GLOBALNO ZAGREVANJE

Slika 1. Zagrijavanje Zemlje

Klima se na zemlji mijenja zbog čovjekovog djelovanja koje mijenja kemijski sastav u atmosferi nagomilavanjem stakleničnih plinova, prvenstveno ugljičnog dioksida, metana i natrijeva oksida. Toplina koju stvaraju ovi plinovi je neosporna.
Sunčeva energija utječe na vrijeme i klimu na zemlji. Zagrijana zemljina površina vraća tu energiju u svemir. Plinovi koji u atmosferi stvaraju staklenik (vodeno vapno, ugljični dioksid i drugi) sprječavaju prodiranje plinova zadržavajući toplinu, nešto poput staklene ploče na stakleniku. Bez ovog prirodnog "učinka staklenika" temperature bi bile znatno niže nego što su sada, i život na zemlji, ovakav kakav je danas, ne bi bio moguć. Umjesto toga, zahvaljujući plinovima u omotaču prosječna temperatura na zemlji je ugodna, i iznosi 15°C.

Problem može nastati ako atmosferska koncentracija oksidnih plinova naraste. Od početka industrijske revolucije koncentracija ugljičnog dioksida u atmosferi povećala se za 30%, koncentracija metana se udvostručila, a natrijeva se oksida povećala za 15%.
Ova povećanja utječu na zadržavanje topline u zemljinoj atmosferi.

Znanstvenici većinom vjeruju kako su sagorijevanje fosilnih goriva i druga čovjekova djelovanja glavni uzrok povećanja koncentracije ugljičnog dioksida i drugih stakleničnih plinova.

Klimatske promjene su jedan od najuzbunjujućih izazova koji potresaju svijet u 21. stoljeću. Proučavanja koja su se vodila posljednjih 50 godina donose nove i jače dokaze koji zahtijevaju odgovore. Klimatske se promjene događaju sada, a već je očekivano klimatsko zatopljenje u budućnosti veće nego što se predviđalo.

Većina istraživača o klimatskim promjenama se slaže kako se već suočavamo s neizbježnim povećanjem globalne temperature i kako je velika vjerojatnost da su klimatske promjene već nastupile.

Na međunarodnom savjetovanju IPCC1 1997. i 2000. godine, na kojem je sudjelovalo preko 2000 znanstvenika, upozoreno je kako je ljudsko djelovanje glavni uzrok klimatskih promjena.

Iznosim neke činjenice i dokaze o stvarnosti današnjeg svijeta:
- Prirodne se nepogode kao potresi, poplave, oluje, cikloni i suše svakim danom povećavaju i sve su češće i veće.
- Globalna temperatura može narasti za 5 stupnjeva u idućem stoljeću, ali povećanja u pojedinim područjima mogu biti znatno veća. Arktičke ledene kape su se znatno stanjile.

- Uništavanje šuma, koje proizvode kisik, povećano je za 20%. Time se uklanja i njihova mogućnost upijanja ugljika, čime čovjek znatno ubrzava klimatske promjene.
- Od Drugog svjetskog rata, broj motornih vozila u svijetu je porastao sa 40 miljuna na 680 miljuna. Motorna vozila znatno pridonose povećanju ugljičnog dioksida u atmosferi. U svijetu je zadnjih 50 godina potrošeno oko pola svjetskih neobnovljivih energetskih izvora i uništeno više od 50% šuma.
- Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da globalno zatopljenje svake godine dovodi do 150.000 smrtnih slučajeva, a do 2030. godine taj broj bi se mogao udvostručiti.. Klimatske promjene povećavaju broj osoba oboljelih od malarije.

Postoji veliki broj uzročnika globalnog zatpljenja. Globalno zatopljenje može biti uzrokovano prirodnim putem, ili ljudskim nemarom i nebrigom za zaštitu zadravlja i okoline koja ga okružuje.

1.1. PRIRODNI UZROCI KLIMATSKIH PROMJENA

Od prirodnih čimbenika, koji utječu na globalnu klimu, među najvažnijima su aktivnost oceana i oceanske struje. Oceani mogu konzervirati veliku količinu topline (ta njihova osobina je poznata kao oceanska toplinska inercija). Dva najpoznatija primjera utjecaja oceana na klimu su Golfska struja i fenomen "El Nino". Topla Golfska struja, koja teče od Meksičkog zaljeva duž istočne američke obale, pa do britanskog otočja i Skandinavije, čini klimu tih područja toplijom, nego što bi se očekivalo samo na osnovu njihovih geografskih širina.

