Basic i Qbasic

U današnje vrijeme kada se tehnologija razvija velikom brzinom poznajemo brojne programske jezike. Velik broj programskih jezika se više ne koristi, jer se smatraju zastarijelima, a zamjenili su ih modernije verzije ili dopunjena i izmjenjena izdanja. Ipak postoje brojni korisnici tih tzv. starih programskih jezika, a to su u največem broju školarci, studenti, ljudi kojima je to hobi, informatičari i dr. Neki od jednstavnijih alata za izradu programske potpore su upravo BASIC i QBASIC. Korisnici koji su apsolutni početnici izabrat će za učenje upravo takav alat za izradu programske potpore iako je i on doživio brojna poboljšanja i verzije.

2. ŠTO JE BASIC ?

Programski jezik BASIC je jezik opće namjene, osmišljen za poduku i obrazovanje programera, a najširu uporabu je našao kod osobnih računala. Njegova svrha je pravljenje jednostavnih programa i simulacija, a do danas postoji veliki broj verzija različitih proizvođača kao što su Microsoft, Borland i dr. Raznolike verzije su implementirane gotovo na svim računalnim sustavima,a najviše se rabi verzija Microsoft BASIC-a.

Prva osobna računala imala su BASIC u ROM memoriji, dok još nije bilo operativnih sistema, a za trajno pohranjivanje podataka nisu se koristili diskovi, nego audio kasete i magnetne trake. Do današnjih dana je razvijen velik broj varijanti ovog programskog alata, razlike među njima su male, a svode se na različitu sintaksu pojedinih naredbi te uvođenje novih instrukcija koje ne postoje u prethodnim verzijama.

2.1 POVIJEST BASIC-a

BASIC je programski jezik nastao davne 1963. godine u SAD-u, a naziv je skraćenica od engleske riječi Beginner`s All Purpose Symbolic Instruction Code. Orginalna vezija BASIC programskog jezika je Darthmouth BASIC, a naziv je dobio po Darthmouth sveučilištu, gdje je nastao kao prvi programski jezik za interaktivnu uporabu, kao dio DTSS-a (Darthmund Time Sharing Sistem). Dizajnirali su ga dva studenta: John George Kemeny i Thomas Eugene Kurtz. Namjera ove dvojice studenata je bila napraviti programski jezik koji će biti pristupačan svim studentima, a ne samo znanstveno orijentiranim.

2.2 KAKO FUNKCIONIRA BASIC?

Funkcioniranje BASIC-a se najbolje objašnjava pojmom varijabli. Varijable su promjenjive vrijednosti i služe nam za olakšavanje kodiranja programa, svaka varijabla ima svoje ime i vrijednost. Dakle kada želimo upotrijebiti neku riječ više puta tijekom rada u programu, ne moramo pisati tu riječ, već joj možemo dodjeliti ime te svaki puta kada upotrijebimo dodjljeno ime, na ekranu će nam se ispisati riječ. U programu razlikujemo numeričke (brojevne) i znakovne varijable.

Numerička varijabla ima brojevnu vrijednost, točnije može sadržavati samo znakove 0,1,2,3,4,5,6,7,8,9, i točku (.) umjesto zareza (,).

U starijim verzijama BASIC-a naredbe su se označavale brojevima iz praktičnih razloga i to na njihovom početku, jer nije bilo editora za uređivanje teksta programa. Numeriranje naredbi je započinjalo brojem 10, 20, 30 te tako redom, a ako je bilo potrebno dodati naredbu između 20 i 30, dodali bi je pod brojem 25, te bi ona bila uvrštena redosljedno na mjesto koje joj pripada.

2.3 OSNOVNE NAREDBE

Osnovne naredbe u ovom programskom jeziku glase: CLS, PRINT, INPUT, REM, END.

• CLS je skračenica od Clear Screen, a obično ju rabimo na početku programa te na taj način dajemo naredbu za brisanje cijelog teksta u programu, uključujući i prije korištene programe, tako svaki novi program počinje na početku ekrana i podaci se ispisuju sve do trenutka kada se upotrijebi sljedeći put CLS, a tada se svi podaci ponovno izbrišu.

