AKTUELNI PROCESI TRANZICIJE I GLOBALIZACIJE

Dokaze globalizacije mozemo vidjeti na svakom koraku: kod kuce, na radnom mjestu, u velikim robnim kucama, u novinama i poslovnim zurnalima, u mjesecnim vladinim statistikama, i u akademskoj literaturi. Ne smijemo zaboraviti ni dogadjanja u Sietlu pocetkom 1999. godine, koja su okupirala udarne vijesti svih globalnih medija. Protivnici WTO-a i globalizacije koji su se culi u Sietlu, ali nesto kasnije i u Davosu ( World Economic Forum ) i Bangkoku ( UNCTD ) te nedavno u Pragu ( IMF, WB ), i Buenos Airesu isticu da je aktuelni sistem svjetske trgovine nedemokratski, te da mehanizmima i trendovima globalne razmjene upravlja iskljucivo materijalni interes umjesto zelje i nastojanja za dobrobit privrednog napretka uzivaju svi, a ne samo bogati dio svijeta. Oni u globalizaciji vide zavjeru bogatih zemalja i multinacionalnih kompanija za koje tvrde da krse ljudska prava jer degradiraju zivot, izmedju ostalog izazivanjem masovne nezaposlenosti i usadjivanjem beznadja, unistavaju okolis, zatiru sve koji unistavaju njihove interese i profite i , sto je najgore, prisiljavaju siromasne da ostanu siromasni.
Zagovornici slobodne trgovine i globalizacije, naprotiv, isticu da je slobodna trgovina najzasluznija za svjetski privredni napredak i prosperitet i da njezini pozitivni ucinci svakako imaju prevagu nad onim negativnim. No, sudeci prema iskazanom nezadovoljstvu poglavito siromasnih zemalja i brojnih nevladinih organizacija, fritrederi jos uvijek nisu dovoljno uvjerljivi, pa cak i kada obecavaju da ce globalnoj ekonomiji dati ljudsko lice. Jer, evidentno je da je profit jos uvijek ispred interesa zastite okolisa i ljudskog zdravlja, te interesa obicnog covjeka.
Kao sto se iz uvoda moze i zakljuciti, u ovom radu ce se posebno izucavati prednosti i nedostaci globalizacije, sa svim njenim pratecim efektima na razvijene i zemlje u razvoju.

1. FENOMEN GLOBALIZACIJE

Začeci globalizacije

Od 1950. do 1980. godine zemlje u razvoju su biljezile brze stope rasta nego sto su bile stope rasta razvijenih zemalja u periodu njihove industrijske revolucije. Kao rezultat toga zemlje u razvoju su povecale svoje ucesce u svjetskom bruto drustvenom proizvodu sa 15% u 1960. na 22% u 1985. godini. U istom periodu mnoge od tih zemalja su postale aktivne ucesnice u sirenju i dinamiziranju globalnog sistema trgovine. U 1965. godini njihovo ucesce u svjetskom izvozu industrijskih proizvoda je bilo svega 7%, da bi 1985. godine ono bilo povecano cak na preko 16%. Neosporno, da je kroz poziciju zemalja u razvoju moguce uvidjeti rastucu dinamicnost i medjuzavisnost svjetskog trzisnog ambijenta.
Posleratni period, misli se na onaj poslije Drugog svjetskog rata, razvoja svjetske privrede u cjelini karakterisu vrlo dinamicne strukturne promjene, kako u sferi proizvodnje, tako i u trzisnoj poziciji pojedinih zemalja. Globalna privredna kretanja su bila pracena znatno brzim rastom svjetske trgovine od rasta svjetske proizvodnje. Vec uocene tendencije i prognoze govore da se mora racunati sa najpovoljnijim kretanjima i nizim stopama rasta. U takvim i ocekivanim kretanjima, marketing bi uz tehnologiju i kapital trebao da odigra jednu od kljucnih uloga u borbi za adekvatno mjesto u medjunarodnoj podjeli rada i zadovoljavajucu trzisnu poziciju u svijetu. Bez razlike na odredjene strukturne i trzisno – prostorne promjene, dominacija industrijski razvijenih zemalja se nije dovodila u pitanje. Njihovo ucesce u ukupnom svjetskom uvozu se u periodu od 1950. godine permanentno odrzavalo na nivou od oko 66%, dok im je ucesce u svjetskom izvozu imalo blage oscilacije nanize ( od 67% do 63% ).
U uslovima savremenih trzisnih i tehnoloskih promjena, tesko je i zamisliti buducnost svjetske privrede bez najaktivnije uloge razvijenih zemalja. Onako kako razvijene industrijske zemlje budu uspjele da nadju rjesenja za svoje unutrasnje teskoce prilagodjavanja nastalim promjenama, umnogome ce se odvijati i njihova angazovanost na trazenju rjesenja za ostala otvorena pitanja savremene svjetske privrede. Orjentacija na maksimiranje svojih tekucih interesa, ne sagledavajuci posljedice sopstvenih poteza na dugorocan razvoj svjetske privrede – bila bi strategija sa samoogranicavajucim dejstvom. Racunajuci na cinjenicu da su razvijene zemlje navikle da razmisljaju o dugorocnim aspektima sopstvenog rasta i razvoja, za ocekivati je aktivniju ulogu nerazvijenih zemalja ( posebno tzv. Novoindustrijalizovanih, ciji ce se broj svakako povecati ), kao i istocno – evropskih zemalja, sa svojim kvalitativno novim odnosom prema svjetskom trzistu i medjunarodnoj trgovini. Za medjunarodnu trgovinu se moze reci da je stara koliko i ljudska civilizacija. Pojedini narodi su od samog pocetka ispoljavali potrebu da trguju izmedje sebe ( Kinezi sa Mongolima, Asteci sa Majima, Rimljani sa Egipcanima, Americki indijanci sa Kolonistima i sl. ). Trgovina se vrlo dinamicno razvijala, najprije kroz primitivno – naturalne forme, zatim kroz kolonijalni i imperijalni okvir, da bi poto dobila svoj tradicionalni izraz robno – novcane i interesne razmjene na principima komprativnih razlika i komparativnih prednosti. Struktura ponude i struktura traznje u pojedinim dijelovima svijeta je bila vrlo razlicita, te su neekvivalentnost i neravnopravnostpostali prirodni i normalni principi po kojima se dugo vremena odvijala medjunarodna razmjena izmedju Sjevera i Juga, istoka i Zapada. Druga polovina proslog vijeka je karakteristicn po razbijanju tradicionalnih principa i tradicionalnih okvira medjunarodne trgovine. To je posebno karakteristicno za period 1960-tih godina. Od tada se ulazi u eru naglasene proizvodne diversifikacije u tokovima svjetske privrede, velikih tehnoloskih transfera, povecanog seljenja i preplitanja faktora proizvodnje, pojave novih aktivnih ucesnika n svjetskom trzistu, kao i razvijanja novih i nekonvencionalnih formi medjunarodnog poslivanja. Taj period mozemo oznaciti kao period internacionalizacije internacionalnog biznisa. Pocetni impuls i razvojni ton tom procesu su neosporno dali najjaci predstavnici americke privrede. Za period 60-tih godina se otuda sa pravom kaze da predstavlja godine “americkog izazova” i naglasene dominacije americkih kompanija. Medjutim, dinamicnost svjetskog trzista i medjunarodne marketing prakse se upravo ogledaju u tome sto se ne moze racunati na prednost stecenih pozicija u dugom roku. Vec sledece dekade ce pokazati da je na svjetskom trzistu sve podlozno promjenama. Relativni parametric konkurentske snage i trzisnog polozaja dobijaju sve vise na validnosti u odnosu na apslolutne pokazatelje.
Pazljivija analiza medjunarodnih trzisnih tokova ukazuje na to da se svaka dekata moze tretirati kao poseban strategijski period u strukturno – razvojnom pogledu. Radi se o dovoljno dugom periodu u kome dolazi do znacajne promjene medjunarodne klime,l kako u pogledu strukture ucesnika, tako i u pogledu trzisnog potencijala i atraktivnosti pojedinih formi medjunarodnog poslovanja. Osvrnucemo se na osnovne strukturno – razvojne karakteristike koje su znacajno uticale na razvoj medjunarodnog biznisa u poslednjih nekoliko decenija.
U periodu 70-tih godina zemlje OECD su imale dominantnu ulogu u medjunarodnoj trgovini. Na njih je otpadalo oko dvije trecine svjetske trgovine. Na listi najvecih uvoznika SSSR, kao i zemlje van OECD, se nalazila tek na 15. mjestu, ana listi najvecih izvoznika na 13. mjestu. Sve ispred su bile zemlje OECD. To je bio period visoke vrijednosti dolara u odnosu na ostale valute, te su americke firme vise favorizovale direktne investicije u inostranstvu u odnosu na izvoz.
Japanske i njemacke firme su ispoljavale vecu sklonost ka izvozu nego investicionim oblicima medjunarodnog poslovanja, dok su se firme iz Velike Britanije nalazile negdje izmedju. U poslovnom pogledu preovladjivao je individualni pristup pri ukljucivanju u tokove medjunarodnog biznisa. Preduzeca su uglavnom istupala samostalno i ispoljavala veoma malu sklonost ka povezivanju i kooperaciji. Kada je do toga dolazilo, te veze su uglavnom uspostavljane na vertikalnoj liniji, tj. glavni partneri za zajednicka ulaganja i licencne aranzmane su bili inostrani distributeri i trgovinska preduzeca.
Tokom poslednje decenije proslog vijeka dolazi do znacajne izmjene globalnih odnosa i globalne trzisne klime. Medjunarodni monetarni sistem karakterise neizvjesnost i plivajuci kurs glavnih valuta. Zbog hronicnog deficita kod mnogih zemalja dolazi do naglog razvoja barter i countertrade aranzmana. Na listi 20 najvecih uvoznika na 10-to mjesto dolazi Kina, a tu su jos i Juzna Koreja, Singapur i Tajvan. Dakle, to je bio period otvaranja novih trzista. Lista 20 najvecih izvoznika pokazuje da dolazi do nove konkurencije na svjetskom trzistu: Hong Kong (12. mjesto), Juzna Koreja (14. mjesto), Tajvan (18. mjesto), Singapur (20. mjesto), Spanija (19. mjesto), Meksiko (20. mjesto). Globalne trzisne promjene uticale su i na stvaranje novog poslovnog ponasanja pojedinih firmi. Najvecu ofanzivu i afirmaciju ispoljavale su japanske firme. Dolazi do pojave multinacionalnih kompanija sa periferije, iz zemalja kao sto su Juzna Koreja, Tajvan i druge. Konkurencija postaje mnogo vise globalnog i medjunarodnog karaktera. Preduzeca sada koriste sve raspolozive oblike ulaska na inostrana trzista. Dolazi do mnogo veceg koristenja kooperativnih ulaganja ili strategijskih alijansi u raznim oblicima. Firme koje medjusobno konkurisu i poticu iz razlicitih zemalja sada zajednicki djeluju u proizvodnji, razvoju proizvoda, osvajanju odgovarajucih formi medjunarodnog poslovanja, razvoju sistema distribucije, promociji, kreiranju imidza, uslugama i sl.
Na rastucu internacionalizaciju medjunarodnog poslovanja poslednjih dekada snazan uticaj su imali sledeci faktori:
1. Konkurencija koja je postajala sve ostrija i sve vise medjunarodnog karaktera, dolazeci cak i iz zemalja treceg svijeta
2. Tehnoloske promjene, koje su postajale i rapidnije i skuplje, sto je uticalo na to da su pojedinacne firme vrlo tesko ili uopste nisu mogle da razvijaju nove proizvode
3. Povecane barijere ulaska na pojedina trzista su postale logicna posljedica visih i ostrijih konkurentskih standarda
4. Veci znacaj ekonomije obima pri dostizanju zeljenog nivoa medjunarodne konkurentnosti