Velike vulkanske erupcije mogu uzrokovati globalno zahlađenje, tako što materijal izbačen vulkanskom erupcijom (pepeo, vodena para, prašina i sumporni dioksid), sprječava sunčevu svjetlost da dopre do zemljine površine. Najveća poznata erupcija vulkana na Zemlji, bila je erupcija vulkana Toba, na otoku Sumatri, koja se dogodila prije 70.000 godina. Tom prilikom je u atmosferu izbačeno oko 900 kubnih kilometara materijala, što je izazvalo značajne promjene globalne klime. Procjenjuje se da je nakon te erupcije uginulo 75% biljaka na sjevernoj zemljinoj hemisferi.
Oblaci imaju velik utjecaj na klimu, zato što reflektiraju energiju sunčeve svjetlosti natrag u svemir. Kad ne bi bilo oblaka, prosječna temperatura na zemljinoj površini bila bi viša za desetak stupnjeva Celzija.

Konačno, promjene u zemljinoj orbiti i u nagibu zemljine osovine, a možda i varijacije sunčeve aktivnosti, također mogu uzrokovati globalne klimatske promjene.

1.2. ISPUŠTANJE STAKLENIČKIH PLINOVA

Do globalnog zatopljenja dolazi kada se koncentracija određenih plinova, poznatijih kao staklenički plinovi, posebno CO2 i klorofluorougljikovodici CFC (freon) , povećava u atmosferi, čemu je uzrok čovjekova i industrijska djelatnost. Glavni staklenični plin je ugljični dioksid (CO2) koji se stvara korištenjem ugljena, nafte i plinova, kao i uništavanjem šuma i šumskih površina. Natrijev oksid ispuštaju automobili i industrija, dok metan ispušta industrija i nastaje kao proizvod poljodjelske proizvodnje.

Freon, koji uveliko uništava ozonski omotač i pridonosi globalnom zagrijavanju, je stavljen pod Montrealski protokol .

Ugljični dioksid, freon, metan i natrijev oksid su plinovi koji zagađuju okolinu i nakupljajući se u atmosferi zaustavljaju sunčevu toplinu. Iako oceani i biljni svijet upijaju velike količine CO2, njihova sposobnost da djeluju kao "slivnici" prelazi njihove mogućnosti. To znači da svake godine, određena količina nakupljenih stakleničnih plinova ostaje u atmosferi i time povećava globalno zatopljenje.
„U zadnjih 100 godina, korištenje energije u svijetu je poraslo za 70%. Razvijene zemlje koriste 78% energije dobivene iz fosilnih goriva. Ovo uveliko stvara nesrazmjer koji pojedine zemlje osiromašuje, dok druge iz toga izvlače veliku dobit. Postotak korištenja obnovljivih energija (sunčeve, vjetra, biomase, vode) koje bi mogle odigrati značajnu ulogu u smanjenju korištenja fosilnih goriva, još uvijek je izuzetno mali, podjednako u razvijenim i nerazvijenim zemljama."

1.3. UNIŠTAVANJE ŠUMA

Deforestacija je pretvaranje šumskih područja u tlo bez stabala čime nastaju poljoprivredna tla ili urbani dijelovi svijeta, prostori popunjeni balvanima (ostacima stabala). Autohtone šume pokrivaju oko 21% Zemljine površine i od neprocjenjive su vrijednosti.

Strašan je podatak da je u 20. stoljeću, između 1960. i 1990. uništena jedna petina kišnih šuma. Ako se nastavi ovim tempom uništavanja šuma smatra se da bi tropske kišne šume mogle u potpunosti nestati do 2090. godne.

Deforestacija (zajedno s poplavama i sušama) je stvorila 25 miljuna "okolišnih izbjeglica" (što je 2005. predstavljalo 55% izbjegličke populacije na svijetu).

Nastojanja da se uspori deforestacija traju već stoljećima, pošto je poznato da ona može ugroziti ili čak uzrokovati raspad društva i ekosustava.

