Sustavi za potporu odlučivanja u skupini

 

Definicija koju su dali DeSanctis i Gallupe (1987):

"Grupni sustav za podršku odlučivanju je interaktivni, kompjuterski orijentiran sustav, koji pomaže i potiče proces grupnog donošenja odluka, otklanja komunikacijske prepreke, osigurava tehnike i metodologije za strukturiranje procesa odlučivanja i sustavno usmjerava način, vrijeme i sadržaj diskusije."

Sustav za potporu u odlučivanju treba nam za:

1. upravljanjem razvojem u velikoj mjeri uključuje aktivnost donošenja odluka
2. pri donošenju odluka menadžeri se oslanjaju na informacijski sustav
3. ako je taj sustav na transakcijskoj razini, on daje masu ne prerađenih informacija na temelju kojih se ne vidi zakonitosti i uzročno-posljedične veze

2. Sustav za potporu odlučivanju (DSS)

Sustav za potporu odlučivanju (Decision Support System, DSS) je interaktivni sustav podržan računalom koji pomaže donositeljima odluke koristiti podatke i modele kako bi riješili nestrukturirane zadaće.

On pomaže menadžeru pri:

• organizaciji informacija
• identifikaciji i dohvatu potrebnih informacija
• analizi i transformaciji tih informacija
• izboru odgovarajućih modela potrebnih za rješavanje problema odlučivanja
• izvođenju tih modela
• analizi dobivenih rezultata modeliranja za potrebe donositelja odluke

Taj sustav omogućuje:

• riješavanje složenih problema odlučivanja
• korištenje različitih stilova i strategija odlučivanja
• korištenje velike veličine ažurnih informacija
• upotrebe većeg broja metoda riješavanja problema
• skraćanje vremena potrebnog za donošenje odluka

Sustavi za potporu odlučivanju omogućuju generiranje boljih opcija te uzimanje u obzir većeg broja opcija pri odlučivanju, pa stoga i povećanje kvalitete odluka.

Koriste se za potporu slabo strukturianih problema odlučivanja.
Oni imaju interaktivni karakter, trebaju biti fleksibilni u analizi podataka, izvođenju modela i analizi njihova izlaza, mogu sami upozoravati menadžere na podatke koji su posebno važni (npr. zato što odstupaju od svog uobičajenog raspona) te zahtijevaju reakciju menadžera,
i objašnjavaju dobivene rezultate te omogućiti analizu osjetljivosti rezultata modeliranja.

Evolucija DSS-a

- mid-1950s Transaction Processing Systems (TPS)
- 1960s MIS
- 1970s Office Automation Systems DSS
- 1980s DSS Expanded Commercial applications of expert systems
Executive Information Systems
- 1990s Group Support Systems Neural Computing Integrated, hybrid
computer systems

Osnovna zadaća sustava za potporu odlučivanju je podržati sam proces odlućivanja i temelji se na paradigmi ‘podatci – dijalog - model’.
Glavne osobine su:

• podržavanje nestrukturiranih odluka
• podržavanje svih faza u procesu donošenja odluka
• kombinacija tehnika modeliranja i analize s bazom podataka i tehnikama prikazivanja podataka
• proširenje s obzirom na jednostavnost korištenja, mogućnost preoblikovanjai prilagodljivosti ( za razliku od izvršne učikovitosti )
• međudjelovanje s izvođenjem transakcija i ostalim informacijskim sustavima kao što su upravljanje informacijskim sustavima i uredski sustavi

O čemu treba voditi računa prilikom analize i dizajna DSS-a

Ciljevi:

• DSS su usmjereni rješavanju dobro strukturiranih i slabo strukturiranih problema
• Usmjerenost na sadašnje i buduće odluke
• Odluke u kojima će se koristiti mogu biti jednostavne i vrlo složene
• Usmjereni su na kontrolu i planiranje
• DSS mora omogućavati fleksibilnost u odlučivanju i implementaciji odluka

3. VRSTE SUSTAVA ZA POTPORU ODLUČIVANJA

Vrste informacijskih sustava s gledišta menadžmenta:

1. Korporativni sustavi za planiranje su sustavi namijenjeni visokom menadžmentu i sadrže informacije relevantne za planiranje na razini cijele tvrtke.
Koriste se za ispitivanje posljedica različitih scenarija planiranja u raznim funkcionalnim područjima tvrtke.
Razvoj i održavanje takvih sustava zahtijeva velike resurse tvrtke.

