BJESNILO

Jedna od najopasnijih, u svijetu najraširenijih i jedna od najstarijih čovječanstvu poznatih zoonoza je svakako bjesnilo. Ako tražimo prve pisane dokaze o postojanju ovog oboljenja onda se svakako moramo vratiti davno u prošlost. Još u drevnom Babilonu znalo se za sve strahote i opasnosti koje sa sobom nosi ovo oboljenje. Bjesnilo je rašireno u cijelom svijetu, a izuzetak su zemlje kao što su Velika Britanija, Japan, Novi Zeland te neki dijelovi Antartika. Ovi dijelovi svijeta se smatraju slobodnim od bijesnila.
Ako bi tražili potpunu definiciju ovog oboljenja onda bi ona sigurno glasila ovako: bjesnilo je akutno, fatalno virusno oboljenje centralnog nervnog sistema, od kojeg oboljevaju sve toplokrvne životinje uključujući i čovjeka, koje se najčešće prenosi ujedom ili slinom bijesnih životinja.
Bjesnilo je bolest virusne etiologije. Uzrokuje ga RNK virus iz familije Rhabdoviridae, rod Lyssavirus. Virus ima karakterističan oblik metka, tj. na jednom kraju je zaobljen a na drugom ravan.

EPIZOOTIOLOGIJA

Načini širenja virusa:

• Ugrizom
• Slinom
• Aerosolni put
• Krvlju

Najčešći način širenja virusa je svakako ugrizom bijesne životinje kao i slinom bijesnih životinja. Aerosolni način širenja je značajan za životinje koje borave na relativno malom prostoru, u velikim grupama (labaratorijske životinje, slijepi miševi u špiljama itd). Zabilježeni su slučajevi širenja bjesnila putem krvi, ali su jako rijetki. Interesantan je i podatak da je zabilježen slučaj prijenosa virusa seksualnim putem sa čovjeka na čovjeka, neposredno prije pojave kliničkih simptoma kod oboljelog.

Virus bjesnila ima jednu jako važnu osobinu koja utiče na dalji tok bolesti. Ta osobina je u tome da je virus izrazito neurotropan. To znači da ima visoki afinitet ka nervnom tkivu. Nakon ujeda može se desiti da se virus direktno veže za periferna nervna vlakna. Ona mu služe kao put do CNS-a. Uvijek su opasniji oni ujedi koji su bliže glavi (ujedi za vrat,lice i sl.), jer je virusu potreban relativno manji put, kao i kraći vremenski period da dođe do samog mozga.

Bjesnilo se najčešće javlja u četiri oblika:

• Urbano bjesnilo
• Silvatično bjesnilo
• Bjesnilo slijepih miševa
• Bjesnilo ptica

Urbano bjesnilo:

Silvatično bjesnilo:

Karakteristično je za divlje životinje kao što su to u največim slučajevima lisice (crvena lisica) a rijeđe vukovi, rakuni,tvorovi i kojoti. Lisice po svojoj prirodi po svaku cijenu izbijegavaju čovijeka pa ako se primjeti da dođe u naseljeno područje i nepokazuje strah treba posumnjati da je oboljela od bjesnila.Također se dešava da zivotinje besciljno lautaju i do nekoliko desetaka kilometara.

Bijesnilo slijepih miševa:

Kao što se vidi iz samog naziva prenose predstavnici jedinih letećih sisara, i to oni slijepi miševi koji se hrane krvlju (hematofagne jedinke).

Bjesnilo ptica se pominje, ali nema dovoljno podataka o širenju bolesti. Vrlo je interesantno pomenuti da štakori rijetko oboljevaju od bjesnila.

KLINIČKA SLIKA 

Kod bjesnila su karakteristična tri stadija bolesti:

• Prodromalni stadij
• Ekscitacijski stadij (furiozni stadij)
• Paralitički stadij (tiho bjesnilo)

Prodromalni stadij:

Za njega je karakteristično da se javljaju suptilne promjene vezane uglavnom za temperament životinje. Traje 2-3 dana. Životinje u ovom periodu odlikuje strah, depresija i opći nemir. Promjena temperature je jedna od glavnih odlika prodromalne faze. One životinje koje su bile mirne postaju agresivne i obratno. Životinje ližu i grizu mjesto ujeda, zavlače se u tamne dijelove prostorija u kojima borave. Tjelesna temperatura je blago povećana.

Bijesan pas ili mačka nastoji da liže mjesto ujeda, ova osobina je karakteristična za prodromalnu fazu bolest.

