OSTALI SEMINARSKI RADOVI
NA TEMU SPORT -
MENADŽMENT U SPORTU:
|
|||||||||||||||||||||||||
|
|||||||||||||||||||||||||
VODENI RESURSI BIH I NJIHOVA ULOGA U RAZVOJU VODENIH SPORTOVA
Voda je u pravom smislu izvor života i bez nje živi svijet kakav poznajemo nebi postojao, bilo da se radi o bakteriji, insektu, ribi, ptici ili čovjeku.
U čovjekovom organizmu voda (H2O) je najzastupljenija molekula. To nije slučajno, naime voda je tzv. univerzalno otapalo i zbog tog svojstva omogućava tvarima topivim u vodi dopiranje do svake stanice u našem tijelu. Sve tjelesne funkcije ovisne su o prisutnosti vode: probava, cirkulacija, regulacija tjelesne temperature, eliminacija štetnih i suvišnih tvari iz organizma itd. Za održavanje zdravlja posebno je važna ova posljednja, a njezino pravilno odvijanje omogućujemo svakodnevnim unosom dovoljne količine čiste vode u organizam.
Liječnici i nutricionisti preporučuju unijeti dnevno 0,3 dcl vode po kilogramu tjelesne mase, a za odraslog čovjeka prosječne visine i težine to iznosi oko 2,5 litre dnevno. Otprilike toliko vode naše tijelo izgubi svaki dan.
Naime, kroz naše bubrege dnevno prođe oko 1700 litara krvi. Od toga se profiltrira samo oko 10%, odnosno izdvoji se oko 180 litara filtrata. Najveći dio filtrata vraća se u krvožilni sustav, dakle reapsorbira se, a oko 1,4 litre vode gubi se u obliku mokraće. Plućima se izdisanjem vodene pare izgubi dodatnih 0,5 litara dnevno, kroz stolicu sljedećih 0,2 litre, a kroz kožu i znojenje 0,4 litre, što ukupno daje oko 2,5 litre. Dio toga u organizam unesemo hranom, no bar 1,5 litru treba popiti.
Valja imati na umu da se voda ne može zamijeniti sa kavom, crnim čajem, slatkim i gaziranim pićima ili alkoholnim pićima. Kava i alkohol čak dehidriraju organizam. Također, bitno je znati da žed nije dovoljno dobar pokazatelj potrebe organizma za vodom. Naprotiv, najčešće trebamo više vode nego što nas na to žed upozorava.
2. POJAM VODE, KORIŠTENJE VODE I NJENA RASPOROSTRANJENOST
U vodi su nastali prvi oblici života pa je ona izvor i preduslov postojanja života. Kao i svega živog, glavni sastojak čovjekovog organizma je voda, pa i njegov opstanak zavisi od vode. Čovjekov organizam voda cini negdje od oko 57 % ukupne tjelesne mase.Voda se nalazi na površini Zemlje, u obliku mora, jezera, rijeka, potoka, bara, snijega i leda, u litosferi (kao podzemna) i u vazduhu (magla, kiša, padavine).Kruženje vode u prirodi nazivamo hidrološkim ciklusom. Isparavanjem sa velikih vodenih površina (okeana, mora, jezera, rijeka i sl.), zemlje i biljaka voda odlazi u gornje slojeve atmosfere gdje se kondenzuje u vidu oblaka, da bi se kao atmosferske padavine (kiša, snijeg) ponovo vratila na zemlju.
Kao dobar rastvarač voda na svom putu kroz atmosferu rastvara gasove prisutne u vazduhu kao što su kiseonik i ugljen-dioksid, ali i neke vrlo štetne gasove kao što su sumporni i azotni oksidi, razne nečistoće kao što su čestice čađi, prašine, bakterije i sl. Proticanjem kroz slojeve zemlje do vodonepropusnog sloja, ona rastvara različite soli kao što su soli natrijuma, kalcijuma, magnezijuma, gvožđa mangana I dr., a i neke organske materije.
Posljedica toga je da se u prirodi voda nikad ne nalazi bez primjesa – „čista”.“Svakih osam sekundi, negdje u svijetu, jedno dijete umire od bolesti nastale zbog uskraćenosti vode i zdravstvenih usluga.” (Svjetska zdravstvena organizacija, WHO, 2000). WHO ocjenjuje da su problemi s vodom, pročišćavanjem i higijenom odgovorni za 9,1 posto bolesti koje se svake godine bilježe u svijetu. Djeca su daleko najčešće žrtve nečiste vode koja je uzročnik 22 posto bolesti u djece do 14 godina. Isto tako, voda uzrokuje gotovo 10 posto bolesti u razvijenim zemljama, i u zemljama u razvoju.