2. Funkcijski sustavi potpore odlučivanju služe srednjem menadžmentu za donošenje odluka s kraćim vremenskim horizontom koje se odnose na neku od funkcija poduzeća,
npr. financije, marketing ili proizvodnju.
Ti sustavi mogu npr. služiti za donošenje odluke o budžetiranju reklamne kampanje u raznim medijima, ili izboru ulaganja gotovine u kratkoročne investicije.
Njihov razvoj ne zahtijeva tako dugo vrijeme i toliko resursa kao korporativni sustavi za planiranje, a uglavnom ih razvijaju profesionalni programeri ili vrlo napredni korisnici

3. Informacijski sustavi za izvršne menadžere koriste se za široki spektar kratkoročnih odluka visokog menadžmenta, i to najviše za ad hoc potrebe za informacijama o sadašnjim
performansama rada tvrtke te za izvođenje kratkoročne prognoze predviđenih aktivnosti.
Mogućnosti modeliranja kod ovih sustava znatno su manje nego one kod korporativnih sustava za planiranje.
Ovakve sustave uglavnom razvijaju profesionalni programeri

4. Lokalne sustave potpore odlučivanju koristi niži menadžment za ad hoc informacije o nekom ograničenom aspektu funkcija poduzeća.
U pravilu ih razvijaju korisnici.

4. GRAĐA SUSTAVA ZA POTPORU ODLUČIVANJU

Slika 2. Građa sustava za potporu odlučivanju

Podacima, modelima i dokumentima pristupa se posredstvom odgovarajućih sredstava za upravljanje, a korisnik ( donositelj odluke) pristupa cijelom sustavu preko jedinstvenog sučelja.

Tijekom rada sustava za potporu odlučivanju modeli mogu sami dohvatiti potrebne podatke iz baza podataka ili baze dokumenata, a nakon izvođenja rezultati se izvođenja mogu pohranjivati u baze podataka ili dokumenata.

Podaci: za odlučivanje se koriste podaci iz više izvora:

Unutarnji podaci: zapisi o podacima i transakcijama u tvrtki (npr. podaci o namještenicima, resursima ili cijenama, odnosno o nabavi, prodaji ili planiranju)

Vanjski podaci podaci su o činiteljima izvan tvrtke (npr. preferencije kupaca, regionalna potražnja za proizvodima konkurencije, izvještaji iz odgovarajuće industrijske grane ili
zakoni u pojedinim zemljama svijeta)

Javni podaci, tj. podaci koji se mogu dobiti iz javnih izvora,npr. na Internetu, intranetu tvrtke odnosno ekstranetu suradničke tvrtke. (npr. podaci o popisu stanovništva, vladini dokumenti, kretanje cijena dionica ili trgovački ugovori)

Privatni podaci su podaci koje menadžeri sakupljaju tijekom vremena i koji mogu biti korisni prilikom odlučivanja (npr. podaci o prethodnim donošenjima odluka u koje su bili
uključeni, ocjene suradničkh ili konkurentskih tvrtki koje su dobili od stručnjaka u koje imaju povjerenje).

Strukturiranim podacima pristupa se posredstvom sustava za upravljanje bazama ili skladištima podataka.
U skladišta podataka pohranjuju se podaci važni za odlučivanje i obrađuju na taj način da ih korisnici mogu sami doseći, kombinirati i koristiti za različite vrste analiza. Snalaženje u brojnim mogućnostima analize koje pružaju skladišta podataka olakšavaju softverski agenti i rudarenje podataka.

