Europski pitomi kesten (Castanea sativa Miller) je važna vrsta Balkanskog poluostrva sa visokim ekonomskim znacajem. Covjek se bavio kulturom i oplemenjivanjem pitomog kestena vec u najstarija anticka doba, a osobitu pažnju mu je posvetio zadnjih stotinjak godina. Pitomi kesten je jedna od prvih namirnica koju je covjek jeo, a za to postoje i arheološki dokazi. Kesten najviše raste u južnoj Europi i Sredozemlju, a historicari smatraju da se poceo širiti po Europi preko Grcke. Kod nas je vec opat F o r t i s pisao o kestenu 1781. godine i isticao znacaj i vrijednost njegovih kultura (Fukarek, 1954). Botanicari kesten ubrajaju u vocke, no zbog nacina i mjesta rasta, spada i u šumsko drvece. Mjestimicno cini i šume, a cesto se javlja u zajednici s hrastom kitnjakom i grabom.
Kod nas je još uvijek šumska vrsta, a njegovim proucavanjem bavili su se uglavnom strucnjaci iz šumarstva, s ciljem racionalnije i intenzivnije eksploatacije kestena kao brzorastuceg šumskog drveta. Privredni znacaj bio bi višestruko veci kada bi se kesten uzgajao kao vocna, a ne kao šumska kultura. Taj znacaj proizilazi prvenstveno iz njegove namjene. Plod se koristi u industriji kao sirovinska baza, zatim u domacinstvu kao prženi, kuhani i sušeni. Može se koristiti kao hrana za domace životinje. Pojedine zemlje Sredozemlja koriste brašno od kestena za kruh i za dobivanje više vrsta poslastica. Drvo kestena odlicna je grada, koja po svojoj kvaliteti ne zaostaje za hrastovinom. Pitomi kesten je i znacajna medonosna biljka, jer cvjeta kasnije od svih medonosnih vrsta drveca, pocetkom ljeta, kada je gotovo jedini izvor peluda i nektara.
Na osnovu dosadašnjih saznanja o kestenu, o mogucnostima i dometu upravljanja procesima vegetativnog rastenja i rodnosti, može se pouzdano tvrditi da je moguc koncept prevodenja pitomog kestena iz šumske vrste u vocnu kulturu. Ako se ima u vidu moguci privredni znacaj kestena u našoj zemlji, a posebno na podrucju Unsko-sanskog kantona, onda je to još jedan razlog više za preduzimanje mjera za ubrzavanje i ostvarenje koncepta proizvodnje kestena u plantažnom sistemu uzgoja.

2. PORIJEKLO I RASPROSTRANJENOST EUROPSKOG PITOMOG KESTENA

Drvo europskog pitomog kestena je elemenat tercijarne flore, koji se ocuvao kroz ledenu eru do danas. Vrsta je rasprostranjena od Španije i Francuske preko Italije, Balkanskog poluostrva i Male Azije, sve do Kaspijskog mora. Smatra se da je domovina pitomog kestena Mala Azija, odakle je još u V. vijeku p.n.e. prenesen u Europu, prvo u Grcku, Italiju i Španiju. Za širenje ove vrste duž Mediteranske regije, kao i u zemlje centralne Europe (Njemacka, Francuska, Švicarska, Austrija, Madarska i druge) mnogo su doprinijeli Rimljani (Huntley and Birks, 1983). Prema Huntley i Birks (1983) prvi fosilni postglacijalni podaci o ovoj vrsti su pronadeni u Španiji i Grckoj prije 9.000 godina, dok se prema fosilnim podacima iz tercijara, javlja i u podrucju Skandinavije, što upucuje da je toplija klima dopustila širenje ove vrste i na sjever Europe. U istom periodu, pitomi kesten se javlja i na podrucjima Francuske, Italije, bivše Jugoslavije, Austrije i Madarske (Konstantinidis et al., 2008). Osim u Europi, pitomi kesten rasprostranjen je i na Sjevernoamerickom i Azijskom kontinentu, iz cega proizilaze i cetiri komercijalno najvažnije vrste : americki, europski, japanski i kineski kesten. U Aziji je japanski kesten kultivisan od XI. vijeka, a kineski kesten vjerovatno još 6.000 godina prije (Vossen, 1996). U Ameriku je prenesen u XVIII. vijeku, a raste i u sjevernim i u zapadnim dijelovima Afrike, u Maloj Aziji, na jugu Kavkaza i u Perziji. Danas je najviše rasprostranjen u Europi, kao samoniklo šumsko drvo ili kao kultivisana vrsta, te se pretpostavlja da je kesten autohton u Europi (Muratovic i sar., 1999).
Prema površinama koje se nalaze pod kestenom, europske zemlje se mogu poredati slijedecim redoslijedom : Francuska 1.020.500 ha (45.3 %), Italija 765.837 ha (34.0 %), Španija 137.627 ha (6.1 %), Portugal 53.509 ha (2.4 %), Grcka 33.651 ha (1.5 %), Turska 28.892 ha (1.3 %), Švicarska 27.100 ha (1.2 %), Hrvatska 15.000ha (0.7 %), Albanija 8600 ha (0.4 %), Makedonija 5058 ha (0.2 %), Njemacka 4400 ha (0.2 %), Bosna i Hercegovina 3057 ha (0.1 %) (Conedera et al., 2004).