Uništavanjem šuma se smanjuje apsorbiranje ugljika što dovodi do povećanja ugljika u atmosferi za 20%. Time se mijenja mjesna mikroklima i hidrološki slijed, što utječe na plodnost zemlje.

2. POSLJEDICE GLOBALNOG ZATOPLJENJA

Porast morske razine će imati razarajući učinak na stanovništvo koje živi u područjima izrazito male nadmorske visine. U mnogim će zemljama biti ugrožena gusta naselja na obali i uz rijeke. Poplavama i sušama će posebno biti ugrožene siromašne zemlje. Računa se kako će tri četvrtine svjetskog stanovništva biti ugroženo poplavom ili sušom.

Grafikon 2. Porast morske razine

Siromašne će zemlje najviše osjetiti posljedice klimatskih promjena, kako zbog svog geografskog položaja tako izbog nedostatka sredstava za prilagodbu promjenama.

Ljudska, i druga bića na planeti, već osjećaju posljedice klimatskih promjena. Znanstvenici ukazuju na količinu i žestinu ugrožavanja i navode primjere toplotnih udara, povećanja i širenja tropskih bolesti sjevernije i južnije od ekvatora i porast nezdrave prehrane.

„Ukoliko se ništa ne poduzme oko smanjenja količine ispuštanja stakleničnih plinova slijedećih 50 godina, godišnji će troškovi učinka globalnog zagrijavanja iznositi i do 300 miljardi US$. Ako naši političari i oni koji stvaraju politiku ne reagiraju sada, svjetska ekonomija i privreda će doživjeti ozbiljan pad jer su proteklih deset godina prirodne nepogode koštale 608 miljardi $."

U siječnju je 2001. godine u Maroku održana sedma konferencija Ujedinjenih Naroda za konvenciju o klimatskim promjenama. UNEP*-ovi su predstavnici upozorili kako će zbog globalnog zagrijavanja proizvodnja hrane, kao što je žito, riža i kukuruz, pasti za 30% u sljedećih 100 godina. Postoji bojazan kako će poljodjelci biti primorani seliti u planinska hladnija područja, čime bi se opet ugrozile šume i životinjski svijet. To bi dakako utjecalo i na količinu i kvalitetu pitke vode

Nove nam spoznaje pokazuju kako se velik broj seoskog stanovništva u zemljama u razvoju već suočava s glađu i neishranjenošću. Zbog ugroženosti prirodne okoline u svijetu već postoji 25 tisuća izbjeglica.

Do postojećeg stanja na zemlji je dovela prevelika potrošnja 1/3 dijela svijeta u kojem živi 20 % bogatog stanovništva koji koristi 86% svjetskih prirodnih bogatstava, a ne zbog 2/3 dijela svijeta u kojem živi 80% siromašnog stanovništva.

2.1. OZON I OZONSKE RUPE

Ozon je plavičasti plin koji je štetan za udisanje. Sastavljen je od tri atoma kisika.
Različite vrste ultraljubičastog zračenja koje proizvodi Sunce konstantno proizvode i uništavaju ozonske molekule. Normalno, proizvodnja i razaranje balansira tako da je količina ozona u bilo kojem datom vremenu dosta stabilna.

Šta je to ozonski sloj?

Ozonski sloj je jedan gigantski zaštitni kišobran stvoren od sloja ozona koji obavija Zemlju. Taj sloj je debljine oko 20 kilometara, a nalazi se na 15-35 km iznad Zemljine površine u gornjoj atmosferi (stratosferi).

Slika 2. Ozonski sloj

Ozon se nalazi u svim slojevima atmosfere, a najviše ga je u stratosferi oko 90%. Čak i mala koncentracija ozona igra značajnu ulogu. Ultraljubičasto zračenje može oštetiti ćelije živih organizama, ljudi, životinja i biljaka. Male doze ovog zračenja rezultiraju kao opekotine od Sunca, dok veće doze mogu izazvati katarakte ili rak kože, a mogu utjecati i na rast biljaka.

Nalik na dobre sunčanice, ozonski sloj djeluje kao prirodni filter, blokirajući većinu štetnih ultraljubičastih Sunčevih zraka.

