POVIJEST INTERNETA | SEMINARSKI RAD IZ ELEKTRONSKOG POSLOVANJA

Internet je svjetska računalna informacijska mreža, sastavljena od velikog broja manjih međusobno povezanih računalnih mreža, koja omogućava prijenos informacija između računala koja čine mrežu. Ponekad se koristi i slikoviti naziv “mreža svih mreža”.
Internet je zapravo decentralizirana mreža koja nema središnjeg mjesta iz kojeg je upravljana. Sastoji se od velikog broja manjih mreža koje su međusobno povezane.

2. POVIJEST INTERNETA

Povijest razvoja elektronskih sredstava komuniciranja kreće od izuma telegrafa, preko telefona, zatim radija, televizije i konačno računala. Sve bržim razvojem znanstvenih istraživanja i lokalnih računalnih mreža, postojala je potreba za brzom i efikasnom razmjenom informacija na velikim udaljenostima. Vođeni tim razlozima, 1969. godine u SAD-u je vladina agencija ARPA (Advanced Research Project Agency) povezala nekoliko računala u četiri sveučilišta u državama Kalifornija i Utah. Tu novouspostavljenu računalnu mrežu su nazvali ARPANET. Bitan detalj kod kreiranja mreža je bila mogućnost obrane mreže od nepredviđenog prekida na način da mreža može uvijek funkcionirati iako je neki dio mreže oštećen.
Tu mogućnost su brzo uočile i druge organizacije, a pogotovo je bila važna vojnim organizacijama. Vojne organizacije su proučavale načine kako da održe komunikacijske mreže u funkciji i u slučaju nuklearnog rata, pa im je ARPANET došao kao idealan odgovor.

Tokom sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća, ARPANET se koristi kao vojna i znanstvena mreža, da bi se konačno 1983. godine podijelila na civilni dio (ARPANET) i vojni dio (MILNET).

3. KONCEPT I IDEJA INTERNETA

Internet se tokom vremena razvio u najveću i najvažniju računalnu mrežu na svijetu. Danas je velikom broju ljudi život nezamisliv bez Interneta. Prvotna ideja vodilja je bila napraviti mreža koja će nastaviti funkcionirati kada je neki dio mreže oštećen. Mreža se stvara na način da uvijek postoje alternativni putovi od početne do završne točke, te da paketi mogu samostalno tražiti put. Budući da se paketi šalju neovisno, mogu doći različitim putovima do krajnje točke. Čak je moguće ponovno poslati pakete ako se zagube.
Druga ideja koja je zaslužna za ovakav razvoj Interneta je ta što je Internet zapravo skup više neovisnih mreža. Bilo tko može postaviti novo računalo na mrežu i postaviti neki novi servis, bez da čeka uslugu ili odobrenje od nekog centralnog upravljačkog tijela. Time je osigurana vrlo velika dostupnost, fleksibilnost i lagano dodavanje novih sadržaja i usluga. Ponuđači usluga i servisa su potpuno neovisni i time motivirani za dodavanje sve više i više sadržaja.
U početcima, Internetom se služila ograničena grupa ljudi za potrebe razmjene uglavnom znanstvenih informacija. Korisničko sučelje je bilo
rudimentarno i bilo je potrebno dugo razdoblje učenja korištenja Interneta. Time je širenje Interneta bilo ograničeno. Pojavom prvih Internet preglednika, korištenje interneta i razmjena informacija je postala jako jednostavna. To je osiguralo nagli porast broja korisnika, a time i porast broja informacija. Slijedio je strelovit razvoj interneta u 15-tak godina do razine kakvim ga danas poznajemo.
Ideja otvorenosti, dostupnosti i fleksibilnosti su osigurale Internetu razvoj do današnje razine.