Kod nas, u Bosni i Hercegovini, postoje tri znacajnija lokaliteta na kojima je zastupljen europski pitomi kesten. Prvi je hercegovacki lokalitet, gdje se kesten obilnije javlja na južnim padinama Bitovine, kod Konjica, Jablanice, Jablanickog jezera i doline Rame (Bubic, 1977). To je tipicna submediteranska oblast, u kojoj se kestenove šume nalaze na položajima od 150 do 750 m nadmorske visine. Drugo najbogatije kestenovo podrucje u Bosni je podrucje sjeverozapadne Bosne od Une do granice sa Republikom Hrvatskom (Cazin, Velika Kladuša, Vrnograc, Bužim, Bosanska Krupa i Bosanski Novi). Veca nalazišta kestena u ovom dijelu su u okolini Pecigrada i Todorova, Vrnograca, te sjeverno od grada Cazina. Na ovom podrucju kesten se javlja na nadmorskoj visini od 300 do 400 m. Treci lokalitet je u istocnoj Bosni izmedu Srebrenice, Bratunca i rudnika Sase. Prve podatke o postojanju kestena na podrucju Srebrenice dao je botanicar Ž. J u r i š i c u jednom izvještaju sa putovanja sa srednjoškolcima po Bosni (Fukarek, 1954). Manja nalazišta pitomog kestena u okolici Zvornika i Tuzle, opisana su prvi put od strane autora J. Sucica 1953. godine.
Smatra se da je ovo podrucje prirodnih populacija pitomog kestena u Bosni i Hercegovini, dio linije rasprostranjenja europskog pitomog kestena, koja ide od Španije i Francuske, preko Italije, Balkanskog poluostrva i Male Azije sve do Kaspijskog mora.
Sl. 2. Prirodne populacije pitomog kestena na putu izmedu Cazina i Velike Kladuše
Na podrucju Unsko-sanskog kantona pitomi kesten zauzima površinu od 8.000ha, a najviše ga ima u opštinama Cazin, Velika Kladuša i Bužim. Upravo ovo podrucje smatra se jednim od bogatijih podrucja kestena na prostorima Bosne i Hercegovine. Cak je i autor J. Sucic u svojim radovima o kestenu ovo podrucje nazivao „glavnim podrucjem rasprostranjenosti kestena u BiH". Ne postoji uredna evidencija o privatnom posjedu, o njegovoj velicini i gospodarskom obliku tih šuma. Veci dio površine pripada državnoj imovini, ali ima dosta i privatnog vlasništva. Državni posjed predstavlja kompaktnije površine, a privatni je isprekidan i razbacan na velikom prostoru Bosanske Krajine, oko mnogih seoskih naselja. Velike prirodne populacije pitomog kestena postoje u podrucju mjesnih zajednica Šumatac, Mala Kladuša, Pecigrad, Skokovi, Todorovo, Vidovska, Johovica, Slapnica, Vrnograc, Crvarevac, Koprivna i Konjodor.

3. SISTEMATIKA I TAKSONOMIJA RODA CASTANEA

Rod Castanea obuhvata 5-10 vrsta, cija je rasprostranjenost zabilježena uglavnom u umjerenoj zoni sjeverne hemisfere, odnosno u podrucjima jugoistocnog dijela Sjeverne Amerike, južne Europe, sjeverozapadne Afrike te zapadne i istocne Azije (Fernandez-Lopez and Alia, 2003). Spada u porodicu Fagaceae zajedno sa rodovima Quercus i Fagus.