Razaranje ozona uzrokovano je kompleksnim kemijskim reakcijama uključujući klor i brom, mada se mala količina ovih elemenata prirodno nalazi u stratosferi - npr. klor proizvode vulkanske erupcije . Najveće uništenje ozona uzrokovale su u zadnjih 20 godina kemikalije koje su proizveli ljudi.

2.1.1. OZONSKE RUPE

Ozonske rupe su geografski ograničene pojave smanjivanja ozonskog sloja u atmosferi. Prvi puta su otkrivene u 1970-tim, i to u južnoj hemisferi. Ozonski sloj je dio stratosfere na visini od 12 - 50 km. Uzroci pojave ozonskih rupa su sporne. Neki naučnici tvrde da su to prirodne pojave, dok drugi tvrde da je čovjek uzrok toga. Bilo kako bilo ozonske rupe utjeću na porast temperature na Zemlji.
U skladu sa mišljenjem da čovjek izaziva nastanak ozonskih rupa, navodi se da one nastaju i zbog čovjekova utjecaja na okolinu i korištenja stakleničkih plinova u industriji.
Ti plinovi doprinose uništavanju zemljinog ozonskog omotača i zbog toga na površinu pristiže veća koncentracija pogubnih ultraljubičastih zraka sa Sunca.

Slika 3. Ozonska rupa nad Antartikom

Iako su gotovo sve države, članice Ujedinjenih nacija tokom 1990-tih smanjile ili potpuno obustavile upotrebu stakleničkih plinova, zbog "zakašnjelog" efekta djelovanja još najmanje nekoliko desetljeća će biti prisutan fenomen pojave ozonkih rupa. Pretpostavlja se da će čovjekov utjecaj na ozonske rupe ispuštanjem stakleničkih plinova nestati negdje oko 2050. godine.

2.2. EFEKT STAKLENIKA

Zagrijavanje atmosfere posljedica je djelovanja stakleničkih plinova. Postoji razlika između prirodnog i antropogenog stakleničkog učinka.

Prirodni staklenički učinak održava na Zemlji srednju temperaturu od 14 C°, a time i uvjete koji ludskim bićima omogućuju da prežive.

Antropogeni staklenički učinak javlja se zbog povećane koncentracije stakleničkih plinova te dodatno zagrijava atmosferu. Time je prirodna ravnoteža narušena.

2.3. TOPLJENJE LEDENJAKA

Zatopljenje u Alpama već je počelo, prosječna temperatura Alpa porasla je od 1985. do 2000. god. za stupanj, više nego u posljednjih 90 godina. Usporedbe radi; za cijeloga prošlog stoljeća ta je temperatura u svijetu porasla 0,6 do 0,7 stupnjeva. Topljenje ledenjaka od 1850. godine , primjerice u Švicarskoj, iznosi 25 posto. Istraživanje o klimatskim promjenama na Alpama, predstavljeno u Beču, u okviru programa
"Science-Events", pokazuje da bi se alpski ledenjaci do 2030. godine mogli otopiti za četvrtinu količine koja je postojala 1850. godine.

Slika 4. MOUNT HOOD (OREGON), SAD.

Gornja slika prikazuje planinu u studenom 1984. god., a donja slika nastala je točno 22 godine nakon toga. Led i snježna područja na vrhu uočljivo su se povukli.

Po procjenama IPCC-a (Intergovermental Panel on Climate Change) očekuje se do 2100. godine mogući pad tih vrijednosti na pet posto, a to znači da bi Europa time izgubila svoj najveći rezervoar pitke vode. Očekivano zatopljenje za tri stupnja do 2050. godine u Alpama će nastupiti prije. Ono će srednju vrijednost snježnoga pokrova stanjiti za 300 do 500 metara, što znači da ispod visine od 1200 metara zimi više neće biti snježnoga pokrivača. Broj će se tih područja, kako pokazuje istraživanje, prepoloviti, a to će imati i utjecaja na turizam. Na nadmorskim visinama os 1.200 do 1.500 metara snjega će biti jedan do dva mjeseca manje.