Softverski agenti: mogu samostalno izvoditi radnje za koje su ovlašteni, npr. pronaći podatke koji zadovoljavaju neke kriterije i sl.

Rudarenje podataka obuhvaća metode ispitivanja povezanosti među podacima, klasificiranje podataka u srodne skupine, ispitivanje trendova i sl. (metode: statističke metode, neuronske mreže, genetski algoritmi I sl.)

Dokumenti su nestrukturirani podaci (tekstovi, grafički prikazi, slike, glas i videozapisi). Samo u poslovnim organizacijama stvara se nekoliko milijardi stranica dokumenata dnevno (primjeri dokumenata: izvještaji, pisma korisnika, interne poruke, ugovori, vijesti, elektroničke poruke, diskusijske skupine i online baze podataka)

Važan izvor dokumenata s ažurnim podacima jesu elektroničke poruke. Sustavi za elektroničku poštu mogu se iskoristiti i za filtriranje i organizaciju poruka.
Budući da se uz poruke mogu slati i datoteke, u njima se šalju i formatizirani dokumenti, crteži, fotografije, zvučni zapisi, videozapisi i sl.

Da bi se dokumenti mogli koristiti u odlučivanju oni moraju biti efikasno pohranjeni i moraju se moći interpretirati i pretraživati.
Dokumenti su najmanje iskorišteni oblik informacija u odlučivanju - procjenjuje se da tvrtke imaju pristup do svega 5-10% svojih dokumenata. Dokumenata u digitalnom obliku ima samo oko 2-5%, a vrlo mali dio njih može se dohvatiti online

Modeli: sustav za upravljanjem bazom modela:

• omogućuje jednostavno korištenje modela potrebnih za analizu opcija

• korisniku daje odgovore na pitanja o tome koji modeli odgovaraju kojoj svrsi te koje pretpostavke moraju biti ispunjene za korištenje pojedinih modela

• brine se da podaci budu u potrebnom formatu te da se modeli po potrebi povezuju (tako da izlaz jednog modela postaje ulaz drugoga)

• rezultate korištenja modela daje u razumljivom obliku te omogućuje izvođenje odgovarajuće analize osjetljivosti dobivenih rezultata.

U sustav za potporu odlučivanju moguće je uključiti različite vrste modela:

a) prema metodama na kojima se modeli temelje (npr. statistički, optimizacijski ili simulacijski modeli, ekspertni sustavi, neuronske mreže, genetski algoritmi, neizrazita logika)

b) prema vrstama problema koje rješavaju (modeli vremenske vrijednosti novca, analize troškova i dobiti te modeli iz područja marketinga, financija, računovodstva, itd.)

c) prema razini na kojoj se koriste modeli:

• strategijski modeli koriste se za visoki menadžment (npr. za planiranje ili izbor lokacije tvornice)

• taktički modeli koriste se za srednji menadžment (npr. za financijsko planiranje ili oblikovanje prostora tvornice)

• operacijski modeli koriste se u donošenju kratkoročnih odluka na nižim razinama odlučivanja (npr. za vremensko planiranje proizvodnje ili upravljanje zalihama).

Odlučivanje se ne bi smjelo temeljiti na mehaničkom korištenju sustava potpore odlučivanja.

Kvalitetno odlučivanje zahtijeva poznavanje osnovnih značajki metoda i modela koji se koriste, kao i smisla i ograničenja dobivenih rezultata. No, što je sustav za potporu odlučivanju lakši za korištenje i što više funkcija obavlja umjesto korisnika, tim prije korisnici mogu pretpostaviti da je dovoljno nekritički uzeti gotove
rezultate koje im sustav daje.

Iluzija jednostavnosti koju daje sustav za potporu odlučivanju ne može nadomjestiti razumijevanje metodologije odlučivanja.

Korisničko sučelje obuhvaća mehanizme potrebne za unos podataka u sustav, izvođenje modela te izlaz podataka. Ono je važna komponenta sustava za potporu odlučivanju jer je sučelje za korisnika zapravo sam sustav.