1.2. Globalizacija tržišta i globalna konkurencija

Posljednjih godina pojavljuje se sve veci broj radova i istrazivanja vezanih za najnovije tendencije i promjene na svjetskom trzistu. Kigan (Keegan) razmatra uticaj proslih i sadasnjih trzisnih promjena na buduci razvoj medjunarodne trgovine. Teodor Levit (Theodore Levitt), polazeci od potrebe globalizacije marketinga, sugerise da ce preduzece morati da prilazi svijetu kao jednom velikom trzistu, ignorisuci povrsne regionalne i nacionalne razlike .
Ova istrazivanja pokazuju da u svijetu dolazi do naglasenog relativizovanja nacionalnih granica. Tradicionalna podjela na lokalna, regionalna, nacionalna i medjunarodna trzista postaje sve manje relevantna. Cak preovladjuju shvatanja da danas skoro ne postoje trzista cisto nacionalnog karktera. Doslo je do visoke medjuzavisnosti svijeta pod pritiskom razvoja proizvodnih snaga, komunikacija, transportnih sredstava i konkurencije po tom osnovu. Danas je vec sasvim izvjesno da nijedno trziste ne moze da se razvija izolovano i u vakumu. U buducnosti ce moci sve manje. insistiranje na lokalno zatvorenim i kontrolisanim trzistima (opstinskim, zavicajnim, regionalnim, republickim) je u direktnoj suprotnosti sa konceptom otvorene trzisne privrede i savremenim trzisnim trendovima i globalnim razmjerama.
Globalizacija trzista predstavlja fenomen novijeg datuma. Radi se o savremenom procesu koji stvara nove pretpostavke za uspjesno poslovanje u medjunarodnim okvirima, i po kome odredjene industrije i preduzeca svoju perspektivu rasta i razvoja vide jedino u svjetskim razmjerama. Svijet postaje jedinstveno trziste i u skladu sa njegovim ukupnim potrebama biva mogucekoncipirati i organizovati svoje aktivnosti. Moze se reci da je globalizacija trzista dosla kao logicna posljedica vrlo dinamicnog razvoja medjunarodne trgovine u posljeratnom periodu. Dolazi do povoljnijih mogucnosti kombinovanja faktora proizvodnje u medjunarodnim razmjenama. Uz sve slobodnije kretanje kapitala, rada, ideja i informacija, postaje vrlo znacajno i aktuelno upozorenje Levita da dva vektora danas uoblicavju svijet: tehnologija i globalizacija.
Paralelan rast globalizacije trzista i poslovanjauz naglasene protivrjecnosti na relacijama:
1. Razvijene i nerazvijene zemlje
2. Unutar grupacija razvijenih zemalja (tj. izmedju Japana, EU i SAD-a)
3. izmedju industrijski razvijenih i istocno evropskih zemalja,

Odrazava svojevrsnu nadmoc savremene tehnologije, kapitala i sve veceg ujednacavanja trzisnih zahtjeva (savremenih potreba covjeka), nad drzavnom regulativom pojedinih zemalja i njihovih grupacija.Nadmoc poslovnih i razvojnih poliga i faktora, smatramo progresivnijom varijantom za covjecanstvo, jer nadmoc politickog faktora, drzavne regulative i protekcionizma moze da vodi samo vecoj podjeljenosti svijeta.
Najcesce asocijacije na pojam globalizacije su – poslovanje sirom svijeta i polovanje na isti nacin svuda. Medjutim, proces globalizacije ne uslovljava potpunu standardizaciju, niti podrazumjeva nuzno pokrivanje cijelog svjetskog trzista. Proces globalizacije, prevashodno doprinosi stvaranju novog nacina poslovnog razmisljanja i novih strategijskih pretpostavki za uspjesno poslovanje. Ne radi se o uniformnom i jednoznacnom procesu, koji bi uslovljavao unaprijed date i jedino moguce odgovore. Nema totalne globalizacije trzista, niti totalnih globalnih strategija. Postoje procesi trzisnog priblizavanja, trzisnog prelivanja efekata i ujednacavanja trzisnih zahtjeva u najsirim svjetskim razmjerama. Bila bi to svojevrsna poslovna i marketinska myopia, kada preduzeca u takvim uslovima ne bi bila vodjena “sinergijom” kao bitnim poslovnim ciljem, i ostvarivanjem ekonomije obima gdje god je to moguce. Radi se o ogromnom poslovnom izazovu, na koji je moguce reagovati i odgovoriti na vrlo razlicite nacine. Pri trazenju adekvatnog odgovora, akcenat se stavlja na kreiranje strategijske i konkurentske prepoznatljivosti u sto sirim trzisnim razmjerama, ne bjezeci od neophodnih i plodotvornih lokalnih prilagodjevanja.
izdvajamo dvije bitne posljedice procesa globalizacije: pojava sve agresivnije konkurencije globalnog karaktera i opasnost od uske trzisne identifikacije. Globalnu konkurenciju karakterise ponuda proizvoda visokog kvaliteta i pouzdanosti, uz prihvatljive cijene koje rezultiraju i snizenjem troskova proizvodnje. Time se razbija tradicionaln predstva o direktnoj povezanosti nivoa kvaliteta i visine troskova. Ovo je moguce postici jedino uz sirenje trzisnog horizonta pri planiranju strategije rasta i razvoja. i ona preduzeca koja nemaju medjunarodnih trzisnih ambicija, morace da razmisljaju o svjetskim tendencijama u razvoju djelatnosti kojoj pripadaju. Globalna konkurencija je mnogo ostrija i uocljivija. Moze da se poredi sa globalnom igrom saha. Globalni konkurenti su vidljivi i prepoznatljivi, nema ih mnogo i nastoje da blokiraju kretanja jedan drugom na kljucnim trzistima ili oko njih. Pojavno izgleda da je pracenje konkurenata vaznije od zelja potencijalnih potrosaca. Medjutim, nema veceg interesa za potrosaca od toga da se pojedini konkurenti medjusobno i vrlo ostro takmice i nadmecu u sto boljem zadovoljavanju njegovih potreba.