Ta je prognoza rezultat interdisciplinarnog istraživanja pod nazivom "Globalna promjena okoline u alpskoj regiji", koju je objavio profesor dr. Karl Steiniger. Naravno, u takvim okolnostima valja očekivati manje oborina. Bit će više kiše nego snijega, a to znači da će vode i brže otjecati. Električne centrale morat će se drukčije ustrojiti, voda drukčije akumulirati, a opasnost od poplava će se povećati. Što se pak naselja tiče, "bolje" će biti da budu u višim predjelima s uspostavljenom zaštitom protiv prirodnih nepogoda. Da bi to ostvarili, Austrijanci će morati računati s desecima milijardi Eura. Samo održavanje osnovnog standarda glede sigurnosti stajat će godišnje oko 100 milijuna.

Slika 5. Pasterze glečer u Austriji slikan 1875. i 2004. godine.

2005. godine, na Antarktici zabilježeno je najgore topljenje leda u posljednjih 30 godina. Ekipa stručnjaka mjerila je nakupine snijega i njihovo topljenje na Antarktici i Grenlandu od listopada 1999. godine do listopada 2005. godine. Veliki ledeni blokovi polako tonu u moru oko Antarktike, povećavajući opasnost porasta razine svjetskih oceana.

2.4. POVEĆANJE BROJA PRIRODNIH NEPOGODA

Toplotni valovi, oluje, poplave i suše, ubijaju destine tisuća ljudi svake godine. Prirodne katastrofe kao što su visoke temperature, suše, poplave, potresi i druge nesreće pogodile su od 1990. godine 42 miljun ljudi, od čega je smrtno stradalo 98.119, pokazuje Europska baza podataka o hitnim kriznim stanjima (EM-DAT). Procijenjena je i šteta od oko 168 milijardi dolara.

Visoki temperaturni val koji je 2003. zahvatio zapad Europe, bio je uzrokom smrti oko 30.000 ljudi, najviše u Francuskoj i Njemačkoj. U poplavama 1990. izgubilo je život 3.593 ljudi.

U požarima na Sredozemlju od 1990. je smrtno stradalo 228 osoba, dok je njih oko 300.000 pretrpjelo neku štetu. U potresu u Turskoj 1999. godine poginulo je oko 18.000 ljudi, a posljedicama je pogođeno oko dva miljuna. Najzad, od 1990. u europskoj regiji registrirano je 600 velikih industrijskih, odnosno tehnoloških incidenata u kojima je poginulo 17.000 ljudi, da se o inim posljedicama i ne govori.

2.4.1. POVEĆAN BROJ URAGANA

Velike monsunske kiše u sjevernoj su Indiji, Nepalu i Bangladešu prouzročile snažne poplave u kojima je stradalo oko dvije tisuće osoba. Ipak, najveću su materijalnu štetu poplave napravile u Kini. Usto, na kojekakve načine negativno su utjecale na život više od 100 miljuna ljudi.

Rast prosječne temperature zraka utjecao je i na broj uragana. Za atlantske sezone uragana podignulo se 15 jakih tropskih oluja. Devet oluja preraslo je u uragane, od kojih je čak šest proglašeno izrazito snažnima.

U novoj 2010. čovječanstvu neće biti ništa bolje. Broj poginulih će rasti, materijalna šteta bit će još veća, a trpjet će i životinjski te biljni svijet. Sve dok se ne smanji emisija štetnih stakleničkih plinova, koja potiče globalno zatopljenje, jednu od najvećih prijetnji civilizaciji.

3. SPORAZUMI VEZANI ZA GLOBALNO ZATOPLJENJE

Da bi se spriječilo daljnje štetno djelovanje globalnog zatopljenja, efekta staklenika, širenje ozonskih rupa, porast morske razine i dr., donešeni su zakoni u obliku sporazuma o zaštiti ozonskog omotača. Najznačajniji sporazumi su oni koji su donešeni u Kyotu i Montrealu.

