM POSLOVANJU
U elektroničkom poslovanju mogu sudjelovati tri tipa subjekata:
- tvrtke
- krajnji potrošači
- organi državne upraveNa temelju subjekata koji mogu sudjelovati u elektroničkom poslovanju mogu se razlikovati sljedeći poslovni modeli:
- model poslovanja tvrtke s krajnjim potrošačima
- model elektroničkog poslovanja među tvrtkama
- model elektroničkog poslovanja u kojemu posluju pojedinci međusobno
- model elektroničkog poslovanja u kojemu se država i tvrtke iz javnog sektora javljaju kao ponuđači privatne tvrtke kao kupci
- model elektroničkog poslovanja u kojemu se država i tvrtke iz javnog sektora javljaju kao kupci dobara i usluga nuđenih od strane privatnih tvrtki3.1.1. Model poslovanja tvrtke s krajnjim potrošačima
engl. Business-to-Customer, B2C
- preko svog web mjesta tvrtka nešto nudi na prodaju fizičkim osobama. Nemoguće je predvidjeti reakcije kupaca. Broj obavljenih transakcija je jako velik ali je vrijednost pojedinačnih transakcija jako mala.3.1.2. Model elektroničkog poslovanja među tvrtkama
engl. Business-to-Business, B2B
- subjekti su pravne osobe tj. tvrtke koje imaju obije uloge (nuditelj i tražitelj). Ti se poslovi sklapaju planski koji su u skladu s unaprijed ugovorenim pravilima i time se povećava predvidljivost ponašanja sudionika. Broj poslovnih transakcija je mali ali su vrijednosti obavljenih transakcija velike.3.1.3. Model elektroničkog poslovanja u kojem posluju pojedinci međusobno
engl. Customer-to-Customer, C2C
- sudionici ovakvog elektroničkog poslovanja su pojedinci tj. fizičke osobe dok se određene tvrtke javljaju kao posrednici koji nude infrastrukturne i aplikacijske usluge. Primjer takvog poslovanja su elektroničke dražbe. Na takvim elektroničkim dražbama umjesto stvarne robe nude se i kupuju informacije iza kojih stoji roba ili usluga. Ljudi koji žele nešto prodati ili kupiti na aukciji moraju se prijaviti na aukciju. Kako bi se prijavili na aukciju moraju poslati svoju adresu elektroničke pošte i neke osobne podatke. Registracija je uglavnom besplatna. Prodavač prijavljuje robu koju želi prodati. Prijava sadrži opis artikla, najnižu cijenu, fotografije artikla te se navode neki komercijalni uvjeti (npr. tko će snositi troškove isporuke). Za objavljivanje ponude ponuđač plaća simboličnu naknadu i dražba tako počinje. Ako netko želi nešto kupiti šalje svoju cjenovnu ponudu. Sudionici mogu pratiti kako teče dražba. Primjer takve aukcije je poznata internetska aukcijska kuća eBay (www.ebay.com).
Slika 2. Internetska aukcijska kuća eBay (http://www.ebay.com, 06.03.2008.)
3.1.4. Model elektroničkog poslovanja u kojemu se država i tvrtke iz javnog sektora javljaju kao ponuđači a privatne tvrtke kao kupci
engl. Goverment-to-Business, G2B
- ovaj model se pojavljuje kada državne institucije organiziraju prodaju dobara ili kada nude privatnim tvrtkama koncesije za uporabu nekih dobara u vlasništvu države. Prodaja se organizira putem javnih natječaja i dražbi koje se provode na elektronički način.3.1.5. Model elektroničkog poslovanja u kojemu se država i tvrtke iz javnog sektora javljaju kao kopci dobara i usluga nuđenih od strane privatnih tvrtki
engl. Business-to-Goverment, B2G
- država i njezine institucije su veliki potrošači roba i usluga te kako bi došli do najpovoljnijih ponuda privatnih tvrtki organiziraju javne natječaje putem elektroničkog poslovanja te na taj način uštedjeti nešto proračunskih sredstava.
