SEMINARSKI RAD IZ EKOLOGIJE -
EKOLOŠKOG MENADŽMENTA - ZAŠTITE OKOLIŠA
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
VODA - STRATEŠKI RESURS BUDUĆNOSTIVoda je temeljna potreba za razvoj ljudskog društva. U gospodarstvu voda ima centralno mjesto, omogućuje poljoprivrednu proizvodnju hrane, šumarstvo, plovidbu, procese pročišćavanja, te služi za proizvodnju energije Ona je strateški resurs Posljednjih godina postalo je jasno kako Zemlja – „plavi planet˝ ima konačne i ranjive resurse te da će takvi resursi imati odlučujući utjecaj u budućem razvoju ljudskog društva..Svjetsko stanovništvo se brzo povećava. U 1995. godini bilo je 5,7 milijardi, u listopadu 1999. godine Zemlja je dobila šestmilijarditog stanovnika, a očekuje se do 8,3 milijarde ljudi 2025. godine. Voda je nužno potrebna za održavanje života i za razvoj. Ranjivost ljudskog društva usko je povezana s raspoloživim količinama hrane i vode. Osiguranje vode za sve potrebe može biti ugroženo u budućnosti. Da bi se izbjegla kriza vode u budućnosti, uz ograničene i konačne vodne resurse, iskorištavanje vode mora biti mnogo racionalnije i učinkovitije nego što je danas. Odgovarajuće upravljanje zaštita i iskorištavanje vodenih resursa nužnost je u uvijetima porasta stanovništva i povećanja pritiska na vodne i zemljišne resurse što ih uzrokuje ljudska aktivnost kojima se zadovoljavaju životne potrebe. 1 VODA TEMELJNA POTREBA ZA ŽIVOT Voda je jedan od glavnih prirodnih izvora, osnovni element koji izgrađuje
žive organizme, jedinstvena zbog svojih svojstava. Ljudski organizam se
sastoji od 70% vode dok je u većini biljaka ima oko 80%. 1.1 Slatkovodni sustav Današnji oblik života na Zemlji ne bi bio moguć da nema vode, uz ostale
povoljne uvjete, kao što su sastav atmosfere, zračenje i toplina. Voda
se u prirodi pojavljuje u tri agregatna stanja: čvrstom, kao led, snijeg
ili inje; tekućem, kao voda, kiša i rosa i plinovitom, kao vodena para.
Prijelazi iz jednog stanja u drugo teku neprekidno. Sa Zemljine površine,
sa slobodnih vodenih površina rijeka, jezera, mora, oceana, raznih akumulacija;
tla i biljnog pokrova, voda stalno isparava u manjim ili većim količinama.
Vodena para tako dolazi u atmosferu, gdje u određenim uvjetima opet prelazi
u kapljice i ledene čestice, nastaju oblaci, a iz njih oborina. 1.2 Potrošnja i ugroženost zaliha vodeZabrinjavajuća je okolnost što je evidentan stalni trend smanjivanja raspoloživih zaliha vode po stanovniku na svim kontinentima. Ovakav trend posljedica je prvenstveno porasta broja stanovnika, zatim klimatskih promjena, porast broja velikih gradova i sve većeg zagađivanja, posebno površinskih voda. Nagli porast stanovnika počeo je 1950-tih godina kada je bilo 2,5 milijardi stanovnika na Zemlji. Već 1990. bilo je 5,3 milijarde. Procjena za 2025. godinu je 8,3, a za 2050. godinu dramatičnih 10 milijardi stanovnika. Trend porasta koncentracije stanovništva u velikim gradovima je sve izrazitiji. U 1950. godine 29 % populacije živjelo je u gradovima, da bi se 2000. godine ta brojka popela na 47 %. Od 408 gradova s više od milijun stanovnika (2ooo.) bilo je 22 grada – megapolisa s više od deset milijuna stanovnika. Veliki gradovi trebaju velike količine pitke vode na relativno malom prostoru. S druge strane pretvaraju te vode u zagađenu otpadnu vodu koja se nužno, više ili manje koncentrirano ispušta u okoliš i ugrožava još preostale zalihe čiste vodeVeliki broj ljudskih aktivnosti djeluje na raspoloživost vode i njezinu kakvoću, posebno u područjima s visokom gustoćom naseljenosti, koncentriranom industrijom i intenzivnom poljoprivredom. Raspoloživost vode je problem u zemljama ili područjima gdje su ograničeni vodni resursi. Kakvoća voda je ugrožena industrijskom proizvodnjom, poljoprivrednim aktivnostima, ispustom komunalne vode itd. Učinkovito pročišćavanje otpadne vode je osnova za smanjenje zagađenja voda. Potrošnja vode ima trend neprestanog porasta. Iako je čovjeku za održanje života nužno potrebno između 1 i 5 litara vode na dan, ovisno o klimatskim prilikama u kojima žive, stvarna potrošnja je više stotina puta veća. Približna potrošnja vode u Europi iznosi oko 570 l/stan/dan i od toga otpada na domaćinstva 50 %, industriju i trgovinu 25 % te komunalne potrebe 