Ekscitacijski stadij:

Za njega je karakteristična povećana agresivnost i razdražljivost životinje. Dešava se da u ovome periodu životinje napadaju sve pa i svoga vlasnika. Izražena je hipersalivacija i povećana želja za osamljenjem na tamna i skrivena mjesta. Rep je povijen. Ovo se sve dovodi u vezu sa promjenama koje virus izaziva u CNS-u. Furiozni stadij traje 1-7 dana. Nekada ovaj stadij bolesti može i da izostane.

Povećana agresivnost pasa u Ekscitacijskom stadiju je jedna od najčešćih promjena životinja.

Paralitički stadij:

Ovo je treći i krajnji stadij bjesnila. U ovome periodu životinje nisu agresivne i jako rijetko se dešavaju ugrizi. Hipersalivacija je jako izražena, kao i paraliza zadnjih nogu. Također je vidljiva postepena paraliza prednjih ekstremiteta, mišića glave i ždrijela. Životinja u ovome periodu je jako mirna i odbija da uzima hranu i vodu. Smrt se obično javlja u roku od 7-10 dana. Životinja umire u agoniji.

Hipersalivacija i paraliza zadnjih nogu je glavna karakteristika Paralitičkog stadija.

PATOANATOMSKI NALAZ

Prilikom patoanatomskog nalaza, makroskopski se ne uočavaju tipične promjene, ali mogu biti vidljiva strana tijela u želudcu kao i ozljede zuba i usne šupljine. Također se nalazi punokrvnost i edem mozga. U patohistološkom preparatu mozga nalaze se Negrijeva tjelašca.

DIJAGNOZA 

Postavlja se na osnovu:

• Anamneze
• Kliničke slike
• Serološkim dokazivanjem
• Pregled mozga (Amonov rog)-u kojem se vide Negrijeva tjelašca
• Nošenjem čitave glave kod uginule životinje

Terapija 

Neprimjenjiva jer nema uspiješnog liječenja bjesnoće.

PROFILAKSA 

Neophodno je:

• Suzbijanje ove zaraze kod divljih i domaćih životinja;
• Važno je sprovesti registraciju i vakcinaciju nevakcinisanih pasa i mačaka poznatih vlasnika i obilježavanje svih nevakcinisanih pasa i mačaka;
• Zatvaranje pasa i mačaka poznatih vlasnika, u cilju spriječavanja kontakta sa psima i mačkama lutalicama;
• Veterinarskoj inspekciji se mora prijaviti svaka sumnjiva životinja;
• U slučaju ujeda, životinju držati u izolaciji radi desetodnevnog posmatranja;
• Nalaže se šetnja kućnih ljubimaca na povodcu, sa korpom na njušci;
• Zabranjuje se držanje nevakcinisanih divljih životinja kao kućnih ljubimaca, a ako se utvrdi držanje pristupa se novčanom kažnjavanju vlasnika;
• Lica koja su profesionalno ugrožena virusom bjesnila (veterinari, veterinarski tehničari, šumski radnici, lovci) treba da se prije izlaganja virusu zaštite vakcinom protiv bjesnila;
• Ako dođe do ujeda ili ogrebotine od životinje, bez obzira da li je ona zdrava ili zaražena virusom bjesnila, ranu treba odmah isprati vodom i sapunom, razblaženim deterđentom ili alkoholom, a nakon toga odmah se javiti ljekaru, u cilju spriječavanje zaraze virusmo bjesnila;
• U cilju edukacije stanovništva, moraju se sprovoditi zdravstvenao-vaspitni rad i saradnja sa medijima.

ZAKLJUČAK 

Zaključak nije teško donijeti na osnovu markantnih podataka koji se spominju u tekstu. Moramo biti svijesni opasnosti koju sa sobom donosi bjesnilo, prvenstveno radi toga što od ovog virusnog oboljenja nema terapije, a ako dospije do CNS-a smrtnost je 100%. Važno je upamtiti i to da divlje životinje (lisice, vukovi, vjeverice, rakuni itd) po svaku cijenu nastoje izbijeći kontakt sa čovjekom. Ukoliko se desi da primjera radi lisica dođe u naseljeno mjesto i ne pokazuje znak straha od ljudi, treba posumnjati da se možda radi o bjesnilu. Bolest je potrebno staviti pod kontrolu (profilaktičkim djelovanjem), po mogućnosti istrijebiti bolest kao što su to uradile neke zemlje (Velika Britanija, Japan, Novi Zeland). Na kraju ne mogu da nespomenem važnost edukacije stanovništva o ovom virusnom oboljenju. 

IZVOR 

• http://www.medicinabih.info/medicina/infektologija/rabies/ ~
• http://veterina.info
• http://www.vet.ba/portal/

LITERATURA

• Veterinarski Prirucnik-Peto Izmijenjeno Izdanje  

preuzmi seminarski rad u wordu » » »  

Besplatni Seminarski Radovi