Opredjeljujući faktori globalizacije poslovanja

Proces globalizacije nije podjednako relevantan za sve industrije i sva preduzeca. Dva faktora su opredjeljujuce uticala na razvoj globalizacije poslovnih aktivnosti:
1. Proizvod (tehnologija)
2. Homogenizacija ponasanja potrosaca

Proizvodi, pa i tehnologije koji su nekada vazili kao trijumfi inovacija u svijetu, postali su osvojeni, reprodukovani i prihvaceni sirom svijeta. Dolazi do skracivanja vremena zaostajanja imitacija za inovacijama, te otuda i do visokog stepena standardizacije upravo kod onih roba koje vaze kao symbol proizvoda visoke tehnologije. 70-tih godina su americke kompanije jos uvijek relativno lako konkurisale u svijetu. Zemlja je imala najbolju tehnologiju i najbolje rukovodece snage, kao i poznato ime. Danas postoje mnoge nove tehnologije kod konkurenata u Evropi, Japanu, pa i u manje razvijenim zemljama svijeta. Proizvodnja brodova, celika, aviona, automobila, televizora, video kaseta, robota, kompjutera i drugih elektro uredjaja, kao proizvoda visoke tehnologije, iza kojih stoje velika ulganja u istrazivanja, razvoj i proizvodnju, moraju da racunaju na primjenu globalnih marketing strategija. Proizvodnja za potrebe svjetskog trzista postaje jedino ekonomski logicna. i odredjeni proizvodi siroke potrosnjei nize vrijednosti (tzv. konvencionalni proizvodi, a ne samo proizvodi visokih tehnologija), zahvaljujuci izmjenama u nacinu proizvodnje i marketing strategijama, dobijaju status globalnih zajedno sa svojim proizvodjacima. Tako se danas povecava broj proizvodjaca odjece, obuce, pa cak i odredjenih vrsta hrane i pica, koji nastoje da iskoriste prednosti globalnog trzista.
Logicno je da su multinacionalne i transnacionalne korporacije prve pocele da slijede i uvazavaju process globalizacije trzista. Njihovo poslovno razmisljanje u nadnacionalnim i supranacionalnim razmjerama najblize je globalnom nacinu razmisljanja. Reagovanje na globalizaciju se dosta razlikuje, prevashodno zbog prirode proizvoda i tehnologije.
Najrentabilniji konkurent postaje onaj koji iskoristi prednosti globlnog trzista i cijeli svoj poslovni sistem projektuje u skladu sa tim. Kada se definise globalni karakter posla trazi se tehnologija sirom svijeta, koja ce biti podobna za najveci broj trzista. Kada se oblikuje proizvod, ide se za tim da on bude prihvatljiv u maksimalnom broju zemalja, da stigne do maksimalnog broja (medjusobno slicnih) trzisnih segmenata, ili da bude lako prilagodljiv za razlicita trzista. Pri aktiviranju proizvodnje, traze se izvori sa najnizim troskovima (npr. Malezija – za prostu elektroniku, Sri Lanka – za tekstil, Tokio – za poluprovodnike, Evropa – za preciznu mehaniku) i tako se projektuje adekvtan proizvodni sistem u medjunarodnim razmjerama.
Model globalizacije putem sto ekonomicnije organizacije proizvodnje, slican je ponasanju General Electric-a i njegovom konceptu svjetskog prizvodjaca. Na podlozi ogromnih ulaganja kompanija je stvarala integrisani i cvrsto koordinisani proizvodni sistem koji ukljucuje Japan, Australiju, Brazil, Meksiko, kao i SAD.
Ocito je da savremeni razvoj proizvodno – tehnickog faktora, znacajnim dijelom doprinosi ukupnom procesu globalizacije poslovnih aktivnosti. iako se razlozi i nacinreagovanja medjusobno razlikuju, implikacije tog procesa su uglavnom slicne za sve industrijske grane koje nose epitet globalnih ili tom statusu teze.
Drugi znacajan faktor koji je isao na ruku procesu globalizacije, jeste konvergencija svjetske traznje, odnosno homogenizacija ponaanja potrosaca. “Na izvjestan nacin sbi ljudi u svijetu su isti, ali istovremeno ne postoje dve iste osobe u celom svetu” . Ovom recenicom je moguce oslikati svu kompleksnost covjeka kao zivog bica, osobene psiholoske structure.
Sa druge strane, problem uske trzisne identifikacije ce bivati sve opasniji, a pogotovo pokusaj povlacenja i izolacije. Rast turizma, pokretljivosti i mobilnosti ljudi, znacajno doprinose relativiziranju trzisnih granica i barijera. Jezicke barijere su sve manje usljed povecanog obrazovnog nivoa stanovnistva. Nagli razvoj tehnike komuniciranja doprinosi premoscavanju kulturnih barijera. Pracenje mode nije samo prosta zelja, nego i opsta praksa sirom svijeta. Globalno posmatrano, predrasuda u ponasanju je sve manje. Takva i slicna ponasanja ljudi imaju direktan uticaj i n uoblicavanje poslovnih aktivnosti na globalnom nivou.

Realni dometi i poslovni efekti globalizma

Pojava globalizma se neosporno vezuje za perio 80-tih godina. To je period u kome dolazi do afirmacije novih pojmova kao sto su: globalizacija trzista, globalizacija poslovanja, globalna industrija, globalno preduzece, globalni potrosac. Polazimo od toga da nije slucajno sto su ti pojmovi naisli na siroku prihvacenost i upotrebu. Problemi nastaju pri davanjeu realnih okvira, realnih dometa i izvlacenju pravih poruka iz pojmova i procesa koje oznacavaju navedeni pojmovi. izbjegavajuci jednoznacnost u takmicenju, ukazacu na osnovu njihovu sustinu i realne poslovne poruke.
Globalizacija trzista nije nista drugo nego sve naglasenija medjuzavisnost i dotupnost pojedinih dijelova svjetskog trzista. Medjuzavisnost i dostupnost pojedinih dijelova svjetskog trzista predstavljajuopstu realnost danasnjeg vremena, koju postaje vrlo opasno zanemariti ili neprimjecivati. Kljucni factor traznje i karakter ljudskih potreba i zahtjeva sve vise se priblizavaju i preplicu u sirim medjunarodnim razmjerama.
Globalizacija poslovanja predstavlja racionalan poslovni odgovor na sve prisutniju medjuzavisnost, povezanost i dostupnost pojedinih dijelova svjetskog trzista. Radi se o procesu sirenja poslovnog razvojnog horizonta, polazeci od nadnacionalnih i svjetskih razmjera kao jedino perspektivnih. Svijet se tretita kao jedno (globalno) i dostupno trziste, i kao prava podloga za koncipiranje svih poslovnih aktivnosti.
Globalna industrija bi se mogla definisati kao industrija u kojoj konkurentska firma u jednoj zemlji zavisi od iste pozicije firmi u drugim zemljama i obrnuto. Sve je veci broj grana i djelatnosti (pogotovo u domenu visoke tehnologije, opreme, usluga i visokog stepena finalizacije) cija dinmika i perspektiva zavisi od razvojnih i poslovnih poteza svih njihovih predstavnika, bez obzira gdje su locirani.. Efekti prelivanja sirom svijeta su izuzetno naglaseni, tako da sudbina pojedinih firmi vise zavisi od tehnoloskog i razvojnog potencijala vodecih predstavnika date grane i njihovih poteza, nego od bilo kakve politike pojedinih drzava.
Globalno preduzece predstavlja savremeni oblik preduzeca koje svoju koncepciju poslovanja izvodi iz precizno definisanih potreba ili ciljnih segmenata traznje, stavljajuci u drugi plan geografsko odredjenje, nacionalne granice i lokaciju pojedinih potreba. Poslovnu ideju, koncept proizvoda i suluga, kao i strategiju upravljanja, zasniva na pretpostavci da postoji slicnost izmedju pojedinih nosilaca potreba ciljnog segmenta traznje. Poslovnu taktiku i operativne aktivnosti, globalno preduzece zasniva na pretpostavci da postoje i odredjene razlike, koje bi bilo opasno zanemariti, cime se obezbjedjuje nuzna prilagodljivost jedinstveno (globalno) definisanog koncepta poslovanja.
Globalni potrosac je potrosac bez predrasuda, iznijansiranih i slojevitih potreba, jasnih preferencija i naglasene osjetljivosti na nacin i kvalitet zadovoljavanja svojih potreba. Bilo da se radi o organizaciji ili pak o pojedincu, savremani kupac i potrosac uvijek stiti svoje pravo slobodnog izbora. Nivo sopstvene satisfakcije globalni potrosac stavlja ispred i iznad nacionalne lojalnosti ispoljavane kroz privrzenost domacim izvorima snabdjevanja. Time se vrsi znacajan pritisak na konvergenciju svjetske traznje i homogenizaciju ponasanja potrosaca, kao sve vidljivije odrednice opsteg procesa globalizacije.
Svjetsko trziste, sa svim svojim razvojnim tendencijama, daje sansu svim aktivnim ucesnicima, i velikim i malim, i razvijenim i nerazvijenim. Kao nikad ranije postaju kriticna prava strategijska opredjeljenja. Realnost i praksa prevashodno zavise od konkretnih subjekata i njihovog odnosa prema rezultatima istrazivanja i strucnim upozorenjima.