3.1. KYOTO SPORAZUM

Kyoto sporazum je sporazum na kojem su se razvijene zemlje dogovorile da će smanjiti ispuštanje plinova štetnih po ozonski sloj za 5.2% u usporedbi sa 1990 godinom. To je protokol Ujedinjenih Naroda (UNFCCC- United Nations Framework Convenction on Climate Change) koji je usvojen u Rio de Janeiru 1992. U Kyotu je samo unaprijeđen (neke tehničke sitnice i slično). Protokol predviđa da razvijene zemlje moraju platiti i osigurati tehnologiju nerazvijenima da spriječe promjenu klime. Ali protokol isto tako predviđa i kvote proizvodnje CO2, tako da neke razvijene zemlje mogu kupovati kvote od nerazvijenih kako u teoriji ne bi usporili svoj razvoj, u praksi se takvo ponašanje "velikih" zemalja često poistovjećuje s neokolonijalizmom.
Politika koju u slabo razvijenim zemljama, i u bivšim kolonijama vode imperijalističke zemlje posredstvom tzv. ekonomske „pomoći" koja se dodjeljuje sa svrhom da se te zemlje zadrže u stanju zamasakrirane političko-ekonomske zavisnosti.
smatraju restrikcijskim, a neke nerazvijene neokolonijalističkim. Budućnost sporazuma iz Kyota je nesigurna poglavito zbog američkog odbacivanja.

Da bi postao valjan sporazum iz Kyota mora ratificirati barem 55 zemalja, koje su odgovorne za 55% emisije CO2 iz 1990. godine. Kako je američki predsjednik Bush povukao SAD ("najveći svjetski zagađivač" odgovoran za preko 33% emisije ugljičnog dioksida ) iz protokola, te ga ocijenio "štetnim za američke gospodarske interese" EU nagovara ostale zemlje (poglavito Rusku federaciju sa 17.4% emisije CO2) da ratificiraju sporazum. Trenutno je sporazum ratificiralo 119 zemalja, odgovornih za oko 44.07% emisije CO2

3.2. MONTREALSKI PROTOKOL

Nakon što je postalo jasno da freoni prorjeđuju ozonski sloj 1987. god. potpisan je Montrealski sporazum. Njime je propisano smanjenje proizvodnje freona za 50%. Ubrzo se uvidjelo da takvo smanjenje nije dovoljno.

Pocetkom 1990-ih Montrealski protokol je izmijenjen. Zatraženo je da se do 2000. god. u potpunosti obustavi uporaba freona. Bude li se svijet pridržavao sporazuma, potpuno zacjeljenje ozonskog omotaca predvidja se oko 2050. god.

Danas Montrealski protokol broji 184 zemalja članica, od čega su 122 zemlje, s niskom potrošnjom freona i halona. Zemlje s velikom potrošnjom ovih tvari, pretežno razvijene zemlje, ukinule su potrošnju freona i halona.

4. UTJECAJ NA ŽIVOT NA ZEMLJI

Globalno zatopljenje, zbog kojega biljke sve ranije cvatu, a ptice sve ranije grade gnijezda, mijenja navike i ponašanje stotina vrsta biljaka i životinja širom svijeta.

Ostvare li se predviđanja, rezultati globalnoga zatopljenja u idućem stoljeću mogli bi biti strašni za vrste koje su već izgubile stanište, objavio je časopis "Nature". Znanstvenici kažu da studije, utemeljene na prijašnjim istraživanjima u Sjevernoj Americi i Europi, najavljuju izumiranje životinjskih i biljnih vrsta tijekom idućih desetljeća jer će ih porast temperature prisiljavati na suočavanje s gubitkom staništa i s novim prirodnim neprijateljima.

Alastair H. Fitter, profesor biologije sa Sveučilišta u New Yorku, rekao je da su biljke i životinje već pogođene globalnim zatopljenjem, iako je temperatura Zemlje u prošlom stoljeću porasla za samo 0,5 stupnja celzija. "Studije pokazuju da priroda već odgovara na klimatske promjene, iako su one tek počele, a najgore tek dolazi", rekao je Fitter.
Po podacima UN-a, temperatura Zemlje bi, zbog taloženja štetnih plinova u atmosferi, u idućem stoljeću mogla porasti za gotovo 5,8 stupnjeva celzija. Dvije su skupine znanstvenika odvojeno pregledale stotine objavljenih radova o promjenama broja i ponašanja životinjskih i biljnih vrsta, za koje se pretpostavlja da su uzrokovane globalnim zatopljenjem.

Utvrdili su utjecaj zatopljenja na stotine vrsta, od insekata preko ptica do sisavaca, pa čak i onda kada su isključili druge čimbenike, poput gubitka staništa. Znanstvenici ocjenjuju da su rezultati njihovih analiza, uz otapanje ledenjaka i zagrijavanje oceana, dodatni dokaz da globalno zatopljavanje ugrožava život na Zemlji.