U 35 najteže pogođenih zemalja, više od 15 posto bolesti mogle bi se trajno spriječiti poboljšanjem kvalitete vode, pročišćavanja i higijene. 3,5 miliona ljudi godišnje umre od bolesti uzrokovanih patogenim mikroorganizmima iz vode, a 43% smrtnih slučajeva je usljed dijareje. 90% svih smrtnih slučajeva uzrokovane dijarejom su djeca ispod 5 godina starosti.2.1. Voda kao supstanca, rasprostranjenost i korištenje vode
Zbog važnosti koju ima za civilizaciju voda je posljednjih godina nazvana plavo zlato. Molekul vode sastoji se od dva atoma vodonika i jednog atoma kiseonika. Između atoma hidrogena i oksigena uspostavljena je polarna kovalentna hemijska veza, u kojoj su elektroni atoma oksigena hibridizovani, što uslovljava tetraedarski prostorni raspored molekule, sa karakterističnim uglom od 105 stepeni. Ovakav trodimezionalni raspored atoma unutar molekule osigurava njenu polarnost, pa je dio molekule sa kiseonikom blago negativno nabijen, a dio molekule na kojem se nalaze vodonikovi atomi blago pozitivan.Uslijed toga, dolazi do elektrostatičkog privlačenja suprotno nabijenih dijelova više molekula, na način da kiseonikov negativni nabijeni kraj molekule privlači pozitivno nabijeni kraj susjedne vodonikove molekule. Ovako slabe veze među molekulama nazivaju se vodonikove veze. Rezultuje klasterski model strukture vode koji vodu čini specifičom, karakterističnih fizikalna i hemijskih svojstva, koje omogućavaju razmjenu materija i stvaranje živih stanica. Zato sastav vode živom organizmu omogućava da diše, preživljava i razmnožava se.
Slika 1: Molekul vode
Konzumiranjem vode u organizme dospijevaju i supstance koje voda, prolaženjem kroz prirodu – u geohidrološkom kruženju na Zemlji, rastvara i nosi sa sobom. Posebno je to značajno za supstance označene kao minerali. Njihova važnost je u tome što ih ljudski organizam ne može proizvoditi, nego ih nadoknađuje hranom i pitkom vodom. Zbog toga je te elemente potrebno nadoknaditi svakodnevnim konzumiranjem vode, ali kvalitetne.Voda za piće po svojim karakteristikama ne smije biti štetna po zdravlje čovjeka. Ona mora da posjeduje dobre organoleptičke osobine (temperatura, boja, miris, mutnoća i okus) i da je pogodna za pripremu hrane i druge životne i privredne aktivnosti gdje se traži visok kvalitet vode.
Osnovna podjela vode izvršena je prema njenom porijeklu:
• podzemne i
• površinske vode.Podzemne vode se dalje dijele na:
• mineralnu,
• izvorsku i
• stolnu.Mineralna voda nastaje u stalnom ciklusu kruženja vode na zemlji. Ona koju pijemo zapravo je oborinska voda koja je prije stotinu hiljada godina prodrla stotinama metara u zemlju. Prilikom prolaska kroz slojeve zemlje dolazila je u kontakt sa polupropusnim dolomitskim rascjepima iznad vulkanskih formacija, pročišćavala se i istovremeno obogaćivala mineralima, elementima u tragovima i ugljičnim dioksidom iz dolomita karbonalnog porijekla.Izvorska voda se pojavljuje iz podzemnih ležišta vode koji su zaštićeni od uticaja s površine zemlje i zagađenja.
U sebi sadrži manju količinu minerala nego mineralna voda. Ni izvorska kao i prirodna mineralna voda ne smije se dezinficirati niti joj se smije mijenjati hemijski sastav. Sastav izvorske vode, temperatura i ostale karakteristike moraju biti stalne u okviru prirodnih promjena.2Stolna voda je mehanički i hemijski pročišćena voda. Dobija se iz podzemnih i površinskih akumulacija pitke vode te na izvoru ne mora biti čista. Njena osnovna karakteristika je da je uvijek tretirana, poput taloženja, flokulacije i UV sterilizacije. Postupcima obrade i dodavanjem dozvoljenih hemijskih materija dovodi se u takvo stanje koje je za ljudski organizam dozvoljeno i koje mu ne šteti.
