OSTALI SEMINARSKI RADOVI - MIKROEKONOMIJA - |
||||||||||||
|
||||||||||||
MONOPOLISTICKA KONKURENCIJA
Tržište predstavlja mjesto gdje se ponuda i potražnja robe
i usluga susrecu i kao stalan i organizovan oblik dovode u medusobni kontakt,
kao skup kupaca i prodavaca.
Tržište je istovremeno i mehanizam kojim se kroz regulaciju
odnosa prodavaca i kupaca, kroz stvarna ili potencijalna medusobna djelovana,
odreduju cijene pojedinacnih proizvoda ili skupa proizvoda.
Kao polaznu osnovu za razgovor o konkurenciji koristicemo podjelu tržišnih
struktura po kojoj postoje dva osnovna tipa: savršena, tj. potpuna
konkrencija i nesavršena, tj, nepotpuna konkurencija.
Savršena konkurencija je takvo tržišno stanje u kojem postoji
veliki broj prodavaca i kupaca na tržištu istog, homogenizovanog
proizvoda i kada svi proizvodi imaju cijenu i razmjenjuju se na tržištu
, a ucesnici na tržištu nemaju nikakvog uticaja na cijenu po
kojoj kupuju ili prodaju, tj. cijena je objektivno data velicina.
Promjena cijene je posljedica aktivnosti svih prodavaca i kupaca, a nikako
posljedica njihovog pojedinacnog djelovanja. Dakle, na savršenim
konkurentskim tržištima pojedinacni proizvodaci su ustvari preduzimaci
cijena, tzv. price-takers.
Iz navedenog proizilazi da je savršeno konkurentsko tržište
takvo tržište na kome sva preduzeca proizvode identicne proizvode,
a svako preduzece je tako malo da njegov izbor nivoa proizvodnje ne utice
ni na cijelu industriju niti na cijene.
U praksi se rijetko susrecu ovakvi primjeri, npr. u proizvodnji pšenice,
kukuruza, nafte, pa se može reci da u vecini slucajeva prevladava
nesavršena konkurencija.
Nesavršena konkurencija postoji kada kupac ili prodavac mogu uticati
na cijenu proizvoda. Glavna obilježja su previsoke cijene i preniska
proizvodnja, i o njoj ce više rijeci biti u nastavku ovog seminarskog
rada.
Stvarno tržište nije niti sabršeno konkurentno niti u potpunosti
monopolisano, vec spada negdje u spektar izmedu savršene konkurencije
i cistog monopola.
Monopolisticka konkurencija, kao tema ovog seminarskog rada, javlja se
kao jedan od oblika nesavršene konkurencije i upravo zato cemo se
ukratko osvrnuti na nesavršenu konkurenciju, a zatim pokušati
obraditi i monopolisticku konkurenciju, sa osvrtom na definiciju, karakteristike
i slicno.
1. NEPOTPUNA (NESAVRŠENA ) KONKURENCIJA
Svako preduzece koje može znacajno uticati na tržišnu
cijenu svoje proizvodnje, klasifikuje se kao nesavršeni konkurent.
Nesavršena konkurencija preovladava u industriji kada god pojedinacni
ponudaci imaju odredeni nadzor nad cijenom svog proizvoda. Za razliku
od ucesnika savršene konkurencije koji donose odluku samo o visini
proizvodnje, tzv. price-taker ucesnici ili price-makeri donose odluku
i o visini cijena.
Nesavršena konkurencija ne podrazumjeva da preduzece ima apsolutni
nadzor nad cijenom svog proizvoda, vec ono može odrediti cijenu samo
u razumnim okvirima. Osim toga, to podrazumjeva postojanje veceg ili manjeg
broja proizvodaca od kojih svaki mora posjedovati odredenu tržišnu
moc, tj. sposobnost da variranjem outputa utice na cijenu proizvoda.
Savremena tehnologija omogucava proizvodnju velikih kolicina proizvoda
pa preduzeca moraju smanjiti svoje prosjecne troškove. U praksi to
znaci da ce jedno ili nekoliko preduzeca povecati proizvodnju do tacke
u kojoj ce proizvoditi znacajan dio ukupne industrijske proizvodnje. Ulazak
novih konkurenata u takvu industriju prate ekstremno visoki troškovi
i upravo iz tog razloga veca preduzeca imaju prednost, cesto i nedostižnu,
pred manjim konkurentima.
Faktori koji se javljaju kao prepreka slobodnom ulasku na tržište
mogu biti:
- zakonski (vlasništvo nad patentima, ulazna ogranicenja davanjem
koncesija za snabdjevanje nekog podrucja, uvozna ogranicenja)
- reklamiranje (izgradnja svijesti o proizvodu i lojalnosti prema njemu,
npr. Coca-Cola)
- diferencijacija proizvoda (proizvodnja širokog portfelja proizvoda
za široki raspon potrošaca)
Postoji više oblika nesavršene konkurencije ali ih klasifikujemo
i uglavnom svrstavamo kao:
- monopol
- duopol
- oligopol
- monopolisticka konkurencija
1) Monopol
Po definiciji monopol (grcki monos=jedan; polist=prodavac)
je krajnji oblik nepotpune konkurencije kada jedno preduzece ima potpunu
kontrolu nad cijelim privrednim sektorom uz nedostatak konkurencije za
robu ili usluge koje nudi, dakle, potpuna dominacija tržištem.