3.2 MODELI ELEKTRONIČKOG POSLOVANJA PREMA KRITERIJU PRIRODE OBAVLJENIH POSLOVA- model elektroničke prodaje vlastitih roba i usluga
- model elektroničkog trgovanja
- model elektroničkog marketinga
- model elektroničke zabave i rekreacije3.2.1. Model elektroničke prodaje vlastitih roba i usluga
Ne zna se točno tko je i kada došao na ideju da se robe i usluge prodaju putem Interneta, ali bitno je da se ta prodaja preko Interneta odvija više od deset godina. Model je jednostavan, on omogućava da bilo koji korisnik može stupiti u kontakt s drugim korisnikom, u bilo koje vrijeme i s bilo kojeg mjesta. Tvrtke su shvatile važnost ponude svojih proizvoda i usluga putem Interneta jer će time biti dostupni većem broju potencijalnih kupaca. Prvi razvijeni internetski servis, kojim je omogućeno elektroničko trgovanje, je servis daljinskog prijenosa datoteka. Takvim načinom poslovanja došlo je do spoznaje da se prvo mogu prodati informacije o proizvodu, a tek onda sam proizvod. To je rezultiralo činjenicom da se putem Interneta može prodati sve i svašta.
Prvi oblik prodaje na daljinu bila je prodaja mekih (nematerijalnih) dobara (engl. Soft Goods, Software). Primjer takvih dobra su sve informacije iskazane u različitim oblicima (tekst, slika i zvuk), računalni programi, računalne i video igre itd. Zatim dolazi do prodaje tvrdih (materijalnih) dobara (engl. Hard Goods, Hardware). Zadnji je razvojni korak bila prodaja usluga koje se dijele na intelektualne i djelatne.
Prodaja preko Interneta se može obaviti uspostavom Web mjesta u vlastitoj režiji ili postavljanjem Web mjesta unajmljivanjem tuđih usluga.3.2.2. Model elektroničkog trgovanja
Internetski poduzetnik posreduje između proizvođača i potrošača, njegova je glavna uloga povezivanje ponude i potražnje, olakšavajući proizvođačima plasman svojih proizvoda a kupcima pronalaženje proizvoda koji im trebaju.
Postoje dva modela elektroničkog trgovanja:
- s fizičkim osobama (B2C model, elektronička maloprodaja)
- među tvrtkama (B2B model, elektronička veleprodaja)
3.2.3. Model elektroničkog marketinga
Tvrtka koja želi biti uspješna u elektroničkom trgovanju mora osmisliti što bolju strategiju elektroničkog marketinga. Da bi ta strategija bila što bolje ostvarena mora se usredotočiti na ključne točke, a to su:
- prepoznatljivost
- promjena
- sažetost
- sadržaj
- dinamičnost Web mjesta
- financijsko upravljanje
- besplatni uzorci i prigodne ponude
- svijest o globalnom karakteru tržišta
- događanja uživo
- pronalaženje tržišnog utočišta
- promocija
- suradnja
- uporaba najsuvremenije tehnologije"Elektronički marketing (e-marketing, online marketing) je način ostvarivanja marketinških aktivnosti tvrtke uz intenzivnu primjenu informacijske i komunikacijske tehnologije. " (Mladen Varga, Katarina Ćurko i ostali, Informatika u poslovanju, Senat Sveučilišta u Zagrebu, 2007.).
Informacijske i komunikacijske tehnologije se primjenjuju pri ostvarivanju svih marketinških funkcija, a to su:
- obavještavanje o tržištu
- istraživanje tržišta
- razvojna politika proizvoda
- politika prodaje
- promidžba i javno oglašavanjeObavještavanje o tržištu
- je marketinška funkcija koja se bavi sustavnim prikupljanjem informacija o tržištu, njegovim karakteristikama i zbivanjima.
Istraživanje tržišta
- je skup aktivnosti je ciljano prikupljanje informacija radi donošenja konkretnih marketinških i poslovnih odluka.
Razvojna politika proizvoda
- skup marketinških aktivnosti usmjerenih planiranju asortimana proizvoda.
Politika prodaje
- donošenje odluka vezanih za izbor načina prodaje, kanala distribucije, načina skladištenja robe i provođenje različitih tržišnih analiza.
Promidžba i javno oglašavanje
- predstavljanje novih proizvoda ili usluga i podsjećanje potrošača na stare proizvode i usluge. Internet je bolji način oglašavanja od televizije i radija jer on istovremeno može služiti za svrhe masovnog ali i pojedinačnog priopćavanja. Njegovi najzanimljiviji servisi su World Wide Web i dostavne liste.
