OSTALI SEMINARSKI RADOVI - INFORMATIKA - |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
G2C (Government-to-Citizens)
poslovanje države s poduzećima
Što je e- poslovanje?
Elektroničko poslovanje ili e-business (engl.) sustav je izvršavanja svih elemenata poslovnih aktivnosti ekonomskog procesa elektroničkim putem.
Obilježja:
E-poslovanje je poslovna transformacija temeljena na:
-udruživanju poduzeća
-procesu suradnje
-globalnog mrežnog povezivanja
-uporabom interneta kao medijaInternetsko i elektroničko poslovanje omogućuje:
-povezivanje dobavljača
-brzu, trenutnu razmjenu informacija
-integriranje svih procesa unutar lanca vrijednosti
-značajno snižavanje troškova, a time i cijena.Prednosti i nedostaci:
Prednost e- poslovanja je ta što ono može poboljšanim marketingom povećati prodaju, kao i veličinu prodajnog programa te smanjiti troškove vezane za upite kupca. E- poslovanje proširuje tržište poslovanja i time povećava različite mogućnosti kupovine. Kupcima su informacije o proizvodima i uslugama dostupnije, imaju veći izbor proizvoda po nižim cijenama, a kupovina im postaje praktičnija i prilagodljivija zbog dužeg radnog vremena, tj. dostupnosti proizvoda 24 sata dnevno sedam dana u tjednu. E- poslovanjem smanjuju se transakcijski troškovi kojima su izloženi i kupci i proizvođači. Ono smanjuje transakcijske troškove tako da poboljšava tok informacija i poboljšava koordinaciju aktivnosti. Jednom kad je prednost e-poslovanja prepoznata, unutar pojedine tvrtke, najvažnije što menadžeri i tehničko osoblje trebaju razmotriti jest infrastruktura internetski zasnovanog poslovanja, od pojedinačnog internetskog poslužitelja što je povoljno za manju tvrku pa sve do sustava informacijski intenzivne on-line obrade transakcija kakve grade velike zrakoplovne kompanije i turističke agencije.
Nedostaci e– poslovanja i e- trgovine kriju se u prebrzom mijenjanju tehnologije i međunarodnim kulturološkim i zakonskim poteškoćama. Također, neki proizvodi nisu prikladni za ovaj vid prodaje (lako kvarljivi proizvodi).
ODNOSI U E-POSLOVANJU I UPRAVI
Slika 1. Odnosi u e-poslovanju i upravi
PODJELA E- POSLOVANJA NA MODELE:
• B2B (Business-to-business) - model u kojem su sudionici pravne osobe/ tvrtke.
To je poslovanje među poduzećima.
-omogućuje bolju povezanost poduzeća te brže i jeftinije međusobno poslovanje putem elektroničke razmjene podataka. B2B poslovanje koristi se za koordinaciju operacija organizacije i njenih dobavljača, logističko planiranje u organizaciji i u partnerskim organizacijama koje transportiraju, skladište, prodaju ili održavaju njene proizvode. Njime se postižu niže nabavne cijene, smanjenje zaliha, skraćeni proizvodni ciklusi te niži troškovi marketinga i prodaje.• B2C (Business-to-Consumers) - model koji uključuje maloprodaju krajnjim potrošačima – kupcima.
To je poslovanje poduzeća s korisnicima.
- ono se u osnovi odnosi na online prodaju proizvoda poduzeća krajnjim kupcima, uz obilato korištenje nekog oblika odnosno tehnike Internet marketinga• C2C (Consumer-to-Consumer) - model u kojem krajnji kupac prodaje i kupuje od krajnjeg kupca, fizičke osobe. Pod ovim modelom možemo naći i oglašavanje i nuđenje osobnih usluga.
• P2P (People-to-People) - model u kojem dolazi do razmjene dobara, uglavnom digitalnih.
• C2B (Consumers-to-Business) - model uključuje fizičke osobe koje svoje proizvode i usluge prodaju poslovnim subjektima ili pak kupce koji tragaju za prodavačima.
• B2E (Business-to-Employees) – kategorija koja obuhvaća sve interne aktivnosti unutar poduzeća, obično putem Intraneta i korporativnih portala. Ovdje se mogu odvijati sljedeće aktivnosti: razmjena informacija među zaposlenima, razmjena ili prodaja proizvoda zaposlenima, online treninga i sl.
