OSTALI SEMINARSKI RADOVI
- INFORMACIONI SISTEMI - |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Sustav za upravljanje lancem ponude
(Supply Chain Management)
Naš cilj u ovome radu bio je pokušati objasniti pojam, svrhu te razvoj upravljanja lancem ponude, sa kojim je u Hrvatskoj upoznato tek malo poduzetnika. Sa strukturalnog motrišta lanac ponude predstavlja kompleksnu mrežu odnosa koje tvrtka održava sa svojim partnerima da bi nabavila potrebne sirovine, materijale i komponente, proizvela proizvod i isporučila ga kupcu. Kao glavnu svrhu upravljanja lancem ponude možemo navesti integraciju među tvrtkama, ostvarivanje konkurentske prednosti i tržišnog vodstva (kraće vrijeme pojavljivanja na tržištu, manji troškovi i prihvatljiva cijena). U samoj njegovoj srži, upravljanjem lancem nabave znači usklađivanje materijalnih, informacijskih i financijskih tokova između svih tvrtki što sudjeluju u poslovnim transakcijama.U današnjoj općoj mondijalizaciji i globalizaciji nije dovoljno samo imati efikasnu proizvodnju i/ili kvalitetan proizvod i/ili konkurentnu cijenu. Danas to većina poduzeća ima. Upravljanje i koordiniranje lancem nabave sve brže postaje ključni pokretač učinkovitosti kompanije. Da bi mogli iskoristiti mogućnosti koje dobro upravljanje lancem nabave nudi, nužno je poznavati način funkcioniranja lanca nabave i međuovisnosti između njegovih dijelova. Također smo opisali tri modela integracije među tvrtkama, a to su: model usmjeren na tvrtke, model usmjeren partnerstvu i model izravnog povezivanja dobavljača.A potom smo opisali i motive nastanka te razvoj pojedinih modela integracija među tvrtkama. Nakon toga smo naveli upravljanje lancem potražnje kao nadogradnju lanca ponude.
2. ODREĐENJE POJMA LANCA PONUDEElektronično poslovanje iziskuje od menadžmenta posjedovanje i vještina i znanja o upravljanju lancem ponude. Uspješna strategija upravljanja lancima ponude zasniva se na točnoj obradi narudžbi, na upravljanju zalihama prema načelu „ točno na vrijeme “te pravovremenoj isporuci prema narudžbama.Ideja upravljanja lancem ponude stara je otprilike dva desetljeća. Tada je lanac ponude slikovito definiran kao „ kišobran za procese “ pod kojim se proizvodi, stvaraju i isporučuju kupcima. Sa strukturalnog motrišta, lanac ponude predstavlja kompleksnu mrežu odnosa koje tvrtka održava sa svojim partnerima da bi nabavila potrebne sirovine, materijale i komponente, proizvela proizvod i isporučila ga kupcu. On, dakle, ubuhvaća entitete i instance od kojih se sirovine, materijali, komponente, poluproizvodi i finalni proizvodi mogu nabaviti,transformirati, pohraniti i prodati. Te su instance povezane transportnim putevima kojima se kreću materijali i proizvodi. U idealnom slučaju, lanac ponude sačinjava veći broj tvrtki koje funkcioniraju djelotvorno i učinkovito kao da se radi o samo jednoj tvrtki, uz potpunu transparentnost i razumljivost informacija o svim obuhvaćenim procesima.U samoj njegovoj srži, upravljanjem lancem nabave znači usklađivanje materijalnih, informacijskih i financijskih tokova između svih tvrtki što sudjeluju u poslovnim transakcijama. Pritom:
• Materijalni tokovi uključuju fizičko kretanje proizvoda od ponuđača do potrošaća uzduž lanca, kao i obrnute materijalne tokove, poput povrata robe, servisiranja, reciklaže i uništavanja.
• Informacijski tokovi uklučuju prognoze potražnje, slanje narudžbi i izvješća o isporuci.
• Financijski tokovi uključuju informacije o kreditnim karticama, uvjetima kreditiranja, dinamici plaćanj, te o isporučenim količinama i uvjetima stjecanja vlasništva nad isporučenom robom.Lanac ponude potrebo je planirati, te, na temelju utvrđenih planova, izvršavati.
Shematski, lanac ponude sa svim njegovim bitnim elementima prikazan je na slici 5.3.