25 %. Gubitke u vodovodnoj mreži i instalacijama računamo s 20 % u optimističnoj varijanti. Čovjek treba vodu za temeljne potrebe: za piće, pranje i kuhanje (5 l/dan/glavi); za kakvoću življenja i dobro javno zdravstveno stanje (do 80 l/dan/glavi); za stvaranje održivog blagostanja: za komercijalno ribarstvo, akvakulturu, poljoprivredu, proizvodnju energije, industriju, promet i turizam; za rekreaciju: plivanje, sportski ribolov, brodarstvo, itd. Za proizvodnju 1 kilograma zrna žitarica troši se 1 000 litara vode; za proizvodnju 1 tone kruha potrebno je 2100-4200 litara vode; za proizvodnju l litre piva potrebno je 20 litara vode; za proizvodnju 1 litre benzina potrebno je 180 litara vode , itd. Ove potrebe za vodom pokazuju važnost vode za čovjeka i zajednicu, ali ne uključuju položaj čovjeka u općem ekosustavu. Postoji potencijalni sukob interesa između ljudskih potreba za vodom i ekoloških potreba. Od 1980. do 1999. godine ukupno zahvaćanje vode u većini europskih zemalja pokazuje stabilan iznos, iako je bilo značajnih varijacija po sektorima ili regionalno. Smanjuje se potrošnja u industriji u svim zemljama, dok se povećava potrošnja vode u poljoprivredi u južno-europskim zemljama. Količina potrošene vode po stanovniku godišnje pokazuje velike varijacije i kreće se od 142 m3 do 1037 m3. U Hrvatskoj to je količina od 410 m3 u 1996. Godini. Odnos količina zahvaćenih voda u odnosu na raspoložive rezerve (zalihe vode) je veći u nekim „suhim“ zemljama, kao npr. u Španjolskoj gdje iznosi 37 %, u Italiji 32 % itd., te u gusto naseljenim zemljama, npr. Belgija ima 45 %. Odnos je najniži u slabo naseljenim zemljama, pa npr. Švedska ima 2,2 % itd. U Hrvatskoj se dobije 1, 2 % od ukupnih vodnih resursa, odnosno oko 7%od resursa vlastitih voda. Glavni uzrok tih velikih razlika nalazi se u različitostima općih uvjeta, klimatskih, geoloških i sl. kao i u različitostima korištenja vode po sektorima. Iz tih je razloga vrlo teško raditi usporedbe na razini država po tom pokazatelju. 2. ODRŽIVO UPRAVLJANJE VODAMAVoda nije jednoliko raspoređena na Zemlji, niti je uvijek pristupačna za ljudsku upotrebu. Društvo je postalo ranjivo u odnosu na varijacije u vodnom ciklusu, koje su rezultat povećanja broja stanovnika i povećane potrošnje vode. Povećana potražnja za vodom praćena je porastom ekonomskih gubitaka zbog suša i poplava, pa se u isto vrijeme traži da se razviju znanja i alati za učinkovito upravljanje ograničenim vodnim resursima. Opskrba vodom Zemlje ostaje konstantna, ali je čovjek u mogućnosti alternirati njezin ciklus. Broj se stanovnika povećava, povećava se životni standard te industrijski i ekonomski rast. Sve to traži veće količine inputa iz našeg prirodnog okoliša. Naše aktivnosti mogu izazvati neravnotežu u hidrološkoj bilanci i mogu utjecati na količinu i kakvoću prirodnih resursa, koji su na raspolaganju sadašnjim i budućim generacijama. Korištenje vode u kućanstvima, industriji i poljoprivredi se povećava. Ljudi traže povećane količine svježe vode po prihvatljivim cijenama. Svi ovi faktori doprinose smanjivanju raspoloživih količina pitke vode, stvarajući sve veće pritiske na postojeće vodne resurse. Pitka voda je osnovna potreba čovjeka. Dnevna potreba za jednu osobu kreće se od 3 do 9 litara, ovisno o klimatskim uvjetima. Grafikon 1.ilustrira globalnu upotrebu vode po sektorima. Iz grafikona se jasno može iščitati ogromna razlika (sivo
polje) između zahvaćene i utošene vode. To je područije u kojemu treba
primjeniti koncept održivosti. 2.1 Integralno upravljanje vodamaIntegralno upravljanje vodama je u suštini upravljanje ponudom i potražnjom vode. Bez jedinstvenog tretiranja ova dva problema nema integralnog upravljanja vodama. Uz integralno upravljanje je vezana održivost te kriteriji održivosti voda. Može se reći da je integralno upravljanje vodama metoda za postizanje održivosti voda. Globalno, koristi se oko jedne petine raspoloživih količina vode. Ipak postoje problemi vodnih resursa, jer isti nisu jednako raspoređeni. U gornju procjenu nisu uključene količine vode potrebne za akvatični život, koje reduciraju količine raspoložive vode za ljude. Veći dio zahvaćenih količina vode nije „potrošen”, već se vraća u kružni tok vode i tako postaje ponovo