-ima za cilj povećanje efikasnosti i kvalitete rada u organizaciji te integraciju raznih funkcija organizacije. Obuhvaća komunikaciju između zaposlenika putem e-maila ili videokonferencija kao i elektroničko objavljivanje dokumenata. Elektroničko objavljivanje dokumenata omogućuje poduzeću jeftino, brzo i ažurno objavljivanja dokumensta od interesa za zaposlenike. Dokumenti se objavljuju na intranetu čime se štedi uredski materijal, a izmjene i dodaci dokumentaciji mogu se objaviti znatno jeftinije i brže.
Slika 2. B2G, G2C, G2G• G2B (Government-to-Businesses), G2C (Government-to-Citizens) - poslovanje države s poduzećima (G2B) odnosno građanima(G2C)- kategorije su u kojoj državne službe razmjenjuju proizvode, usluge i informacije sa fizičkim i pravnim osobama. Ova kategorija je trenutno u RH najzapuštenija.
-obuhvaća veliki broj usluga i informacija koje država pruža kako poslovnim subjektima tako i građanima.Usluge poduzetnicima su najčešće vezane uz:
- mirovinsko i zdravstveno osiguranje zaposlenika,
- porez na dobit,
- porez na dodanu vrijednost,
- registraciju novog poduzeća,
- prijavu podataka državnom zavodu za statistiku,
- carinsku deklaraciju,
- zaštitu okoliša te
- javnu nabavu.
Tu su još, npr:
• C2G (Citizens-to-Governments),
• B2G (Business-to-Governments),
• E2E (Exchange-to-Exchange ili End-to-End),
i mnogi drugi, ne tako zastupljeni modeli.
G2C (Government-to-Citizens)
Građani danas očekuju mnogo više nego ranije. Oni zahtijevaju točne i njima prilagođene informacije. Žele da ih javna uprava tretira kao osobe i da učinkovito reagira na pojedine okolnosti i životne situacije svakog pojedinca.Informacijsko društvo od javne uprave traži da se potpuno reformira i nudi joj priliku da poboljša svoje usluge, poveća učinkovitost i ponovno zasluži povjerenje građana. Za građane to znači da je dovoljan samo telefonski poziv ili internet za pristup potrebnim informacijama.
Slika 3. G2CGovernment-to-citizen, odnosno G2C podrazumijeva poslovanje između javne administracije i građana. Državna tijela otvaraju se prema građanstvu putem Web portala. Tim načinom informacije postaju dostupnije široj javnosti.
G2C - servis za komunikaciju javne uprave sa građanima zasnovan na konceptu interneta. Osnovne komponente su posjetioci, informacije, online servisi, digitalna demokracija. Ovi servisi podrazumijevaju omogućavanje transakcija kao što su podnošenje zahtjeva, obnove dozvola, plaćanje poreza, a obavljaju se jednostavnije u kraćem vremenskom roku.
G2C inicijative također često pokušavaju da pomoću sredstava kao što su internet prezentacije i info kiosci učine informacije dostupnijima. S drugog aspekta, G2C inicijative se odražavaju na samu vladu tako što utječu na promjenu poslovnih procesa u organizaciji. Mnogi smatraju da bi jedan od osnovih ciljeva G2C inicijativa trebao biti kreiranje takozvanih “one-stop shops” - jedinstvenih mjesta sa kojih građani mogu obavljati razne usluge, naročito one koje zahtijevaju suradnju nekoliko agencija, a za koje im neće biti potrebno da kontaktiraju svaku agenciju pojedinačno. Potencijalni rast G2C inicijativa se odnosi na povećanu interakciju građana među njima samima i na povećano učešće građana u vlasti.
G2C obuhvaća veliki broj usluga i informacija koje država pruža kako poslovnim subjektima tako i građanima.Najčešće usluge građanima su u područjima koja se tiču:
- zapošljavanja,
- socijalnih naknada,
- osobnih dokumenata,
- registracije vozila,
- građevinskih dozvola,
- prijave poreza na dohodak,
- prijave prebivališta/boravišta,
- obavještavanja policije
- javnih biblioteka
- izdavanja izvoda i uvjerenja
- upisa na visokoškolske ustanove
- zdravstvenih usluga i dr.
PRIMJER:G2C- u državi Arizoni se produženje registracije vozila obavlja online (Web ili IVR- interactive voice response), proces traje 3- 4 minute, pri čemu se ostvaruje ušteda države od 1,2 milijuna dolara godišnje.