Obiljezja i razvojne tendencije globalnog poslovnog okruzenja

Promjene u globalnom poslovnom okruzenju su takve prirode da se povecava stepen medjuzavisnosti pojedinih dijelova svijeta, kao i realna dostupnost do svakog dijela danasnje planete.
Kao sto sam vec naglasila, za preduzeca koja dolaze iz zemalja u tranziciji, medjunarodna poslovna orijentacija predstavlja osnovni pravac njihovog trzisnog osposobljavanja. Faktori koji podsticu globalnu medjuzavisnost pojedinih privreda, privrednih djelatnosti i preduzeca su visetruki i razlicito komponovani po pojedinim trzistima i industrijskim granama. izdvojicemo one koji su najuocljiviji i koji predstavljaju aktuelne razvojne tendencije globalnog poslovnog okruzenja, neposredno doprinoseci rastucem znacaju internacionalizacije poslovanja.

1. Postoji sve naglasenija tendencija vecine zemalja u svijetu ka podrzavanju i stimulisanju slobodne svjetske trgovine uz paralelno smanjivanje trgovinskih barijera. U prednosti su one zemlje koje izgradjuju sistem otvorene trzisne privrede uz sto cvrsce povezivanje sa svjetskim trzistem. Trzista Trijade (Japan, SAD i Evropa) u ovom procesu imaju opredijeljujucu ulogu na sve prisutniju ekspanziju svjetske trgovine (obim svjetske trgovine od 1970. godine do 1990. je povecan za preko deset puta).
2. Dolazi do promjene odnosa i ocekivanja vecine zemalja u razvoju prema multinacionalnim kompanijama i stranim direktnim investicijama. Napusta se negativan odnos prema stranom kapitalu i obezbjedjuje pravna sigurnost stranim firmama u vecini zemalja. Od sredine 70 – ih godina se drasticno smanjuje obim eksproprijacija, konfiskacija i nacionalizacija stranih firmi i strane imovine u zemljama u razvoju.
3. Mnoge zemlje u razvoju usvajaju i aktivno primjenjuju izvozno orijentisanu razvojnu strategiju. Ta izvozna strategija se dobrim dijelom realizuje kroz mrezu afirmisanih multinacionalnih transnacionalnih kompanija u svijetu. Sredinom 80 – ih godina 30% britanskog, 30.3% japanskog i 40% americkog uvoza su bili realizovani kroz interkompanijsku trgovinu preko multinacionalnih kompanija.
4. Tendencija ka regionalnom ekonomskom i trzisnom povezivanju je sve prisutnija. Time dolazi do eliminisanja trgovinskih restrikcija i barijera izmedju clanica regionalnih integracija. Sve vise preovladjuje shvatanje da se nabolja zastita nacionalnih interesa ostvaruje kroz ekonomsko povezivanje i saradnju sa drugim zemljama i nacijama (a nikako kroz zatvaranje i izolaciju).
5. Pojavljuje se sve veci broj trzisnih segmenata transnacionalnog i globalnog karaktera, kao rezultat cross-kulturnog preplitanja i homogenizacije ponasanja potrosaca. Radi se o trzisnim segmentima potrosaca, koji se ponasaju bez predrasuda i koji preferiraju kupovinu svjetskih afirmisanih marki, kao sto su: Nike, Sony Walkmans, Mtv, Cartier, Burberry i sl.
6. Povecana je i olaksana mobilnost faktora proizvodnje u svjetskim razmjerama. Radi unapredjivanja globalne konkurentnosti, ili pak produzavanja zivotnog ciklusa proizvoda, dolazi do intezivnijeg selenja proizvodnje prema onim zemljama koje raspolazu jeftinijim resursima (ljudskim ili materijalnim).
7. Najnoviji razvoj tehnologije u domenu proizvodnje dodatno potencira znacaj medjunarodnog poslovanja. Robotizacija i kompjuterizacija procesa proizvodnje znacajno smanjuju troskove po jedinici proizvoda i pogotovo ucesce troskova radne snage u finalnoj cijeni proizvoda. Time se vrsi pritisak na brzu difuziju inovacija i transfer tehnologije u medjunarodnim razmjerama.
8. Enormno povecanje ulaganja u istrazivanje i razvoj i osvajanje novih tehnologija dodatno potencira znacaj ekonomije obima i nuznost proizvodnje za potrebe svjetskog trzista u cjelini. Radi se o faktoru koji cesto prisiljava i vodece svjetske konkurente da ulaze u odredjene tipove strategijskih alijansi. Na primjer, razvoj nove generacije cipova DRAM (Dynamic Random-Access Memory) je zahtjevalo ulaganja od oko jedne milijarde dolara, sto je natjeralo iBM da formira zajednicko ulaganje sa Toshiba Corporation iz Japana i Siemens AG iz Njemacke.
9. Zadnjih godina je doslo do znacajnog unapredjenja sistema transporta i logistika, cime se doprinijelo smanjenju troskova distribucije u svjetskim razmjerama, kao i smanjenju rokova transporta i dopreme robe u medjunarodnom poslovanju.
10. Najnoviji razvoj komunikativnih tehnologija i elektronskih informacionih sistema su znacajno doprinijeli priblizavanju pojedinih dijelova svijeta, povecali znacaj i olaksali obavljanje medjunarodnih poslovnih operacija. Doslo je do stvaranja mocnih transnacionalnih i globalnih komunikativnih mreza. izuzetno su olaksani i ubrzani procesi obezbjedjivanja informacija, uspostavljanja kontakata, komuniciranja, korespodencije i odredjenih vidova promotivnog djelovanja.
11. Primjetan je i razvoj globalne trzisne infrastructure. Pored razvoja transportne i komunikativne tehnologije u najsirim medjunarodnim razmjerama, dolazi do otvaranja filijala poznatih revizorskih kuca, konsultantskih firmi, agencija za istrazivanje trzista i promotivno djelovanje, kao i osposobljavanja lokalnih firmi za potpuno i kvalitetno posleprodajno servisiranje potrosaca.
12. Kao novija razvojna tendencija koja je direktno u funkciji stimulisanja medjunarodnih poslovnih operacija i medjunarodnog marketinga, jeste i najnoviji process internacionalizacije poznatih banaka i finansijskih institucija kao sto je: Citybank ili Morgan Gyaranty. Rapidan rast azijskih privreda se pored ostalog propisuje povecanim finansijskim operacijama i otvaranju filijala poznatih banaka.
13. U poslednjim godinama je doslo i do primjetne internacionalizacije pa i globalizacije poslovanja poznatih advertajzing agencija, koje po pravilu prate svoje klijente sirom svijeta. Agencije kao sto su: Saatchi and Saatchi; McCann-Erickkson; J. Walter Thompson; Ogilvy and Mather Worldwide; Joung and Rubicam danas imaju uspostavljene filijale u medjunarodnim razmjerama za pracenje svojih klijenata, ali i za unapredjenje lokalne prakse trzisnog komuniciranja.
14. Naglasenija afirmacija multikulturnog menadzmenta i vise nacionalnih timova u rukovodstvu mnogih afirmisanih kompanija u svijetu jeste jedna od uocljivijih tendencija koje dodatno stimulisu razvoj medjunarodnog poslovanja. Mnoge najpoznatije evropske, japanske i americke firme danas sasvim prirodno i regularno promovisu strance za svoje rukovodioce i menadzere najviseg ranga.
15. Stepen medjuzavisnosti i integrisanosti pojedinih dijelova svjetskog trzista koji postoji danas, uticu na to da su implikacije medjunarodnih poslovnih implikacija i medjunarodnog marketinga postale opste i globalno rasprostranjene. Vodeca konkurencija danas u svijetu je globalnog karaktera, globalnih razmjera i potencijala. Povecava se broj proizvoda na svetskom trzistu ciji je identitet i nacionalno porijeklo vrlo tesko utvrditi. Tokovi kapitala i direktne investicije u inostranstvu su sve vise trzisno i profitno orijentisani i projektno usmjeravani. Od 1965. do 1990. godine americke direktne investicije na trzistu SAD su povecane za vise od cetrdeset puta, tako da podaci govore da je ilans direktnih investicija u privredi SAD danas izjednacen.