Globalne temperature mogle bi narasti za samo dva desetljeća do kritične granice koja bi mogla pokrenuti opasne poremećaje u klimi planete Zemlje, tvrdi svjetska organizacija posvećena zaštiti okoliša. Arktička regija se najbrže zagrijava, topeći polarne ledenjake, što prijeti izumiranju polarnih medvjeda do kraja stoljeća.
Globalne temperature su do sada, od 1750., porasle za oko 0.7°C. Klimatski modeli ukazuju na to da bi tijekom ovoga stoljeća moglo doći do povišenja temperature za više od 5°C. Osim toga, primijećen je porast morske razine od 15 pa čak do 90 centimetara.

ZAKLJUČAK

Kriza okoliša je kriza osnovnih životnih vrijednosti. Kako bi svijet gledali na drugačiji način, trebamo mijenjati sebe. Uz promjene koje možemo napraviti u svom svakodnevnom životu, još je važnije promijeniti politiku na nacionalnoj i međunarodnoj razini. Time se podrazumijeva da bi poziv na ekološke promjene trebao produbiti naše razumijevanje klimatskih promjena i ekoloških problema. Izobrazba je nužno potrebna. Ne samo kako bi se upozorilo na ono što ugrožava naš planet, već i kako bismo otkrili bit svog postojanja. Stvarni ekološki integritet može biti postignut samo zajedničkim naporom svih nas.

Utjecaj klimatskih promjena na zdravlje će biti teško zaustaviti u narednih nekoliko godina ili desetljeća. Ipak, mnogi od ovih mogućih utjecaja mogu se izbjeći ili kontrolirati. U zdravstvenom sektoru i drugim relevantnim sektorima utvrđene su mjere za smanjenje izalganja klimatskim promjenama i njihovom utjecaju. Na primjer, kontrola vektora, smanjenje zagađenosti od prometa, efikasno iskorištavanje zamljišta i menađment voda su dobro poznate i provjerene mjere koje mogu pomoći. Na primjer, povećano korištenje bicikla i sredstava javnog prijevoza umjesto upotrebe osobnih automobila u industrijskim zemljama smanjiti će emisiju plinova koji dovode do efekta staklenika. Na taj način će se, također, poboljšati kvaliteta zraka i postići bolje respiratorno zdravlje stanovništva i smanjiti broj preranih smrti. Povećana fizička aktivnost tokom vožnje bicikla i pješačenja može rezultirati smanjenjem gojaznosti, a samim tim i smanjenom incidentom bolesti koje su uzrokovane gojaznošću. Što se ove mjere prije poduzmu, biti će i veći njihov utjecaj na javno zdravlje.

LITERATURA

Svi izvori informacija su sa interneta te sa internet enciklopedije Wikipedije

Čovjek kao pojedinac u zajednici može učiniti tri stvari:

1. RECIKLIRANJE
• Preispitati potrošačke navike. Kupovati i koristiti samo ekološki
pakirane proizvode. Tražiti deterdžent, sapun i sredstva za čišćenje koja nose ekološki znak.
• Reciklirati sve što se može reciklirati: plastika, ostaci voća i povrća, papir, karton, staklo i konzerve.

2. SMANJIVANJE
• Potrošnje vode
• Korištenja automobila
• Ispuštanja freona
• Paljenje nerecikliranih tvari
• Ispuštanje freona
• Smanjiti potrošnju električne energije ...

3. PODSJEĆANJE (vlasti, ljude koje susrećemo u svakodnevnom životu

VAŽNI DATUMI U VEZI SA EKOLOGIJOM:
• 22. ožujka - Međunarodni dan voda
• 22. travnja - Dan planete Zemlje
• 22. svibnja - Međunarodni dan biološke raznolikosti
• 5. lipnja - Svjetski dan zaštite okoline
• 17. lipnja - Međunarodni dan borbe protiv isušivanja tla
• 16. rujna - Dan zaštite ozonskog omotača

 preuzmi seminarski rad u wordu » » »

Besplatni Seminarski Radovi

SEMINARSKI RAD