3.2.4. Model elektroničke zabave i rekreacije
Jedna od rastućih i najprofitabilnijih gospodarskih djelatnosti je industrija zabave i rekreacije. Može se uočiti da Internet i WWW imaju veliku primjenu u industriji zabave koja se kasnije transformira u industriju online zabave i rekreacije. Na web-u se danas koristi široka lepeza mogućnosti zabave i rekreacije. Internet je postao novi distribucijski kanal za filmove, glazbu, knjige te ostale oblike zabave i rekreacije. Glazba, tj. njezina online distribucija i prodaja se obavlja preko modificiranog standardnog internetskog servisa a to je tzv. MP3 tehnologija. Ona omogućava visok stupanj sažimanja digitalnog zvučnog zapisa uz istovremeno zadržavanje njegove visoke kvalitete, te se tako omogućava brz, pouzdan i kvalitetan prijenos glazbenih i ostalih zvučnih zapisa preko Interneta. Tvrtka Apple Computers je uočila prednosti ovakvog prijenosa glazbe i zvučnih zapisa te je u 2003.godini pokrenula vlastiti Internetski servis iTunes (www.itunes.com). On je ubrzo postao najposjećenije odredište za distribuciju glazbe, video spotova, TV serija, računalnih igara i sl.
Za distribuciju glazbe i ostalih zvučnih zapisa razvijen je i tzv. P2P (Peer-to-Peer) tehnologija koja omogućava korisnicima da stupe u izravan kontakt s drugim korisnicima ali i da šalju jedan drugome ili preuzimaju melodije koje mogu pohraniti na svojim računalima. Tvrtka Costumer Empowerment je bila utemeljitelj prvog P2P servisa nazvanog KaZaA 2001. godine.
E-zabava i e-rekreacija prerastaju u gospodarski sektoru kojem se ostvaruju ogromne zarade.
Slika 3. Internetski servis za zabavu i rekreaciju iTunes
4) ELEKTRONIČKO BANKARSTVO I ONLINE FINANCIJSKE TRANSAKCIJE
4.1. ELEKTRONIČKO BANKARSTVOPojava elektroničkog poslovanja je imala jak utjecaj na razvoj bankarstva.
Postoje četiri razvojne funkcije koje su pod utjecajem suvremenih tehnologija utjecale na razvoj funkcionalnosti bankarstva:1. faza - inicijativa
- mandžment spoznaje da razvoj tehnologije u bankarstvu otvara nove perspektive (povećava produktivnost rada zaposlenih, kvalitetu usluge te se osvajaju novi klijenti i tržišta).2. faza- interaktivnost
- klijeti se više ne pozivaju u banku, već se banka dovodi u njihovu kuću, ured i sl. (putem Interneta). To klijentima omogućava da dio posla obavljaju sami putem tehnologije koju im banka stavlja na raspolaganje.3.faza – personalizacija
- online usluge između klijenata i banke postaju dominantan oblik poslovanja, no želje i potrebe korisnika nisu uvijek u skladu s uslugama koje pruža takav način bankarstva stoga se u ovoj fazi uviđa potreba personalizacije usluga kako bi se zadovoljile te potrebe.4. faza – virtualizacija
- s razvitkom Iterneta došlo je do razvoja novih vrsta banaka a to su tzv. virtualne banke. To unosi velike promjene u poslovanju banaka, ali donosi i nepovjerenje klijenata kao i strah od prijevare ili pljačke.-iz ove četiri faze se vidi evolucija iz taradicionalnog bankarstva preko daljinskog, u izravno, pa sve do virtualnog bankarstva.
Daljinsko bankarstvo omogućuje obavlajnje financijskih transakcija nadaljinu, tj. bez fizičke prisutnosti banke (pr.bankomat). Korisnici se na računala banke povezuju preko modemske veze za što im banka omogućava potreban softver.
4.2. ONLINE FINANCIJSKE TRANSAKCIJE
4.2.1. Online plaćanje i naplata
Online palćanje i naplata može se obaviti na četiri načina:
1) putem debitnih i kreditnih kartica – to je najpopularniji i najprikladniji oblik izvršavanja financijskih transakcija u elektroničkom poslovanju.
2) elektroničkim (digitalnim) novce – omogućuje korisnicima slanje digitalnih poruka koje djeluju kao nalozi za isplatu ili uplatu na bankovni račun.
3) pomoću tzv. pametnih kartica i tzv. elektroničkih novčanika – omogućuje korisnicima pohranjivanje elektroničkog novca u memorijsko /procesorskim čipovima na samim karticama. Po funkcionalnosti slično ali u izvedbi dosta različita tehnologija online plaćanja su elektronički novčanici.
4) kao mikroplaćanja – pri plaćanju određenih naknada, za svaku transakciju obavljenu pomoću kreditne ili debitne kartice, može se dogoditi da je naknada veća od samog iznosa, kada su u pitanju mali iznosi. Da bi se izbjegli gubitci e-trgovci mogu kupcima ponuditi sustav mikroplaćanja.