Vodilje za razvoj kvalitetnog sučelja:

• u proces oblikovanja sučelja trebaju biti uključeni korisnici
• korištenje sustava mora biti intuitivno
• koristiti standardne poslovne termine razumljive korisnicima
• preko glavnog izbornika treba moći pokrenuti sve vrste operacija sustava
• sustav mora imati laganu navigaciju
(prelazak na razne operacije)
• vrijeme odziva sustava mora biti što kraće

5. IZGRADNJA SUSTAVA ZA POTPORU ODLUČIVANJU

Uvjeti za uspješan razvoj sustava potpore odlučivanja:

• poznavanje potreba krajnjeg korisnika
• izbor odgovarajućeg alata za razvoj sustava
• umijeće u korištenju računarske tehnologije
• razumijevanje područja problema
• pristup izvorima znanja

Proces izgradnje sustava za potporu odlučivanju:

• preliminarne akcije (prepoznavaje potreba, ciljevi, planiranje)
• analiza sustava
• oblikovanje sustava
• implementacija
• rad sustava

Preliminarne akcije
a. prepoznavanje potreba za SPO
b. postavljanje ciljeva (prednosti od SPO)
c. planiranje razvoja SPO (nositelji, budžet, vremenski plan razvoja)

Analiza sustava
a. studija situacije u odlučivanju za koju se traži potpora
b. (preferencije, znanje, organizacijski kontekst i sl.)
c. specifikacija detaljnijih zahtjeva koje SPO treba ispuniti
d. identifikacija potencijalnih alata za izgradnju SPO

Oblikovanje sustava
a. izbor alata za izgradnju SPO
b. oblikovanje sučelja
c. oblikovanje procedure rješavanja problema
d. oblikovanje sustava znanja

Implementacija
a. spremanje znanja u sustav znanja
b. testiranje sustava potpore odlučivanju
c. izrada dokumentacije za SPO

Rad sustava
a. instalacija SPO
b. periodičke kontrole rada SPO
c. procjena efikasnosti rada SPO
d. prilagodba na tehnološke

6. POTREBA ZA POTPOROM ODLUČIVANJU

Menadžerima je potrebna potpora pri odlučivanju zbog njihovih spoznajnih, ekonomskih i vremenskih ograničenja.
Spoznajna ograničenja odnose se na ograničenja ljudskih sposobnosti za pohranjivanjem i obradom informacija (veličina kratkotrajne memorije, brzina obrade, greške u pamćenju
i obradi informacija).
Sve to ozbiljno ograničava efikasnost i efektivnost odlučivanja pa je to razlog uvođenja više sudionika u odlučivanje.

Ekonomska ograničenja odnose se na ograničenja mogućnosti uvođenja dovoljnog broja sudionika u proces odlučivanja.
Osim direktnih cijena sudionika znatno se povećava i cijena komunikacije i koordinacije.
Vremensko ograničenje može biti uzrok grešaka u odlučivanju jer se ne stignu razmotriti sve informacije, riješiti problemi i upotrijebiti poželjne strategije odlučivanja.

Vrste odluka:

A. Programirane i neprogramirane
B. Strukturirane – poznati ulazi (podaci) izlazi, modeli, akcije i ciljevi
C. Polustrukturirane
D. Nestrukturirane – ciljevi i metode postizanja su nejasni i tek se trebaju otkriti, podaci nedostatni, nepouzdani, metode u razvoju nepotpune ili nepoznate.

Donosilac odluka i nestrukturirano odlučivanje:

-Maštovitost
-Kreativnost
-Intuicija
-Lateralno razmišljanje –nekonvencionalan pristup
-Analogija
-Istraživanje
-Sinteza

Faze procesa donošenja odluka:

-Uočavanje - definiranje problema
-Spoznaja situacije odlučivanja i skupljanje informacija
-Oblikovanje opcija
-Izbor opcija.