4. POJAVA I RAZVOJ INTERNETA U HRVATSKOJ

Internet se u Hrvatskoj u široj primjeni pojavljuje početkom devedesetih godina dvadesetog stoljeća. 1991. godine je Ministarstvo znanosti i tehnologije na inicijativu Predraga Palea pokrenulo projekt CARNet (Croatian Research Network ili Hrvatska akademska i istraživačka mreža). Carnet je bio prvi pružatelj Internet usluga u Hrvatskoj koji je pružao usluge bez naknade, ne samo akademskoj zajednici, nego svim građanima Republike Hrvatske.
U studenom 1992. godine je uspostavljena prva međunarodna komunikacijska veza koja je Carnetov čvor u Zagrebu povezala s Austrijom. Time je Hrvatska postala dio svjetske računalne mreže Internet.
Prve ustanove koju su spojene stalnim vezama na Internet u Hrvatskoj su bile Sveučilišni računalni centar (SRCE), Fakultet elektrotehnike i računarstva u Zagrebu, Institut Ruđer Bošković, Prirodoslovno matematički fakultet i Ministarstvo znanosti i tehnologije.
Tokom 1996. godine Hrvatske Telekomunikacije (HT) počinju s davanjem usluge pristupa Internetu preko telefonskih linija. Tek tada počinje pravi razvoj Interneta u Hrvatskoj.
Kasnije se pojavljuju i drugi pružatelji usluga pristupa Internetu, a usporedno s njima i prvi pravi Hrvatski Internet portali (www.monitor.hr, www.iskon.hr i drugi).
Danas je Internet u Hrvatskoj na skoro jednakoj razini kao bilo gdje drugdje u svijetu. Na hrvatskom webu postoje brojne web stranice i portali o brojnim temama. Nažalost, razvoj elektronske trgovine se nije razvio u dovoljnoj mjeri ponajprije zbog nedovoljne zakonske definiranosti elektronskog dokumenta i elektronskog potpisa. Budući da su sada zakonski definirani elektronski dokument i elektronski potpis, očekuje se jači razvoj trgovine preko Interneta.

5. INTERNET DANAS

Prije 15 godina kada je počeo masovni razvoj Interneta, vjerojatno nitko nije ni mogao zamisliti do koje mjere će se Internet do danas razviti. Jedan od naziva Interneta je cyber-space što bi se moglo prevesti kao imaginarni prostor. Za neke ljude je Internet postao paralelni svijet. Najbolji primjer paralelnog svijeta je Second Life kojeg autori ne žele nazvati računalnom igrom. Radi se o paralelnom svijetu u kojem je moguće kupovati i iznajmljivati nekretnine, prodavati usluge, zarađivati. Čak je moguće zamijeniti novac iz virtualnog svijeta za pravi novac u
stvarnom svijetu. Postoji i nekoliko tvrtki koje se bave prodajom usluga u virtualnom svijetu za stvarni novac. Zapravo se gubi granica između stvarnog i virtualnog svijeta.
Na početku razvoja, Internet je bio samo mjesto gdje se moglo pronaći mnoštvo informacija u tekstualnom i grafičkom obliku. Do danas je Internet postao puno više od toga.
Veliku popularnost su postigli servisi za pretraživanje Interneta kao što su google i yahoo koji su danas korporacije vrijedne milijarde dolara. Svjedočimo i velikoj popularnosti Internet dnevnika (blogova) koje vode obični ljudi. Puno ljudi ima potrebu voditi dnevnik i podijeliti svoje misli s nepoznatim ljudima.
Posljednjih godinu dana je jako popularno objavljivanje i dijeljenje amaterskih snimki. Najpoznatiji web-site koji omogućava objavljivanje i dijeljenje amaterskih snimki je www.youtube.com.
Mnoge Internet stranice se financiraju isključivo prodajom oglasnog prostora. Već sada je oglašavanje na Internetu postalo jednako važna kao i oglašavanje u tradicionalnim medijima (časopisi, novine, radio, televizija).
Iz dana u dan je sve veći udio trgovine preko Interneta u odnosu na klasičnu trgovinu. Tom efektu su puno doprinijeli i servisi za aukcije kao www.e-bay.com. Internet danas služi i kao transportni medij za prijenos drugih informacija.
Najpopularnija upotreba je VoIP (Voice over Internet Protocol) – prijenos glasa preko Interneta. U osnovi se radi o mogućnosti telefoniranja preko Interneta. Dva korisnika koji međusobno telefoniraju priključe telefone na Internet preko lokalnog priključka i koriste Internet infrastrukturu za prijenos glasa. Ova usluga je naročito korisna kod međukontinentalnih razgovora jer se ne plaća međukontinentalni
razgovor, nego samo trošak lokalnog spajanja na Internet.
Sa sve većim proširenjem mobilnih tehnologija, postaje sve popularniji i mobilni pristup internetu s ručnih i mobilnih računala. Pretpostavlja se da će mobilni pristup internetu i VoIP uvelike smanjiti troškove telefoniranja.