Tab. 1. Botanicke vrste kestena (FAO CORPORATE DOCUMENT REPOSITORY, Mencarelli, 2001)

Na ovim podrucjima uspijevaju cetiri glavne ekonomske vrste kestena :

3.1. Castanea crenata Sieb. and Zucc. - japanski kesten

Japanski kesten je prirodno rasprostranjen u Japanu i Kini, gdje izrasta u gusto, zbijeno, tanko drvo, postižuci visinu do 15 m. Listovi su manji nego u ostalih vrsta kestena, dužine do 20 m. Lisna plojka je elipticno duguljasta, u osnovi zaobljena ili srcolika. Drvo je veoma otporno prema vecini poznatih bolesti. Kupola obicno sadrži tri (ponekad pet do sedam) vecih i veoma velikih plodova, debljine 2-3 cm Kvalitet ploda je manji u odnosu na druge vrste ovog roda (Tošic, 1967).

3.2. Castanea mollissima BI. - kineski kesten

Ova vrsta ima široko razgranatu krošnju okruglog vrha. Drvo kineskog kestena je najmanje u odnosu na ostale vrste ovog roda (oko 12 m). Raprostranjen je u sjevernoj i zapadnoj Kini. Listovi su kraci i širi nego kod europskog kestena, svjetlije boje. Dužina listova doseže 18 cm, a plojka je elipticno duguljasta sa zaobljenom bazom. Daje plodove relativno rano, vec u trecoj godini. Plodovi su srednje velicine i dobrog kvaliteta, najcešce 2-3 ploda u kupoli. Najotpornija je vrsta prema snijeti (Liu, 1993).

3.3. Castanea dentata - americki kesten

Prirodna rasprostranjenost americkog kestena su Apalacke šume SAD -a od Majna do Džordžije i daleko na zapad do Micigena i Luizijane. Drvo ove vrste je izrazito visoko (do 30 m), a promjera do 1.2 m. Listovi su nešto tanji nego listovi europskog pitomog kestena. Plodovi su mali, pokriveni debelim, blijedim dlakama i sabijeni dva do tri u kupoli. Smatraju se najsladim, najukusnijim i najbrašnavijim plodovima od svih kestena. Americke vrste kestena su bile uništene ranih 1900. godina gljivom zvanom Eudothiaparasitica ili kestenova snijet (Tošic, 1967).

4. SISTEMATSKE I BOTANICKE ODLIKE PITOMOG KESTENA
(Castanea sativa Mili.)

Prema Takhtajan-u, vrsta Castanea sativa Mill. spada u :

Odjeljak : Spermatophyta
Pododjeljak : Magnoliophytina (Angiospermae)
Razred : Magnoliatae (Dicotyledoneae)
Podrazred : Hamamelididae (Amentiferae)
Red : Fagales
Porodica : Fagaceae
Rod : Castanea

Europski ili španski kesten (Castanea sativa Mill.) se rasprostire u umjerenom pojasu planina Zapadne Azije, Europe i Sjeverne Amerike. Drvo može da dostigne visinu i do 30 m. U srodstvu je sa bukvom i hrastom. Ima bujnu, veliku krošnju, godišnje može dati preko 200 kg plodova i može doseci starost preko 500 godina. U prirodnim sastojinama samoniklog kestena u kojima su biljke guste, krošnja je slabije razvijena, uska je i uspravna.

Osobina kestena da stvara velik broj izdanaka, kojih može biti i preko 70 iz jednog panja, spontani je nacin održavanja vrste uspostavljanjem ravnoteže izmedu korijena i stabla. Ova osobina ima prakticnu vrijednost u razmnožavanju kestena, jer se izdanci mogu vaditi i saditi na drugom mjestu. Kora mu je glatka i sivosmeda.

4.1. LIST

Listovi su duguljasti, po obodu grubo nazubljeni, 8-18 cm dugi i 3-6 cm široki. Listovi su naizmjenicni, lisna plojka tvrda, kožasta, na licu gola, tamnozelena i sjajna, na nalicju dlakava. Listovi dosta rano opadaju, a lista u maju. List sadrži oko 95 % tanina, smole i drugih tvari.