• PRINT je izlazna naredba, koja nam služi za ispis teksta (znakova i brojeva) u programu. Sintaksa naredbe je PRINT varijabla. Dakle, kako bi se zabilježila ova naredba potrebno je napisati riječ PRINT, zatim naziv varijable, a zatim neki tekst ili broj, ali ako želimo da nam se ispiše neka već definirana varijabla, poslije napisane riječi PRINT unosimo ime željene varijable. Postupak je jednak pri unošenju cijelog teksta, gdje je nakon naredbe PRINT potrebno unjeti znakove navoda te ispisati tekst. Ukoliko želimo napisati više od jedne varijable (teksta ili broja) u programu ćemo to učiniti tako što ćemo staviti zarez (,) ili točku-zarez (;) iza svake unesene varijable. Hoćemo li upotrijebiti zarez ili točku-zarez, ovisi o veličini razmaka dviju varijabli, dakle ako je razmak veći upotrijebit ćemo zarez, a ako je nešto manji, upotrijebit ćemo točku-zarez iza svake upisane varijable.

• INPUT je naredba koja od korisnika programa zahtjeva unos neke numeričke varijable, njezina sintaksa je INPUT varijabla, jednako tako je moguće nakon upisane naredbe INPUT staviti znakove navoda, te unijeti tekst, koji će biti ispisan uz upit da se unese tražena varijabla, a ukoliko želimo omogućiti unos tekstualnih vrijednosti, koristit ćemo naredbu INPUT$, a njezina sintaksa je INPUT$varijabla$.

• REM je naredba koja nam služi za dodavanje komentara pri pisanju programskog koda, taj komentar će biti vidljiv samo u programskom kodu, a korisnik ga ne će biti u mogućnosti vidjeti tijekom izvršavanja programa. Sintaksa ove naredbe je REM tekst i nisu potrebni navodnici prilikom unošenja željenog teksta komentara.

• END naredbu obično stavljamo na kraj programa iako nije obavezno, ta naredba i ne spada u pravu vrstu naredbe, iako se stavlja na kraju programa, kako bi se potencijali čitač programa lakše orijenirao, a i služi kod naredbe bezuvijetnog izlaska iz pod procedure, funkcije ili IF...THEN BLOKA.

2.4 UVJETI

Uvjeti u programskom jeziku Basic služe kako bismo provjerili vrijednost varijabli te efikasnije upravljali njima, nakon ispisanog uvjeta. Svaki uvjet mora počinjati riječju IF (ako), a zatim se ispisuje uvjet kojeg program mora ispitati. Taj uvjet mora sadržavati dvije postojeće varijable i neki od relacijskih znakova koje treba upisati među njih. Nakon uvjeta, dolazi posljedica, dakle potrebno je upisati naredbu THEN (tada), a obje naredbe trebaju biti u istom redu. Zatim postoji još i naredba ELSE, kojom je omogućeno izvršavanje posljedice, ukoliko je rezultat netočan. Ako je potrebno spojiti više uvjeta, kao bismo dobili jedinstven rezultat, koristit ćemo naredbe AND(i) i OR(ili). U tablici istinitosti tvrdnji, AND će označavati točno i to samo ako su svi uvjeti točni, što programu daje vrijednost 1, zatim OR će označavati točno, samo ako je jedan od uvjeta točan i to programu daje vrijednost 1, a u suprotnom slučaju 0. Postoji još jedna ključna riječ, a to je NOT, kojom se pravi inverzija, svi rezultati koji su kod provjere uvjeta glasili točno, postaju netočno. Važno je spomenuti kako postoji mogućnost višestrukog odabira, uporabom ključne riječi SELECT CASE, na taj način smanjujemo broj blokova za provjeru.

2.5 NAREDBA BEZUVJETNOG SKOKA

Naredba GOTO je naredba prijelaza na definirani red, bez uvjeta. Kako bi korištenje ove naredbe bilo moguće, red u koji se vrši skok mora biti numeriran.Dakle, programer pomoću te naredbe i numeriranog reda, sam odlučuje koji će sljedeći red biti pročita, točnije odakle će program nastaviti čitati programski kod.

Sintaksa ove naredbe je sljedeća: GOTO broj koda

Dakle, poslije naredbe GOTO stavljamo broj kojim smo numerirali red, od kojega želimo da program nastavi čitati programski kod. Ova naredba se često upotrebljava kao posljedica ne ispunjavanja uvjeta.

2.6. NAREDBA VIŠESTRUKOG PRIJELAZA

Naredba višestrukog prijelaza služi kako bi programer izbjegao korištenje komplicirane sintakse IF/THEN uvjeta. Za tu naredbu potrebna je brojevna varijabla, koja mora biti prirodan broj i broj linija koda (međusobno odvojeni zarezom) kolika je vrijednost te varijable.