6. TEHNOLOGIJA

a. PROTOKOLI

Protokoli su skup pravila koja određuju kako dva uređaja ili programa međusobno komuniciraju. Oni određuju formate poruka i načine kako ih računala izmjenjuju. Na Internetu postoji puno protokola, a najčešće definicija protokola ovisi o vrsti servisa za koji se protokol koristi.
Postoji više vrsta protokola koji služe za različite svrhe. Najgrublja podjela je na transportne protokole i na servisne protokole. Transportni protokoli definiraju fizičku razmjenu podataka između računala i načine spajanja, te ne ovise o vrsti usluge ili podataka koji se prenose pomoću tih protokola. Najčešći primjeri transportnih protokola su modemski protokoli i protokoli za serijsku komunikaciju.
Modemski protokoli definiraju načine i brzinu povezivanja dva modema. Protokoli za serijsku komunikaciju definiraju način spajanja najčešće kod spajanja na Internet. Najpoznatiji su SLIP (Serial Line Internet Protocol) i PPP (Point-to-Point Protocol). Danas se puno češće koristi PPP.
Ipak, najviše korišten protokol na Internetu je TCP/IP protokol (Transport Control Protocol / Internet Protocol) koji definira način prijenosa podataka na Internetu. On omogućava jedinstveno dodjeljivanje adresa za svako računalo na mreži, definira način i brzinu prijenosa podataka na internetu. Zanimljivo je da je ovaj protokol postao najviše korišten jer je vrlo otvoren i fleksibilan.
Druga vrsta protokola su protokoli za svaku od Internet usluga. HTTP (Hypretext Transfer Protocol) koristimo svaki dan. HTTP je protokol koji definira prijenos Internet stranica od web servera do korisnika.
Slijedeći najviše korišteni protokoli su SMTP (Simple Mail Transfer Protocol) za slanje i POP3 (Post Office Protocol) za primanje e-mail poruka.
Postoji još i IMAP protokol (Internet Message Access Protocol) koji postepeno zamjenjuje POP protokol za primanje e-mail poruka.

Slijedi popis i kratka definicija ostalih važnih protokola:
FTP (File Transfer Protocol)- za prijenos datoteka
NNTP (Network News Transfer Protocol) za praćenje news grupa
UDP (User Datagram Protocol) za prijenos manje važnih podataka
ICMP (Internet Control Message Protocol) za nadzor i kontrolu mreže
DHCP (Dynamic Host Configuration Protocol) za dinamičko dodjeljivanje
Internet adresa računalima na mreži
DNS (Domain Name Service) za pretvorbu naziva Internet adresa u brojčane
adrese
LDAP (Lightweight Directory Access Protocol) za centralizirano upravljanje
korisnicima i pravima pristupa na mreži
NTP (Network Time Protocol) za sinkroniziranje ispravnog sistemskog
vremena i datuma računala.

b. NAČIN RADA NA INTERNETU

URL (Uniform Resorce Locator) je naziv koji se upisuje u Internet preglednik kada želimo doći do neke Internet stranice. Internet preglednik zatim kontaktira DNS da bi slovčanu adresu pretvorio u brojčanu. Kada dobije brojčanu adresu, po njoj traži server na toj adresi i pomoću HTTP protokola od servera traži web stranicu. Tražena web stranica dolazi do korisnika pomoću TCP/IP protokola.
U korporativnim računalnim mrežama se ne želi svim korisnicima dopustiti pristup svim servisima. Stoga se koriste DHCP i LDAP protokoli za upravljanje pravima pristupa. Kada korisnik upali računalo, ono se javi DHCP serveru i zatraži za slobodnu TCP/IP adresu. Prilikom pokušaja pristupa bilo kojoj usluzi, provjerava se pravo pristupa koje se definira pomoću LDAP protokola. Za održavanje ispravnih datuma i vremena na svim računalima koristi se NTP protokol.

c. PORTOVI

Za svaki protokol postoji standardni broj porta koji nije potrebno zapisivati u URL. Ako je nekom protokolu dodijeljen drugi broj porta onda mora biti naveden u URL-u.
Neki standardni portovi:
HTTP:80
FTP:21
SMTP:25
POP3:110
Telnet:23

d. INTERNET ADRESE

Adrese na Internetu služe da bismo znali gdje se nalazi neko računalo, osoba ili sadržaj. Razlikujemo TCP/IP adrese i simboličke adrese, a DNS serveri su zaduženi za ispravnu konverziju između simboličke i TCP/IP adrese.
TCP/IP adrese su jedinstvene brojčane adrese računala spojenih na Internet. Sastoje se od 4 broja odvojena točkama (32-znamenkasti binarni broj prikazan sa 4 okteta) npr. 213.191.128.51
Simboličke adrese su sastavljene od imena računala, imena domene i vrhovne domene, a koriste se jer se lakše pamte od IP adresa npr. www.iskon.hr
Ime računala je obično proizvoljno ili se daje prema usluzi koju obavlja. Ime domene određuje tvrtka ili organizacija koja je vlasnik te domene. Ime vrhovne domene uglavnom označava čime se tvrtka bavi.
npr. .com-commercial (komercijalne organizacije) gov – government (vladine ustanove) org – organization (ostale organizacije) ili označavaju dvoslovne kodove zemalja npr. .de – Njemačka uk – Ujedinjeno Kraljevstvo hr - Hrvatska
URL adresa određuje točnu lokaciju datoteke na računalu, a sastoji se od naziva protokola koji se koristi, adrese računala, porta, imena direktorija i imena same datoteke. npr. http//podrska.iskon.hr/podaci.html
E-mail adrese određuju osobu (korisnika) i poslužitelj koji korisnik koristi za primanje e-mail poruka. npr. [email protected]