Slika 5.3.3 – Planiranje i ostvarivanje lanca vrijednosti
Integracija među tvrtkama glavna je svrha uspostavljanja lanca ponude. Na taj se način nastoji ostvariti konkurentska prednost, pa i tržišno vodstvo, i to skraćenjemvremena potrebnog za pojavljivanje na tržištu, smanjenjem troškova distribucije, te dostavljanjem pravih proizvoda na pravo mjesto, u pravo vrijeme, uz minimalne troškove i za kupca prihvatljivu cijenu.Stvaranjem lanca ponude, skupina ad hoc aktivnosti i često fragmentiranih procesa pretvara se u usklađen sustav unutar kojeg se dodaje vrijednost proizvodima namijenjenim krajnjim korisnicma. Takva integracija iziskuje optimizaciju procesa obuhvaćenih lancem ponude, što zapravo znači minimalizaciju troškova cjelokupnog procesa koji započinje narudžbom, a završava isporukom. Minimalizacija troškova cjelokupnog procesa moguća je, dakako, samo onda kada se minimaliziraju troškovi zaliha, tranporta i manipulacije proizvodima.
Tradicionalni postupci optimizacije uspijevali su minimalizirati pojedinačne troškove, ali nisu mogli „ izići na kraj “ s kompleksnim međuzavisnostima kakve nerijetko nastaju u realnim poslovnim situacijama. Sve donedavna, nijedan od subjekata u lancu ponude - a to su proizvođači, distributeri, prijevoznici i trgovci - nije mogao ostvariti takvu transparentnost informacija kakva je potrebna da bi se sinkronizirali svi pojedinačni procesi u lancu. Posljedive su obično bile prekomjerne zalihe proizvoda, koje su morale stvarati da bi se osigurala zadovoljavajuća razina kvalitete usluga pružanih kupcima.3. MODELI INTEGRACIJE MEĐU TVRTKAMA
Elektroničko se poslovanje razvija tako brzo da ne ostaje dovoljno vremena za dugotrajna, sistematična i oprezna teorijska istraživanja, već se određena rješenja često traže „ u hodu “ metodom pokušaja i pogrešaka . Navedeno vrijedi i za ostraživanje u svezi s potrebnim modifikacijama lanca ponude u uvjetima intezivne primjene informacijske i , posebice, internetske tehnologije, odnosno u svezi s modelima integracije među tvrtkama kakve nameće primjena novih tehnologija.
Iz navedenih su se razloga tijekom vremena spontano, empirijski razvilo nekoliko modela integracije među tvrkama. Svi oni povezuju više – manje iste elemente u lancu ponude, ali su odnosi među elementima i važnost što se pridaje pojedinim od njih različiti od modela do modela. Drugim riječima, strategija ostvarivanja konkurentske prednosti, pa možda i tržišnog vodstva, primjenom lanca ponude kakve održavaju određeni modeli međusobno se razlikuju.
Promatrano evolucijski, tri su modela integracije među tvrtkama odigrala ključnu ulogu i opredijelila daljni razvitak u ovom području :
a) Model usmjeren na tvrtke, koji stožernim elementima integracije smatra tvrtke što obavljaju pojedine aktivnosti u lancu ponude.
b) Model usmjeren partnerstvu, koji stavlja naglasak na uspostavljanje suradničkih odnosa među tvrkama
c) Model izravnog povezivanja dobavljača, proizvođača i klijenata, kojim se nastoji zaobići posrednici u lancu ponude.
