MOGU LI ŽIVOTINJE KOMUNICIRATI?

U ovom seminaru temeljno pitanje je komunikacija životinja. Prikazat ćemo teoriju Wilsona i različita istraživanja o čimpanzama. Budući životinje komuniciraju signalima opisat ćemo složenost signala, vrste signala i vrste komunikacije. Spomenut ćemo i neke vrste komunikacija kojima se koriste životinje. Sve tvrdnje potkrijepit ćemo nekim primjerima.

New York Times objavio je jednom da se kao kućne pomoćnice nude specijalno obučeni majmuni. Stotine žena je bilo zainteresirano, ali oglas je bio samo jedan od testova za ispitivanje javnog mnijenja. Američki znanstvenici smatraju da će u narednih nekoliko desetljeća čovjek uspostaviti kontakte s predstavnicima životinjskih vrsta. Smatraju da životinjski razum evoluira u slučaju intenzivne komunikacije s ljudima.

U ovom seminaru iznosimo iz kojih razloga životinje stupaju u međusobnu komunikaciju i komunikaciju s ljudima. Želimo doznati kakvo značenje ti signali imaju za njih same i kako ih mi možemo tumačiti.

Edward O. Wilson definira biološku kiomunikaciju kao djelovanje jednog organizma ili stanice koji uzrokuje promjenu ponašanja drugog organizma ili stanice na način prilagodljiv jednom ili oba sudionika. Pod prilagodljiv se misli da su signali ili odgovor ili oboje bili genetički programirani na neki način prirodnim odabirom. Komunikacija je odnos između signala i odgovora.

Postoji više vrsta komunikacija kod životinja, a to su: kemijska, auditorna, komunikacija površinskim valom, opipna, vizualna, električna. O njima će biti govora kasnije.

U evoluciji komunikacije postoji veliko razgraničenje između čovjeka i svih preostalih desetak milijuna vrsta organizama. Jedino ljudi koriste jedinstven verbalni sistem kao standardom sporazumijevanja od kojih svaka riječ koju koristimo ima specifično značenje u određenoj kulturi i prenosi nam se tijekom generacija učenjem.

Jedan od najsavršenijih od svih komunikacijskih sistema životinja jest poznati ples pčele koji je 1945. g. dešifrirao njemački biolog Karl von Frisch. Kada se pčela radilica vrati s polja nakon što je otkrila izvor hrane na nekoj udaljenosti od košnice, ona pokazuje mjesto tog cilja svojim članicama iz iste košnice "plesom". Površno gledajući, vibriranje pčele možda ima neka naprednija svojstva jezika ljudi. Međutim, vibriranje, kao i svi drugi oblici neljudske komunikacije koji su dosada proučeni mnogo je ograničen u usporedbi s govornom komunikacijom ljudi.

1. Što je komunikacija?

1.1 Vrste komunikacije

Kemijska komunikacija

Feromoni ili tvari koje se koriste u komunikaciji između članova iste vrste bili su vjerojatno prvi signali upotrijebljeni u evoluciji života. Bez obzira kakva komunikacija feromoni ostaju osnovni signali za većinu vrsta organizama. Kemijski signali imaju više istaknutih prednosti. Oni mogu prenositi kroz tamu i oko prepreka. Imaju potencijalno veliku energetsku djelotvornost. Manje od mikrograma umjereno jednostavnog spoja može stvoriti signal koji traje satima ili čak danima. Feromoni su energetski jeftini za biosintezu, a mogu se prenositi postupkom koji je jednostavan kao otvaranje rezervoara žlijezde ili uništenje površine žljezdaste kože. Oni imaju najveće potencijalno područje u prijenosu bilo koje vrste signala kojeg koriste Veliki nedostaci kemijske komunikacije su sporost prijenosa i postepeno nestajanje. Budući da se feromoni moraju raspršiti ili nositi u struji, životinja ne može brzo prenijeti poruku preko velikih udaljenosti niti može naglo prelaziti iz jedne u drugu poruku.