e. SERVISI NA INTERNETU

Servisi na Internetu su pridonijeli popularnosti Interneta jer su omogućili jednostavan pristup resursima. Zasnivaju se na arhitekturi klijenata i poslužitelja (client/server arhictecture). Poslužitelj (server) je računalo stalno spojeno na
Internet, koje pruža neku mrežnu uslugu odnosno servis. Klijent (client) je korisničko računalo, odnosno program koji koristi neku od usluga (web klijent ili preglednik-FireFox, IExplorer..).
E-mail (Electronic Mail)- omogućuje elektroničko stvaranje poruka, njihovo slanje kroz mrežu i čitanje. To je danas jedan od najviše korištenih servisa i svakodnevno poslovanje je potpuno nezamislivo bez e-maila.
World Wide Web (www, web) omogućuje stvaranje, manipulaciju, organizaciju i pretraživanje multimedijskih dokumenata. Velika prednost
dokumenata na Internetu je mogućnost njihovog međusobnog povezivanja pomoću hipertekstualnih veza. To su posebno označeni dijelovi dokumenta koji sadrže vezu na neki drugi dokument. Način povezivanja međusobnim vezama je definiran HTML (HyperText Markup Language) – jezikom za opis hipertekstualnih dokumenata.
Telnet omogućuje korisniku s dopuštenjem da koristi resurse udaljenih računala. Ovaj servis se ne koristi u široj primjeni jer nije grafički servis, a također je potrebno i neko vrijeme za učenje korištenja resursa udaljenih računala. Telnet se najčešće koristi u industrijskim okruženjima.
Newsgroups je servis koji omogućuje odvijanje rasprave skupine ljudi o temama od zajedničkog interesa. Ovaj servis se danas jako malo koristi jer su se pojavili servisi na Internetu koji ispunjavaju istu svrhu, ali su puno jednostavniji za korištenje.
Postoje dva popularna servisa koja se koriste za razmjenu datoteka. Stariji servis je FTP (File Transfer Protocol) koji omogućava prijenos datoteka s jednog računala na drugo. Taj servis je i danas u upotrebi, iako ga sve više zamjenjuju moderniji servisi koji su sve lakši i sigurniji za korištenje. Noviji servisi se nazivaju servisi za dijeljenje datoteka (File Sharing Services). Najpoznatiji predstavnici su Kazaa i Napster koji se najviše koriste za razmjenu velikih datoteka s multimedijalnim sadržajima (glazba, filmovi, …). Najveći problem tih servisa je povreda autorskih prava jer veliku većinu podataka koja se dijeli preko njih čini nelegalna distribucija glazbe i filmova. Stoga su ti servisi u pravnim problemima te se pokušavaju udružiti s multimedijalnim izdavačima kako bi naplaćivali dijeljenje djela s autorskim pravima. Najuspješniji u tom procesu je iTunes servis koji pruža mogućnost preuzimanja glazbe uz plaćanje male naknade.
Postoje i servisi za trenutnu razmjenu poruka (Instant Messaging) koji omogućavaju trenutnu razmjenu poruka preko Interneta. Zanimljivo je stajačište pojedinih tvrtki prema tim servisima. Dok neke tvrtke smatraju da njihovi djelatnici troše previše vremena na privatnu komunikaciju pomoću tih servisa te ih zabranjuju, druge tvrtke su prepoznale mogućnosti brze komunikacije i proglasile servise za trenutnu razmjenu poruka službenim načinom komunikacije.