Dejstvo navedenih faktora i razvojnih tendencija predstavlja aktuelnu realnost globalnog poslovnog okruzenja. Za objektivne posmatrace i odgovorne donosioce odluka to su cinjenice koje moraju biti maksimalno uvazavane pri definisanju sopstvenih strategija rasta i razvoja. Radi se o savremenim putokazima kuda ide razvoj proizvodnje i tehnologije, kako dolazi do kretanja kapitala u svjetskim razmjerama i na koji nacin je moguce i nuzno siriti trzisne horizonte na podlozi globalnog pristupa menadzmentu i marketingu. Tranzicija privrede i transformacija pojedinih preduzeca moraju biti vodjeni i opredijeljeni navedenim putokazima.

Neophodnost prikljucivanja svjetskim tokovima medjunarodne trgovine

Polazimo od stava da bez cvrstog integrisanja u svjetske trzisne procese i tokove, nasa privreda i nasa preduzeca ne mogu uspjesno rijesiti svoje velike ekonomske i razvojne probleme. Pokazali smo da su globalni trzisni procesi takvi da se sve vise insistira na opstoj afirmaciji trzisnog mehanizma i ujednacavanju uslova privredjivanja u svjetskim razmjerama. Do 90 – ih godina, oko 35% svjetske populacije (iz socijalistickih i tzv. centralno planskih privreda) nije bilo neposredno izlozeno djelovanju trzisnog mehanizma. Danas se sve te zemlje (Rusija, Poljska, Ceska, Madjarska, Slovacka, Rumunija, Bugarska, Kina, Albanija i pet novonastalih drzava bivse Jugoslavije) nalaze u otvorenom procesu tranzicije ka trzisnom sistemu privrede i moze se reci da postoji svojevrsne konkurencija i nadmetanje izmedju njih u dokazivanju brzine, dubine i ubjedljivosti zapocetih procesa. interes je razvijenih zemalja svijeta i njihovih privreda da dodje do potpune afirmacije trzisne logike i trzisnog mehanizma u globalnim razmjerama, jer bi se na taj nacin trzisni potencijal od oko milijardu i cetiri stotine trideset miliona ljudi prirodnije i potpunije integrisao u ukupni trzisni potencijal svijeta. Stojim na stanovistu da se u tom dijelu, navedeni interes razvijenih zemalja u potpunosti poklapa sa dugorocnim razvojnim interesom svih zemalja u tranziciji, pa i nase. Cak bi se moglo reci da bi pojedinacni interes svake od zemalja u tranziciji za integrisanjem u svjetske trzisne tokove mogao biti samo veci.
Kao rezultat najnovijih promjena u globalnom trzisnom okruzenju tokom 80 – ih i 90 – ih godina, mozemo reci da danas svjetsko trziste postaje sve tjesnije, da je slobodnog prostora sve manje, a da aktera i zainteresovanih ucesnika ima sve vise. Na ravnopravan tretman i povoljnu trzisnu perspektivu mogu racunati samo aktivni ucesnici, koji drze inicijativu i koji su osposobljeni da posluju pi savremenim trzisnim pravilima i principima.
Vrijeme dominantnog vezivanja preduzeca za domace trziste, kao osnovno i opredjeljujuce je definitivno postalo proslost. Pri aktuelnoj i nuznoj (svojinskoj, organizacionoj, upravljackoj i marketinskoj) transformaciji, nasa preduzeca moraju da podju od radikalne promjene nacina poslovnog razmisljanja. Nuzno je mijenjati razvojne prijentire i prioritete:
1. Medjunarodna poslovna orijentacija treba da postane osnovna i opredijeljujuca, a domaca izvedena;
2. Medjunarodno trziste treba da dobije karakter opredijeljujuceg, a domace izvedenog;
3. Medjunarodni trzisni i tehnicki standardi su osnovni, a domaci izvedeni.

S tim u vezi jako je bitno uvazavanje slijedecih principa:
a) Nuzno je njegovati podjednako odgovoran tretman prema svakom trzistu traznje, bez razlike u kom dijelu svijeta se to trziste nalazilo. To je nalog profesionalnog odnosa prema kupcima, potrosacima i korisnicima, koji obezbjedjuju trzisnu lojalnost i obnovljivost poslova. Dakle, u definisanju naseg odnosa prema potrosacima svako trziste treba biti isto.
b) U definisanju parametra medjunarodne konkurentnosti, svako trziste ne treba da bude isto. Nuzno je njegovati selektivni tretman pri izboru trzisnih i tehnickih standarda medjunarodne konkurentnosti. Razumljivo je da medjunarodnu konkurentnost treba unapredjivati na podlozi parametara i standarda razvijenog dijela svijeta (npr. evropskih standarda, a ne standarda nerazvijenih zemalja ili zemalja koje se nalaze u tranziciji).
c) Ekonomska racionalnost predstavlja opredijeljujuci princip savremenog medjunarodnog poslovanja. Nasa preduzeca upravo najbolje mogu spoznati sav znacaj i zakonitost principa ekonomske racionalnosti svojim integrisanjem u svjetske trzisne tokove i poslovne odnose. Dugorocno posmatrano, bolje je poslovati na podlozi medjunarodnih principa i ekonomske racionalnosti, nego na podlozi arbitrarnosti i subjektivne pristranosti.

Nalazimo se u periodu kada su medjuzavisnost i interaktivni odnos izmedju medjunarodne poslovne orijentacije i transformacije preduzeca izuzetno naglaseni. Ukoliko se iskreno zele:
1. Afirmacija integralnog trzista (ne samo trzista roba),
2. Razvoj koncepta otvorene privrede,
3. Svestrano ukljucivanje u tokove medjunarodnog marketinga,
4. Afirmacija i netrgovinskih formi medjunarodnog poslovanja, kao sto su kooperativne forme i direktne investicije,
5. Veca afirmacija izvozne u odnosu na uvoznu zavisnost,
6. Privlacenje stranog kapitala i tehnologije,
7. Trajna integrisanost i preplitanje sa razlicitim akterima i ucesnicima na svjetskom trzistu,
8. Afirmacija trzisnih institucija i trzisne infrastructure – onda se integralna, odlucna i potpuna transformacija (svojinska, organizaciona, upravljacka, marketinska) namece kao nadlezni imperativ.

Za inostrane partnere i medjunarodne institucije je mnogo znacajnija odlucnost i rijesenost da se transformacija preduzeca izvede na podlozi trajnih sistematskih i pravnih garancija, nego rasprava o modalitetima same transformacije. Svakom je jasno da se transformacija jednog elektro servisa ili jedne piljare ne moze i ne treba izvoditi na isti nacin kao transformacija naftnog kompleksa, telekomunikacija ili pak nacionalnog bankarstva.
Na kraju, jos jednom ponavljamo: Nema uspjesne transformacije domacih preduzeca bez medjunarodne poslovne orijentacije, i obrnuto, nema uspjesne medjunarodne poslovne orijentacije bez odlucne i potpune trzisne transformacije preduzeca.

2. DOBROBIT I IZAZOVI GLOBALiZACIJE

Kratka definicija globalizacije bila bi “rastuca liberalizacija medjunarodne trgovine i investicija, i kao rezultat toga porast integracije nacionalnih ekonomija” . Ekonomista David Henderson sa Univerziteta za medjunarodni menadzment u Melburnu prosiruje definiciju na pet povezanih ali posebnih dijelova:
- Rastuca tendencija firmi da misle, planiraju, upravljaju, i nvestiraju u buducnost sa osvrtom na trziste i mogucnosti cijelog svijeta;
- Rastuca lakoca i jeftinoca medjunarodnih komunikacija, sa internetom kao vodecim aspektom;
- Trend ka uzoj medjunarodnoj ekonomskoj integraciji koji rezultira smanjivanjem vaznosti politickih granica. Ovaj trend djelimicno proizilazi iz prethodna dva, ali daleko vise iz zvanicnih politika ciji je cilj liberalizacija trgovine i investicija;
- Rastuci znacaj pitanja i problema koji prevazilaze nacionalne granice;
- Tendencija ka harmonizaciji po kojoj norme, standardi, pravila i praksa, se definisu i ucvrscuju u okviru religije, ili svijeta, a ne samo unutar nacionalnih granica.