Vokalna komunikacija

Kao feromoni, zvučni signali strujaju oko prepreka i mogu se emitirati dan i noć u svim vremenskim uvjetima. U najboljim uvjetima najvokalniji kralježnjaci se mogu čuti na mnogo većim razmacima. Ljudi promatrači mogu čuti urlanje majmuna na udaljenosti preko 1 km. Nasuprot tomu, vizualne vrste ponašanja se kod istih vrsta mogu vidjeti na udaljenostima ne većim od 1 km, obično i mnogo manje. ( Hjorth, 1970. ) Jakost i frekvencija životinjskih poziva čini se da mogu doseći upravo one jedinke koje su zanimljive njima samima. Naravno, u nekim slučajevima za ptice je prednost da emitiraju signale što je dalje moguće. Maksimalnu jakost i prijenosnu udaljenost zahtijevaju mužjaci u vrijeme parenja, izgubljena mladunčad, životinje koje upozoravaju na opasnost ili se nalaze u nevolji. Najveća prednost vokalne komunikacije jest fleksibilnost. Tamo gdje se feromoni moraju razmjestiti među rezervoare različitih žlijezda da se poveća brzina prijenosa informacije do značajnog stupnja, svi potrebni zvučni signali mogu se stvarati iz jednog organa. Jednostavna podešavanja organa omogućuju da se variraju jakost i visina tona, harmonična struktura i redoslijed tonova koji u kombinaciji stvaraju veliko područje razlikovnih signala. Brzina prijenosa zvukova i jednaka brzina njihovog gubljenja čine osnovicu za vrlo veliku brzinu prijenosa informacija. Ptičji pjev predstavlja vrhunac vokalne komunikacije.

Komunikacija površinskim valom

Insekti porodice Gerridae su kukci visokih nogu koji žive isključivo na površini mirnih voda. Premda su umjerene veličine, podupire ih površinska napetost vode. Već je dugo poznato da su Gerridae osjetljivi na vodene valove koje otkrivaju receptorima u nogama. Oni jurnu prema insektu koji padne u vodu i zgrabe ga. Signali koji se šalju amo-tamo između spolova na različitim stupnjevima udvaranja razlikuju se po frekvenciji i kretanju valova. Sekvenca počinje kada mužjak zgrabi plutajući ili učvršćen predmet na površini vode i vibrira ga tako da odašilje valove. Obližnje ženke reagiraju tako da se kreću prema izvoru. Kada se ženka približi do 5 do 10 cm od mužjaka, on se prebaci na "zov udvaranja" i konačno na čiste signale udvaranja. Na udaljenosti 2 do 3 cm ženka odgovara s vlastitim signalima udvaranja, čemu slijedi niz opipnih signala koji konačno dovode do parenja. Tijekom i odmah nakon parenja mužjak šalje još i drugu vrstu mreškanja vode kao udvaranje. Tijekom kratkog intervala nakon parenja ženka iskopa rupu u predmetu za koji su bili pričvršćeni ona i mužjak i polaže jajašca. Kada ona otiđe, mužjak počne novi ciklus pozivanja.
Opipna komunikacija

Komunikacija dodirom je maksimalno razvijena upravo tamo gdje bismo očekivali da ju nađemo, kod onih prisnih redoslijeda okupljanja, pomirenja, udvaranja i odnosa roditelja i potomstva koji dovodi životinje u najbliži tjelesni kontakt. Za vrste koje se gusto okupljaju, kao npr. kukci koji spavaju zimskim snom i jata riba u pokretu, tjelesni kontakt je i očit cilj i signal

Vizualna komunikacija

Usmjerenost je najvažnija karakteristika sistema vizualne komunikacije. Vizualne slike se odmah određuju u prostoru: pčela medarica, tipičan kukac velikih očiju, može razlikovati dvije točke koje čine kut od približno 1°, dok ljudsko oko, koje je po konstrukciji tipično za sisavca, ima razlučivanje od 0,01°.Prema tomu, kad god je moguća slika, optički signali su najvažniji u identifikaciji vrsta kao jedinki kao i statusa jedinki unutar sistema dominacije. U odsutnosti svjetla, vizualna komunikacija ne djeluje ako životinje ne stvaraju svoje vlastite signale bioluminiscencijom. Vizualna komunikacija nadalje djeluje samo kada su signali usmjereni na svjetlosne receptore. Da bi precizno komunicirale među sobom, dvije životinje se moraju orijentirati ispravno za svaki prijenos.

Električna komunikacija

Da bi se zaštitile od neprijatelja ili da bi onesposobile plijen, posebne vrste jegulja i raža u tu svrhu koriste električnu energiju koju proizvode u svojim tijelima. ( Kalmijn, 1971. ; Bullock, 1973. ) U svim živim bićima - računajući i čovjeka - postoji mala količina električne energije. Međutim, čovjek nije u stanju usmjeravati ovu energiju i staviti je pod svoju kontrolu kako bi je korisno i racionalno iskoristio. Posebne vrste jegulja i raža nose struju od 500 do 600 volti i u stanju su je kontrolirati i koristiti protiv neprijatelja. Struja nema nikakvih negativnih posljedica za njih. Potrošena energija se nakon izvjesnog vremena puni i stvara se električna snaga koja je spremna za ponovnu upotrebu. Visoku električnu energiju u svojim malim tijelima ribe ne koriste samo kao mehanizam odbrane. Električna energija za ove ribe ima u isto vrijeme i veoma veliki značaj prilikom određivanja smjera u tamnim morskim dubinama, osigurava im da osjete predmete a da ih i ne vide. Zahvaljujući ovoj energiji u tijelu, ribe su u mogućnosti odašiljati signale. Nakon sudara sa tvrdim predmetom, signali se mijenjaju i vraćaju nazad noseći ribi potrebne podatke o predmetu. Na taj način riba utvrđuje udaljenost i veličinu predmeta.