2.2. Vodeni resursi u BiH
Korištenje vode u gradovima vrši veliki pritisak na slatkovodne resurse. Ubrzani i veliki porast stanovništva na Zemlji, a samim tim i potrebe za pitkom vodom, odlučujući su faktor za univerzalnu brigu za očuvanje voda. Veći broj svjetske populacije, 3.3 milijarde, živi u gradovima. Gradska naselja nastavljaju i dalje da rastu – 38% rasta predstavlja širenje predgrađa, dok se gradska populacija širi brže nego što se infrastruktura gradova može tome prilagoditi.Prema UN izvorima, oko 1.1 milijarda svjetskog stanovništva ovisi o nesigurnim izvorima vode za piće. Voda za piće je neophodna za ljudski život, zdravlje i ukupnu dobrobit, tj. za smanjenje siromaštva i gladi. U gradovima siromašnih zemalja gdje je opskrba vodom nedovoljna, kao npr. u Bombaju ili u Delhiju, događa se veliko proturječje: najsiromašniji dio stanovništva nema dovoljno vode i prisiljen ju je kupovati od privatnih prodavača, po daleko većoj cijeni nego što košta voda iz slavine.
Dobro upravljanje vodom u gradovima mora osigurati pristup higijenski ispravnoj vodi, promovirati ekonomično korištenje vode, osigurati dobre sanitarne usluge i nadzirati zagađenje, kako površinskih, tako i podzemnih voda. Podzemne vode koje se široko koriste za potrebe vodosnabdijevanja, ugrožavaju otpadne vode iz industrije i naselja koje se bez prečiščavanja izlivaju u vodotoke. Neadekvatno odlaganje čvrstog otpada, naročito opasnog (industrijski i medicinski), takođe predstavlja opasnost za podzemne i površinske vode, a samim tim i za zdravlje stanovništva.
Prema „Istraživanju višestrukih pokazatelja – MICS 2006.“ u Bosni i Hercegovini 98.7% stanovnika koristi poboljšane izvore vode za piće, od toga 99.4% u gradskim i 98.4% u seoskim sredinama. Sanitarni način uklanjanja fekalnih materija ima 93% domaćinstava, pri čemu 99% u gradskim sredinama i 90% u seoskim sredinama. Na području Federacije BiH, naročito su zagađene rijeke Željeznica, Miljacka, Krivaja, Zujevina, Jala i rijeka Bosna, kao i sve rijeke nizvodno od većih gradova i naselja, budući da se otpadne vode ispuštaju u vodotoke uglavnom bez ikakvog prečišćavanja. Korita rijeka su veoma često i mjesta za odlaganje čvrstog otpada, što dodatno utiče na zagađenje. Većina deponija na području Federacije BiH ne zadovoljava higijenske standarde, što predstavlja opasnost od pojave i širenja zaraznih bolesti. Evropske zahtjeve za sanitarne deponije djelimično zadovoljavaju deponije u Sarajevu, Zenici, Mostaru i Bosanskoj Krupi
Problem zaštite voda od zagađivača javlja se kao sastavni dio ukupne problematike zaštite i očuvanja životne sredine. Zaštita voda ima široku i kompleksnu problematiku, kao i interdisciplinarni karakter u postavljanju i rješavanju konkretnih zadataka. Tema ovogodišnjeg Svjetskog dana voda je odgovor na izazove gradova koji se šire, sa ciljem da se podstaknu vlade, organizacije, zajednice i individualci da se aktivno uključe u problem upravljanja vodom u gradovima.U cilju očuvanja resursa i kvaliteta vode za piće, kao i unaprijeđenja sanitacije u gradovima neophodno je poduzeti sljedeće prioritetne mjere:
• legislativu iz oblasti voda usaglasiti sa EU i striktno provoditi (Protokol o vodi i zdravlju – obavezujući međudržavni dogovor zemalja evropske regije);
• za sva naselja izgraditi postrojenja za prečišćavanje komunalnih voda;
• industrijske vode predtretmanom dovesti do nivoa da se mogu upustiti u gradsku kanalizaciju ili prirodni recipijent;
• urediti deponije čvrstog otpada prema Evropskim zahtjevima za sanitarne deponije.
