Spinocizam | seminarski diplomski

Ovo je pregled DELA TEKSTA rada na temu "Spinocizam". Rad ima 13 strana. Ovde je prikazano oko 500 reči izdvojenih iz rada.
Napomena: Rad koji dobjate na e-mail ne izgleda ovako, ovo je samo DEO TEKSTA izvučen iz rada, da bi se video stil pisanja. Radovi koje dobijate na e-mail su uređeni (formatirani) po svim standardima. U tekstu ispod su namerno izostavljeni pojedini segmenti.
Uputstvo o načinu preuzimanja rada možete pročitati OVDE.

SVEUČILIŠTE U MOSTARU
FILOZOFSKI FAKULTET
FILOZOFIJA
SPINOCIZAM
Seminarski rad
Mostar, ožujak 2012.
UVOD
U potrazi za novim osloncem i smislom Spinoza je implicitno (ili suptilno)
eksplicitno, podvrgao kritici sve izvedenice stava o Bogu kao o izvanjskom uzroku. Na prvom mjestu, a to je središnji motiv Spinozina nauka, čovjek će svoju bit i svoj opstanak morati utemeljiti u nečemu drugom, osim onog jedinog mu poznatog i samorazumljivog mu poretka i smisla stvari. Teologija, religija, proroci i Biblija su podvrgnuti kritici koja je dijelom filozofijska, dijelom psihologijska. Najveći dio svih filozofijskih vjerovanja Spinoza drži naprosto praznovjernim, razlog je nestalnost ljudskog života i složenost ljudske naravi. Čovjekovo grčevito posezanje za iluzijama o vlastitom stanju i načinu izbavljenja Spinoza tumači potpuno psihologijski. Kada bi ljudi u svakoj zgodi bili upravljači svojih sudbina ili kad bi im se sreća uvijek smiješila, praznovjerja ne bi bilo, međutim kako čovjek često zapada u situacije kad pravila ne pomažu i duh ostavljen od sreće pluta između nade i straha, ljudi su većinom onda zaključuje Spinoza lakovjerni; iako je ljudski razum inače ohol, samouvjeren i tašt, u ljudskom očaju nijedan plan nije dovoljno besmislen da ga ljudi ne bi prihvatili i tada se stvaraju praznovjerja. Stara je teologija je mjerodavno postavila Boga izvan svijeta kao biće sa apsolutnom slobodom. Ljudski rod zbog slabosti svoje naravi ne razumije uzrok zbivanja te ga nastoji objasniti maštom i stvorenim emocijama pri čemu se više oslanjaju na znakova naviještanja, nego na dokaze koji proizlaze iz jasnih i razgovijetnih ideja. U ovom seminaru ću opisati na koji način treba razumjeti njegovu filozofiju i njegov stav prema Božjoj opstojnosti, u jednom novom i drugačijem utemeljenju znanja. Spinoza odbacuje sve povezano s tradicijom i religijom, osloboditi se zabluda, ispitati sve što je vezano za nastanak Svetog Pisma u skladu s matičnim strujanjima epohe, konstrukcija svijeta iz razuma.
1. FILOZOFOV ŽIVOTOPIS I MOTIV FILOZOFIRANJA
Spinoza je rođen u Amsterdamu 24. studenog 1632 godine, u uglednoj dobrostojećoj židovskoj obitelji. Nizozemska je već u 16. stoljeću provela građansku revoluciju i ostvarila mnoge građanske slobode, pa i tako vjersku revoluciju i ostvarila mnoge građanske slobode, pa i tako vjersku toleranciju. Tamo su zato svoju domovinu našli brojni Židovi. Jednoj takvoj zajednici pripadao je mladi Baruch. Spinozinu tezu da je bit religije u uvjerenju, a ne u vjeri u dogme, da religiozne knjige treba povijesno shvatiti njegovu kritiku Biblije i teološke slike svijeta, oštro su reagirali i Spinozu su ekskomunicirali iz židovske vjerske općine. Iako je Spinoza osuđen bio na treći stupanj, Spinoza je proklet pred zajednicom i svako druženje sa njim je bilo zabranjeno. No čini se da to Spinozi nije teško palo.
Napokon odlučih: jer se čini uputnim radi jedne neizvjesne stvari napustiti izvjesnu. Vidjeh naime prednosti koje se stječu iz časti i bogatstva i da ću morati odustati od stjecanja ako se hoću posvetiti drugome, novome; pa ako bi najviša sreća u onima ležala, vidjeh da ću se morati toga odreći, no da ipak, ako ne leži u njima, a ja se truda oko njih zadam, da se odričem najviše sreće.
...

CEO RAD MOŽETE PREUZETI NA SAJTU: WWW.MATURSKIRADOVI.NET