4.2.2. Online kupovanje
Najpopularniji dio elektroničkog poslovanje je online kupovanje. Jeff Bezos, vlasnik najveće knjižare na svijetu Amazon.com, je osmislio i oživio click-on princip elektroničkog naručivanja. Princip click-on elektroničkog naručivanja svugdje je isti. Kupcu se prezentira ponuđeni proizvod a on ga naručuje pritiskom miša na jednu od ikona tog proizvoda. Zatim se pojavljuje narudžbenica koju kupac mora popuniti te ju šalje pritiskom miša. Nakon toga mu se na zaslonu pojavljuje potvrda o slanju narudžbenice i kupcu jedino preostaje pričekati da roba stigne na odredište.4.2.3. Online investiranje (elektroničko trgovanje kapitalom)
Trgovanje kapitalom se obavlja na burzi. S pojavom Interneta dolazi do velike promjene burze u usporedbi s konvencionalnom. Mjenjaju se fizičke i funkcionalne karakteristike. Burze postaju virtualne a ne fizičke institucije, brokeri se ne okupljaju na jednom mjestu već posluju iz svojih udaljenih ureda, komuniciraju putem računalne mreže a učinci manje ovise o tradicionalini trgovačkim znanjima i sposobonostima a više o vještini rada s računalima. U burzovnom poslovanju dolazi do velikih promjena koje se odražavaju u tri trenda:1. brokeri na burzi posluju prema burzovnim pravilima putem elektroničkog poslovanja
2. komitent i broker ne komuniciraju više izravno već putem mreže
3. burze se globaliziraju i posluju 24 sata na danDo povezivanja najvećih svjetskih burzi putem Interneta došlo je zbog potrebe za rekonstruiranjem svetskog gospodarskog sustava i boljim gospodarenjem prirodnim i stvorenim gospodarskim resursima.
ZAKLJUČAK
Elektroničko poslovanje se naglo razvija i danas je u širokoj upotrebi, kako javnosti tako i mnogih tvrtki. Ono pruža bezbroj pogodnosti kao što su brzina, veća i kvalitetnija informiranost o proizvodima, dostupnost svima i bezbroj drugih prednosti.
Elektroničko poslovanje, koje se predstavlja kao najperspektivniji oblik poslovanja u budućnosti, ima kao i sve ostalo neke propuste, među kojima je prvo informacijska sigurnost. Problemi se javljaju zbog brzog razvoja takvog načina poslovanja te se nemogu provjeriti svi sigurnosni aspekti njihove primjene. Sve češća je pojava informatičkog kriminala koji se služi informacijskom tehnologijom kao sredstvom napada.Postoje razne vrste kriminalnih aktivnosti koje su mogu svrstati u četiri osnovne skupine:
Napadi na resurse tvrtke-to je neovlašteno pristupanje informacijskim reursima tvrtke, tj. njenom hardveru i softveru da bi ostvario neku korist na koju nema pravo ili prouzročio neku štetu u tvrtci.
Napadi na privatnost i krađe identiteta-to je lažno predstavljanje, neovlašteno čitanje ili kopiranje tuđih podataka pomoću kojih se može ostvariti neka nepripadajuća korist, uzrokovanje štete u tvrtci ili ugrožavanje privatnosti identiteta čiji je otuđio.
Ugrožavanje identiteta (vjerodostojnosti) podataka-do ovih problema dolazi kad informacije koje tvrtka koristi i poruke koje dostavlja nekom drugom gube na pouzdanosti i vrijednosti i zbog toga postaju beskorisni.
Ometanje normalnog rada i poslovanja-to je problem u kojem dolazi do smanjenja kvalitete usluge koju bi tvrtka trebala pružiti klijentima, jer nemože obavljati posao na normalan kvalitetan način. Glavni primjer toga je ''zasipanje'' poslužiteljskog računala (servera) te tvrtke s puno beskorisnih poruka koje uzrokuju njegov slom, pa on nije u mogućnosti obavljanja svoje primarne zadaće.
LITERATURA:
1. Varga M., Ćurko K., Panian Ž., Čerić V., Bosilj Vukuši V., Srića V., Požgaj Ž., Strugar I., Spremić M., Pejić Bach M., Vlahović N., Jaković B., Informatika u poslovanju, Senat Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 2007.
2. Raič K., Računalstvo 1, Vinkovci 2001.
3. www.ebay.com
4. www.itunes.com
preuzmi seminarski rad u wordu » » »
Besplatni Seminarski Radovi