2.6 FOR PETLJA

FOR petlja vrši ponavljanje određeni broj puta, vrlo česta u uporabi. Sve naredbe unutar FOR..NEXT REDA će biti ponovljene onoliko puta, koliki je interval, točnije broj članova niza ograničen sa n TO m. Nedostatak ove petlje je taj štose ponavljanje vrši onoliko puta, koliko ima elemenata u nizu od m do n, što znači da unaprijed trebamo znati koliko će biti ponavljanja.

3. POJAM QBASIC

QBASIC je akronim za Quick Beginner`s All-Purpose Symbolic Instruction Code. Jedna od inačica BASIC-aje QBASIC, a bazira se na QuickBASICU. Potrebno je razlikovati QBASIC od QB (QuickBASIC-a). QB ili QuickBasic je inačica BASIC-a, kojeg je razvila tvrtka Microsoft za MS-DOS operacijski sustav te je bila osnova za popularni VisualBASIC.

QBASIC je doživio brojna poboljšsnja i verzije od kojih je najslabija verzija QBASIC 1.0, a najmočnija 4.5 pod nazivom QuickBASIC.

3.1 KAKO FUNKCIONIRA QBASIC?

Poput BASICA I QBASIC-ovo funkcioniranje možemo najbolje objasniti pojmom varijable. Ime varijable može sadržavati i do 256 znakova, ali ne smije počinjati brojem, velika i mala slova nisu važna, smije sadržavati znakove uključujući i točku.

Postoji nekoliko tipova varijabli, poput:
• integer: cijeli broj između -32,768 i 32,767
• long: cijeli broj između -2,147,483 i 2,147,483,647
• single: decimalni broj «jednostruke preciznosti»
• double:decimalni broj «dvostruke preciznosti»
• string: znakovi koji se ne shvačaju kao brojevi

3.2 NAJČEŠĆE NAREDBE

Tri su osnovne naredbe: CLS, INPUT i PRINT. CLS je skračenica od Clear
Screen, a koristimo ju kako bismo obrisali sav prijašnji tekst s ekrana, a zatim slijedi INPUT naredba za unos podataka te PRINT naredba ispisuje tekst na ekran.

10 CLS
     20 PRINT "Kako se zoveš?"
     30 INPUT A$
     40 PRINT "Drago mi je";A$
     50 END

3.3 MATEMATIČKE RADNJE

Svaki BASIC jezik mora biti u mogućnosti izvoditi matematičke radnje, a da bi napravili matematički program, moramo znati simbole radnji i naredbe.

ZAKLJUČAK

BASIC I QBASIC su dva naizgled jednostavna programska jezika, koje je prilično lako savladati, a koje smo možda razvojem tehnologije i novih programa prepustili zaboravu i tek pokojem školarcu, studentu ili osobi kojoj je to samo hobi. Danas kada je teško ići s tehnologijom u korak i kada nas na tržištu privlače novim jednostavnijim, bržim i svakako tehnološki razvijenijim programskim jezicima, ne stignemo se osvrnuti unatrag te se prisjetiti ili raditi u nekom od programa s kraja prošlog stoljeća. Rad u BASICU svojevremeno je iziskivao napore, a danas kada je sve kompliciranije ili pak jednostavnije, ovisi o kutu iz kojeg se promatra i naravno o količini informatičkog znanja, nemamo potrebu koristiti program poput BASIC-a ili QBASIC-a pa ipak upravo ta dva programska jezika su udarila temelje za razvoj i širenje programskih jezika, koje danas poznajemo. Na tome možemo zahvaliti dvojici studenata, kojima je bio cilj; učiniti kompjuter pristupačnijim i bližim svim studentima i to im je uspjelo.

LITERATURA:

Dovedan, Zdravko, Basic programiranje, IPR, Zagreb, 1990.
Morović, Jasenka, Informatika,HINUS, Zagreb, 1998.
Reljić, Željko, Basic: kompjuterski jezik,Tehnička knjiga, Zagreb, 1986.
Skupina autora, Programski jezik Basic, Viša škola za organizaciju i informatiku, Novi Sad, 1991.

Web izvori:

http://www.code-it.net/?q=node/42
http://en.wikipedia.org/wiki/QuickBASIC
http://bs.wikipedia.org/wiki/BASIC#Sintaksa_IF_bloka
http://www.pmfst.hr/~stankov/Programiranje_I_WWW/Ppt_prezentacije/QBASIC.PDF

preuzmi seminarski rad u wordu » » »   

Besplatni Seminarski Radovi

SEMINARSKI RAD