1.2 Funkcije komunikacije

Potpomaganje i imitacija

Imitacija kod životinja nema namjeru modificirati ponašanje druge životinje. Ponašanja članova grupe često su tako koordinirana da nam se čini da grupa djeluje kao cjelina. Ose koje odlaze po hranu aktiviraju susjedne ose da također polete. Mravi i termiti privlače druge članove da im se pridruže u kopanju mravinjaka. Rezulatat potpomaganja jest udruživanje snaga i koncentracija napora koja je korisna za obje strane.

Nadgledanje

Prisutnost hrane ili vode, upad teritorijalnog rivala i pojava grabežljivca mogu se «očitati» iz ponašanja susjeda. Nadgledanje je zapravo promatranje ponašanja drugih životinja.

Kontakt

Socijalne životinje upotrebljavaju signale koji služe u nekim slučajevima da drže članove grupe u stalnom kontaktu. Običaj je dobro razvijen kod vrsta koje se kreću u uvjetima slabe vidljivosti. Javljanje u duetu (dvopjev) kod kojega parovi životinja izmjenjuju note u brzom redoslijedu funkcionira kao signal za održavanje kontakta. Fenomen se javlja kod žaba, ptica i barem kod dva primata. ( Hooker i Hooker, 1969. ; Williams i sur. 1969. ; Lamprecht, 1970. ; Lemon, 1971. )

Prepoznavanje jedinki i klasa

Sposobnost da se prepoznaju različite kaste raširena je kod socijalnih insekata i kralježnjaka. Nekoliko rutinskih modaliteta rutinski se koristi, uključujući naročito zvuk, vid i miris. Među vrstama viših kralježnjaka uobičajeno je da jedinke mogu razlikovati jedna drugu po posebnom načinu kako ispuštaju znakove. Neke vrste sisavaca koriste izlučivanje žlijezde da daju osobni miris svojoj okolini ili drugim članovima u socijalnoj grupi. Kako znaju svi vlasnici pasa, njihovi ljubimci mokre na redovitim mjestima unutar svojeg teritorija toliko puta da se čini da to prelazi fiziološke potrebe

Moljenje i nuđenje hrane

Sustavi moljenja i hranjenja evoluirali su kod ptica i sisavaca. Mlade ptice u gnijezdu prepoznavaju roditelje koji se vraćaju po zovu slijetanja, vidokrugu kretanja tijela roditelja iznad ruba gnijezda, škripanju gnijezda kada odrasli slete ili kombinaciji takvih signala. Oni tada odgovaraju zijevanjem. Vizualni pokazivači u volji mlade ptice potiču roditelja da ispusti komadiće hrane u volju ili da u nju izbljuje hranu. Uočljiva crvena točka na donjem kljunu odraslog galeba vodi mladunčad na točno mjesto anatomije roditelja gdje će oni najvjerojatnije primiti ispljunutu hranu. ( Tinbergen, 1951. ) Kada postanu stariji i okretniji, potomci obično koriste upadljive kretnje krilima dok mole hranu. Među prerano sazrelim pticama, moljenje i hranjenje su odsutni ili drukčije zamijenjeni specijalnim oblikom poticaja na hranjenje.

Atipičan oblik izmjene hrane postoji kod koale, posebnog australskog tobolčara koji se hrani isključivo lišćem eukaliptusa. Otprilike mjesec dana prije vremena kada mladunče koale samostalno počinje jesti lišće, majka dopunjuje mliječnu hranu specijalnim oblikom izmeta koji je različit od njezinog normalnog izmeta. Ovaj materijal, koji se sastoji od mekane paste poluprobavljenog lišća, mlada koala liže direktno s majčinog čmara. ( Minchin, 1937. ) Ovo ponašanje je vrlo slično analnom prehrambenom kanalu kod termita i može služiti istoj svrsi prenošenja simbiotskih probavnih mikroorganizama iz jedne jedinke i jedne generacije na sljedeću.

Moljenje i izmjena hrane među odraslima, u suprotnosti prema izmjeni između odraslih i mladunčadi, rijetki su kod kralježnjaka.