7. NAČINI POVEZIVANJA NA INTERNET

Postoji više načina za spajanje na Internet. Do prije nekoliko godina jedini mogući način spajanja je bio modemska veza od korisnika do pružatelja usluge pristupa Internetu. Modemske veze su ograničavale korisnike jer su bile relativno spore i nepouzdane. Od tada je uvedeno nekoliko novih načina spajanja. Prvi je bio ISDN. ISDN je veliki korak naprijed u odnosu na modemsku vezu jer se radi o digitalnoj vezi koja donosi nešto veću brzinu, ali puno veću pouzdanost veze.
Kako je rasla količina sadržaja na Internetu, tako je rasla i potreba za sve bržim vezama. Prije dvije godine je u Hrvatskoj prvi put ušla u upotrebu ADSL veza. Kod ADSL načina spajanja se radi o analognoj vezi, ali je brzina takve veze barem dvadesetak puta veća od najbrže moguće modemske veze. Bitno je istaknuti i da je pouzdanost ADSL veze puno veća nego modemske. Nažalost, postoji i ograničenje ADSL načina spajanja jer maksimalna brzina koju je moguće ostvariti opada s udaljenošću korisnika od telekomunikacijske centrale davatelja usluge.
Razvojem mobilnih mreža, omogućeno je spajanje na Internet koristeći i neke protokole prvenstveno namijenjene mobilnim uređajima. Danas najčešće korišten način je GPRS, ali se već naveliko radi na uvođenju mobilnih mreža treće generacije (UMTS). U Hrvatskoj je moguće već sada koristiti i nadgradnju UMTSa koja se zove HSDPA koja pruža brzinu veze kao ADSL, a velika prednost je mobilnost. Nažalost, ova usluga je dostupna u samo nekoliko gradova i samo kod jednog operatera.

8. BUDUĆNOST INTERNETA

Sudeći po brzom razvoju Interneta u posljednjih 15 godina teško je predvidjeti što će se događati u slijedećih deset godina. Sada možemo kazati samo neke opće smjernice kako će se Internet razvijati.
Razvoj Interneta ide u više smjerova paralelno. Jedan od smjerova je pružanje sve više i više usluga na Internetu. Budući da cijena hardware-a pada iz dana u dan, sve je lakše doći do potrebnih računalnih resursa na Internetu. Tako se nazire razvoj i upotreba poslovnih aplikacija isključivo preko Interneta. Čak se pojavljuju i prve zamjene za uredske računalne aplikacije (za obradu teksta, tablični kalkulatori i sl.) koje se koriste na Internetu. Uz njihovo korištenje, moguće je koristiti i diskovni prostor na Internetu kao svoj lokalni disk. Time se korisnicima omogućava da imaju pristup do svojih aplikacija i dokumenata s bilo kojeg računala koji ima pristup do Interneta, jer se računalo koristi samo kao tanki klijent za pristup Internetu.
Očekuje se sve veća upotreba Interneta u elektroničkom trgovanju. Već je jako zaživio trend trgovanja u B2B (Business to Business) poslovanju. B2C (Business to Customer) elektronička trgovina se razvija sporije zbog čestih krađa brojeva kreditnih kartica. Poboljšanjem sigurnosnih protokola i razvojem pouzdanih trgovina, i ovaj dio elektronskog trgovanja bi se treba povećavati.
Veliki dio razvoja Interneta će svakako biti u području zabave, pogotovo računalnih igara, dijeljenja i prodaje glazbe i filmova.
Sa sve većim povećanjem kvalitetnih sadržaja, privlači se i veći broj korisnika. Posljedica tog efekta je sve veći prihod Internet kompanija od prodaje oglasnog prostora na Internetu. Internet je već sada postao važan medij za oglašavanje, a u budućnosti će postati još važniji.
Postoje crna predviđanja da će razvoj Interneta uzrokovati propast tiskanih medija. Ipak, budući da radio i televizija nisu uzrokovali propast tiskanih medija, tako neće ni Internet. Rezultat bi mogao biti samo smanjenje prodaje dnevnih tiskovina jer se sve više ljudi informira o dnevnim događanjima preko Interneta umjesto da kupuje dnevne novine. Ali tjednici, mjesečnici i specijalizirani magazini će uvijek imati svoje čitatelje.
Očekuje se veliki napredak na području multimedije kod koje se Internet koristi samo kao infrastruktura za prijenos velike količine podataka. Tako se ponegdje već uvode takozvane trostruke (tripple play) usluge. U osnovi se radi o ideji da se preko Interneta prenosi telefonski signal (VoIP), televizijski signal i podaci s Interneta. Korisnik plaća samo priključak na Internet i pretplatu na specijalizirane televizijske programe. Preko Internet priključka koristi telefon s tehnologijom prijenosa glasa preko Interneta (VoIP), gleda televiziju i koristi standardni Internet priključak.
Iz svega navedenog vidimo da nas čeka svijetla budućnost.

PROČITAJ / PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI: