OSTALI SEMINARSKI RADOVI
IZ OSIGURANJA: |
||||||||||||||||
|
||||||||||||||||
UPRAVLJANJE RIZIKOM I OSIGURANJE
Životi ljudi prepuni su rizika sve od trenutka rođenja. Izreka da nikada
ne znamo šta nam može donijeti sutra posebno je istinita u preduzeću.
Svaki poslovni potez, a i cjelokupno upravljanje preduzećem, vezano je
za mogućnost rizika. Ako poduzetnici zanemaruju rizik, vjerovatno će se
spotaknuti, samo suočavanje sa rizikom može povećati izglede za opstanak
i rast.
Za kvalitetno upravljanje rizicima i osiguranje potrebno je poznavati
vrste osiguranja.
Svrha ovog pristupnog rada je upoznavanje sa vrstama rizika, načinima
upravljanja rizicima, te osiguranjem, vrstama osiguranja i načinima osiguranja
od rizika.
Rad sem edukativnog karaktera ima za cilj da ukaže na postojanje potrebe
za pravilnim upravljanjem rizicima i osiguranjem u malim i srednjim preduzećima
.
Rad je pisan u pet dijelova. Prvi dio rada je upoznavanje sa idejom rizika,
a drugo poglavlje se bavi programima upravljanja rizicima. Osiguranje
i prijenos rizika su u trećem poglavlju predstavljeni i obrađeni kroz
teme koje se usko vežu na četvrto poglavlje u kome su predstavljene vrste
osiguranja. U petom poglavlju – socijalno osiguranje, predstavljeni su
zdravstveno osiguranje, mirovinski planovi te individualni mirovinski
računi.
Za izradu pristupnog rada korišteni su sekundarni izvori, a koji se nalaze
u popisu literature.
1. IDEJA RIZIKA
Rizik nije lako definisati. Za poduzetnika rizik predstavlja mogućnost finansijskog gubitka. Finansijski gubitci se mogu pojaviti u banci ili u izvještaju o dohotku. Na primjer:
- Smanjeni prihodi od prodaje. Ako npr.tvornica izgori u požaru,
proizvodnja se obustavlja dok se tvornica ne izgradi, u međuvremenu su
prihodi izgubljeni.
- Povećani rashodi poslovanja. Požar može prouzročiti da poduzetnik tvornicu
preseli u privremeni ali skuplji prostor.
- Smanjena imovina. Krađa zalihe, imovine, ili veći kupac koji poduzetniku
duguje novac može objaviti stečaj.
- Povećana dugovanja. Poduzetnik može ne izvršiti isporuku po ugovoru
ili izgubiti parnicu.
Vidljivo je da svi ovi potencijalni gubitci imaju nešto zajedničko a to
je da je njihovo događanje nemoguće predvidjeti.
Rizici se mogu razvrstati u tri glavne vrste :
- Čisti rizik. Čisti rizik je onaj koji može da rezultira
gubitkom ili bez gubitka, ali nema mogućnosti dobitka. Takvi rizici su
rizik od požara, krađe, saobraćajne nesreće i sl. Poduzetnik ne može gotovo
ništa učiniti da bi uklonio pravi rizik.
- Špekulativni rizik. Za razliku od čistog rizika sa
kojim poduzetnik može samo izgubiti, sa špekulativnim rizikom poduzetnik
može ili izgubiti ili dobiti. Na primjer poduzetnik može ulagati u nekretnine
uz izglede da će njihova vrijednost porasti, ali neke nepredviđene okolnosti
mogu da smanje vrijednost nekretnina. Ovakvo ulaganje je špekulativno,
jer poduzetnik izlaže posao gubitku a ne sudbina.
- Temeljni rizik. Ovaj rizik se razlikuje od čistog i
špekulativnog zbog svoje bezličnosti, odnosno, kod temeljnog rizika nema
odabranih. To je rizik koji ne zahvata jedan posao a zaobilazi drugi,
naprotiv temeljni rizik zahvata sve poslove.
Ovakvi rizici obično nastaju zbog ekonomskih, političkih, prirodnih i
drugih sila.
Neki izvori temeljnog rizika su: poplave, potresi, rat, inflacija i dr.
2. PROGRAMI UPRAVLJANJA RIZIKOM
Samo po sebi djeluje razumljivo da su poduzetnici svjesni svih rizika,
posebno onih koji mogu uticati na rast ili opstanak posla, a ipak poduzetnici
često zanemaruju rizik, posebno onaj koji nije lako uočljiv.
Poduzetnik bi treba detaljno analizirati izloženost gubitku, samo sa takvom
analizom može zaštititi posao od gubitka i čistog rizika. Zaštitu od mogućeg
gubitka teško je ostvariti. Glavni razlog je taj što je upravljanje rizikom
više umijeće nego znanost, koje često prkosi preciznoj analizi. Poduzetnik
bi trebao tražiti stručnu pomoć od osiguravajućeg agenta, koji može oblikovati
program upravljanja rizikom koji:
• Tačno određuje rizike koji mogu prouzrokovati novčane gubitke
• Procjenjuje koliko bi ti gubici mogli biti ozbiljni
• Odabire najbolji način postupanja sa svakim rizikom
2.1. Tačno određivanje rizika
S obzirom na to da gubici na posao djeluju novčano, finansijski izvještaji
dobra su polazna tačka za tačno određivanje gdje bi moglo doći do gubitka.
Tako na primjer, bilans može uputiti na zgradu čija je vrijednost 300.000
KM.
Poduzetnik bi se tada trebao upitati: «šta bi se sve moglo dogoditi, pa
da ta vrijednost od 300.000 KM propadne?». Od raznih mogućnosti mogao
bi identifikovati npr. rizk od požara, eksplozije kotla i sl.
Nastavljajući tako poduzetnik bi mogao identifikovati sve tačke izložene
gubitku.
Za poduzetnika, zadatak tačnog određivanja rizika nikada nije gotov. Kako
se posao mijenja i raste, pojavljuju se novi rizici. Proizvodnja novih
proizvoda na primjer, može posao izložiti novim rizicima. Zadaća poduzetnika
je da tačno odredi te rizike i da procijeni njihov mogući učinak na posao.
2.2. Procjenjivanje posljedica gubitaka
Ovo je vjerovatno najteži korak jer nema provjeravajućeg popisa koji
bi mogao procijeniti posljedice gubitaka. Stručna pomoć pravnika može
poduzetniku pomoći da procijeni novčane obaveze po ugovorima koje potpisuje
ili novčane obaveze zbog rizičnosti novog posla.
Nakon procjenjivanja novčanog iznosa svakog mogućeg gubitka, poduzetnik
bi trebao procijeniti kako često se gubitak može dogoditi i koliko ozbiljan
bi mogao biti.
Takve procjene su presudne. One poduzetniku kazuju koji rizici bi mogli
značiti najveći gubitak, a koji najmanji. Tako na primjer, izgledi da
će izbiti požar mogu biti mali, ali ako do požara dođe mogao bi uništiti
posao. Poduzetnik ne može dopustiti da se to dogodi.
Jedan od načina da se apsorbira rizik je da se prebaci na nekoga drugog,
kupnjom zaštite putem osiguranja.
2.3. Odabir načina postupanja sa rizikom
Uz pomoć osiguravajućeg agenta poduzetnik bi trebao da izabere jedan
od četiri načina postupanja sa određenim rizikom:
• Potpuno otkloniti rizik
• Apsorbirati rizik kroz samoosiguranje
• Smanjiti vjerovatnoću pojave gubitka ili smanjiti njegovu ozbiljnost
kroz preventivu
• Prenijeti rizik na druge kroz osiguranje
Poduzetnici otklanjaju rizik na više načina. Na primjer zakupom mašina
mogu ukloniti rizike vezane za njihovo posjedovanje. Formiranjem korporacije
otklanjaju rizike vezane za neograničenu odgovornost. Deponiranjem novčanih
sredstava na kraju radnog dana, otklanja se rizik gubitka novca usljed
provale i sl.
Samoosiguranje je skup odabir za većinu malih preduzeća, malo njih može
apsorbirati rizik odvajajući novac za tu svrhu.
Da bi minimizirali rizik tj. svoju izloženost riziku poduzetnici mogu:
• zasnovati svoje tvornice, prodavnice ili urede tako da smanje vjerovatnoću
npr. požara, nesreće na radu i sl.
• održavati sigurnosne edukacijske programe za radnike
• redovno pregledati i popravljati sigurnosne uređaje
• štititi imovinu unajmljivanjem čuvara, pomnim rešetanjem kandidata za
zaposleje i sl.
3. OSIGURANJE I PRENOS RIZIKA
Osiguranje je sredstvo kojim neko izvana apsorbira rizik. Za naknadu, koja se zove premija vanjska se strana obavezuje da će platiti određeni iznos novca da bi pokrila nastale gubitke, pod uslovima navedenim u pisanom ugovoru (polici osiguranja). Kupnjom takve police poduzetnik trguje neizvjesnošću većeg gubitka (npr. zgrade od 200 000 KM, zbog požara) za izvjesnost manjeg gubitka (premije).
Kako osiguravatelj odlučuje da li je neka izloženost riziku osiguriva
?
U osnovi rizik, da bi bio osiguriv mora da zadovoljava četiri kriterija
:
• Rizik mora postojati u velikom broju
• Gubitci moraju biti slučajni događaji koji su izvan poduzetnikovog nadzora
• Gubici moraju biti lako mjerljivi
• Mogući gubici moraju biti tako veliki da ih poduzetnik ne može apsorbirati
3.1. Rizik u velikom broju
Rizik mora postojati u velikom broju kako bi pravilo prosjeka radilo
za osiguravatelja, inače grana osiguranja ne bi mogla preživjeti.
Kako deseci hiljada poslova posjeduje kamione, osiguravatelj je voljan
osigurati ih od nesreće.
U suštini, svaki se poduzetnik kladi sa osiguravateljem hoće li njegov
kamion imati nesreću.
A osiguravatelj matematički određuje vjerovatnoću na osnovu prijašnjih
činjenica koje pokazuju učestalost saobraćajnih nesreća prema veličini
kamiona, dobi vozača i tako dalje.
Vjerovatnoća nastajanja štetnog događaja je utvrđena tako da osiguravatelj
ima samo neznatan rizik od finansijskog gubitka. Kada se uzmu u obzir
hiljade slučajeva, vjerovatnoća da će se nesreća negdje dogoditi sasvim
je izvjesna, mada je vjerovatnoća u bilo kojem pojedinačnom slučaju neznatna.
3.2. Slučajni događaji izvan nadzora
Primjer događaja je požar izazvan munjom koji pohara zgradu. Ovaj finansijski
gubitak nije se mogao predvidjeti. Događaj je bio izvan poduzetnikova
nadzora pa se takav rizik klasificira kao neosiguriv.
Drugi primjer je životno osiguranje ključne osobe. Ovdje rizik nije hoće
li osoba umrijeti, nego kada. Ključna osoba ne može odrediti vrijeme smrti,
osim u slučaju samoubistva. Osiguravatelji ne isplaćuju naknadu u slučaju
samoubistva, izuzev ako se radi o polici koja je bila na snazi izvjesno
vrijeme, obično dvije godine.
3.3. Lako mjerljivi
Gubici moraju biti mjerljivi u novcu i teški za krivotvorenje. Bez ispunjenja ovih uslova osiguravatelji bi teško mogli provjeriti gubitke.
Primjer: Poduzetnik je novoizgrađenu zgradu osigurao od požara. Zgrada
je procijenjena na 500 000 KM. Godinu dana kasnije požar izazvan eksplozijom
razorio je zgradu. Vidimo da je ovakav gubitak lako provjeriv. Osiguravatelj
nema drugog izlaza nego da poduzetniku plati
500 000 KM za ponovnu izgradnju.
Većina gubitaka međutim nije jasna kao ovaj. Ozbiljnost gubitka zbog
provale na primjer, često je teško odrediti. Osiguravatelj često ima jedino
osiguranikovu izjavu o tome koliko je provalom izgubljeno, ovo naročito
vrijedi za predmete koji su skupi i prenosivi, kao što su krzna i nakit.
Uzimajući u obzir činjenicu da takvi gubici pružaju prilike za velike
prevare, osiguravatelji sa takvim zahtjevima postupaju veoma oprezno.
3.4. Ozbiljni gubici
Mogući gubici moraju biti tako veliki da ih poduzetnik ne može apsorbirati. Gubitak tvornice zbog požara je osiguriv jer će gubitak tvornice uništiti poduzeće. Sa druge strane, mogući gubitak u požaru računara vrijednog dvije stotine maraka nije osiguriv jer je gubitak beznačajan.
Četiri kriterija osigurivosti nisu čvrsti i kruti. Razlikuju se od osiguravatelja do osiguravatelja, od situacije do situacije.
4. VRSTE OSIGURANJA
Da bi se zaštitilo od požara, oluje i drugih prirodnih nepogoda, preduzeće
kupuje imovinsko osiguranje. Ova vrsta osiguranja pokriva takvu imovinu
(zgrade, opremu, zalihe). Da bi smanjili namjerno uništenje imovine, osiguravatelji
tradicionalno određuju nominalnu vrijednost police ispod knjigovodstvene
vrijednosti imovine.
Druga važna vrsta osiguranja je osiguranje od odgovornosti na primjer, kupac može tužiti proizvođača jer se povrijedio dok je koristio njegov proizvod.
Ključne osobe presudne su za uspjeh svakog preduzeća. Neki poduzetnici kupuju životno osiguranje ključne osobe da njihovi nasljednici ne bi morali prodati poslove radi plaćanja poreza na imovinu.
Ako se malo preduzeće zatvori zbog nepogode kao što je požar, poduzetnik
može zaštititi posao od gubitka imovine. Ali da bi nastavio poslovati
nakon obnove, poduzetnik prvo mora platiti redovite troškove kao što su
plate zaposlenima, poreze, kamate i dr.- iako nema nikakve prodaje.
Da bi se zaštitio od takvih gubitaka, poduzetnik može kupiti osiguranje
za prekid poslovanja.
Za zaštitu od krađe i prevara koje bi učinili zaposlenici, preduzeće može kupiti garanciju vjernosti od garancijskih društava. Normalna vrijednost takve police ograničena je na iznos novca odnosno vrijednosti dobara koja su dostupna zaposlenicima.
Primjer : Otac ima sina koji je upao u loše društvo, sin je uhvaćen u krađi i poslan je u popravni dom. Nakon izlaska na slobodu sin ne može dobiti zaposlenje zbog svoje prošlosti. Da bi se sin rehabilitirao, mogao sam sebe izdržavati i povratio samopoštovanje, mora dobiti zadovoljavajuću radnu ocjenu. Otac moli prijatelja da mu zaposli sina kako bi se pokazalo da je mladić pošten. Prijatelj ga odbija strahujući da bi i on mogao pretrpjeti gubitak. Otac se tada pismeno obavezao da će nadoknaditi svaki gubitak do kojeg bi moglo doći zbog mladićevog nepoštenja. Na osnovu toga prijatelj unajmljuje mladića.
Ovaj sporazum je ugovor o ličnoj garanciji iz vrste poznate kao garancija
vjernosti .
Zagarantovana je obaveza sinovo poštenje. Strane ovog ugovora su otac,
sin i prijatelj koji zapošljava mladića. Rizik je eventualnost nastanka
gubitka zbog mogućeg sinovog nepoštenja.
4.1. Odabir osiguravajućeg agenta
Poduzetnik može lako kupiti program osiguranja koji najbolje odgovara
njegovim vlastitim potrebama i potrebama posla. Ali za to mu je potrebna
stručna pomoć osiguravajućeg agenta.
Osiguranje je tako složeno područje da ga samo mali broj poduzetnika razumije.
Ova dva primjera pokazuju koliko je bitan savjet stručnjaka :
Primjer: Vlasnik male prodavaonice odjeće zabrinuo se nad računom koji mu je stigao od osiguravajućeg društva. «Ove premije me ubijaju. Moram imati osigurano sve pod suncem nebeskim, uključujući i moje zlatne zube. Imam toliko različitih polica osiguranja da se ne bi čudio da je poneka stvar pokrivena dvjema policama».
Primjer: Vlasnica prodavaonice robe uvezene iz Indije, kao da
ima baš suprotan problem. «Prije šest mjeseci provalili su mi u prodavaonicu,
a ja još uvijek pokušavam dobiti novac od moga osiguravajućeg društva.
Oni kažu da moja polica pokriva pljačku a na provalu. Zar to nije ista
stvar»?
Jedan od načina da poduzetnik odabere sposobnog osiguravajućeg agenta
je da pita banku ili pravnike koji najčešće znaju koji agenti nude sveobuhvatnu
uslugu prodajući sve vrste osiguranja, obuhvatajući osiguranje od požara,
od odgovornosti, zravstveno i životno osiguranje.
Alternetiva sveobuhvatnoj usluzi je djelimična usluga kod koje je agent
specijaliziran samo za jednu vrstu osiguranja. Ova alternativa je manje
privlačna nego sveobuhvatna usluga.
Uopšteno, najbolje je izabrati nezavisnog agenta koji zastupa više osiguravatelja.
Nezavisnost agentu omogućuje da potraži police koje najbolje udovoljavaju
poduzetnikovim potrebama.
4.2. Dodatne koristi
Osim vrsta osiguranja koje zaštićuju posao od izvanrednih finansijskih gubitaka, drugi tipovi osiguranja zaštićuju zaposlenika. Često zvane dodatnim koristima, ove vrste osiguranja zaposlenika, obuhvataju životno osiguranje, socijalno osiguranje, zdravstveno i osiguranje od nesreća.
4.3. Životno osiguranje
Životno osiguranje zaštićuje porodicu od gubitka dohotka usljed prerane smrti uzdržavatelja. Osnovni oblik životnog osiguranja je osiguranje na određeno vrijeme. Ono pruža samo zaštitu, odnosno, nema plana štednje povezanog sa policom osiguranja. Premija je tačno tolika da pokrije tražnju za slučaj osiguranikove smrti plus troškove osiguravatelja i profit.
Osiguranje na određeno vrijeme vrijedi samo ugovoreni broj godina, nakon čega osiguravatelj može zaračunati veće premije ili čak uskratiti osiguranje.
Druga vrsta životnog osiguranja je osiguranje za sav život, ponekad zvani
normalni ili obični život. Razlikuje se od osiguranja na određeno vrijeme
po tome što se premije plaćaju kroz sav zaposlenikov život, a polica se
isplaćuje u potpunosti u slučaju smrti osiguranika. Osiguravatelj ne može
uskratiti osiguranje tokom zaposlenikova života sve dok se premije redovito
uplaćuju.
Svaki od stotine različitih planova životnog osiguranja varijacija je
osiguranja na određeno vrijeme ili osiguranja za cijeli život.
4.4. Socijalno osiguranje
Socijalno osiguranje je vrsta obaveznog minimuma osiguranja u nadležnosti
federalne vlade.
Ona obezbjeđuje porodicama dohodak da prežive kada uzdržavatelj umre,
ode u penziju ili postane nesposoban za rad. U današnje vrijeme socijalno
osiguranje pokriva gotovo sve zaposlenike u zemlji.
S obzirom na to da je socijalno osiguranje obavezno, ekonomisti uplate
socijalnom osiguranju često smatraju porezom a ne premijom.
4.5. Zdravstveno i osiguranje od nesreće
Zdravstveno i osiguranje od nesreće štiti zaposlenike od visokih troškova
bolničkog liječenja i zdravstvenih usluga. Osim plaćanja ovakvih računa,
zdravstveno i osiguranje od nesreće često nudi i još neke koristi kao
što su :
• Nadnice do 26 sedmica ako zaposlenik ne može raditi zbog bolesti
ili nesreće
• Postotak nadnice ako zaposlenik postane trajno fizički nesposoban te
više ne može raditi
• Jednokratna isplata ako je zaposlenik osakaćen
5. MIROVINSKI PLANOVI
Osim zaštite svoga posla od nepoznatog, poduzetnici se mogu zaštititi
od rizika finansijskih poteškoća kada odu u mirovinu. Bez solidnog mirovinskog
plana velika je vjerovatnoća rizika finansijskih poteškoća.
Mirovinski planovi prvi put su se pojavili 1940-tih godina i od tada su
postali prijeko potreban dio nacionalnog mirovinskog sistema. Ekonomisti
često ovaj sistem smatraju tronošcem koji podupire tri izvora mirovinskog
dohodka :
• Socijalno osiguranje - U Americi npr. gotovo svi Amerikanci mogu računati na primanja od socijalnog osiguranja kad odu u mirovinu. Ali za ljude koji nemaju drugih prihoda, ta primanja ne nude ništa više od gole egzistencije.
• Lična ušteđevina – Ovaj izvor mirovinskog dohotka izvan je dosega mnogih poduzetnika i njihovih zaposlenika.
• Mirovinski programi – Ovaj treći izvor mirovinskog dohotka nudi najbolja i najpouzdanija sredstva koja garantuju finansijski udobnu mirovinu.
Za razliku od velikih korporacija, malo je poduzetnika koji mogu opravdati koštanje privatnog mirovinskog plana, bilo za njih ili njihove zaposlenike. Vlastiti mirovinski planovi najbolje funkcionišu sa velikim brojevima novca i zaposlenika. Ali za mala preduzeća:
- Koštanje administriranja mirovinskim planom bilo bi neproporcionalno visoko
- Novac za mirovine, uložen drugdje radi zarade povrata, bio bi beznačajan jer mala grupa znači i mali mirovinski fond
- Novootvorena mala preduzeća često propadaju, čineći svoje mirovinske planove, ako uopšte postoje, ranjivijima na skončanja nego što su oni koje imaju velike korporacije.
ZAKLJUČAK
Poduzetnici moraju zaštititi sebe i svoje poslove od svih nepredviđenih
događaja koji bi mogli ugroziti opstanak ili spriječiti rast.
Četiri su načina postupanja sa rizikom:
- Otkloniti rizik
- Sam apsorbirati rizik
- Prevencijom spriječiti nastajanje štetnog događaja
- Prenijeti rizik na druge
Da bi se odlučio koji pristup koristiti, poduzetnik mora uz pomoć osiguravajućeg agenta analizirati svoju izloženost riziku. Program upravljanja rizikom stvoren takvom analizom treba:
- Tačno odrediti rizike koji bi mogli prouzročiti novčane gubitke
- Procijeniti koliko bi ozbiljni mogli biti takvi gubici
- Odabrati najbolji način postupanja sa tim rizicima
Najbolji osiguravajući agent je samostalni agent koji nudi sveobuhvatnu
uslugu osiguranja.
Mirovinski plan treba biti dio glavnog plana umirovljenja svakog poduzetnika.
LITERATURA:
• Dostić.,M., «Menadžment malih i srednjih preduzeća» Izdavač: Ekonomski fakultet
• Emmett. J. V. & Therese. M. V. «Osnove osiguranja i upravljanje rizicima» str. 29-40
• Internet, http://blog.24casa.com
• Nicolas.,S., «Menadžment malog preduzeća», Izdavač: Mate, Zagreb
preuzmi
seminarski rad u wordu » » »
Besplatni Seminarski Radovi