S obzirom na stanje kvaliteta površinskih i podzemnih voda i stanja zagađenosti voda uopšte, veoma je važno da šira i stručna javnost shvate svu ozbiljnost problema i neophodnost zaštite ukupne čovjekove okoline, a posebno vode kao najvažnijeg faktora održivog razvoja.
Bosna i Hercegovina je jedna od rijetkih zemalja u Evropi i u svijetu, koja ima značajne rezerve čiste vode za piće. Na području FBiH 73,2% stanovništva je priključeno na centralni sistem vodosnabdijevanja, koji je pod stalnim nadzorom i monitoringom javnozdravstvenih službi i sanitarne inspekcije. Kontrola zdravstvene ispravnosti vode za piće obavlja se prema Pravilniku o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće u ovlaštenim laboratorijama.
Najveći broj neispravnih uzoraka vode za piće dolazi iz lokalnih vodovoda i individualnih vodoopskrbnih objekata (bunari, cisterne,čatrnje, nekaptirani izvori), u kojima se voda neredovno ili nikako ne kontroliše. U individualnim vodoopskrbnim objektima često se ne vrši ni hlorinacija vode. Najčešći uzroci hemijske neispravnosti su povišen sadržaj teških metala, amonijaka i nitrata, a mikrobiološke povišen broj ukupnih bakterija.Otpadne vode predstavljaju opasnost za naše vodne resurse. Kontroli kvaliteta voda rijeka i jezera ne posvećuje se dovoljno pažnje, što predstavlja značajan epidemiološki rizik, naročito u ljetnim mjesecima. Biološko-hemijsko prečiščavanje tečnih otpadnih materija koje se ispuštaju u vodotoke na području Federacije BiH se ne vrši, dok se otpadne vode mehanički prečiščavaju u nekoliko gradova (Gradačac, Srebrenik, Neum).
Protokol o vodi i zdravlju je međunarodni pravni instrument za prevenciju, suzbijanje i smanjenje bolesti koje se prenose vodom. Ovaj obavezujući međudržavni dogovor zemalja evropske regije, proizišao je iz potrebe isticanja intersektoralnog pristupa smanjenju zagađenja, održavanju i obnavljanju vodnih resursa, što doprinosi zaštiti ljudskog zdravlja. Protokol je donesen i usvojen 1999. godine na Trećoj ministarskoj konferenciji o okolišu i zdravlju u Londonu. Ujedinjeni narodi, sa sjedištem u Ženevi, osnovali su i posebno nezavisno tijelo – Odbor za praćenje poštivanja zakonitosti pri Gospodarstvenoj komisiji za Evropu (UNECE) i pod pokroviteljstvom Ureda za Evropu Svjetske zdravstvene organizacije. Ovaj odbor osnovan je za nadzor i osiguranje praćenja poštivanja zakonitosti provedbe Protokola o vodi i zdravlju. Na ovaj način će se osigurati pristup zdravstveno ispravnoj vodi za piće, kao temeljnom ljudskom pravu u evropskoj regiji, koja obuhvaća 54 zemlje. Iako se provedba Protokola o vodi i zdravlju u našoj zemlji tek očekuje, većina njegovih odredbi i ciljeva već je ustaljena dugotrajnom praksom.
U očuvanju količine i kvaliteta naših voda može učestvovati svaki pojedinac. Nije dovoljno samo smanjiti potrošnju vode, već je važno očuvati i kvalitet. Ukoliko poštujemo jednostavna uputstava, očuvat ćemo našu vodu čistom (npr. koristiti biorazgradive deterdžente i deterdžente bez fosfata, ne izlijevati kuhinjske masnoće i ulja u sudoper ili WC, ne ispuštati ostatke boja u kanalizaciju, ne koristiti WC šolju kao kantu za smeće, smanjiti upotrebu pesticida i umjetnih gnojiva i zamijeniti ih kompostnom zemljom itd.).
2.3. Vodeni sportovi u BiH
Vodeni sportovi u Bosni i Hercegovini tek u posljednjih nekoliko godina doživljavaju svoju ekspanziju. Iako su sve zemlje u regionu počele već davno s razvjem, najprije vaterpola, pa svih ostalih voednih sportova, u BiH se vaterpolo počeo razvijati otvaranjem dvaju olimpijskih bazena; u Sarajevu i u Banjoj Luci.