4.2. CVIJET

Pitomi kesten je jednodoma biljka na kojoj se na istom stablu nalaze odvojeni muški i ženski cvjetovi. Muški cvjetovi su u grupicama od po 3 i više, sakupljeni u uspravne 10-30 cm duge, prividne klasove sa dlakavim vretenom, a pri njihovoj osnovi nalaze se ženski cvjetovi. Smješteni su u grupicama od 3-7 u zajednicki omotac, kupulu. U pocetku razvoja su zašticeni zelenim ljuspastim omotacem iz kojeg se kasnije razvija bodljikava kupula-ježica. Ona se u vrijeme sazrijevanja ploda raspada na dva, tri ili cetiri dijela. Cvjetovi se pojavljuju tek pocetkom juna, kada su vec listovi potpuno razvijeni. Poslije razvoja i oplodnje, cvasti sa velikim brojem muških cvjetova se suše i otpadaju, a ženski cvjetovi slijede svoj razvoj ploda, koji sazri do kraja oktobra. Pitomi kesten se oprašuje anemofilno i entomofilno. S obzirom da drvo kestena kasno cvjeta, odlicna je ispaša za pcele i tada je gotovo jedini izvor peluda i nektara. Kestenov med je vrlo ljekovit i pomaže kod gastritisa, štiti jetru, pridonosi boljoj cirkulaciji.

4.3. PLOD

Plod je složen u loptastu bodljikavu kupolu, koja kad sazri, puca na cetiri režnja, a u njoj se nalaze 1-4 smeda jestiva ploda. Plod pitomog kestena sastoji se od jezgre (mezokarpa), sjemenjace (epiderma), sjemenke i ljuske (perikarpa). Smedi orašasti plodovi su na površini sjajni, polukuglasti ili zaobljeno pljosnati. U našim krajevima, plod pitomog kestena se bere od kraja septembra do kraja oktobra, što zavisi od geografske širine, nadmorske visine, ekspozicije terena na kojem raste i klimatskih uslova. Vrijeme berbe odreduje se uglavnom na osnovi boje kupole (ježice) koja se sazrijevanjem ploda mijenja od zelene u svijetložutu. Plod u toj fazi još ne treba brati, nego sacekati dok sazri, što se vidi po tamnoj boji kore ploda koja je karakteristicna za pojedine tipove pitomog kestena. Pucanjem bodljikave kupole lako ispadaju plodovi. Plod kestena je važan u proucavanju sorti i tipova pitomog kestena. Sorte i tipovi se razlikuju po broju plodova u kupuli, po krupnoci i obliku ploda, boji ljuske, velicini hiluma, maljavosti, izgledu vrha ploda, sjemenu sa sjemenjacom i ukusu. Masa ploda može biti od 3,5 do 21,6 grama i zavisi od broja plodova u kupuli. Plodovi kestena se na osnovu mase mogu svrstati u tri kategorije:
• Sitan - do 7 grama
• Srednje krupan - od 7,1 do 14 grama
• Krupan - preko 17 grama.

Glavni sastavni dio ploda kestena je škrob, kojega u sirovoj sjemenci ima oko 44 %. Osim toga, u plodu kestena ima šecera, blizu 4 % bjelancevina, oko 2 % masti, dosta vitamina B1, a svega oko 5 mg vitamina C.

5. USLOVI GAJENJA KESTENA

5.1. Klimatski uslovi

Pitomi kesten je vrsta koja za svoj razvoj traži toplinu i svjetlost. Slabo podnosi izmjenu ekstremnih temperatura. Osjetljiv je na rane jesenje i kasne proljetne mrazeve, te slabo podnosi jake vjetrove i buru. Najbolja staništa kestena u Bosni i Hercegovini nalaze se u slivu gornje Neretve. To je tipicna submediteranska klimatska oblast, gdje se šume kestena javljaju na položajima od 150 do 750 m nadmorske visine. Srednja godišnja temperatura ovog podrucja iznosi 11.5°C, a kolicina padavina je dosta visoka (1300mm) (Bubic, 1977). Drugo podrucje u Bosni bogato šumama kestena - sjeverozapadna Bosna (narocito okolina Pecigrada izmedu Cazina i Kladuše), nalazi se na nadmorskoj visini od 300 do 400 m. Ovdje je kesten izdržao niske zimske temperature, i do -23°C.

5.2. Zemljišni uslovi

Kesten raste na raznim vrstama zemljišta, izuzimajuci krecna, previše teška, neprobojna, te previše vlažna tla. Najviše mu odgovaraju zemljišta koja su nastala na silikatnoj podlozi. Voli kisela tla (pH od 4.5-6), te tla bogata mineralnim materijama, naocito kalijem i željezom (Tošic, 1967).