Tvrtka koja se smatra utemeljiteljem i najvećim promotorom prvog modela ja NABISCO, proizvođač prehrambenih proizvoda. Ona je uspjela sa svojim poslovnim partnerima dogovoriti da svaki od njih, uključujući i samu kompaniju Nobisco, uspostavi bazu podataka prema ujedinačnom konceptu i arhitekturi, s jednoobraznim sustavom označivanja artikala i unificiranom poslovnom dokumentacijom, što je onda omogućilo primjenu jedinstvenih standarda elektronočne razmjene podataka među svim tvrtkama u lancu ponude.Inače, jedinstvene standarde za elektroničku razmjenu podataka ( EDI ) razvila je Međunaradna organizacija za standarde 1987g., pod nazivom EDIFACT ( EDI for Administration, Comerce anda transport ) standard i evidentiran pdo brojem ISO 9375. EDIFACT standardizra poruke na temelju kojih se kreira elektronička poslovna dokumentacija u deset grana odnosno područja poslovanja :
• u carinskom poslovanju
• u financijskom poslovanju
• u graditeljstvu
• u industriji
• u mirovinskom osiguranju
• u otpremništvu i prijevozu robe
• u trgovini
• u turizmu
• pri zapošljavanju
• u zdravstvenom osiguranju
Model integracije u lancu ponude zasnovan na primjeni EDIFACT-a realizira se primjenom standardnog softvera uz razmjenu podataka putem telekomunikacijske mreže, što od svake obuhvaćene tvrtke iziskuje da „ uredi stvari u svijemu dvorištu “ tj. da svoju vlastitu bazu podataka prilagodi zajedničkim zahtjevima i kriterijama. Dakle, model pretpostavlja da će cjelokupni lanac ponude funkcionirati kako valja ako svaka tvrtka poduzme sve što se od nje očekuje u smislu prihvaćanja i implementacije općih standarda.Treba naglasiti kako je EDIFACT standard razvijen prije pojave „ komercijalnog “ Interneta tako da on uzima u obzir sve mogućnosti koje suvremeni Internet pruža. zato se i čini logičnim što je prethodno prikazani model integracije među tvrtkama nešto kasnije, 1997. i 1998g. , evoluirao u model koji potiče partnerstvo među tvrtkama u lancu ponude.
Taj su model osmislile i implementirale velike trgovačke tvrtke Procter – Gamble i Wal – Mart. Model iziskuje uspostavljanje Zajedničke baze podataka i tzv. kolaborativnog aplikacojskog softvera, u čijem će razvoju i korištenju participirati svi ključni igrači u lancu ponude – daobavljači, proizvođači i trgovci.
Dva su glavna motiva zbog kojih se u ovom modelu insistira na partnerstvu, odnosno suradnji :
a) MARKETING
b) UPRAVLJANJE ZALIHAMAU nekim prijašnjim danima tvrtke koje su nastojale svaka za sebe i svaka prema svojem nahođenju,poduzimati marketinške aktivnosti i kampanje od kojih su očekivale bolje poslovne rezultate. Nije bio rijedak slučaj da se pritom služe i nekorektnim sredstvima, poput nelojalne konkurencije , raznih podmetanja, obmane potrošača, pa i pravih subverzija. To možda, čak i nije nerješiv problem onda kada se radi o tvrtkama koje funkcioniraju na istoj razini tj. nude slične ili srodne proizvode. No, kada se radi o tvrtkama koji nude različite razine finalizacije proizvoda( sirovine, materijale, komponente, poluproizvode, gotove proizvode, usluge i itd. ) , one često zapravo nadopunjuju ponudu jedna drugoj, pa zato i ovise jedna o drugoj. U takvoj situaciji daleko je racionalnije organizirati zajedničke marketinške aktivnosti , čime se mogu smanjiti troškovi koje će svaka pojedina tvrtka morati podnijeti, a izbjegava se i neželjena, nelojalna ili nepotrebna konkurencija.
Drugi je važan motiv za implementaciju modela partnerskih odnosa, kao što je već navedeno, bolje upravljanje zalihama. Nijedna kompanija ne želi održavati prekomjerne zalihe artikala bilo koje vrste. Zato u pozadini težnji za integracijom zapravo obično stoje težnje za smanjenjem količine, pa onda i troškova zaliha. Uspostavi li se zajednička baza podataka, čijim će se sadržajima pristupiti putem jedinstvenih, tzv. kolaborativnih aplikacijskih programa, omogućuje se optimizacija zaliha u svim točkama lanca ponude, što ujedno znači, gdjekad i izrazito veliko, sniženje troškova.
Konačno,razvija se i treći model integracije među tvrtkama – model izravnog povezivanja, proizvođača i klijenata. Utemeljiteljem takvog modela smatra se tvrtka Dell Computers. Naime, u toj su tvrtki prvi došli do spoznaje da Internet nudi kupcima mnoge opcije i, što je još važnije, da s razvitkom elektroničkog trgovanja i elektroničkog poslovanja općenito kupci postaju sve više svijesni takvih svojih privilegija. Zamijećeno je da kupci sve češće mijenjaju dobavljače kojima upućuju narudžbe, tražeći od slučaja do slučaja što povoljniju opciju. Dakle, njihovo ponašanje je prilično nepredvidljivo.
U tvrtki Dell tom su problemu nastojali doskočiti stvaranjem modela izravnog povezivanja dobavljača, proizvođača i klijenata, odnosno kupaca, te omogućavanje kupcima da sami definiraju proizvod koji žele, a koji će se tek tada početi proizvoditi prema njihovom specifikacijam. U tom modelu zaliha, teoretski, uopće ne postoje, pa se ponekad zato i naziva modelom nultih zaliha. Konkretno, potencijalni kupac, primjerice, osobnog računala sam će specifirati koji model procesora želi, kolko memorije, kakve periferale, koji softver i sve ostalo što karakterizira gotovi proizvod. Tvrtka Dell se obvezuje da će sklopiti računalo točno prema željama kupaca i isporučiti ga u dogovorenom roku. Dakle, nema nikakve „ prisile “ koja bi kupca „ potjerala “ nekom drugom dobavljaču. Dakako, nedovoljno stručnim kupcima nudi se besplatna pomoć i savjetovanje pri konfigururanju računala koje će im najviše odgovarati.
Primjenom ovakvog modela integracije ostvaruju se višestruke koristi :
• Kupac ima punu slobodu izbora i dobiva upravo ono što je sam izabrao
• Zalihe svih vrsta se minimaliziraju ili čak potpuno nestaju
• Eliminiraju se nepotrebni posrednici između proizvođača i kupca
• Kao rezultat svega navedenoga smanjuju se troškovi proizvodnje i distribucije, što, dakako, djeluje na sniženje cijene finalnog proizvoda.Ovakav model integracije poslovnih subjekata što sudjeluju u lancu ponude omogućuju brzu i točnu reakciju na promjenjive potrebe i zahtjeve potrošača. Zato se može pretpostaviti da upravo on predstavlja naznaku budućeg razvoja u ovom području.
4. UPRAVLJANJEM LANCEM POTRAŽNJE KAO NADGRADNJA UPRAVLJANJEM LANCEM PONUDE
Upravljanjem lancem ponude sasvim je sigurno vrlo korisno sredstvo vođenja elektroničkog poslovanja, ali pravi „ motor “ uspješnog, dobro izvršavanog poslovnog plana jest lanac potražnje. Ako tvrtka zna kakva će biti potražnja s kojom može računati, moći će fino podesiti ostale poslove da bi se osigurala ostvarenje poslovnih ciljeva. Djelotvorno upravljanje lancem ponude ili zalihama ne znači, naime, mnogo, ako se proizvodi previše proizvoda ili nudi previše usluga, jer ih potražnja neće moći apsorbirati. Nije, dakle, upravljanje lancem ponude ono što presudno utječe na uspješnost poslovanja, nego upravljanje lancem potražnje.
Tvrtka mora pronaći odgovarajuća rješenja koja će joj pomoći pri stvaranju što češćih i što točnijih prognoza potražnje, kako bi u skladu s njima mogla brzo prilagođavati proizvodnju i zalihe. Bolje upravljanje lancem potražnje zato se pokazuje strategijom koja će omogućiti smanjenje rizika od neuspjeha i otkloniti neugodna iznenađenja.
Pretpostavimo da neka tvrtka raspolaže točnim prognostičkim informacijama na temelju kojih može donositi i provoditi kritične poslovne odluke. Što ako takve informacije omogućuju sniženje proizvodnje i povećanje zadovoljstva klijenata, osiguravajući da prava količina proizvoda ili potrebna kvaliteta pravih usluga bude stvorena i dostupna klijentima u pravo vrijeme ?
No, pođimo redom.
Sudionici u lancu potražnje isti su oni koje obuhvaća lanac ponude, ali redoslijed analize njihovih odnosa i aktivnosti upravo je obrnut. Umjesto izvorima ponude artikala nižeg stupnja finalizacije tvrtka prvenstveno obraća pozornost izvorima potražnje za finalnim proizvodima. okrečući se lancu potražnje umjesto lancu ponude tvrtka će doći do realnovremenskih informacija koje će joj pomoći da utvrdi koliko će proizvoda ili usluga u nekom budućem razdoblju biti traženo, odnosno prodano. Na taj način stvorit će se poslovna inteligencija i organizacijsko znanje dostupno svim dijelovima tvrtka i pojedinačnim zaposlenicema, što će, pak, omogućitit uspješnost gdjekad i vrlo skupih aplikacija upravljanja lancem ponude. Upravljanje lancem potražnje, dakle, usmjerava se na unapređenje prodaje i marketinga, što je nesumnjivo sigurniji put do poslovnog uspjeha i tržišnog vodstva.