Higijena

Čišćenje je niz ponašanja razvijenih kod različitih kombinacija kod mnogih različitih filogenetskih životinja. Premda ponašanja površno nalikuju jedno drugom, ona se razlikuju po mnogo mehaničkih detalja i služe za različite funkcije. Kralježnjaci koriste međusobno čišćenje. Međutim, međusobno čišćenje je jedno od najlakše ritualiziranih oblika socijalnog ponašanja, te se uvijek iznova i dosljedno pretvaralo u signale pomirenja i vezivanja. Često ove socijalne funkcije potpuno zasjenjuju higijensku funkciju koja u ekstremnim slučajevima može biti čak potpuno odsutna. Čišćenje kod ptica (kljunom) je primarno, makar i ne isključivo posvećeno komunikaciji. ( Sparks, 1965. ; 1969. ; Harrison, 1965. ) Ograničeno je gotovo potpuno na vrste kod kojih postoji veliki tjelesni kontakt, kao što su kljunari, drozdovi, papige i druge.

Među primatima, čišćenje je način života. Prelaskom s filogenetski nižih na više grupe moguće je otkriti značajan pomak s ovisnosti o ustima i zubima na gotovo isključivu upotrebu ruku. Lemuri, najprimitivnije živuće životinje koje su neosporno primati, koriste zube, jezik i ruke u velikoj skladnosti. ( Beuttner-janusch i Andres, 1962. ) Većina vrsta primata koristi čišćenje kao strogo socijalnu ulogu. Tijekom susreta između članova grupe čišćenje je recipročno povezano s agresijom: dok se jedna međusobna radnja povećava po učestalosti i intenzitetu, druga se smanjuje. U napetim situacijama životinje ili nude čišćenje ili daju svoje tijelo na čišćenje. Ženke u ciklusu parenja su grupa koja je najviše uključena u čišćenje. Uz istu važnost čišćenje je najviše razvijeno i ima svoju najviše izraženu socijalnu ulogu kod agresivno organiziranih vrsta.

Uzbuna i opasnost

Alarmirati člana grupe znači uzbuniti ga na svaki oblik opasnosti. U pravilu opasnost je grabežljivac koji se približuje ili teritorijalni uljez. Ali može biti sve drugo.

Afrički majmun, koji živi na drvetu, koristi rječnik od barem 4 ili 5 glasova da identificira neprijatelje.

Mladunčad različitih vrsta ptica i sisavaca koriste specijalne pozive u pomoć kako bi privukli roditelje. Ptići nekih ptica, kao što su domaće kokoši, patke i guske pijuču na način koji se ne može razlikovati od poziva koji daju kada im je hladno ili kada su gladni. ( Lorenz, 1970. ) Kada su mladi primati ugroženi, zovu odrasle vriskanjem ili kricima. Mladunčad nekih majmuna razdvojena od svojih majki koriste skalu nekoliko vokalnih signala koji kulminiraju u cviljenje velikog intenziteta ili vrištanju. Čini se da škripanje tropskih američkih mrava koji se hrane lišćem i cvijećem, služi primarno ili isključivo kao poziv u pomoć.

Okupljanje

Okupljanje se može grubo definirati kao sazivanje članova zajednice za neku opću aktivnost zajednice. Signali za okupljanje služe prije svega da učvrste zajednicu. Svijetle mrlje i pruge na ribama koraljne boje karakteristične za njihovu vrstu pomažu da se jedinke drže na okupu u jatima.

Poznate tehnike okupljanja kod socijalnih insekata gotovo su potpuno kemoreceptivne po prirodi. Termiti se privlače na udaljenostima od barem nekoliko centimetara mirisom koji se ispušta iz donjeg dijela probavnog kanala dok se mravi vrste Solenopsis nalaze pomicanjem po gradijentima ugljičnog dioksida. ( Wilson, 1962. ; Verron, 1963. ; Hangartner, 1969. ) Nešto kompleksniji oblici privlačenja pomoću feromona i okupljanja pronađeni su kod pčele medarice. Drugi, skoro kontinuirani emitirani miris za okupljanje nalazi se u mirisu košnice.

Vodstvo

Roditelji i mladunčad ptica koje su odmah sposobne za aktivan život koriste razrađen sistem signala za koordinaciju svojeg putovanja. Na primjer, majka divlje patke hoda ispred korakom dovoljno sporim da njezini pačići ostaju tik iza nje i sve vrijeme ispušta specijalni zvuk za vođenje. Kada pačić previše zaostane, on počinje pijukati zbog opasnosti. Odgovor majke je trenutan automatski. Ona se zaustavi, istegne tijelo, spljošti perje i javlja se glasnije. Ako zaostali pačići ne nađu svoj put do nje kroz kratko vrijeme, ona se vraća po njih, momentalno zaboravljajući pačiće koji su uz nju. ( Lorenz, 1970. )

1.3 Sintaksa

Stvarna sintaksa u smislu čovjekove lingvistike, kod čega značenje kombinacije signala ovisi o izgledu, dosada nije pokazana kod životinja. Prava sintaksa nastaje kada zasebni signali, recimo, A, B i C, koji imaju jasna značenja, sami stvaraju nove poruke iskazani u različitom redoslijedu: AB, CBA, CAB itd. U ljudskom govoru, svaka od tri zamjene "Pero lovi", "Pero lovi medvjeda" i "Medvjed lovi Peru" ima vrlo različita značenja. Nijedan usporedivi proces oblikovanja poruka nije poznat u komunikaciji među životinjama. Izvedba jedne radnje ili emitiranje jednog signala utječe na vjerojatnost pojave sljedećeg.

1.4 Metakomunikacija

Poseban oblik složene signalizacije je metakomunikacija ili komunikacija o značenju drugih radnji komunikacije. ( Bateson, 1965. ) Životinja zauzeta metakomunikacijom mijenja značenje signala koji pripadaju kategorijama za razliku od originalnih signala koji se prenose ili istodobno ili odmah poslije toga. Prema Altmannu ( 1962. ) postoje dvije okolnosti kod kojih se događa metakomunikacija. Prva okolnost u kojoj dolazi do metakomunikacije je statusna signalizacija. Dominantni mužjak rezus majmuna može se prepoznati po svojem okretnom hodu duga koraka, svojim spuštenim upadljivim mudima; držanje repa koji je uspravan i uvijen unatrag na vrhu i mirno držanje tijela, kod čega majmun gleda samosvjesno i sporo na svakog drugog majmuna koji zaokuplja njegovu pažnju. Podređeni majmun pokazuje suprotne signale. Životinja pokazuje svoje vlastito znanje o svojem statusu i zato vjerojatnosti da će napasti ili se povući ako dođe do sukoba. Drugi oblik metakomunikacije primata je poziv na igru. Igra rezuz majmuna kao igra većine drugih sisavaca posvećena je uglavnom na međusobnom lovljenju i prividnoj borbi. Pozivni signali sastoje se od poskakivanja i buljenja u suigrače između ili pored njihovih nogu s glavama naopako. U igri koja počinje majmuni se hrvaju i živahno krevelje jedan drugome. Premda mogu lako ozlijediti jedan drugog, majmuni to rijetko čine. Stvarna šteta će nastati kasnije od pojačanih verzija istog ponašanja kod hrvačkih borbi silne agresije. Signali igre kažu otprilike isto kao i ova jednostavna ljudska poruka: "Ono što radim ili ću raditi je zbog šale; ne uzimaj to ozbiljno, zapravo pridruži mi se!"

1.5 Kontekst

Premda je životinja ograničena na malen repertoar signala, može mnogo povećati prenesene informacije tako što svaki signal izvodi u različitim kontekstima. Značenje signala tada ovisi o drugim stimulansima koji istovremeno djeluju na primatelja.

Sisavci upotrebljavaju kontekstualnu informaciju sveobuhvatno. Gazele se glasaju u bijegu od grabežljivaca kao što su divlji psi, a također se glasaju i odrasle životinje kod specifičnih potjera. ( Estes, 1967. ) Rikanje lavova služi barem za 4 funkcije prema kontekstu: pomaže jedinkama koje pripadaju istom čoporu da se nađu kada su razdvojeni; to je signal za pojačavanje veza za članove čopora kada su životinje u kontaktu; služi kao sredstvo za razdvajanje susjednih čopora; i služi kao najspektakularniji glasovni izraz kod bliskih agresivnih međusobnih radnji. ( Schaller, 1972. ) Značenje ceremonije pozdravljanja kod vukova, kod kojega jedna životinja pokušava polizati njušku druge, također ovisi o društvenim okolnostima. Katkada se koristi kao signal pokornosti, naročito prema najdominantnijem mužjaku.

1.6 Masovna komunikacija

Mnogi od najorganiziranijih komunikacijskih sistema socijalnih insekata sadrže komponente informacija koje se ne mogu prenositi s jedne na drugu jedinku, već samo s jedne na drugu grupu. ( Wilson, 1962. ,1971. ) To je fenomen koji je nazvan masovna komunikacija.

Broj radilica mrava koji napuštaju mravinjak kontrolira se količinom supstance za trag koji ispuštaju pripadnici mravinjaka već na polju. Vibracijski ples pčele regulira broj radilica na nalazištima hrane pomoću masovne komunikacije koja je vrlo paralelna onoj kod mirisnog traga mrava.

1.7 Redundancija

Ako zoolog treba odabrati samo jednu riječ koja karakterizira sistema životinjske komunikacije, on bi mogao uzeti riječ "preopširnost". Ponašanje životinje kako se stvarno događa u prirodi ima sklonost čestom ponavljaju, u ekstremnim slučajevima približava se dosadi i besmislenosti za promatrača. Ova karakteristika je najpretjeranija kod iskazivanja seksualnog nagona i pokazivanja prava na teritorij. Preopširnost može također služiti da održava stanje uzbuđenosti.

2 Signali

2.1 Vrste signala

Životinjski signali mogu se grubo podijeliti na zasebne i stupnjevane ili digitalne i analogne. ( sebeok, 1962. ) Zasebni signali su oni koji se mogu predstaviti na jednostavan način, naznačujući prisutstvo ili odsutstvo (npr. postojanje opasnosti). Oni se najsavršenije prikazuju u činu jednostavnog prepoznavanja, naročito tijekom udvaranja. Zasebnost oblika također karakterizira signale druženja prema kojima se članovi grupe identificiraju međusobno i ostaju u kontaktu, kao što je dvopjev ptica i roktanje kopitara. Kod zasebnog signala ponašanje ostaje uvijek otprilike isto bez obzira na jačinu poticaja.

Za razliku od toga, stupnjevani ili analogni signali su se razvili tako da se povećava varijabilnost. Kao pravilo vrijedi da što je veća motivacija životinje ili rad koji se treba izvesti, to će biti intenzivniji i dulji određeni signal.

Stupnjevana komunikacija je također vrlo razvijena u agresivnom pokazivanju među životinjama. Na primjer, kod žućkastog rezusa (majmuna), agresivno pokazivanje malog intenziteta je jednostavno buljenje (ukočen pogled). Nemio pogled, koji čovjek dobiva, kada se približava majmunu u kavezu nije toliko znak znatiželje, već je oprezno pokazivanje neprijateljstva.

Kod majmuna se ono što počinje kao pokazivanje neprijateljstva malog intenziteta, neugodan ukočen pogled, postepeno povećava kada se majmun podiže u stojeći položaj i tada, otvorenih ustiju, zabacuje glavu gore-dolje i udara o tlo rukama. Ako se protivnik nije dosada povukao, majmun može stvarno napasti. Slično stupnjevano agresivno ponašanje je karakteristika zelene čaplje. ( Altmann, 1962. , Mlyerriecksn, 1960. )

Stupnjevanje u jednom ili drugom obliku karakterizira većinu glavnih kategorija komunikacije u životinjskim društvima. Ptice i životinje prenose bogat niz poruka, od kojih su neke kvalitetno različite po značenju, po postepeno različitim položajima i zvukovima. ( Andrew, 1972. )

2.2 Specifičnost

Komunikacijski sistemi kod insekata, drugih beskralježnjaka i nižih kralježnjaka (kao što su ribe i vodozemci) karakteristično su stereotipni. To znači da za svaki signal postoji samo jedan odgovor ili vrlo mali broj odgovora, da se svaki odgovor može izazvati samo vrlo ograničenim brojem signala, te da su ponašanje kod davanja signala i odgovori skoro konstantni kroz sve populacije iste vrste. Ekstremni primjer ovog pravila se vidi u fenomenu kemijske seksualne privlačnosti leptira. Ženka leptira dudovog svilca privlači mužjake emitiranjem malih količina kompleksnog alkohola iz žlijezda na vrhu zatka. Izlučina se zove bombykol (od imena leptira, Bombyx mori). Premda postoji mnogo poklapanja signala u agresivnim uzajamnom djelovanju, ne postoji univerzalna šifra s kojom se slažu sve vrste grupe. Na primjer, kod sisavaca pronalazimo pomirbeno ponašanje koje slijedi gotovo isti oblik kod mnogih vrsta: životinja je sklona čučanju, često prevrtanju da pokaže svoje slabine ili trbuh. Pokazivanje ovih najranjivijih dijelova poništava agresivni impuls protivnika. Međutim, pokazivanje trbuha ne znači uvijek pokornost. Među rovkama to pokazuje neprijateljstvo i dominaciju - s dobrim razlogom, jer je najbolji borbeni položaj rovke na njezinim leđima. ( Ewer, 1968. )

2.3 Složeni signali

Kombiniranjem signala moguće je dati im nova značenja. Ako su A, B i C tri zasebna signala, svaki s različitim značenjem, a svaka kombinacija stvara još jednu poruku, ukupni skup mogućih poruka je radni skup koji se sastoji od 7 elemenata: A, B, C, AB, AC, BC i ABC. Nijedna životinjska vrsta ne komunicira upravo na taj način, ali pronađeno je mnogo impresivnih primjera kod kojih se uočljivi znaci koriste djelotvorno u različitim kombinacijama da se dobiju različita značenja.

2.4 Viša klasifikacija funkcija signala

Neki zoolozi smatraju da cijela komunikacija služi šest osnovnih funkcija. Dvije se pojavljuju kod mnogih životinja: emotivna ili uvođenje emocionalnog odgovora, i fatična (odnosi se na govor koji se koristi za osjećaje ili za uspostavu društvenosti) tj. uspostava i održavanje kontakta. Treća i četvrta funkcija koje upotrebljavaju barem neke vrste životinja, su kognitivna, koja daje objektivne informacije nepovezane s emocijom, i konativna (aspekt mentalnih procesa ili ponašanja usmjerenih na radnje ili promjenu i uključujući impulse, želju, htijenje i sl.) koja jednostavno naređuje i usmjeruje aktivnostima. Peta bi funkcija, metakomunikacija, bila isključivo ljudska; ali sada vjerujemo da se ona pojavljuje kod mnogih drugih vrsta sisavaca. Šesta funkcija, poetička, se također smatrala striktno ljudskom. To je dozivanje kompleksnih osobnih emocionalnih slika, koje po prirodi aludiraju, izazivajući uspomene i impulse koji se temelje na prošlim asocijacijama. ( Sebeok, 1962. )

3 Kompleksni sustavi

Uobičajeno je pogrešno shvaćanje, čak i zoologa, da se većina životinjske komunikacije sastoji od jednostavnih signala koji se kreću amo-tamo, kao poticaji i odgovori. Takva numerička jednostavnost se stvarno događa među mikroorganizmima i mnogim nižim metazoanskim beskralježnjacima. Međutim, ako životinje imaju mozak koji sadrži recimo u redu veličina 10 tisuća neurona ili više, njihovo socijalno ponašanje teži da bude prefriganije i domišljatije. Primjeri toga su npr.:agresija kod hrčka, rasplođivanje goluba grivnjaša, ekstremni znaci udvaranja kod insekata i kralježnjaka, kitovo pjevanje, ponašanje gorila i čimpanza, pjevanje u duetu.

4 Čimpanza i jezik

Očigledno je kako majmunima anatomske razlike ne dopuštaju vokalizaciju glasova koje ljudi koriste u svojem govoru. U namjeri radulaženja ovih razlika Cathy i Keith Hayes su 5o - ih godina pokušali nizom korektivnih zahvata preinačiti usne i usnu šupljinu majmunice Vicky kako bi joj omogućili izgovaranje. Ona je uspjela izreći tek nekoliko jednostavnih riječi (mama, papa, šalica ) nakon 6 i pol godina intenzivnog učenja. Neuspjeh kod majmunice Vicky danas se prepisuje nedostacima neuralnog aparata koji upravlja složenim pokretima jezika, usta i kontrolira disanje koji su neophodno potrebni za jezik.

Čimpanza Washoe je najbolji primjer uspješne primjene govora znakova u sporazumijevanju s ljudima s kojima je živjela. Beatrix i Allen Gardner uspjeli su je naučiti 240 različitih znakova. Bila je sposobna točno pokazati znakove za objekte i pitati za neki objekt s velikom sigurnošću. Većina njenih pogrešaka bila je iz iste grupe. Npr. Kada je željela imenovati mačku, pokazala je znak za psa. Pokupila je znakove opažajući znakove drugih.

1971. godine Ann i David Premack provode svoje istraživanje sa čimpanzom Sarah. Nju se učilo čitati i pisati s različitim plastičnim obojenim oblicima na magnetnoj ploči. Njen zadatak je bio postaviti predmete na ploču tako da svaki simbol odgovara točno određenom značenju. Sarah je svladala oko 130 izraza. Ti izrazi su uključivali imenice, pridjeve, glagole, prijedloge. Razumijela je i koristila negativne, pogodbene i upitne rečenice.

Na sveučilištu u Georgii treniran je bonobo Kanzi koji se iskazao kao posebno inteligentan jer je uspio usvojiti čak 250 Yerkish znakova učeći ih na kompjuteru i oko 3000 riječi govornog engleskog jezika. Zanimljivo je to što je Kanzi naučio koristiti se tipkovnicom sa Yerkish simbolima (tipke sa oznakama različitih geometrijskih simbola) gledajući svoju pomajku (Matata) koja je bila podučavana tradicionalnim tehnikama. I dok Matata nije bila posebno uspješna, a pretpostavlja se kako je razlog tomu kasni početak učenja (u dobi od 10 godina), Kanzi je samostalno naučila simbole bez tuđe interpretacije njihova značenja, samim time što je direktno gledala kako pomajku podučavaju znakom po znak.