6. BOLESTI I ŠTETOCINE KESTENA

Postoji veci broj bolesti, štetocina i parazita koji napadaju pitomi kesten. Rak kore, je bez sumnje, najopasnija bolest pitomog kestena, u strucnim krugovima poznata kao endotioza. Uzrocnik raka kore je mikroskopska gljivica Cryphonectria parasitica. Gljivica uzrokuje uginuce kore kroz prestanak cirkulacije sokova. Bolesna kora se odvaja od stabla na kojemu ostaju rakom uzrokovane rane. Bolest se širi u obliku cvora, odnosno, lako je primjetljiva u sredini cvora stabla koje je vec uginulo, dok su rubovi cvora stabla u razlicitoj fazi uginuca. U širenju bolesti znatnu ulogu imaju vjetar, kiša, kukci, te korištenje i transport zaraženog materijala.
U Evropi je bolest zapocela u Italiji, šireci se zatim prema Francuskoj, gdje je nanijela velike štete. Protiv uzrocnika nije poznato nikakvo hemijsko zaštitno sredstvo. Prema iskustvu, redovitom i strucnom mehanickom zaštitnom obradom, može se odgoditi totalno uginuce stabala. Kod teške zaraze potrebno je kesten posjeci, koru oguliti na licu mjesta, te koru i grane bez ostataka spaliti. Ukoliko je zaražena pojedinacna grana, treba je odstraniti i zarezivanjem zatvorene površine sprijeciti širenje zaraze. Pored tog drasticnog rješenja, poznate su i odredene mogucnost biološke zaštite koje su se, prema strucnoj literaturi, pokazale uspješnim.
U Bosni i Hercegovini je šezdesetih godina prošlog stoljeca prvi put registrovana ova bolest, a na podrucju sjeverozapadne Bosne, rak kore je primijecen 1963. godine u opštinama Velika Kladuša i Cazin, i to u kestenjarima oko Donje Koprivne u šumi zvana Debeljak, a zatim se ubrzo proširila na cijelo krajiško podrucje. Ovaj parazit i danas je itekako prisutan i predstavlja veliku opasnost za kestenjare, tim više što se ne preduzimaju nikakve mjere zaštite od ove bolesti, a ni bilo kakve druge mjere protiv drugih bolesti i štetocina.
Osim raka kore, pitomi kesten napadaju još neki uzrocnici bolesti i štetocine od kojih je važno spomenuti sljedece: Mycosphaerellamaculiformis Schroet. (ospicavost lista), Melanconis modonia (nekroza kore grana), Diplodia castanea (nekroza kore izbojka), Phytophtora cambivora (mastiljavost korijena), Eulecanium coryli (lijeskina štitasta uš), Attelabus nitens (hrastov cigaraš), Porthetria dispar (gubar), Balaninus elephans (kestenov žižak) i dr.

7. ISKORIŠTAVANJE KESTENA NA PODRUCJU BiH

Kesten se u Bosni i Hercegovini nalazi u cistim sastojinama, malim površinama (cjelinama), pretežno u mješovitim šumama sa hrastom kitnjakom, cerom, obicnim grabom, bukvom i drugim vrstama. U periodu od 1992. - 1995. godine evidentna je pojava jake sjece kestenovih stabala u svrhu pravljenja zemunica za potrebe vojske, dok je stanovništvo, zbog oskudnog šumskog fonda, bilo prisiljeno da kestenova stabla koristi kao drvo za ogrijev.
D.D. Agrokomerc iz Velike Kladuše je zadnji put vršio otkup kestena 1995. godine, koji je plasiran na madarsko tržište. U zadnjih nekoliko godina, otkup ploda pitomog kestena vrše neki privatni djelatnici i preprodaju ga na domacem i inostranom tržištu.
Kad je rijec o proizvodnji kestenovog meda, treba istaci da su dijelovi BiH, na kojima se javljaju šume kestena, više nego dobri za proizvodnju kvalitetnog i ekološki cistog meda. Medutim, iako postoje svi preduslovi, proizvodnja kestenovog meda svedena je na minimum, a njome se sporadicno bave pcelari i lokalno stanovništvo za svoje potrebe.
Ekološke karakteristike Bosne i Hercegovine mogu se oznaciti kao veoma povoljne za uzgoj pitomog kestena, ali još uvijek ne postoje nikakve naznake o ozbiljnijem pristupu njegovog uzgoja u plantažnim zasadima. Ne sprovode se nikakve mjere zaštite od bolesti i štetocina, niti se poduzimaju mjere kojima bi se pospješilo razmnožavanje i širenje ove korisne vrste. Pocetak ozbiljnijeg shvatanja znacaja pitomog kestena ogleda se u osnivanju zasada pitomog kestena na podrucju „Dubrave" Cazin na podrucju Unsko-sanskog kantona. Strucnjaci iz Javnog preduzeca Unsko-sanske šume, u suradnji sa prof. Dott. Ietrom Piussi sa Šumarskog fakulteta u Firenci - Italija, su 2001. godine osnovali plantažu i maticnjak za uzimanje kalem grancica. Korištene su dvogodišnje sadnice marona donesene iz Italije, kalemljenje je vršeno na domaci pitomi kesten u cilju introdukcije novih sorti (Maltoni, 2001). Urod plodova marona je bio dobar, krupnoca ploda 2-3 puta veca od ploda pitomog kestena, a i okus je bio bolji.