Globalizacija se najbolje moze sagledati kroz ubrzavajuci korak i rastuci obim medjunarodne trgovine: globalni izvoz je povecan u svjetskom GDP – u sa 14% u 1970.godini na 24% danas. Godisnji prihod od stranih direktnih investicija dostize brojku od 400 milijardi dolara u 1997. godini, od cega je 37% direktno usmjereno u manje razvijene zemlje, od svega 7% u 1990. godini. U 1970. godini dnevni iznos deviznih transakcija iznosio je 10 milijardi dolara; danas iznosi duplo vise.
Ekspanzija medjunarodne trgovine i stranih investicija nije rezultat nekog velikog scenarija nametnutog od strane globalne ekonomije. To je bio ad hoc,decentralizovani proces proistekao iz dva kompleksna dogadjaja 1990 – ih godina: kolapsa komunizma i zavrsetka prakse da se trece zemlje nalaze samo u ulozi uvoznika.
Pad Berlinskog zida i konacna dezintegracija sovjetskog carstva dvije godine kasnije, oslobodila je 400 miliona ljudi kontrole centralne vlasti i zatvorenog ekonomskog sistema. U medjuvremenu, dugovna kriza 1982. godine donijela je glavobolju mnogim zemljama treceg svijeta koje su bezuspjesno pokusale da dostignu prosperitet izbjegavajuci strain kapital i stiteci i pomazuci domace “infant” industrije. Medjutim, pocev od Cilea i Kine krajem sedamdesetih, pa preko Meksika i Argentine, manje razvijene zemlje polako pocinju da otvaraju svoja trzista i vrata stranim investicijama. Globalizacija poslednje decenije nije bila rezultat slijepog vjerovanja u trziste nametnutog odozgo, nego krajnjeg iscrpljivanja ostalih alternativnih vizija.
U suprotnosti sa neuspjelim politikama, pojedine zemlje su uspjele da dramaticno poboljsaju svoj zivotni standard deregulisuci svoje domace ekonomije i otvarajuci se globalnom trzistu. Cetiri tigra istocne Azije – Hong Kong, Singapur, Tajvan i Juzna Koreja su najbolji primjer. Od tipicnog siromastva karakteristicnog za zemlje treceg svijeta pedesetih godina, svaki je danas dostigao standard zivota ekvivalentan industrijalizovanim zemljama.
Relativan uspjeh politike otvaranja u poredjenju sa protekcionizmom vodi globalnom kretanju ka liberalizaciji trgovine. Od sredine osamdesetih, sezdeset manje razvijenih zemalja je smanjilo svoje barijere trgovini. Vecina tih zemalja se masovno pridruzuje WTO – u. danas ¾ clanova upravo predstavljaju zemlje u razvoju, sa jos dvadeset koje cekaju da se pridruze. Pokret ka liberalizaciji trgovine pracen je i liberalizacijom investicija; 90% nacionalnih politika u poslednjoj dekadi sve vise se otvara stranim investicijama.

Dobrobiti globalizacije

Povrh svih impresivnih brojki o procijenama globalizacije, postavlja se pitanje kakav ona ima uticaj na nacionalnu ekonomiju? Postoje najmanje tri fundamentalna razloga zasto bi nacionalna ekonomija trebalo da prigrli globalizaciju:
- brzi ekonomski rast,
- redukcija siromastva, i
- sirenje plodnog tla za demokratiju.

Slobodno se moze reci da su najvecu korist od globalizacije izvukli oni potrosaci, koji su najvise bili izolirani od globalbe konkurencije. Globalizacija siri mogucnost izbora, poboljsava kvalitet proizvoda, i vrsi pritisak na smanjenje cijena. Doprinosi i dobiti radnika, povecavajuci realne vrijenosti njihovih plata.
Transferise bogatstvo od ranije izoliranih proizvodjaca ka novim liberalnim potrosacima, gdje dobici potrosaca prevazilaze gubitke peoizvodjaca.
Pod autarkijom, potrosaci su cesto morali da se zadovolje losim servisom, pretjeranim cijenama I losim kvalitetom robe, jer nije bilo konkurencije koja bi natjerala domace proizvodjace da izlaze u susret zahtjevima njihovih potrosaca.
Manje razvijene zemlje trebaju najvise da dobiju ukljucujuci se u globalnu ekonomiju. Kao prvo, dobijaju pristup mnogo vecem trzistu, kako za uvoz tako I za izvoz. Na strani importa, potrosaci dobijaju pristup daleko vecem asortimanu proizvoda I usluga, povecavajuci tako sopstveni standard. Domaci proizvodjaci, s druge strane, dobijaju pristup sirem asortimanu I boljem kvalitetu inputa po nizim cijenama.
Manje razvijene zemlje, koje se otvaraju medjunarodnoj trgovini I investicijama, dobijaju pristup mnogo vecem nivou tehnologije.
Angazman u globalnoj ekonomiji obezbjedjuje kapital kao gorivo za buduci rast. Vecina manje razvijenih zemalja obiluje random snagom ili je siromasna kapitalom. Samo u nekoliko zemalja Azije, nivo domace stednje je dovoljno visok da finansira domace investicije, dok je u vecini ostalih potpuno neadekvatan. Globalno trziste kapitala moze popuniti ovaj jaz, omogucavajuci siromasnim nacijama da ubrzaju svoj rast. U 1998. godini, 166 milijardi dolara u vidu stranih direktnih investicija se prelilo iz naprednih ekonomija u manje razvijene. Siromasne zemlje koje zatvaraju vrata ili izbjegavaju da odrze zdrave nacionalne politike, bice lisene koristi koju ovak kapital moze donijeti.
Otvorenost globalnoj ekonomiji moze obezbjediti infrastrukturu koju ekonomija u razvoju treba za rast. Strani kapital moze finansirati tradicionalne tipove infrastructure, kao sto su luke, elektrane I sl. Kao sto su Kina I Indija davno shvatile, zasticen I neefikasan usluzni sector vuce na dno cijelu ekonomiju, onemogucujuci razvoj proizvodnje I drugih industrija. Manje razvijene zemlje treba da rzbiju pogresnu ideju da stvaranje njihovih ekonomija u medjunarodnoj konkurenciji predstavlja ustupak da bi se ostvario pristup poljoprivrednim I proizvosnim trzistima u naprednim ekonomijama. U stvarnosti, liberalizacija njihovih usluznih sektora kroz otvaranje stranoj konkurenciji je usluga koju te zamlje mogu same sebi uciniti.
Angazman u globalnoj ekonomiji ohrabruje vlade da vode razumne ekonomske politike. Suverene nacije mogu voditi politike koje izaberu njihove vlade, ali globalizacija je povecala troskove koji moraju biti placeni za lose politike. Sa kapitalom mobilnijim vise nego ikad, zemlje koje insistiraju na antitrzisnim politikama nace se iskljucenim iz globalne konkurencije za investicijama. Upravo iz tog razloga zemlje imaju veci motiv da izaberu one politike koje ohrabruju strane investicije I nacionalni, trzisno vodjeni rast.
Da bi se pridruzile onima koje vec prednjace u postizanju impresivnog privrednog rasta, vecina zemalja mora prihvatiti sledeca zlatna pravila: uciniti privatni sector glavnim motorom ekonomskog rasta, odrzavati inflaciju na niskom nivou a cijene stabilnim, smanjiti velicinu drzavne birokratije, eliminisati ili ici na smanjenje uvoznih tarifa, otkloniti restrikcije stranim investicijama, osloboditi se kvota I nacionalnih monopola, povecati izvoz, deregulisati trziste kapitala, obezbjediti konvertibilnost valute, otvoriti sopstvene industrije I berze hartija od vrijednosti stranim ulagacima, eliminisati drzavnu korupciju, otvoriti bankarski I telekomunikacioni system privatnom vlasnistvu I konkurenciji.
Dok globalizacija pred vladu stavlja teske zadatke, rezultati za gradjane se ogledaju u vecoj slobodi. Tako da u ovom smislu, globalizacijapredstavlja provjeru vladine snage, cineci joj mnogo tezim da zloupotrebljava slobodu I vlasnistvo svojih gradjana.
Svako ozbiljnije istrazivanje danas, potvrdice da su nacije koje su otvorene prema trgovini daleko prosperitetnije od onih koje su zatvorene. Najbogatije nacije I regije svijeta – zapadna Evropa, SAD, Kanada, Japan, Hong Kong, Tajvan, Juzna Koreja, Singapur, su trgovacki orijentisane. Njihovi proizvodjaci, sa nekoliko izuzetaka, se moraju takmiciti sa ostalim multinacionalnim proizvodjacima na globalnom trzistu. Na drugoj strain, najsiromasnije regije svijeta, indijski podkontinent I veci dio Afrike (Sahara), ostaju I dalje neprijateljski raspolozene prema stranoj trgovini. A one koje su se djelimicno otvorile, Cile, Kina I Poljska, postigle su zavidno poboljsanje zivotnog standarda.
Sistematicna studija potvrdjuje cvrstu vezu izmedju otvorenosti I ekonomskog rasta. Studija koja je obuhvatila 117 zemalja, a koja je sprovedena od strane Dzefrija Saksa I Endrju Vornera, pokazuje da otvorene ekonomije biljeze mnogo brzi ekonomski rast od onih koje su zatvorene. To potvrdjuje I podatak, po kojem zemlje u razvoju koje su jos u periodu izmedju sedamdesetih I osamdesetih godina otvorile svoje privrede, imaju prosjecnu godisnju stopu rasta od 4,5%, za razliku od 0,7% koje biljeze zatvorene ekonomije. Kao rezultat toga, otvorene ekonomije u razvoju priblizavaju se bogatim zemljama sporijeg rasta, dok se to , na zalost, ne moze reci za one koje su zatvorene. Do slicnih rezultata dosla je I Organizacija za ekonomsku saradnju I razvoj (OECD), zakljucivsi da relativno otvorenije ekonomije rastu u prosjeku dva puta brze od onih koje su zatvorene.

Nada za najsiromasnije

Globalizacija pruza nadu onima koji su najvise pogodjeni siromastvom. Kao sto otvorene trgovine vode ka ekonomskom rastu, isto tako taj isti rast dovodi do redukcije siromastva. Studija Svjetske banke pokazuje da su periodi neprekidnog ekonomskog rasta gotovo uvijek praceni smanjenjem siromastva.
Najvece smanjenje siromastva u posljednjih dvadeset godina biljeze zemlje koje su se odlucno usmjerile ka otvaranju svojih privreda I nacionalnoj liberalizaciji. Najspektakularniji rezultati postignuti su u Istocnoj Aziji. Izmedju 1993. I 1996. godine, broj ljudi koji je zivio u potpunoj bijedi, sto Sovjetska banka definise kao manje od jednog dolara dnevno, opao je sa 432 na 267 miliona. Samo u Kini, broj siromasnih ljudi opao je za 150 miliona u periodu izmedju 1990. I 1997. godine.
Globalizacija takodje omogucava sirenje moderne medicine, koja je pomogla u produzavanju zivotnog vijeka I smanjenju stope smrtnosti, kako u siromasnim tako I u bogatim zemljama. U prosjeku, zivotni vijek je u razvijenim zemlama porastao na 75 godina u 1997. Ipak, cinjenica je da je u 33 zemlje u razvoju, zivotni vijek pao zahvaljujuci prvenstveno epidemiji side, te se I dalje nalazi daleko od prosjeka OECD–a, 78 godina. Stopa smrtnosti je u Aziji I saharskoj Africi opala za deset procenata od 1990. godine.
Protivnici globalizacije pokusavaju da za siromastvo u svijetu optuze sirenje trgovinske I investicione liberalizacije, a upravo najsiromasnije regije su one koje su sve vrijeme samosvjesno pratile politike ekonomske centralizacije I izolacije.

Plodno tlo za politicke slobode

Podizuci standard zivota, slobodna trgovina pomaze ljudima da dostignu veci nivo obrazovanja I da ostvare pristup alternativnim izvorima informacija. Takodje, pomaze se kreiranje vece I manje zavisne srednje klase, a bogatstvo kreirano razvojem trgovine moze pomoci podizanju I odrzavanju civilnih institucija koje mogu ponuditi ideje I uticaje nezavisno od vlade. Angazman u globalnoj ekonomiji izlaze gradjane novim idejama I novim socijalnim I poslovnim aranzmanima. U svojoj knjizi “Biznis je poziv”, Majkl Novak (Michael Novak), objasnjava pojam koji on naziva “teorija klina” . Po ovoj teoriji, kapitalisticka praksa ostvaruje ideje slobodnog drustva, stvarajuci ekonomski rast koji daje politicku samouvjerenost srednjoj klasi, I vodi ka radjanju uspjesnih biznis lidera. Ipak, izgleda da ova teorija djeluje u praksi, stavljajuci u centar paznje opste pravilo da, gradjani koji pripadaju otvorenijim ekonomijama uzivaju takodje I druge slobode. Veza se moze posmatrati na osnovu podataka do kojih ovaj ekonomista dolazi, mjereci ekonomsku otvorenost I politicke/civilne slobode. Kriterijumi na osnovu kojih se zemlje rangiraju iz domena ekonomije su:
- nivo poreskog opterecenja,
- velicina trgovackog sektora,
- kontrola deviznog kursa, i
- ogranicenja u domenu kretanja kapitala.

Sa druge strane, nacije se klasifikuju I na osnovu postovanja gradjanskih prava, tako da se dolazi do statistike da zemlje koje su oznacene kao slobodne, na ovoj rang listi su ocijenjene sa 7.9, dok one djelimicno slobodne sa 6.4, u dnu se nalaze ostale sa svega 5.4, gdje je najveca ocjena koju neka zemlja moze dobiti 10. lako je zakljuciti da gradjani koji uzivaju slobodu kad je rijec o angazmanu u medjunarodnoj trgovini, su oko cetiri puta slobodniji od politicke I socijalne presije od onih koji takve slobode ne posjeduju.
Globalizacija I privredni rast su doprinijeli sirenju politickih I gradjanskih sloboda u velikom broju zemalja. Tajvan I Juzna Koreja su jos prije samo dvije decenije bile diktatorske zemlje; danas su one vodjene izabranim predsjednikom. Ne smije se zaboraviti da dio kredita namjenjenih politickim reformama itekako potpomaze ekonomsku liberalizaciju. U Latinskoj Americi najbolji primjer predstavlja Cile, lider u ekonomskim reformama, koji sad uziva najstabilniju demokratiju u regiji.
Oni koji skepticno gledaju na ovu povezanost, istaknuce primjer Indije I Singapura. Singapur je jedna od najotvorenijih ekonomija a ipak sa autoritativnom vladom, s druge strane, Indija koja I dalje ostaje ekonomski zatvorena iako demokratska zemlja. Izuzeci ipak ne negiraju ocigledan trend, a vec se primjecuje da se Indija sve vise otvara stranim investicijama, dok singapurska vlada ima sve manju kontrolu nad civilnim drustvom.