Prednosti donošenja odluke u skupini

• više sudionika posjeduje veće i raznolikije znanje
• skupina može sagledati više aspekata odluke,
• sudionici se međusobno stimuliraju i inspiriraju

Problemi odlučivanja u skupini

• zbog razlika u znanju i motivima sudionika može doći do
neslaganja pa čak i sukoba
• skupine obično razmatraju svega nekoliko opcija
• odlučivanje može biti dugotrajno i skupo,
• sudjelovanje na sastancima može smanjiti aktivnost
sudionika koji su mlađi ili niži po rangu

ZAKLJUČAK:

Sustav za podršku odlučivanju koristi informacijsku tehnologiju i pruža pomoć upravljačima u procesu donošenja odluka pri nestrukturiranim odlukama, podržava (a ne zamjenjuje) upravljačko odlučivanje, te poboljšava djelotvornost, a ne učinkovitost donošenja odluka
(Keen, Morton, 1978).

Odlučivanje je temelj upravljanja →upravljanje se ostvaruje kroz odlučivanje.
Za poslovno odlučivanje potrebne su potpune, pouzdane i pravovremene informacije → informacijski sustav.
Često se odlučuje u uvjetima nesigurnosti.

LITERATURA:

Čerić, V. Varga, M. Informacijska tehnologija u poslovanju, Element, Zagreb, 2004.

Prof dr.sc. Snježana Knezić, nastavni materijali, www.gradst.hr/katedre/ortegr/nastava_knezic/dss.pps

Prof. dr. Vlatko Čerić, nastavni materijal, Informatika www.efzg.hr

PROČITAJ / PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:

ASTRONOMIJA | BANKARSTVO I MONETARNA EKONOMIJA | BIOLOGIJA | EKONOMIJA | ELEKTRONIKA | ELEKTRONSKO POSLOVANJE | EKOLOGIJA - EKOLOŠKI MENADŽMENT | FILOZOFIJA | FINANSIJE |  FINANSIJSKA TRŽIŠTA I BERZANSKI    MENADŽMENT | FINANSIJSKI MENADŽMENT | FISKALNA EKONOMIJA | FIZIKA | GEOGRAFIJA | INFORMACIONI SISTEMI | INFORMATIKA | INTERNET - WEB | ISTORIJA | JAVNE FINANSIJE | KOMUNIKOLOGIJA - KOMUNIKACIJE | KRIMINOLOGIJA | KNJIŽEVNOST I JEZIK | LOGISTIKA | LOGOPEDIJA | LJUDSKI RESURSI | MAKROEKONOMIJA | MARKETING | MATEMATIKA | MEDICINA | MEDJUNARODNA EKONOMIJA | MENADŽMENT | MIKROEKONOMIJA | MULTIMEDIJA | ODNOSI SA JAVNOŠĆU |  OPERATIVNI I STRATEGIJSKI    MENADŽMENT | OSNOVI MENADŽMENTA | OSNOVI EKONOMIJE | OSIGURANJE | PARAPSIHOLOGIJA | PEDAGOGIJA | POLITIČKE NAUKE | POLJOPRIVREDA | POSLOVNA EKONOMIJA | POSLOVNA ETIKA | PRAVO | PRAVO EVROPSKE UNIJE | PREDUZETNIŠTVO | PRIVREDNI SISTEMI | PROIZVODNI I USLUŽNI MENADŽMENT | PROGRAMIRANJE | PSIHOLOGIJA | PSIHIJATRIJA / PSIHOPATOLOGIJA | RAČUNOVODSTVO | RELIGIJA | SOCIOLOGIJA |  SPOLJNOTRGOVINSKO I DEVIZNO POSLOVANJE | SPORT - MENADŽMENT U SPORTU | STATISTIKA | TEHNOLOŠKI SISTEMI | TURIZMOLOGIJA | UPRAVLJANJE KVALITETOM | UPRAVLJANJE PROMENAMA | VETERINA | ŽURNALISTIKA - NOVINARSTVO

  preuzmi seminarski rad u wordu » » »

Besplatni Seminarski Radovi

SEMINARSKI RAD