ZAKLJUCAK

Proucavanjem osobina pitomog kestena u njegovim prirodnim populacijama na podrucju Bosne i Hercegovine, došlo se do sljedecih zakljucaka:
• Na podrucju BiH postoje optimalni ekološki uslovi za intenzivan uzgoj pitomog kestena (temperatura, vlažnost vazduha, vlažnost i sastav zemljišta, svjetlost).
• Ne cini se ništa u smislu planske reprodukcije i prelaska na intenzivnu proizvodnju kestena. Kesten je prepušten stihijskom razmnožavanju iz izdanaka, što je izazvano masovnom sjecom stabala.
• Pitomi kesten se kod nas ne tretira kao vocna vrsta, vec kao šumsko drvo. Potrebno je najprije promijeniti svijest lokalnog stanovništva, kao i lokalnih vlasti o stvarnoj vrijednosti ovog prirodnog bogatstva. Drugi korak su konkretne mjere kao što su:

- Zabrana sjece stabala pitomog kestena.
- Provoditi mjere zaštite stabala od bolesti i štetocina.
- Aktivirati sve raspoložive snage da ekstenzivni nacin uzgoja kestena prede na intenzivni.

LITERATURA

Bubic, Š. (1977) Specijalno vocarstvo. „Svjetlost" OOUR Izdavacka djelatnost, Sarajevo.
Conedera, M., Manetti, M. C., Giudici, F., Amorini, E. (2004) Distibition and economic potential of the Sweet chestnut (Castanea sativa Mili) in Europe. Ecologia mediterranea, tome 30, fascicule 2, p. 179 - 193.
Fernandez-Lopez, J., Alia, R. (2003) Technical Guidelines for genetic conservation and use for chestnut (Castanea sativa). EUFORGEN International Plant Genetic Resources Institute, Rome, Italy. 6 pages.
Fukarek, P. (1954) Ing. J. Sucic : O arealu pitomog kestena (Castanea sativa Mili) na podrucju Srebrenice sa kratkim osvrtom na ostala nalazišta kestena u NR Bosni i Hercegovini. Šumarski list, br. 5-6, godište 78, Glasilo šumarskog društva Hrvatske, str. 273
- 276.
Huntley, B., Birks, HJB (1983) An atlas of past and present pollen maps for Europe: 0-13 000 Years Ago. Cambridge University Press, Cambridge.
Konstantinidis, P., Tsiourlis, G., Xofis, P., Buckley, G. P. (2008) Taxonomy and ecology of Castanea sativa Mill. forest in Greece. Plant Ecol 195:235-256, DOI 10.1007/s11258-007-
9323-8.
Liu, L. (1993) The Germplasm Resources of Chestnut in China. Proc. International Congress of Chestnut, Spoleto.
Maltoni, A., Pierguidi, A., Piussi, P., Tani, A. (2001) Grafting chestnut Guide. DISTAF Universita degli Studi di Firenze, Italy.
Mencarelli, F. (2001) Postharvest handling and storage of chestnuts. Working document of the project: TCP/CPR/8925 „Integrated Pest Management and Storage of Chestnuts" in XinXian County, Henan Province, China".
Muratovic, A., Kurtovic, M., Jarebica, Dž. (1999) Vocarstvo. Studentska štamparija, Sarajevo.
Tošic, M. (1967) Kesten. Poljoprivredna enciklopedija1, A-Kre, leksikografski zavod, Zagreb.
Vossen, P. (1996) Chestnut culture in California. University of California Cooperative Exstension Farm Advisor, Sonoma County.

PROCITAJ / PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:

preuzmi seminarski rad u wordu » » »

Besplatni Seminarski Radovi

Resursni potencijali vrste Castanea sativa Mill. u Bosni i Hercegovini