Jaz izmedju bogatih i siromasnih

Jos jedan izazov koji se postavio pred globalizaciju jeste rastuci jaz izmedju siromasnih I bogatih zemalja, ali isto tako I izmedju siromasnih I bogatih unutar pojedinih zemalja koje su liberalizovane. Cinjenica je da taj gap raste, kako izmedju tako I unutar pojedinih zemalja, ali veza sa globalizacijom I nije tako cista.
Dok su neke prethodno siromasne zemlje uspjele da taj gap zatvore upravo naprednim ekonomijama, uznemiravajuce veliki broj njih u tome nije uspio. Te siromasne zemlje, koje ostaju daleko iza bogatih nacija, su one koje se cvrsto drze drzavne directive I unutar orijentisanih ekonomskih politika. Sub – saharska Afrika daleko zaostaje za ostatkom svijeta u svom ekonomskom razvoju djelimicno I zbog toga sto njeno trziste ostaje medju najzatvorenijim u svijetu. Vlada ove zemlje zanemaruje domacu infrastrukturu, izoblicuje domacu ekonomiju novcanom pomoci, visokim taksama I razlicitim regulacijama.
Takodje, mnoge africke nacije moraju podnositi teret civilnih I plemenskih razmirica, siromasnog zemljista I nepristupacnosti, u geografskom smislu. Ali domaca ekonomska polotika je kljucna varijabla kojom treba da se objasni nemogucnost regije da se razvije. One africke zemlje koje su implementirale otvorene, stabilne I trzisno orijentisane politike u poslednjoj dekadi – kao sto su Uganda, Botcvana I Mauricijus – uspjele su ostvariti zavidne stope rasta. Tako da mozemo zakljuciti da je najocitija varijabla koja razdvaja zemlje koje su uspjele zatvoriti gap od onih koje u tome zaostaju, upravo njihov izvor domace politike.
Nema nista prisutno u procesu globalizacije sto bi uputilo na zakljucak da on produbljuje jaz izmedju bogatih I siromasnih. Naprotiv, pristup kapitalu, nove tehnologije I vece trziste koje dolazi sa globalnim integracijama, bi trebali dovesti do ubrzanog razvoja manje razvijenih regija svijeta I uciniti globalnu trgovinu I bogatstvo manje koncentrisanim sirom svijeta. Potvrda navedenog trenda moze se primjetiti medju onim zemljama koje su odlucile da se pridruze globalnoj ekonomiji. Studija iz 1998. godine, sponzorisana od strane WTO – a, navodi da su globalna trgovina I tok investicija postali manje koncentrisani u poslednje dvije decade upravo zbog prilagodjavanja rastu u svjetskoj trgovini. Autori, takodje, nalaze da je koncentracija trgovine I finansijskih tokova opala izmedju onih zemalja koje se brze liberalizuju, a porasla izmedju onih koje to cine sporije.
Naravno, nisu ni napredne ekonomije uvijek bile od pomoci. Uprkos progresu u poslije ratnom periodu, trgovacke barijere ostaju I dalje tvrdoglavo visoke u oblastima odjece, tekstila I poljoprivrednih dobara, upravo onih proizvoda u kojima zemlje u razvoju imaju komparativne prednosti. Nedavna studija Tomasa Hertla (Thomas Hertel) I Vila Martina (Will Martin) za Svjetsku banku pokazuje da prosjecna tarifa koju bogate zemlje namecu dobrima iz nerazvijenih je cetiri puta veca od one koju razvijene zemlje primjenjuju izmedju sebe. Na kraju, to potvrdjuju I cetiri azijska tigra, koja su se uspjela pridruziti, I to vrlo uspjesno, naprednim ekonomijama uprkos visokim barijerama koje su im bile nametnute.
Globalizacija moze ubrzati razvoj drzave, ali samo ako tvorci politika dozvole otvaranje ekonomije medjunarodnoj trgovini I investicijama. Samo u tom slucaju ona moze obezbijediti nove tehnologije, priliv kapitala, sirenje izvoznog trzista I snaznu pobunu za daljnje reforme domacih politika. Rezultat je brzi rast I dramaticno poboljsanje zivotnog standarda, kao sto upravo I potvrdjuju tigrovi Dalekog istoka. Cinjenica da pojedine nacije insistiraju na sopstvenom putu rasta, koji cesto predstavlja stranputicu, nije greska globalizacije, nego njihovih sopstvenih politika.
Prica o nejednakostima prihoda izmedju zemalja je nesto slozenija. Trend u SAD – u I drugim razvijenim zemljama ide ka produbljivanju jaza izmedju visoko I nisko placenih radnika. Do tog jaza je prije svega doslo zbog razlika u kvalifikacijama, a ne zbog internacionalizacije trgovine. Ekonomija koja se bazira na informatici ce, prirodno, proizvesti poslove koji zahtjevaju specijalizovane I tehnicke vjestine. Kao rezultat toga, u SAD – u, u poslednjih dvadeset pet godina, razlika u prihodima izmedju radnika sa koledz diplomom I onih koji imaju samo zavrsenu srednju skolu, je izrazito porasla.
Medjunarodna trgovina je vjerovatno doprinijela ovom trendu, posto trgovina I u teoriji treba da ubrza tranziciju ka industrijama koje se vise oslanjaju na visoko kvalifikovani rad. Ali glavni motor promjena u ekonomiji SAD – a tokom ovog vremena je ipak tehnoloski razvoj.
Ako je suzbijanje nejednakosti cilj, trgovacka politika nije pouzdan put za njegovo postizanje. Pravi odgovor na rastucu traznju za visoko kvalifikovanim profilima nije podizanje trgovackih barijera, nego podizanje kvalifikacionog nivoa radnika. Umjesto uzaludnog truda da se spasi posao “od juce”, focus bi trebao biti na pripremi radnika da se suoce sa rastucom traznjom za specijalizovanim vjestinama na trzistu rada.

ZAKLJUCAK

Globalizacija je, u stvari, samo pojam koji se odnosi na rastucu ekonomsku liberalizaciju izmedju nacionalnih granica. Debate koje se vode na globalnom nivou, odnose se na nacin na koji treba da dodje do prosperiteta; da li je to uvazavanje principa slobodnog trzista, centralizovanog planiranja, ili nekog prelaznog rjesenja, pitanje je na koje mnogi pokusavaju dati precizan odgovor. Ako vjerujemo da je slobodno trziste sila koja je destruktivna po humani razvoj i mora biti kontrolisana od strane aktivne drzavne intervencije, onda cemo i globalizaciju smatrati pretnjom. Ako sa druge strane smatramo da je slobodno trziste samo – regulisuca sila, kao u rijecima Adama Smita “vodjena nevidljivom rukom”, koja dovodi do veceg prosperiteta, onda cemo globalizaciju smatrati blogedeti.
Argumenti u korist ovog poslednjeg su podrzani ne samo ekonomskom teorijom, nego i decenijama tesko stecenog iskustva. Mnoge nacije su se pomirile sa globalizacijom ne zbog pracenja slijepe ideologije, nego uvidjevsi neuspjehe drugih alternativa. Upravo te nacije su dosle do zakljucka da sirenje slobodnog trzista i institucija koje ga podrzavaju, nudi vecu nadu za pravilniju raspodjelu plodova prosperiteta medju zemljama.
Medjutim, ono sto je mozda i najbitnije, je individualisticki pristup koji svaka zemlja treba da slijedi prilikom ukljucivanja u svjetske tokove medjunarodne trgovine, jer samo na taj nacin moze zastititi svoje nacionalne interese i obezbijediti rast prema svojim potrebama. Prevelika uplitanja sa strane bi se trebala svesti na najmanju mogucu mjeru, prije svega mislim na directive koje dolaze od najmocnijih zemalja svijeta.

LITERATURA:

1. Dr Gordana Cenic-Jotanovic, Medjunarodni ekonomski odnosi, Banja Luka, 2006.

2. Prof. Miodrag Zec i Prof. Bosko Zivkovic, Tranzicija realnog i finansijskog
sektora, Beograd, 1998.

3. Dr Branko Rakita, Medjunarodni Marketing, Ekonomski fakultet Beograd,
Beograd, 2001.

4. Josef Stiglic, Protivrjecnosti Globalizacije, Beograd, 2001.

5. Acta Economica, Broj 1, Univerzitet u Banjoj luci, Ekonomski fakultet Banja
Luka, 2002.

6. Dr Oskar Kovac, Dr Mladen Kovacevic, Dr branislav Pelevic, Medjunarodni
ekonomski odnosi, Beograd, 2001.

7. Dr Slobodan Djordjic, ekonomika i razvoj nacionalne privrede, Banja luka 2004.

8. www.imf.org

PROČITAJ / PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:

ASTRONOMIJA | BANKARSTVO I MONETARNA EKONOMIJA | BIOLOGIJA | EKONOMIJA | ELEKTRONIKA | ELEKTRONSKO POSLOVANJE | EKOLOGIJA - EKOLOŠKI MENADŽMENT | FILOZOFIJA | FINANSIJE |  FINANSIJSKA TRŽIŠTA I BERZANSKI    MENADŽMENT | FINANSIJSKI MENADŽMENT | FISKALNA EKONOMIJA | FIZIKA | GEOGRAFIJA | INFORMACIONI SISTEMI | INFORMATIKA | INTERNET - WEB | ISTORIJA | JAVNE FINANSIJE | KOMUNIKOLOGIJA - KOMUNIKACIJE | KRIMINOLOGIJA | KNJIŽEVNOST I JEZIK | LOGISTIKA | LOGOPEDIJA | LJUDSKI RESURSI | MAKROEKONOMIJA | MARKETING | MATEMATIKA | MEDICINA | MEDJUNARODNA EKONOMIJA | MENADŽMENT | MIKROEKONOMIJA | MULTIMEDIJA | ODNOSI SA JAVNOŠĆU |  OPERATIVNI I STRATEGIJSKI    MENADŽMENT | OSNOVI MENADŽMENTA | OSNOVI EKONOMIJE | OSIGURANJE | PARAPSIHOLOGIJA | PEDAGOGIJA | POLITIČKE NAUKE | POLJOPRIVREDA | POSLOVNA EKONOMIJA | POSLOVNA ETIKA | PRAVO | PRAVO EVROPSKE UNIJE | PREDUZETNIŠTVO | PRIVREDNI SISTEMI | PROIZVODNI I USLUŽNI MENADŽMENT | PROGRAMIRANJE | PSIHOLOGIJA | PSIHIJATRIJA / PSIHOPATOLOGIJA | RAČUNOVODSTVO | RELIGIJA | SOCIOLOGIJA |  SPOLJNOTRGOVINSKO I DEVIZNO POSLOVANJE | SPORT - MENADŽMENT U SPORTU | STATISTIKA | TEHNOLOŠKI SISTEMI | TURIZMOLOGIJA | UPRAVLJANJE KVALITETOM | UPRAVLJANJE PROMENAMA | VETERINA | ŽURNALISTIKA - NOVINARSTVO

  preuzmi seminarski rad u wordu » » »

Besplatni Seminarski Radovi