Po definiciji predviđačka ( prediktivna) ili prognostička poslovna inteligencija „ misli unaprijed “ . No, ona ne nastaje sama od sebe niti „ pada s neba “ . Suprotno tome, stvaraju je mnogobrojni zaposlenici, klijenti i poslovni partneri koji se izravno povezuju pmoću podataka kritičnih sa stajališta uspješnosti poslovanja, stvaraju pravovremene i relevantne prognoze, te surađuju kako bi postigli konsenzus o tome kakva će biti potražnja i koja akcije u skladu s time potrebno poduzeti. Oni „ pune “ i koriste zajedničku bazu tržišnih podataka. Predviđačka ili prognostička inteligencija može proizaći samo iz suradnje ljudi koji izuzetno dobro poznaju tržište, prate i mjere potražnju, i znaju je dobro obrazložiti i priopćiti drugim putem odgovarajućih korporacijskih i međukorporacijske komunikacijske mreže ( intarneta i ekstraneta ) .
Kvalitetno upravljanje lancem potražnje potpomaže djelotvorno upravljanje zalihama i spriječava stvaranje prekomjerne količine proizvoda ili usluga. To, pak, omogućuje ostvarivanje ušteda u troškovima i na strani proizvođača alia davatelja usluga i na strani njihovih klijenata. A to nije samo dobra informacija – to ej dobro poslovanje.
U tom smislu izgradnju lanca potražnjetreba shvaćati kao nadgradnju lanca ponude.
ZAKLJUČAK
Možemo zaključiti kako se kod nas zaista još uvijek premalo govori o upravljanju lancem ponude kao nužnosti, kao da je cijena jedini kriterij po kojoj se bira roba, a vidimo i sami ono što je prirodno – ni krajnji potrošač nije takav. On traži sigurnost, povjerenje, prikladnost i sl. u marci koja nema samo funkcionalne osobine, već se u glavi potrošača stvara percepcija na temelju iskustva, komuniciranja, probe, pouzdanja. Zato se također u mnogim tvrtkama kod izbora dobavljača i distributera vodi računa o onome koji dodaje nove vrijednosti, dakle sigurne isporuke, dodatni servisi, standard kvalitete, razvoj.
Pojednostavljeno rečeno to znači kako npr. jedna Podravka, Kraš ili Končar ne mogu kupovati svoje ulazne komponente slučajno, mesti skladišta sa slučajnim ponudama i niskim cijenama, već moraju izabrati dobavljače s kojima će zajedno razvijati viziju, razvoj, imati uvid u datoteku, elektroničkim poslovanjem brzo doći do podataka, uprijeti se prema zadovoljstvu kupaca, potrošača, pružati mu garanciju kvalitete, usluge, isporuku na vrijeme, biti pouzdani...Tako se gradi novo strateško partnerstvo. S druge strane oni moraju kao izabrani partneri u trgovini ući s njom u slična ugovaranja, biti njen pouzdan partner, snabjevati je na vrijeme, brzo odgovarati zahtjevima tržišta, omogućiti sebi i trgovini optimalni profit.
Tako možemo konstatirati da će SCM biti uzrok konkurentske prednosti za one koji kreću prvi i neminovni uzrok propasti za one koji će oklijevati. Upućuje se na to kako tvrtke trebaju smanjiti svoje baze dobavljača i usmjeriti se na dugoročna partnerstva, a ne samo na površne odnose koji se uspostavljaju isključivo prema kriteriju cijena.
LITERATURA1. Panian, Željko, Izazovi elektroničkog poslovanja, Narodne novine d.d., Zagreb, ožujak 2002.
2. Pavlek, Zvonimir,Upravljanje dobavljačkim lancem, Suvremena trgovina br. 1, 2004., str. 10-15.
3. http://www.infoprofil.info/edu/buducnost_edu.html, Infoprofil, Budućnost IT-a (Informacijskih tehnologija), 13. 4. 2008.
4. http://en.wikipedia.org/wiki/Supply_chain_management, Wikipedia, Supply chain management, 13.4.2008.
5. http://www.sap.com/croatia/solutions/business-suite/scm/index.epx ,SAP Hrvatska, SAP SCM: Brzo i potpuno rješenje za povezivanje i osnaživanje vaše organizacije, 13.4.2008.
preuzmi
seminarski rad u wordu » » »
Besplatni Seminarski Radovi