PREDNOSTI G2C:
- jednostavnost servisa
- lakoća korištenja
- automatizacija
- smanjenje vremena i troškova
Proces sazrijevanja inicijativa elektronske uprave se odvija kroz četiri faze. Većina vlada počinje sa pružanjem elektronskih informacija, namijenjenih različitim ciljnim grupama. Vremenom pritisak javnosti i želja za povećanjem interne efikasnosti zahtijevaju distribuciju kompleksnijih usluga. Ovaj proces se odvija u fazama u kojima različite usluge postaju postepeno dostupne. Izbor usluga koje vlada odluči da ponudi elektronskim putem zavisi od dva faktora: jedan je potražnja javnosti za određenim uslugama, a drugi je smanjenje internih troškova.
Razvoj elektronske uprave i nivoi usluga, odnosno, načini interkacije između ciljnih grupa se predstavljaju u sljedeće četiri faze:1. E-uprava označava prisustvo vlade na internetu koja obezbjeđuje javnosti, u prvom redu građanima i poslovnom sektoru (G2C i G2B), relevantne informacije. Ovaj format Internet prezentacija vlade je sličan brošuri. Vrijednost koju javnost ima od ovoga je javna dostupnost: procesi su objašnjeni i transparentniji su, što doprinosi demokratizaciji, ali i efikasnijem obavljanju usluga. U odnosu G2G različite javne institucije mogu kroz elektronski medij drugim institucijama distribuirati svoje statičke infromacije.
2. Interakcija između vlade i javnosti (G2C i G2B) se stimulira kroz različite aplikacije. Ljudi mogu postavljati pitanja putem e-maila, pretraživati baze podataka, učitavati i snimati obrasce i dokumente, što im značajno štedi vrijeme u odnosu na obavljanje ovih aktivnosti tradicionalnim putem. Sve informacije su dostupne 24 sata dnevno, dok bi se na šalteru mogle dobiti samo tokom radnog vremena. Ova faza za interakciju G2G označava upotrebu lokalnih mreža, te razmjenu podataka putem e-maila ili internet aplikacija.
3. Povećava se kompleksnost tehnologije; ona pretpostavlja da se sve transakcije mogu obaviti bez napuštanja kancelarije. U ovoj fazi vlade dostupnima čine usluge kao što su porezne prijave, produženje dozvola, predavanje različitih zahtjeva ili elektronsko glasanje. Treća faza je tehnološki najzahtjevnija, a podrazumijeva i ostvarivanje zakonskih i drugih preduvjeta da bi se mogla implementirati. S obzirom na stupanj na kojem se vrši interakcija javnosti sa vladom potrebno je implementirati elektronski potpis, te poduzeti sve mjere zaštite privatnosti i osigurati zaštitu podataka, ali i obezbijediti zakonski okvir za legalan transfer ovih usluga.
4. Do ove faze dolazi kada se integriraju svi informacijski sistemi i javnost može dobiti sve usluge na jednom virtualnom šalteru. U ovoj fazi smanjenje troškova, povećanje efikasnosti, i zadovoljstvo korisnika dostižu najviši nivo. Jedinstveno polazište za sve usluge je ultimativni cilj svih inicijativa e-uprave. Najveći faktor rizika u dostizanju ovog cilja je na strani same vlade jer podrazumijeva drastičnu promjenu kulture, procesa i odgovornosti u okviru vladine institucije. Ovaj cilj je nemoguće ostvariti bez promjene rada i navika javnih službenika, kao i bez uvođenja novih modela suradnje među njima.
ZAKLJUČAK
Današnji svijet se sve više razvija razvojem tehnologije. Informacije su na svakom koraku, svugdje ih se može naći. Vlada stoga nastoji omogućiti što bolji pristup građanima na najdostupnijim mjestu, na internetu. Pristup informacijama, obavijestima te rješavanje procesa koji bi inače trajali puno duže. Ovako građani imaju mogućnost rješavati to preko interneta koji im je dostupan kada njima odgovara, u bilo koje doba dana, 24 sata dnevno, 7 dana u tjednu. Građani imaju tako slobodan pristup informacijama i znanju. Građani će biti osposobljeni za prihvaćanje novih poslova i tehnologija, što je zapravo potreba za daljnje napredovanje u društvu i napredovanje samog društva. Uvođenjem ovog servisa poboljšava se pružanje informacija i usluga, kako bi se omogućilo građanima da sudjeluju u procesu donošenja odluka.
LITERATURA:
Čerić, V., Varga, M., Informacijska tehnologija u poslovanju, Element, Zagreb, 2004.
http://hr.wikipedia.org/wiki/E-poslovanje
www.itbusiness.ba/ITB/Documents/Brosure/eGovStudy.pdf
www.bajramovic.info/docs/script/Skripta_IPPJU_Dio_1.doc
preuzmi
seminarski rad u wordu » » »
Besplatni Seminarski Radovi