Naime, u cijloj BiH postoji velika inicijativa za razvoj vaterpola, ali ono što je najvažnije je da postoji i potencijal i interesovanje djece za ovaj sport.Iako ovaj sport ne dobiva previše medijske pažnje, postoje realne šanse da će vaterpolo u BiH vrlo brzo postati jako popularan sport. Na dosad održanim evropskim prvenstvima, prema izjavama pojedinih vaterpolo strućnjaka, BiH, kada bi imala reprezentaciju, bilježila bi jako dobre rezultate, jer postoje veliki talenti koji sada igraju u bh. klubovima, ali i šire.
Istina, bh. vaterpolisti su imali reprezentaciju. Pokojni Ivica Bašić je organizirao utakmicu između reprezentacije BiH i Japana, ali to je bilo samo jedan jedini put. Ipak, prvi korak je da se iskoriste postojeći kapaciteti te da se pokuša oformiti klub, odnosno pojačati neki od postojeæih, kako bi ušli u Jadransku regionalnu ligu.
ZAKLJUČAK
Evropa je kontinent prekograničnih vodnih resursa, pri čemu neke zemlje primaju više od 50% svoje vode iz susjednih zemalja. Vode sa šest od ukupno osam većih slivnih područja u Bosni i Hercegovini imaju prekogranični karakter (slivovi Une, Drine, Save, Neretve, Trebišnjice i Cetine). Rijeka Sava je veliki tranzitni vodotok za Bosnu i Hercegovinu, koji dotiče iz Slovenije i Hrvatske, drenira veći dio teritorije zemlje i nastavlja teči prema ušću u Dunav. Rijeka Drina dotiče u Bosnu i Hercegovinu iz Crne Gore, dok jedan dio voda sa naše teritorije otiče podzemnim putem u rijeku Cetinu u Hrvatskoj. Pet većih površinskih tokova izvire u Bosni i Hercegovini (Una, Vrbas, Bosna, Neretva i Trebišnjica). Zbog svog geografskog položaja na vododjelnici između Crnomorskog i Jadranskog sliva, Bosna i Hercegovina predstavlja izrazito „uzvodnu“ zemlju u odnosu na svoje susjede, Hrvatsku i Srbiju, a takođe i za Rumuniju i Bugarsku.
Resursi pitke vode u cijelom svijetu su ugroženi, ne samo zbog prekomjernog korištenja i neodgovarajućeg upravljanja, nego i zbog povećanog zagađenja okoline. Povećanje potrošnje vode zbog većeg životnog standarda, urbanizacije i industrijalizacije, dovelo je do povećanja količine otpadnih voda koje se ispuštaju u prirodne vodne sisteme. Rijeke i jezera ne mogu prihvatiti otpadne materije bez ozbiljnog uticaja na prirodnu ravnotežu, što dovodi do intenzivnog zagađenja vodnih resursa i gubitka kvalitetne vode. Zagađenjem površinskih voda smanjuju se i količine higijenski ispravne podzemne vode, koja se najčešće koristi za piće.U situaciji kada svaka zemlja nastoji zadovoljiti svoje potrebe za vodom iz ograničenih vodnih resursa, mnogi predviđaju budućnost ispunjenu sukobima. Međutim, istorija pokazuje da je saradnja, a ne sukobi, najčešći odgovor na vodogospodarska prekogranična pitanja. Tokom proteklih 60 godina, bilo je više od 300 međunarodnih sporazuma vezanih za korištenje prekograničnih voda i samo 37 prijavljenih slučajeva sukoba između država u vezi sa vodom. U cilju zaštite zdravlja sadašnjih i budućih generacija, neophodno je spriječiti zagađenje vodnih resursa, što zahtijeva odgovornost svake zemlje i njenog stanovništva, kao i međunarodnu saradnju.LITERATURA
1. Petlevski Sibila, Voda, Zagreb, 2004.
2. Martin Bogner, Miodrag Stanojević. O vodama, Sarajevo, 2006
3. L. Harr, J. S. Gallagher, G. S. Kell: NBS/NRC Steam Tables, Hemisphere Publishing Corp., 1984
4. K. N. Marsh, Ed.: Recommended Reference Materials for the Realization of Physicochemical Properties, Blackwell Scientific Publications, Oxford, 1987
5. J. V. Sengers, J. T. R. Watson: Improved international formulations for the viscosity and thermal conductivity of water substance, J. Phys. Chem. Ref. Data, 15:1291, 1986
preuzmi seminarski
rad u wordu » » » 
Besplatni Seminarski Radovi