Početkom 70-tih Duane i Sue Rumbaugh su započeli istraživanje sa 3 čimpanze po imenu Lana, Sherman i Austin. U treninzima sa ovim čimpanzama nastojali su što bolje oponašati uvjete u kojima se usvajanje jezika odvija kod djece. Oni su također, kao i Kanzi, bili podučavani Yerkish simbolima, odnosno lexigramima. Tipkovnica je Lani u svakom trenutku bila dostupna i njome se koristila da bi eksperimentatoru iskazala svoje «želje». Experiment proveden sa Lanom još jednom je pokazao kako je i kod čimpanza koje su se koristile yerkish znakovima redoslijed riječi jako bitan kao i u ljudskoj gramatici.

Harbert Terrace je radio s čimpanzom Nim. Pokušalo se naučiti Nim američki jezik znakova u kontroliranim uvjetima s pažljivim zapisima i videosnimanjem Nimovih razrednih aktivnosti. Kroz dvogodišnje razdoblje Nim je stvorio veliki broj znakova od pojedinačnih riječi, razvio je kombinacije od dvije riječi kao što su more drink (još pića) i give banana (daj bananu) i upotrijebio ih je u odgovarajućim okolnostima. Zaključak Terracea je bio da su čimpanze pametna stvorenja koja nauče proizvoditi izvjesnu vrstu ponašanja (pjevanje) kako bi dobili nagrade, i koji u biti izvode složene "trikove". Prema tomu, njihovo pjevanje uopće nije lingvističko ponašanje.

Kritike rezultata dobivenih istraživanjima o učenju govora čovjekolikih majmuna

Usprkos dobivenim rezultatima, neki znanstvenici tvrde kako, iako čimpanze mogu naučiti kako poredati znakove kako bi izrazile ono što žele, nisu u mogućnosti usvojiti gramatiku. Čak i kad same potiču komunikaciju, čimpanze često zanemaruju redoslijed riječi u korist čistog prenošenja informacije. Dakle, čimpanze su dovoljno inteligentne kako bi izrazile svoje “želje”, ali ne i kako bi usvojile sva pravila ljudskog jezika. Najvjerojatnije, oni posjeduju primitivniji oblik semantičkih mogućnosti, slično djeci kada počinju s učenjem jezika. Međutim, lingvisti, nepokolebljivo usmjereni na problem sintaktičke produkcije, i dalje ne dopuštaju usporedbu čovjekolikih majmuna s djecom. Prema Herbu Terraceu primati uče klasičnim uvjetovanjem i samo iz želje da udovolje treneru, a ne iz vlastitog zadovoljstva zbog korištenja znakova.

Jednako kao i djeca, čimpanze moraju biti izložene poticajnoj okolini. Naime, i kod njih je uočeno postojanje kritičnog perioda za učenje jezika. U prilog tome govori i činjenica kako su brže i uspješnije učile čimpanze koje su od strane eksperimentatora tretirane kao članovi obitelji, od onih koje su bile samo laboratorijski ispitanici. Kako bi došlo do učenja, čimpanzama je, kao i djeci, potrebna podrška, te osjećaj ljubavi i sigurnosti, što je u klasičnim eksperimentima rijetko bilo prisutno.

Zaključak

Životinje su u stanju razumjeti semantiku ljudskog govora, najjednostavnije računske operacije i imaju sposobnost asocijativnog mišljenja.

U stanju su razviti svoje iskustvo, planirati i inovirati. Komuniciraju signalima, ali ti signali nemaju denotativna značenja, tj. ne označuju neko obilježje stvarnosti, već su oblik izražavanja stanja organizma (signali o gladi, seksualnim potrebama, ugroženosti, strahu, uzbuđenju, naklonosti, neprijateljstvu).

Sustavi komunikacije kod životinja imaju i svrhu da utječu na druge pripadnike vrste, a nisu im upućeni u smislu obavijesti.

Slažemo se kako je Wilson definirao komunikaciju, te kako je nabrojao vrste i funkcije komunikacije. U svome djelu autor izlaže složene načine mjerenja komunikacije izražene u jednadžbama koje nismo obuhvatili u našem seminarskom radu. Iznosimo provjerljive činjenice dobivene mnogim rezultatima i brojne primjere.

Neki kažu da komunikacija između životinja nije komunikacija već interakcija. Mislimo da u nižih vrsta to možda i je interakcija, ali što se tiče primata riječ je o jednosmjernoj komunikaciji.

Kod životinja ne nalazimo potrebu za razmjenjivanjem obavijesti, životinje nas ne upućuju na ono što gledaju, ne traže pozornost na vlastite interese. Ono što postoji jest suradnja zbog zadovoljavanja njihovih različitih potreba. U njihovoj komunikaciji nema združivanja pažnje i ne postoji dijeljenje mišljenja i stavova.

 preuzmi seminarski rad u wordu » » » 

Besplatni Seminarski Radovi

SEMINARSKI RAD