Za cisti monopol, kao vrstu tržišne strukture, karakteristicno
je da postoji samo jedan prodavac/ponudac, koji se suocava sa funkcijom
tržišne tražnje.
Bitna karakteristika monopola je da može potpuno odrediti cijenu
robe koju prodaje, bez obzira na kolicinu koju nudi.
Monopol se smatra najprofitabilnijom tržišnom strukturom.
2) Duopol
Duopol predstavlja oblik nesavršene konkurencije, tj. tržišnu
strukturu u kojoj samo dva ekonomska subjekta kontrolišu cjelokupnu
ponudu. Javlja se u onim privrednim granama gdje je ulazak konkurentima
veoma otežan.
Proizvodi duopolista mogu biti homogeni ali i diferencirani.
3) Oligopol
Oligopol kao tržišna struktura predstavlja oblik nesavršene
konkurencije u kojoj nekoliko (velikih) preduzeca medusobno konkuriše
i ucestvuje u cjelokupnoj ponudi.
Tržišna moc oligopola je posljedica malog broja proizvodaca
i cinjenice da svaki od njih proizvodi znacajan dio ukupnog proizvoda
privredne grane. Javljaju se u onim privrednim granama gdje je ulazak
konkurentima otežan, a proizvodi su homogeni ali i diferencirani,
npr. tržište automobila.
Ucesnici oligopola znacajno uticu na formiranje cijene, ali za razliku
od monopola, moraju biti znatno oprezniji, imajuci u vidu da su pod budnom
prismotrom svojih konkurenata. Moraju se strateški ponašati
i djelovati na osnovu analize ponašanja drugih konkurenata.
Dakle, za razliku od tržišta u kojima vlada savršena konkurencija
i u kojima ponudaci ne mogu uticati na cijenu, vec je pasivno prihvataju,
oligopolisti mogu izbjegavati smanjenje cijene, a kao rezultat može
biti „precutni dogovor“ o naplacivanju monopolske cijene medu
svim konkurentima.
Oligopoli obicno formiraju cijenu koja je niža od nivoa kojom bi
se maksimizirala dobit, ali koja je ipak iznad njihovog granicnog troška,
kako bi potencijalnim konkurentima ucinili ulazak na tržište
neisplativim.
4) Monopolisticka konkurencija
Monopolisticka konkurencija je takav tip tržišta na kome veliki
broj preduzeca medusobno konkuriše proizvodeci neidenticne, ali slicne
proizvode.
Ovakvo tržište ima dvije osnovne karakteristike:
- preduzeca konkurišu prodajom diferenciranih proizvoda koji
su medusobno zamjenjivi ali nisu savršeni supstituti
- ulazak i izlazak na tržište je slobodan, pa je novom preduzecu
relativno lako uci na tržište sa vlastitim robnim markama, i
izaci sa tržišta ako proizvodi postanu neprofitabilni.
Zahvaljujuci diferencijaciji proizvoda, monopolisticki konkurenti nisu
savršeni supstituti. Potrošaci svaku marku doživlajvaju
drugacijom od drugih, a razlika je dijelom u sastavu proizvoda, a dijelom
u potrošacevoj slici tog proizvoda.
Monopolisticka konkurencija ne postavlja nikakve prepreke onima koji žele
uci ili izaci sa tržišta. Novi se konkurenti bez ikakvih ogranicenja
slobodno javljaju na tržištu.
Na ovakvim tržištima prodaju se sapun, šampon i mnogi drugi
proizvodi.
Slicna je situacija i sa vecinom proizvoda maloprodaje, jer se proizvodi
prodaju u mnogo razlicitih trgovina koje medusobno konkurišu diferencirajuci
svoje usluge prema lokaciji, raspoloživosti i strucnosti osoblja,
uslovima kreditiranja itd.
ZAKLJUCAK
Za monopolisticku konkurenciju karakteristicno je da relativno veliki
broj proizvodaca, relativno male ekonomske snage, nudi slican ali diferenciran
proizvod.
Osim toga, karakteriše je i velika elasticnost tražnje koja
je veca i izraženija ako je proizvod manje diferenciran. Promjene
u cijeni uticu na kolicinu prodaje cijele konkurencije, a dugorocno gledano,
ta ravnoteža eliminiše mogucnost ekstraprofita.
Dakle, monopolisticka konkurencija predstavlja efektivnu konkurenciju
i podrazumjeva borbu izmedu konkurenata na tržištu.
Konstantan je uzajamni pritisak tako da svi moraju uložiti maksimalne
napore kako bi opstali na tržištu.
LITERATURA
[1] Babic, S., Milicevic, D., Ekonomija, Pravni fakultet, Banja Luka 2003.
[2] Berberovic, Š., Stavric, B., Baroš, Ž. (2006) Mikroekonomija, Apeiron, Banja Luka
[3] Kovacevic, Ž., Dašic, D. Ð., Džombic, I.( 2007) Principi tržišne ekonomije, Fakultet za politicke i društvene nauke, Banja Luka
preuzmi
seminarski rad u wordu » » »
Besplatni Seminarski Radovi