raspoloživ za naredna korištenja, poslije pročišćavanja ili prirodnog samočišćenja. U zemljama Europe u prosjeku se oko 16 posto raspoložive vode zahvaća za korištenja, a oko 5 posto raspoloživih voda se “potroši”. Najveća količina vode se „potroši” pri navodnjavanju oko 50 posto zahvaćene količine vode. Uobičajeno, voda se vraća u kružni tok vode na različitom mjestu od mjesta vodozahvata.Za održivost vodnog sustava nužna je ravnoteža između potražnje, tj. potrošnje vode i njezine raspoloživosti. Potražnjom vode upravlja se na strani dobavljača - komunalnih organizacija, te regulatorima, zatim koristeći mjere: naplata potrošene vode, nabavom i ugradnjom vodomjera, izobrazbom i širenjem svijesti potrošača o štednji i zaštiti vode. Raspoloživost voda se može povećati izgradnjom akumulacija i povezivanjem područja s visokom i niskom raspoloživom količinom vodom. Ostale mjere za povećanje raspoloživosti vode uključuju ponovno korištenje pročišćenih otpadnih voda, te korištenje alternativnih izvorišta vode. Na kraju, smanjivanje gubitaka u distribucijskom sustavu može također povećati količinu vode u sustavu a da se ne povećava zahvaćanje vode iz prirode. Upravljanje vodoopskrbnim i odvodnim sustavima, programima i investicijama se mijenja. Pristup da se voda smatra javnom uslugom, snažno povezana s javnim sektorom, polako nestaje, u korist pristupa kojeg obilježava „business”. Tamo gdje postoji privatni sektor, promjene su snažnije i brže se provod. Prijelaz upravljanja vodoopskrbom i odvodnjom, programom i investicijama s javnog na privatni sektor stvara nove potrebe za regulaciju odnosa, posebno ekonomskih. Taj novi pristup i pripadajući upravni okvir je važno oruđe, zajedno s znanstvenim i tehnološkim unapređenjem, za približavanje održivom upravljanju vodama. Smjernice o vodama Europske unije, npr., ustanovljuju legalni okvir za promociju održive potrošnje vode, temeljen na dugoročnoj zaštiti vodnih resursa. Postupno se stvara svijest da je zaštita voda globalan, a ne lokalni problem. To je dovelo do stvaranja koncepta održivog razvoja u integralnom upravljanju vodnim resursima. Za njegovo ostvarenje nužno je stvoriti i provoditi novo vodno zakonodavstvo. Cilj je zaustaviti negativne trendove u gospodarenju vodama, kao rezultat ljudske djelatnosti, te ispraviti dosadašnje pogreške, kako bismo mogli svojim nasljednicima ostaviti dovoljne količine čiste vode.Tradicionalni pristup u opskrbi vodom temelji se na upravljanju ponudom količina vode, povećavajući raspoložive količine vode izgradnjom akumulacija, suvremenih shema sustava, ponovnom uporabom voda i desalinizacijom. U današnje vrijeme upravljanje potražnjom vode dobiva na važnosti. Danas se smatra da je integralno upravljanje vodama sastavni dio održive upotrebe voda, što je posebno naglašeno u smjernicama o vodama Europske unije. 2.2 Voda strateški resurs budućnosti ? Hrvatska može mirnije od većeg dijela svijeta gledati u budućnost što
se tiče vodoopskrbe. Takvo stanje je uvjetovano klimatskim, hidrološkim
i hidrogeološkim značajkama, relativno malom broju stanovnika, koji će
prema procjenama biti i manji. Danas Hrvatska raspolaže s oko 15 000 m3
/stan/god oborina, odnosno preko 7 000 m3 /stan/god obnovljivih zaliha
podzemnih voda i preko 30 000 m3 /stan/god vode koje rijekama dotječu
u Hrvatsku iz susjednih zemalja. Te količine vode su garancija da krize
vode ne bi trebalo biti. Međutim, treba se ipak s dužnom pažnjom odnositi
prema vodi i racionalno je trošiti. Samo s takvim odnosom prema vodi možemo
sačuvati bogatstvo s kojim raspolažemo Voda je izvor cjelokupnog života na Zemlji. Raspodjela vode na planetu
jako koleba, od količina da neki regioni imaju dovoljno vode dok ostala
mjesta imaju vode vrlo malo. Oceani, rijeke, oblaci, oborine i sve što
sadrži vodu nalazi se u stanju učestalih promjena. I pored toga ukupna
se količina vode na Zemlji ne mijenja. Ljudske aktivnosti imaju značajan
utjecaj ne rezerve vode i procese kretanja vode. Atmosfera se zagrijava
kao posljedica klimatskih promjena. Određeni procesi se ubrzavaju, što
je posljedica ljudskih djelatnosti. Ljudske intervencije mogu prouzročiti
značajne učinke na vodne resurse, kakvoću vode i okoliš.
preuzmi seminarski rad u wordu » » »
|